The role of self-regulation in social relations of persons with intellectual disabilities
Uloga samoregulacije u socijalnim odnosima kod osoba sa intelektualnom ometenošću
Апстракт
Development of self-regulation mechanisms provides the basis for following social norms and successful functioning both of persons belonging to the general population and persons with intellectual disabilities. In children with intellectual disabilities the external locus of control remains dominant across the lifespan. The starting point for self-regulation development is based on necessity to master different aspects of competencies. Negative life experiences, inappropriate goals in upbringing and education and lack of optimal social challenges, represent the important distracters in development of this skill. Although the increase of capacity to control thoughts, emotions and behavior can be achieved through the practice of different strategies, such as: sequencing of stages when attaining long-term goals, application of selfaffirmation and self-instruction, their use is limited, since the most difficulties encountered by the persons with intellectual disabilities are exactly the di...fficulties in creating and applying self-regulatory strategies.
Razvoj samoregulacionih mehanizama obezbeđuje osnov za poštovanje socijalnih normi i uspešno socijalno funkcionisanje kako kod osoba koje pripadaju opštoj populaciji, tako i kod osoba sa inteletualnom ometenošću. Kod dece sa intelektualnom ometenošću spoljašnji lokus kontrole ostaje dominantan tokom čitavog života. Polazna osnova za razvoj samoregulacije zasniva se na potrebi za ovladavanjem različitim vidovima kompetencija. Negativna životna iskustva, neprikladni ciljevi u vaspitanju i edukaciji, kao i nedostatak optimalnih socijalnih izazova predstavljaju važne distraktore za razvoj ove sposobnosti. Ipak se povećanje kapaciteta kontrole misli, osećanja i ponašanja može postići uvežbavanjem primene različitih strategija, kao što su: sekvenciranje etapa u postizanju dugoročnog cilja, primena samoafirmacija i samopotkrepljenja, njihova upotreba je ograničena, jer osobe sa intelektualnom ometenošću imaju najizraženije teškoće upravo u kreiranju i primeni strategija samoregulacije.
Кључне речи:
self-regulation / social relations / intellectual disabilities / samoregulacija / socijalni odnosi / intelektualna ometenostИзвор:
Beogradska defektološka škola, 2012, 3, 569-582Издавач:
- Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
- Društvo defektologa
Финансирање / пројекти:
Институција/група
rFASPERTY - JOUR AU - Dučić, Bojan AU - Kaljača, Svetlana AU - Radić-Šestić, Marina AU - Milanović-Dobrota, Biljana PY - 2012 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/645 AB - Development of self-regulation mechanisms provides the basis for following social norms and successful functioning both of persons belonging to the general population and persons with intellectual disabilities. In children with intellectual disabilities the external locus of control remains dominant across the lifespan. The starting point for self-regulation development is based on necessity to master different aspects of competencies. Negative life experiences, inappropriate goals in upbringing and education and lack of optimal social challenges, represent the important distracters in development of this skill. Although the increase of capacity to control thoughts, emotions and behavior can be achieved through the practice of different strategies, such as: sequencing of stages when attaining long-term goals, application of selfaffirmation and self-instruction, their use is limited, since the most difficulties encountered by the persons with intellectual disabilities are exactly the difficulties in creating and applying self-regulatory strategies. AB - Razvoj samoregulacionih mehanizama obezbeđuje osnov za poštovanje socijalnih normi i uspešno socijalno funkcionisanje kako kod osoba koje pripadaju opštoj populaciji, tako i kod osoba sa inteletualnom ometenošću. Kod dece sa intelektualnom ometenošću spoljašnji lokus kontrole ostaje dominantan tokom čitavog života. Polazna osnova za razvoj samoregulacije zasniva se na potrebi za ovladavanjem različitim vidovima kompetencija. Negativna životna iskustva, neprikladni ciljevi u vaspitanju i edukaciji, kao i nedostatak