Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom
Characteristics and importance of early parent-child Interaction for development of communication skills in Children with down syndrome
Abstract
Deca sa Daunovim sindromom od najranijeg detinjstva pokazuju niz specifičnosti
i teškoća u oblasti verbalne i neverbalne komunikacije, koje u manjoj
ili većoj meri perzistiraju kod ove populacije i kasnije tokom života. Kako se
ove teškoće mogu uočiti rano u razvoju i kako ova deca u prvim godinama života
provode najveći deo vremena u porodičnom okruženju, njihovi roditelji
mogli bi imati značajnu ulogu u ranom stimulisanju govora i komunikacije.
Cilj rada odnosi se na utvrđivanje karakteristika i značaja rane interakcije
dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja za razvoj komunikacionih
sposobnosti ove dece, kao i identifikovanje potencijalnih pravaca intervencije
u ovoj oblasti koji podrazumevaju angažovanje roditelja.
Na osnovu pregleda i analize dostupne literature može se zaključiti da učestalost
i stil interakcije, responzivnost roditelja za komunikacione pokušaje
deteta, uvremenjenost odgovora roditelja i praćenje detetovih interesovanja
u komunikaciji mogu bi...ti povezani sa kasnijom komunikacionom kompetencijom
dece sa Daunovim sindromom. Posebno se ističe značaj zajedničke,
strukturisane igre ove dece sa roditeljima, kao metod unapređenja kvaliteta
te igre, što je važan prediktor razvoja govorne komunikacije. Takođe,
pokazalo se da su programi rane intervencije koji se zasnivaju na povećanju
responzivnosti roditelja za komunikaciono ponašanje njihove dece sa
Daunovim sindromom i obučavanju roditelja strategijama podsticanja razvoja
komunikacionih sposobnosti deteta u kućnim uslovima efikasni u unapređenju
kvantiteta i kvaliteta jezičkih sposobnosti i komunikacije ove dece.Kako kvalitet rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja
predstavlja značajnu determinantu razvoja veštine komunikacije ove
dece, važno je ulagati napore u uspostavljanje adekvatnih obrazaca ove interakcije,
ugrađujući intervencije u svakodnevne rutine i interakcije u prirodnom
(porodičnom) okruženju deteta, u cilju optimalnog stimulisanja ovih
veština na ranom uzrastu.
Children with Down syndrome from infancy have a number of peculiarities
and difficulties in verbal and non-verbal communication, which to a lesser or
greater extent persist later in life in this population. As these problems can be
spotted early in development, and these children spend most of their time with
their families during first few years of life, their parents could play a significant
role in early stimulation of speech and communication.
The aim of this paper was to determine characteristics and importance
of early interaction of children with Down synrome and their parents for
development of communication skills of these children, as well as identifying
potential directions of intervention in this area, which include the involvement
of parents.
Based on review and analysis of available literature it can be concluded
that frequency and style of interaction, responsiveness of parents for the child’s
communication attempts, timeliness of parents’ responses and moni...toring
the child’s interest in communication may be associated with subsequent
communication competence of children with Down syndrome. Special
attention is given to shared, structured play of these children with their parents,
as a method of improving the quality of play, which is an important predictor
of verbal communication skills. Also, it has been shown that early intervention
programs, which are based on increasing the responsiveness of parents for
communication behavior of their children with Down syndrome and teaching
parents strategies for encouraging the development of communication
capacities of the child at home are effective in improving the quantity and
quality of language and communication abilities of these children.
As quality of early interaction of children with Down syndrome and their
parents is an significant determinant for the development of communication
skills of these children, it is important to make efforts to establish appropriate
patterns of interaction, incorporating interventions in routines and interactions
in the natural (family) environment of the child, in order to achieve optimal
stimulation of these skills at an early age.
