Smetnje u učenju: teorije i novi dokazi
Learning difficulties: theories and new evidences
Konferencijski prilog (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Smetnje u učenju podrazumevaju deficite kognitivne obrade a zbog heterogenosti
koja je određena njihovom fenomenologijom, eksplicitno se dele
na verbalne (disleksija, disgrafija, diskalkulija) i neverbalne smetnje učenja
(sindrom NSU, hiperfokusiranost pažnje, neke dispraksije ili vizuoprostorni
deficiti), dok implicitno obuhvataju i neke bihevioralne poremećaje (kao što
su pervazivni poremećaji-autizam, poremećaji ponašanja ili hiperkinetski
sindrom). Ovaj termin ponekad se koristi i kao oznaka za granične intelektualne
sposobnosti bez disharmoničnog razvoja.
Specifične smetnje u učenju, specifični su poremećaji i po tome što su parcijalni
utoliko da dete i dalje poseduje visok opšti razvojni kapacitet i dovoljno
potencijala za tipičan psihosocijalni rast, ne isključujući čak i natprosečne
intelektualne sposobnosti, iako se „izolovanost“ smetnji može razlikovati od
poremećaja do poremećaja i od deteta do deteta u okviru iste kliničke slike.
Specifične smetnje trajno utiču... na tok sazrevanja i formiranje ličnosti, pa su
ova deca biološki vulnerabilnija za psihološke i neuropsihijatrijske poremećaje.
Zbog ne razumevanja roditelja i sredine u kojoj dete živi, u smislu lenjosti
i neposlušnosti, potsmeha ili odbacivanja od strane vršnjaka, 40-80%
ove dece ima znake afektivnog poremećaja/poremećaja raspoloženja.
Neurorazvojni poremećaji /neurokognitivne smetnje, označavaju sve oblike
smetnji mentalnog i behvioralnog sazrevanja koje rezultiraju iz strukturnog
(makar i diskretnog) cerebralnog oštećenja. Podrazumevaju i pretpostavljenu
a ne samo verifikovanu ozledu i ne isključuje tipične psihijatrijske
poremećaje, ni poremećaje emocija. ADHD je neurološki, bihevioralni i
kognitivni poremećaj. Simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i impulsivnost
su glavne bihevioralne karakteristike ADHD inkorporirane u dijagnostički
sistem sa procenjenom prevalencom od 3% do 5% u školske dece.
Learning disability consider deficits of cognitive processing, and because of
heterogenity which is defined by their phenomenology, explicitely is divided
on verbal (dysphasy, dyslexia, dysgraphy, dyscalculia), and nonverbal learning
disabilities (syndrom NSU, hyper-focused attention, some of dyspraxia or visuospacial
deficits), while implicitely involve some bihevioral disorders, also (like
pervasive disorders-autism, disorders of bihevior and hypercinetical syndorma).
Specific learning disabilities are specific disorders because of partiality, so child
still have high general developmental capacity and enough potential for typical
psycho-social development, and also there are some of them with extremely
high IQ, although “isolation” of disabilities can be different from one disorder
to another, and from chid to child. Specific disabilities permanently influence on
progress in maturation and forming personality, so those children are biologicaly more vulnerable for psycholo...gical and neuropsychiatrical disorders. Because of
nonunderstanding of parent and environment in which child lives, in terms of
laziness and naughtiness, irony and rejection of children of same age, 40-80% of
those children have signs of affective disorders/disorders of moode.
Neurodivelopmental disorders/neurocognitive disabilities, signifie all forms
of mental and bihevioral development disabilities which result from structural
(even discrete) cerebral demage. It is considered also assumed, and not only
veryfied, injury and typical psychiatrical desorders and emotional disorders also,
are not excluded. ADHD is a neurobiologically-based developmental disability
estimated to affect between 3-5 percent of the school age population.
