Verbal communication disorders and otoacoustic emission

Abstract

OAE are small sounds within the meatus accusticus externus to vibrations from physiologically vital and sensible cochlea. The cochlea creates small internal vibrations, sometimes they are about 30 dB SPL. They can be produced spontaneously as internal sounds, but the most recently it can be given acoustic stimulation to evoke an OAE. They are not electrical but they are vibrant responses. For their detection it can be used microphones which transform them in electrical signal for easy analyses. OAE is sensitive to cochlear dysfunction that is caused by ototoxic agenses, hypoxia and intensive noise. Dysfunction of cochlea may produce lower or completely elimination's OAE in human. Aim of work was to investigate OAE (TEOA and DPOAE) in children with verbal communication disorder. TEOA and DPOAE more assessed in children aged from 5 to 8 years with articulation disorders, developmental dysphasia, stuttering and in children with normal speech-language development. Investigation results showed statistical important differences (TEOAE and DPOAE) between hearing impaired children and all the others investigation groups and between children with developmental dysphasia in related with children with typically speech and language development on TEOAE right ear, on DPOAE both sides.

OAE predstavljaju zvuci u spoljašnjem slušnom kanalu koji potiču od fiziološki vitalne i osetljive kohlee. Zvuci koje stvara kohlea su mali ali potencijalno audibilni i ponekad dostižu do 30 dB SPL. Oni mogu da nastanu spontano, ali mnogo češće OAE prati akustičku stimulaciju. OAE je osetljiva na kohlearnu disfunkciju koja je uzrokovana oštećenjem funkcije spoljašnjih slušnih ćelija čije oštećenje može biti izazvano ototoksičnim agensima, hipoksijom ili intenzivnom bukom. Oštećenje kohlee može dovesti do smanjenja ili potpunog izostanka OAE. Cilj istraživanja je bio da se ispita OAE (TEOAE i DPOAE) kod dece sa poremećajima u verbalnoj komunikaciji (oštećenje sluha, poremećaj artikulacije, razvojna disfazija, mucanje) u odnosu na decu sa tipičnim govorno jezičkim razvojem. Uzorak ispitanika je činilo 104 dece uzrasta 5-8 godina sa poremećajem verbalne komunikacije (poremećaj artikulacije, razvojna disfazija, mucanje) i kod dece sa tipičnim govorno jezičkim razvojem. Kod sve dece je ispitana TEOAE i DPOAE. Rezultati istraživanja su pokazali da su statistički značajne razlike (TEOAE i DPOAE) prisutne između dece sa oštećenjem sluha i svih ostalih ispitivanih grupa i između dece sa razvojnom disfazijom u odnosu decu sa tipičnim govorno jezičkim razvojem na TEOAE (desno uvo), na DPOAE (obostrano).