dc.description.abstract | Monografija je napisana tako da problem dece sa kraniofacijalnim
anomalijama bude sveobuhvatno sagledan.
Namenjena je, pre svega, logopedima i studentima logopedije
kako bi bolje upoznali problem patološkog govora dece sa kraniofacijalnim
anomalijama.
Njen cilj je, međutim, da skrene pažnju i drugim članovima tima
u rešavanju problema ove dece. Pre svega mislim na hirurge (plastične,
maksilofacijalne, ORL) kao na prve u tom lancu i na njihov zadatak
da što bolje rekonstruišu orofacijalnu regiju koja je preduslov za
pravilan razvoj govora. Ne manje značajna je i uloga ortodonta koji
moraju pratiti rast i razvoj deteta niz godina i rešavati problem vilice
i zuba. Neizostavna i važna podrška ovom timu su roditelji, bez čije
saradnje nema ni dobrih rezultata.
Mnogi će čitajući ovu monografiju konstatovati da neka poglavlja
poznaju bolje nego što je to izloženo, te će, nadam se, poželeti da
učestvuju u stvaranju nove multidisciplinarne knjige gde bi svako
dao maksimum u delu za koji je stručan, a za kojom zaista postoji
potreba.
Ovom prilikom želim da pomenem jednu izuzetno vrednu studiju
„Urođeni rascepi lica usana i nepca", našeg velikog ortodonta
Prof. dr Milana Markovića koga smatram i svojim učiteljem pri pisanju
ove monografije. Zahvaljujem se i velikom timu saradnika iz
Zavoda za psohifizičke poremećaje i govornu patologiju „Prof. dr
Cvetko Brajović" u Beogradu
koji su mi svojim radom i savetima
pomogli da priredim ovu, nadam se zanimljivu knjigu, a posebno
specijalisti ortodontu Lidiji Popović koja mi je iz svoje kazuistike
ustupila slike pacijenata sa kraniofacijalnim anomalijama.
Osećam obavezu i odgovornost da se zahvalim i nekim roditeljima
koji su mi dali slike svoje dece koja su bili moji pacijenti, a kod
kojih sam logopedski tretman uspešno završila.Na kraju bih rekla sledeće: „Govor dece sa kraniofacijalnim anomalijama,
a posebno dece sa rascepima usana i nepca koji se smatraju
jednim od najtežih, može se u potpunosti rehabilitovati ukoliko
postoji dobra i profesionalna komunikacija u timskom radu i ukoliko
su roditelji maksimalno motivisani za uspeh svog deteta”.
Veliku zahvalnost dugujem i mojoj porodici. | sr |