Ključne reči:
smetnje / verbalne / neverbalne / učenje / ADHD / cerebelum / disabilities / verbal / nonverbal / learning / ADHD / cerebellumIzvor:
Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji / Research in Special Education and Rehabilitation“,Beograd / Belgrade,2009, 2009, 89-104Izdavač:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Institucija/grupa
rFASPERTY - CONF AU - Golubović, Slavica PY - 2009 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4503 AB - Smetnje u učenju podrazumevaju deficite kognitivne obrade a zbog heterogenosti koja je određena njihovom fenomenologijom, eksplicitno se dele na verbalne (disleksija, disgrafija, diskalkulija) i neverbalne smetnje učenja (sindrom NSU, hiperfokusiranost pažnje, neke dispraksije ili vizuoprostorni deficiti), dok implicitno obuhvataju i neke bihevioralne poremećaje (kao što su pervazivni poremećaji-autizam, poremećaji ponašanja ili hiperkinetski sindrom). Ovaj termin ponekad se koristi i kao oznaka za granične intelektualne sposobnosti bez disharmoničnog razvoja. Specifične smetnje u učenju, specifični su poremećaji i po tome što su parcijalni utoliko da dete i dalje poseduje visok opšti razvojni kapacitet i dovoljno potencijala za tipičan psihosocijalni rast, ne isključujući čak i natprosečne intelektualne sposobnosti, iako se „izolovanost“ smetnji može razlikovati od poremećaja do poremećaja i od deteta do deteta u okviru iste kliničke slike. Specifične smetnje trajno utiču na tok sazrevanja i formiranje ličnosti, pa su ova deca biološki vulnerabilnija za psihološke i neuropsihijatrijske poremećaje. Zbog ne razumevanja roditelja i sredine u kojoj dete živi, u smislu lenjosti i neposlušnosti, potsmeha ili odbacivanja od strane vršnjaka, 40-80% ove dece ima znake afektivnog poremećaja/poremećaja raspoloženja. Neurorazvojni poremećaji /neurokognitivne smetnje, označavaju sve oblike smetnji mentalnog i behvioralnog sazrevanja koje rezultiraju iz strukturnog (makar i diskretnog) cerebralnog oštećenja. Podrazumevaju i pretpostavljenu a ne samo verifikovanu ozledu i ne isključuje tipične psihijatrijske poremećaje, ni poremećaje emocija. ADHD je neurološki, bihevioralni i kognitivni poremećaj. Simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i impulsivnost su glavne bihevioralne karakteristike ADHD inkorporirane u dijagnostički sistem sa procenjenom prevalencom od 3% do 5% u školske dece. AB - Learning disability consider deficits of cognitive processing, and because of heterogenity which is defined by their phenomenology, explicitely is divided on verbal (dysphasy, dyslexia, dysgraphy, dyscalculia), and nonverbal learning disabilities (syndrom NSU, hyper-focused attention, some of dyspraxia or visuospacial deficits), while implicitely involve some bihevioral disorders, also (like pervasive disorders-autism, disorders of bihevior and hypercinetical syndorma). Specific learning disabilities are specific disorders because of partiality, so child still have high general developmental capacity and enough potential for typical psycho-social development, and also there are some of them with extremely high IQ, although “isolation” of disabilities can be different from one disorder to another, and from chid to child. Specific disabilities permanently influence on progress in maturation and forming personality, so those children are biologicaly more vulnerable for psychological and neuropsychiatrical disorders. Because of nonunderstanding of parent and environment in which child lives, in terms of laziness and naughtiness, irony and rejection of children of same age, 40-80% of those children have signs of affective disorders/disorders of moode. Neurodivelopmental disorders/neurocognitive disabilities, signifie all forms of mental and bihevioral development disabilities which result from structural (even discrete) cerebral demage. It is considered also assumed, and not only veryfied, injury and typical psychiatrical desorders and emotional disorders also, are not excluded. ADHD is a neurobiologically-based developmental disability estimated to affect between 3-5 percent of the school age population. PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation C3 - Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji / Research in Special Education and Rehabilitation“,Beograd / Belgrade,2009 T1 - Smetnje u učenju: teorije i novi dokazi T1 - Learning difficulties: theories and new evidences EP - 104 SP - 89 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4503 ER -
