Specifičnost simptoma depresije i anksioznosti kod odraslih Osoba sa oštećenjem sluha

Abstract

Uvod: Odrasle osobe sa oštećenjem sluha nailaze na probleme u komunikaciji usled kojih dolazi do smanjenog učešća u socijalnim aktivnostima, socijalne izolacije i usamljenosti, koji su usko povezani sa narušenim mentalnim zdravljem i prisutnošću mentalnih teškoća, kao što su anksioznost i depresija. Cilj: Cilj istraživanja je utvrditi specifičnost simptoma anksioznosti i depresije kod odraslih osoba sa oštećenjem sluha. U okviru zadataka istraživanja proveravane su razlike u prisustvu simptoma između osoba sa oštećenjem i osoba bez oštećenja sluha. Metode: Istraživanjem je obuhvaćeno 103 ispitanika sa oštećenjem i 103 ispitanika bez oštećenja. Uzorak čini približno jednak broj ispitanika oba pola, starosti od 20 do 65 godina, gde je prosečna starost ispitanika sa oštećenjem sluha 52,4 (SD = 11,72). Kao instrumenti korišćene su Zungova Skala za samoprocenu anksioznosti (A rating instrument foranxiety) i Zungova Skala za samoprocenu depresije (A self-ratingdepressionscale). Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da postoje indikacije za razvoj anksioznosti kod odraslih osoba sa oštećenjem sluha. Rezultati ukazuju na odsustvo simptoma depresije kod odraslih osoba sa oštećenjem sluha. Razlike između ispitanika oštećenog sluha i ispitanika urednog sluha na skalama anskioznosti i depresije nisu statistički značajne. U okviru pojedinačnih ajtema uočena je statistički značajna razlika na pojedinim simptomima, koja je detaljnije analizirana u radu. Zaključak: Oštećenje sluha se nije pokazalo kao faktor koji doprinosi javljanju simptoma anksioznosti i depresije. Istraživanja bi se mogla usmeriti na proveravanje samopoštovanja osoba sa oštećenjem sluha, kako bi se rezultati dobijeni na skali depresivnosti mogli detaljnije analizirati.

Introduction: Adults with hearing loss encounter communication problems that lead to reduced participation in social activities, social isolation, and loneliness, which are closely related to impaired mental health and the presence of mental difficulties, such as anxiety and depression. Aim: The aim of the research was to determine the specificity of symptoms of anxiety and depression in adults with hearing loss. As part of the research tasks, differences in the presence of symptoms between people with and without hearing impairment were checked. Methods: The research included 103 subjects with and 103 subjects without impairment. The sample consisted of an approximately equal number of respondents of both genders, aged from 20 to 65 years, where the average age of respondents with hearing impairment was 52.4 (SD = 11.72). A rating instrument for anxiety and a self-rating depression scale were used as instruments. Results: The results of the research showed that there are indications for the development of anxiety in adults with hearing impairment. The results indicate the absence of depressive symptoms in adults with hearing impairment. The differences between subjects with hearing impairment and subjects with normal hearing on the anxiety and depression scales are not statistically significant. Within individual items, a statistically significant difference was observed in certain symptoms, which was analyzed in more detail in the paper. Conclusion: Hearing loss has not been shown to be a contributing factor to anxiety and depression symptoms. Research activity could be focused on checking the self-esteem of people with hearing impairment so that the results obtained on the depression scale could be analyzed in more detail.