Keywords:
igra / intelektualna ometenost / interakcija roditeljdete / rana intervencija / play / intellectual disability / parent-child interaction / early interventionSource:
Beogradska defektološka škola, 2015, 21, 3, 61-80Publisher:
- Drustvo defektologa Srbije
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - JOUR AU - Cvijetić, Marija PY - 2015 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3646 AB - Deca sa Daunovim sindromom od najranijeg detinjstva pokazuju niz specifičnosti i teškoća u oblasti verbalne i neverbalne komunikacije, koje u manjoj ili većoj meri perzistiraju kod ove populacije i kasnije tokom života. Kako se ove teškoće mogu uočiti rano u razvoju i kako ova deca u prvim godinama života provode najveći deo vremena u porodičnom okruženju, njihovi roditelji mogli bi imati značajnu ulogu u ranom stimulisanju govora i komunikacije. Cilj rada odnosi se na utvrđivanje karakteristika i značaja rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja za razvoj komunikacionih sposobnosti ove dece, kao i identifikovanje potencijalnih pravaca intervencije u ovoj oblasti koji podrazumevaju angažovanje roditelja. Na osnovu pregleda i analize dostupne literature može se zaključiti da učestalost i stil interakcije, responzivnost roditelja za komunikacione pokušaje deteta, uvremenjenost odgovora roditelja i praćenje detetovih interesovanja u komunikaciji mogu biti povezani sa kasnijom komunikacionom kompetencijom dece sa Daunovim sindromom. Posebno se ističe značaj zajedničke, strukturisane igre ove dece sa roditeljima, kao metod unapređenja kvaliteta te igre, što je važan prediktor razvoja govorne komunikacije. Takođe, pokazalo se da su programi rane intervencije koji se zasnivaju na povećanju responzivnosti roditelja za komunikaciono ponašanje njihove dece sa Daunovim sindromom i obučavanju roditelja strategijama podsticanja razvoja komunikacionih sposobnosti deteta u kućnim uslovima efikasni u unapređenju kvantiteta i kvaliteta jezičkih sposobnosti i komunikacije ove dece.Kako kvalitet rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja predstavlja značajnu determinantu razvoja veštine komunikacije ove dece, važno je ulagati napore u uspostavljanje adekvatnih obrazaca ove interakcije, ugrađujući intervencije u svakodnevne rutine i interakcije u prirodnom (porodičnom) okruženju deteta, u cilju optimalnog stimulisanja ovih veština na ranom uzrastu. AB - Children with Down syndrome from infancy have a number of peculiarities and difficulties in verbal and non-verbal communication, which to a lesser or greater extent persist later in life in this population. As these problems can be spotted early in development, and these children spend most of their time with their families during first few years of life, their parents could play a significant role in early stimulation of speech and communication. The aim of this paper was to determine characteristics and importance of early interaction of children with Down synrome and their parents for development of communication skills of these children, as well as identifying potential directions of intervention in this area, which include the involvement of parents. Based on review and analysis of available literature it can be concluded that frequency and style of interaction, responsiveness of parents for the child’s communication attempts, timeliness of parents’ responses and monitoring the child’s interest in communication may be associated with subsequent communication competence of children with Down syndrome. Special attention is given to shared, structured play of these children with their parents, as a method of improving the quality of play, which is an important predictor of verbal communication skills. Also, it has been shown that early intervention programs, which are based on increasing the responsiveness of parents for communication behavior of their children with Down syndrome and teaching parents strategies for encouraging the development of communication capacities of the child at home are effective in improving the quantity and quality of language and communication abilities of these children. As quality of early interaction of children with Down syndrome and their parents is an significant determinant for the development of communication skills of these children, it is important to make efforts to establish appropriate patterns of interaction, incorporating interventions in routines and interactions in the natural (family) environment of the child, in order to achieve optimal stimulation of these skills at an early age. PB - Drustvo defektologa Srbije PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF) T2 - Beogradska defektološka škola T1 - Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom T1 - Characteristics and importance of early parent-child Interaction for development of communication skills in Children with down syndrome EP - 80 IS - 3 SP - 61 VL - 21 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646 ER -