@conference{ author = "Golubović, Slavica", year = "2009", abstract = "Smetnje u učenju podrazumevaju deficite kognitivne obrade a zbog heterogenosti koja je određena njihovom fenomenologijom, eksplicitno se dele na verbalne (disleksija, disgrafija, diskalkulija) i neverbalne smetnje učenja (sindrom NSU, hiperfokusiranost pažnje, neke dispraksije ili vizuoprostorni deficiti), dok implicitno obuhvataju i neke bihevioralne poremećaje (kao što su pervazivni poremećaji-autizam, poremećaji ponašanja ili hiperkinetski sindrom). Ovaj termin ponekad se koristi i kao oznaka za granične intelektualne sposobnosti bez disharmoničnog razvoja. Specifične smetnje u učenju, specifični su poremećaji i po tome što su parcijalni utoliko da dete i dalje poseduje visok opšti razvojni kapacitet i dovoljno potencijala za tipičan psihosocijalni rast, ne isključujući čak i natprosečne intelektualne sposobnosti, iako se „izolovanost“ smetnji može razlikovati od poremećaja do poremećaja i od deteta do deteta u okviru iste kliničke slike. Specifične smetnje trajno utiču na tok sazrevanja i formiranje ličnosti, pa su ova deca biološki vulnerabilnija za psihološke i neuropsihijatrijske poremećaje. Zbog ne razumevanja roditelja i sredine u kojoj dete živi, u smislu lenjosti i neposlušnosti, potsmeha ili odbacivanja od strane vršnjaka, 40-80% ove dece ima znake afektivnog poremećaja/poremećaja raspoloženja. Neurorazvojni poremećaji /neurokognitivne smetnje, označavaju sve oblike smetnji mentalnog i behvioralnog sazrevanja koje rezultiraju iz strukturnog (makar i diskretnog) cerebralnog oštećenja. Podrazumevaju i pretpostavljenu a ne samo verifikovanu ozledu i ne isključuje tipične psihijatrijske poremećaje, ni poremećaje emocija. ADHD je neurološki, bihevioralni i kognitivni poremećaj. Simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i impulsivnost su glavne bihevioralne karakteristike ADHD inkorporirane u dijagnostički sistem sa procenjenom prevalencom od 3% do 5% u školske dece., Learning disability consider deficits of cognitive processing, and because of heterogenity which is defined by their phenomenology, explicitely is divided on verbal (dysphasy, dyslexia, dysgraphy, dyscalculia), and nonverbal learning disabilities (syndrom NSU, hyper-focused attention, some of dyspraxia or visuospacial deficits), while implicitely involve some bihevioral disorders, also (like pervasive disorders-autism, disorders of bihevior and hypercinetical syndorma). Specific learning disabilities are specific disorders because of partiality, so child still have high general developmental capacity and enough potential for typical psycho-social development, and also there are some of them with extremely high IQ, although “isolation” of disabilities can be different from one disorder to another, and from chid to child. Specific disabilities permanently influence on progress in maturation and forming personality, so those children are biologicaly more vulnerable for psychological and neuropsychiatrical disorders. Because of nonunderstanding of parent and environment in which child lives, in terms of laziness and naughtiness, irony and rejection of children of same age, 40-80% of those children have signs of affective disorders/disorders of moode. Neurodivelopmental disorders/neurocognitive disabilities, signifie all forms of mental and bihevioral development disabilities which result from structural (even discrete) cerebral demage. It is considered also assumed, and not only veryfied, injury and typical psychiatrical desorders and emotional disorders also, are not excluded. ADHD is a neurobiologically-based developmental disability estimated to affect between 3-5 percent of the school age population.", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation", journal = "Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji / Research in Special Education and Rehabilitation“,Beograd / Belgrade,2009", title = "Smetnje u učenju: teorije i novi dokazi, Learning difficulties: theories and new evidences", pages = "104-89", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4503" }
Golubović, S.. (2009). Smetnje u učenju: teorije i novi dokazi. in Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji / Research in Special Education and Rehabilitation“,Beograd / Belgrade,2009 Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 89-104. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4503
Golubović S. Smetnje u učenju: teorije i novi dokazi. in Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji / Research in Special Education and Rehabilitation“,Beograd / Belgrade,2009. 2009;:89-104. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4503 .
Golubović, Slavica, "Smetnje u učenju: teorije i novi dokazi" in Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji / Research in Special Education and Rehabilitation“,Beograd / Belgrade,2009 (2009):89-104, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4503 .