optimalnih socijalnih izazova predstavljaju važne distraktore za razvoj ove sposobnosti. Ipak se povećanje kapaciteta kontrole misli, osećanja i ponašanja može postići uvežbavanjem primene različitih strategija, kao što su: sekvenciranje etapa u postizanju dugoročnog cilja, primena samoafirmacija i samopotkrepljenja, njihova upotreba je ograničena, jer osobe sa intelektualnom ometenošću imaju najizraženije teškoće upravo u kreiranju i primeni strategija samoregulacije. PB - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd PB - Društvo defektologa T2 - Beogradska defektološka škola T1 - The role of self-regulation in social relations of persons with intellectual disabilities T1 - Uloga samoregulacije u socijalnim odnosima kod osoba sa intelektualnom ometenošću EP - 582 IS - 3 SP - 569 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_645 ER -
@article{ author = "Dučić, Bojan and Kaljača, Svetlana and Radić-Šestić, Marina and Milanović-Dobrota, Biljana", year = "2012", abstract = "Development of self-regulation mechanisms provides the basis for following social norms and successful functioning both of persons belonging to the general population and persons with intellectual disabilities. In children with intellectual disabilities the external locus of control remains dominant across the lifespan. The starting point for self-regulation development is based on necessity to master different aspects of competencies. Negative life experiences, inappropriate goals in upbringing and education and lack of optimal social challenges, represent the important distracters in development of this skill. Although the increase of capacity to control thoughts, emotions and behavior can be achieved through the practice of different strategies, such as: sequencing of stages when attaining long-term goals, application of selfaffirmation and self-instruction, their use is limited, since the most difficulties encountered by the persons with intellectual disabilities are exactly the difficulties in creating and applying self-regulatory strategies., Razvoj samoregulacionih mehanizama obezbeđuje osnov za poštovanje socijalnih normi i uspešno socijalno funkcionisanje kako kod osoba koje pripadaju opštoj populaciji, tako i kod osoba sa inteletualnom ometenošću. Kod dece sa intelektualnom ometenošću spoljašnji lokus kontrole ostaje dominantan tokom čitavog života. Polazna osnova za razvoj samoregulacije zasniva se na potrebi za ovladavanjem različitim vidovima kompetencija. Negativna životna iskustva, neprikladni ciljevi u vaspitanju i edukaciji, kao i nedostatak optimalnih socijalnih izazova predstavljaju važne distraktore za razvoj ove sposobnosti. Ipak se povećanje kapaciteta kontrole misli, osećanja i ponašanja može postići uvežbavanjem primene različitih strategija, kao što su: sekvenciranje etapa u postizanju dugoročnog cilja, primena samoafirmacija i samopotkrepljenja, njihova upotreba je ograničena, jer osobe sa intelektualnom ometenošću imaju najizraženije teškoće upravo u kreiranju i primeni strategija samoregulacije.", publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, Društvo defektologa", journal = "Beogradska defektološka škola", title = "The role of self-regulation in social relations of persons with intellectual disabilities, Uloga samoregulacije u socijalnim odnosima kod osoba sa intelektualnom ometenošću", pages = "582-569", number = "3", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_645" }
Dučić, B., Kaljača, S., Radić-Šestić, M.,& Milanović-Dobrota, B.. (2012). The role of self-regulation in social relations of persons with intellectual disabilities. in Beogradska defektološka škola Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd.(3), 569-582. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_645
Dučić B, Kaljača S, Radić-Šestić M, Milanović-Dobrota B. The role of self-regulation in social relations of persons with intellectual disabilities. in Beogradska defektološka škola. 2012;(3):569-582. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_645 .
Dučić, Bojan, Kaljača, Svetlana, Radić-Šestić, Marina, Milanović-Dobrota, Biljana, "The role of self-regulation in social relations of persons with intellectual disabilities" in Beogradska defektološka škola, no. 3 (2012):569-582, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_645 .