Psiholingvistički pristup analizi poremećaja čitanja kod afazija

Abstract

Lezije mozga mogu dovesti do selektivnih poremećaja čitanja kod kojih je pogođen samo jedan mehanizam čitanja, dok je drugi očuvan. Kvalitativna analiza grešaka u čitanju omogućava identifikovanje oštećenih puteva čitanja, što predstavlja osnov za određivanje tipa aleksije i izbor programa tretmana. Cilj ovog rada je utvrđivanje značaja psiholingvističkog pristupa analizi poremećaja čitanja kod osoba sa afazijom. Uzorak se sastojao od 30 ispitanika, od kojih je 15 imalo nefluentnu, a 15 fluentnu afaziju. Dijagnoza afazije je postavljena na osnovu Bostonske baterije testova za afazije. U uzorak su uključeni ispitanici sa afazijom vaskularne etiologije. Procena sposobnosti čitanja izvršena je Subtestom čitanja BDAE i Testom čitanja reči. Statistička značajnost razlika proveravana je Vilkokson Man-Vitnijevim U testom. Rezultati su pokazali da se oblici grešaka u čitanju kod nefluentnih afazija bitno razlikuju od grešaka koji se ispoljavaju kod fluentnih afazija (p < 0,05). Literarna aleksija i morfološke paraleksije uglavnom su prisutne kod nefluentnih afazija, dok se verbalna aleksija i semantičke paraleksije nalaze u osnovi fluentnih afazija. Psiholingvističkim pristupom analizi grešaka u čitanju zaključeno je da je kod nefluetnih afazija uglavnom zastupljena fonološka aleksija, a kod fluentnih afazija dubinska aleksija.

Brain lesions can cause selective reading disorders, where only one reading mechanism is affected while others remain intact. Analyzing the quality of reading errors can help identify impaired reading pathways and determine the type of alexia, aiding in selecting a treatment program. This study aims to determine the significance of using a psycholinguistic approach in analyzing reading disorders in individuals with aphasia. The sample consisted of 30 participants diagnosed with vascular etiology aphasia, with 15 having non-fluent aphasia and 15 having fluent aphasia. The Boston Diagnostic Aphasia Examination (BDAE) was used for diagnosis, while the BDAE Reading Subtest and the Word Reading Test were used for reading ability assessment. The Wilcoxon Mann-Whitney U-test was used for statistical analysis. Findings indicated that the forms of reading errors in non-fluent aphasias were significantly different from those in fluent aphasias (p < 0.05). Literary alexia and morphological paralexias were mainly present in non- fluent aphasias, whereas verbal alexia and semantic paralexias characterized fluent forms of aphasic syndromes. By using a psycholinguistic approach to analyze reading errors, this study concluded that phonological alexia was mainly present in non-fluent aphasias, while depth alexia was more common in fluent aphasias