@article{ author = "Cvijetić, Marija", year = "2015", abstract = "Deca sa Daunovim sindromom od najranijeg detinjstva pokazuju niz specifičnosti i teškoća u oblasti verbalne i neverbalne komunikacije, koje u manjoj ili većoj meri perzistiraju kod ove populacije i kasnije tokom života. Kako se ove teškoće mogu uočiti rano u razvoju i kako ova deca u prvim godinama života provode najveći deo vremena u porodičnom okruženju, njihovi roditelji mogli bi imati značajnu ulogu u ranom stimulisanju govora i komunikacije. Cilj rada odnosi se na utvrđivanje karakteristika i značaja rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja za razvoj komunikacionih sposobnosti ove dece, kao i identifikovanje potencijalnih pravaca intervencije u ovoj oblasti koji podrazumevaju angažovanje roditelja. Na osnovu pregleda i analize dostupne literature može se zaključiti da učestalost i stil interakcije, responzivnost roditelja za komunikacione pokušaje deteta, uvremenjenost odgovora roditelja i praćenje detetovih interesovanja u komunikaciji mogu biti povezani sa kasnijom komunikacionom kompetencijom dece sa Daunovim sindromom. Posebno se ističe značaj zajedničke, strukturisane igre ove dece sa roditeljima, kao metod unapređenja kvaliteta te igre, što je važan prediktor razvoja govorne komunikacije. Takođe, pokazalo se da su programi rane intervencije koji se zasnivaju na povećanju responzivnosti roditelja za komunikaciono ponašanje njihove dece sa Daunovim sindromom i obučavanju roditelja strategijama podsticanja razvoja komunikacionih sposobnosti deteta u kućnim uslovima efikasni u unapređenju kvantiteta i kvaliteta jezičkih sposobnosti i komunikacije ove dece.Kako kvalitet rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja predstavlja značajnu determinantu razvoja veštine komunikacije ove dece, važno je ulagati napore u uspostavljanje adekvatnih obrazaca ove interakcije, ugrađujući intervencije u svakodnevne rutine i interakcije u prirodnom (porodičnom) okruženju deteta, u cilju optimalnog stimulisanja ovih veština na ranom uzrastu., Children with Down syndrome from infancy have a number of peculiarities and difficulties in verbal and non-verbal communication, which to a lesser or greater extent persist later in life in this population. As these problems can be spotted early in development, and these children spend most of their time with their families during first few years of life, their parents could play a significant role in early stimulation of speech and communication. The aim of this paper was to determine characteristics and importance of early interaction of children with Down synrome and their parents for development of communication skills of these children, as well as identifying potential directions of intervention in this area, which include the involvement of parents. Based on review and analysis of available literature it can be concluded that frequency and style of interaction, responsiveness of parents for the child’s communication attempts, timeliness of parents’ responses and monitoring the child’s interest in communication may be associated with subsequent communication competence of children with Down syndrome. Special attention is given to shared, structured play of these children with their parents, as a method of improving the quality of play, which is an important predictor of verbal communication skills. Also, it has been shown that early intervention programs, which are based on increasing the responsiveness of parents for communication behavior of their children with Down syndrome and teaching parents strategies for encouraging the development of communication capacities of the child at home are effective in improving the quantity and quality of language and communication abilities of these children. As quality of early interaction of children with Down syndrome and their parents is an significant determinant for the development of communication skills of these children, it is important to make efforts to establish appropriate patterns of interaction, incorporating interventions in routines and interactions in the natural (family) environment of the child, in order to achieve optimal stimulation of these skills at an early age.", publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)", journal = "Beogradska defektološka škola", title = "Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom, Characteristics and importance of early parent-child Interaction for development of communication skills in Children with down syndrome", pages = "80-61", number = "3", volume = "21", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646" }
Cvijetić, M.. (2015). Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom. in Beogradska defektološka škola Drustvo defektologa Srbije., 21(3), 61-80. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646
Cvijetić M. Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom. in Beogradska defektološka škola. 2015;21(3):61-80. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646 .
Cvijetić, Marija, "Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom" in Beogradska defektološka škola, 21, no. 3 (2015):61-80, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646 .