Sign language: The basic way of communication for the deaf

Abstract

Sign languages are natural, living languages, used by Deaf communities around the world. They are not mere collections of gestures and they are not universal. They are full languages, independent of the spoken languages used by the hearing society surrounding them. Signed and spoken languages are produced and perceived in radically different ways. While spoken languages are produced by the vocal tract and perceived by the auditory channel, signed languages are produced by the hands, but also other nonmanual articulators like the head, face, and body, and are perceived visually. It is a commonly held belief that sign languages are simply some form of 'spoken language on the hands' but, in fact, sign language vocabularies and grammars are very different from those of spoken languages. Signers who know one sign language find it hard under normal conversational circumstances to understand the signer of another, as each sign language has a vocabulary and cultural heritage specific to its national Deaf community.

Znakovni jezici su prirodni, živi jezici koje koriste gluve osobe širom sveta. Oni nisu samo kolekcija znakova, i nisu univerzalni. Znakovni jezici su ranopravni jezici, nezavisni od govornih jezika koje koriste čujuće osobe. Produkcija i percepcija znakovnih i govornih jezika se značajno razlikuju. U produkciji govornih jezika učestvuje vokalni trakt, a percecipiraju se putem čula sluha, dok se kod znakovnih jezika produkcija ostvaruje pokretima ruku, glave i tela, a percepiraju se vidom. Često se smatra da znakovni jezici predstavljaju samo oblik izražavanja govornih jezika rukama, ali činjenica je da se vokabular i gramatika znakovnih jezika veoma razlikuju od govornih. Pošto svaki znakovni jezik ima vokabular i kulturalno nasleđe specifično za konkretnu zajednicu gluvih, osoba koja je ovladala jednim znakovnim jezikom teško će, pod uobičajenim komunikacijskim okolnostima, razumeti nekoga ko koristi drugi znakovni jezik.