Pisanje apstrakta na engleskom jeziku - smernice za autore iz Srbije

Abstract

Abstracts generally summarize key points of research studies, and as such, their main purpose is to attract the attention of potential readers. Thus, they should be well-written, concise, clear, and informative. This paper aims to provide basic guidelines for writing a good abstract in English, focusing mainly on linguistic aspects. Also, the paper addresses some common abstract-writing mistakes resulting from Serbian-English language differences that are usually overlooked or unrecognized by Serbian authors and available proofreading tools. The examples come from a corpus of 71 abstracts written in English by Serbian authors for the 11th International Scientific Conference Special Education and Rehabilitation Today in 2021. They illustrate some frequent errors, ways to correct them, and suggestions on how to achieve greater clarity and coherence in English sentences. Both versions (before and after the proofreading process) were analyzed. It was observed that sentences and structures in English abstracts were significantly affected by the rules, sentence patterns, and flexibility of the Serbian language.

Ovaj rad je rezultat autorovog dugogodišnjeg iskustva kao lektora i prevodioca naučnih i stručnih radova. Cilj prvog dela rada je da navede kratke smernice za pisanje dobrih apstrakata na engleskom jeziku na osnovu pregleda literature. Uobičajene greške opisane i analizirane u drugom delu rada su one koje se često javljaju bez obzira da li autori koriste neke od dostupnih alata za lekturu ili prevodjenje. Iako ovi alati danas veoma uspešno ispravljaju tipične gramatičke greške (npr. upotrebu članova u engleskom jeziku), nude bolji izbor reči i kolokacija, pa čak i sugerišu kako razdvojiti rečenice i učiniti tekst konciznijim, često ne uspevaju da prepoznaju neadekvatan red reči ili upotrebu glagolskih vremena koji su direktno preuzeti iz drugih jezika. Na primer, alati za lekturu često neće ispraviti tipično srpski red reči u engleskoj rečenici, niti će ispraviti pogrešnu upotrebu sadašnjeg vremena u prikazu rezultata istraživanja. Nemogućnost alata za lekturu i prevođenje da prepoznaju naučni kontekst ili razumeju i analiziraju određenu temu može dovesti do neadekvatne upotrebe skraćenica, znakova interpunkcije i velikih slova. Stoga je ovaj rad usmeren na greške koje proističu iz razlika između srpskog i engleskog jezika, a koje autorima iz Srbije ili alatima za lekturu često promaknu ili ih isti ni ne prepoznaju.