dc.description.abstract | U svakodnevnom životu, izraz lica je sastavni deo neverbalne komunikacije.
Preko izraza lica prenosi se mnoštvo ličnih i međuljudskih informacija. Za gluvu i nagluvu decu, facijalna ekspresija ima poseban status kada je u pitanju znakovna komunikacija.
Pokreti lica i glave se koriste u znakovnim jezicima na svim nivoima jezičke strukture.
Emocionalni izrazi lica imaju važnu socijalno-psihološku i komunikativnu funkciju.
Uspešna komunikacija se oslanja na zajedničko predstavljanje i razumevanje unutrašnjih emocionalnih stanja. Antropološka istraživanja facijalne ekspresije pokazuju da se osnovne emocije ( ljutnja, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenje) mogu sa velikom tačnošću prepoznati u različitim kulturama. Sposobnost kodiranja i dekodiranja emocionalnih znakova u našem društvenom okruženju je od suštinskog značaja za normativno društveno funkcionisanje.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. Lingvistička istraživanja znakovnih jezika ukazuju da postoje izrazi lica koji se koriste zajedno sa manuelnim znacima i funkcionišu kao fonološke karakteristike, morfeme i sintaksički/prozodijski markeri. Podizanje obrva i različiti izrazi lica su jasno komunikativne prirode i koriste se u kombinaciji sa pokretima ruku. Znakovni jezici su prirodni lingvistički sistemi koji nastaju unutar zajednice gluvih i, kao i govorni jezici, imaju fonološke, leksičke i sintaksičke nivoe strukture. Neophodno je da facijalna ekspresija i jezik tela u znakovnom jeziku budu u koordinaciji da bi doveli do pravog značenja poruke.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da u znakovnom jeziku izraz lica ne prenosi samo emocionalne već i gramatičke i sintaksičke informacije. Izrazi lica predstavljaju markere intenziteta i, kao rezultat, isti gest- znak može imati različita značenja u zavisnosti od pratećeg izraza lica. Pokret glave i facijalna ekspresija mogu potpuno da izmene značenje pojedinog znaka- gesta. Mimika lica ima posebnu ulogu u diferencijaciji sinonimnih znakova.
Rezultati brojnih studija ukazuju na značajnu povezanost između znakovnog jezika i emocionalnog izražavanja. Gluva i nagluva deca, sa najvećom tačnošću u okviru osnovnih emocija, prepoznaju sreću, a najteže identifikuju strah i gađenje. Postoji velika varijabilnost u tačnoj vizuelnoj percepciji emocija. Gluvu i nagluvu decu je neophodno edukovati u prepoznavanju izraza lica i razumevanju emocija. | sr |