Determinante antisocijalnog ponašanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću

Abstract

Uvod: Terminom antisocijalno ponašanje najčešće se označavaju ponašanja kojima se ugrožavaju prava i imovina drugih ljudi, a koja su destruktivna i štetna po sredinu i proizvode negativne socijalne posljedice. Djeca sa intelektualnom ometenošću su u većem riziku za nastanak bihevioralnih problema u

odnosu na vršnjake tipičnog razvoja. Procjena učestalosti antisocijalnog ponašanja u ovoj populaciji razlikuje se od studije do studije, a prisustvo različitih

oblika izmijenjenog ponašanja jedan je od indikatora kvaliteta života. Cilj:

Cilj istraživanja je ispitivanje prisustva antisocijalnog ponašanja i utvrđivanje razlike u nivou antisocijalnog ponašanja u odnosu na pol, uzrast i opšti uspjeh učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. Metode: U radu je korišten empirijsko-neeksperimentalni metod, a uzorak istraživanja činilo je 50 učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. Obuhvaćeni

su

ispitanici oba pola, kalendarskog uzrasta od sedam do dvanaest godina (AS = 9,82, SD = 1,36). Kao instrumenti istraživanja korišteni su sociodemografski upitnik i Skala antisocijalnog ponašanja koja je sastavni dio Skale za

procjenu socijalnog ponašanja u školi (The School Behavior Scale) za evidentiranje problema u ponašanju učenika. Rezultati: Dobijeni rezultati pokazuju da vrijednosti medijana distribucije problema u ponašanju kod djece sa lakom intelektualnom ometenošću naginju

ka nižim vrijednostima (Mdn = 61,00). Između dječaka i djevojčica sa lakom

intelektualnom

ometenošću ne postoji statistički značajna razlika u ispoljavanju

antisocijalnog ponašanja (Mann-Whitney U = 281,000; p = 0,706). Učenici mlađeg i starijeg školskog uzrasta ne razlikuju se statistički značaj- no u ispoljavanju antisocijalnog ponašanja (Mann- Whitney U = 56,500; p = 0,277). Školski uspjeh učenika ne predstavlja statistički značajnu determinantu antisocijalnog ponašanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću (χ 2 = 0,483; df = 3; p = 0,923). Zaključak: Ispitanici iz našeg uzorka ne pokazuju veću učestalost problema u ponašanju. Nezavisne varijable (pol, uzrast i školski uspjeh) ne dovode do razlika u ispoljavanju antisocijalnog ponašanja. Identifikovanje i razumijevanje

uzroka i posljedica antisocijalnog ponašanja učenika sa intelektualnom ometenošću neophodan je korak u planiranju preventivnih i

tretmanskih programa kako bi se preduprijedili ili ublažili bihevioralniproblemi učenika. U cilju identifikacije determinanti antisocijalnog ponašanja, u obzir treba uzeti i biološke i

sredinske, ali i dodatne mjere sociodemografskih varijabli.

Introduction: The term antisocial behavior most often refers to behaviors that threaten the rights and property of other people, are destructive and harmful to the environment and produce negative social consequences. Children with intellectual disabilities are at a higher risk of developing behavioral problems compared to peers with typical development. The assessment of the frequency of antisocial behavior in this population differs from study to study, and the presence of different forms of altered behavior is one of the indicators of the quality of life. Aim: The objective of the research was to examine the presence of antisocial behavior and determine the difference in the level of antisocial behavior in relation to gender, age, and general success of students with mild intellectual disabilities. Methods: Empirical-non-experimental method was used in the study, and the research sample consisted of 50 students with mild intellectual disabilities. The sample included participants of both genders, 7-12 years of age (M=9.82, SD=1.36). A socio-demographic questionnaire and the Antisocial Behavior Scale (The School Behavior Scale) were used as research instruments, which is an integral part of the Scale for the Assessment of Social Behavior at School for recording problems in student behavior. Results: The obtained results show that the values of the median distribution of behavior problems in children with mild intellectual disability tend towards lower values (Mdn=61.00). There is no statistically significant difference between boys and girls with mild intellectual disability in the manifestation of antisocial behavior (Mann-Whitney U=281.000; p=0.706). Students of younger school age and students of older school age do not differ statistically significantly in the manifestation of antisocial behavior (Mann-Whitney U= 56.500; p=0.277). School success of students is not a statistically significant determinant of antisocial behavior of students with mild intellectual disability (χ 2 =0.483; df=3, p=0.923). Conclusion: The subjects of our sample do not show a higher frequency of behavioral problems. Independent variables (gender, age and school performance) do not lead to differences in the manifestation of antisocial behavior. Identifying and understanding the causes and consequences of antisocial behavior of students with intellectual disabilities is a necessary step in planning preventive and treatment programs in order to prevent or alleviate behavioral problems of students. In order to identify the determinants of antisocial behavior, biological and environmental, as well as additional measures of sociodemographic variables, should be taken into account.