Hate crimes and normative regulation
Zločini mržnje i normativno regulisanje
Abstract
This paper is primarily devoted to issues related to the normative regulation of hate crimes, with special reference to the regulations of the Republic of Serbia, which are indirectly related to this matter. This kind of crimes are characterized by prejudices that perpetrators have towards injured parties, as members of certain, mostly, minority groups, due to which many hate crimes could be also called crimes of prejudice. In comparative law there are two different basic directions when it comes to regulating hate crimes: separation of hate crimes in a separate category on the one hand, and punishment of perpetrators of criminal acts with the detriment of minority groups through the usual charges of a given criminal justice system, on the other. The author finds that, regardless of the formal response forms, real life suggests that hate crimes can be essentially suppressed only by promoting values such as equality, respect for diversity and tolerance, and by continuous education of pu...blic about the danger of hate crimes.
Rad je pre svega posvećen pitanjima u vezi sa normativnim regulisanjem zločina mržnje, sa posebnim osvrtom na propise Republike Srbije koji se posredno tiču ove materije. Ovu vrstu delikata odlikuju predrasude koje učinioci gaje prema oštećenima kao pripadnicima pojedinih uglavnom manjinskih grupa, usled čega se zločini mržnje mogu nazvati i zločinima zbog predrasuda. U uporednom pravu se razlikuju dva osnovna usmerenja kada je u pitanju sankcionisanje zločina mržnje: izdvajanje zločina mržnje u posebnu kategoriju, sa jedne strane, i kažnjavanje učinilaca krivičnih dela na štetu pripadnika manjinskih grupa kroz već poznate inkriminacije datog krivičnopravnog sistema, sa druge strane. Autorka nalazi kako, bez obzira na oblike formalnog reagovanja, stvarni život upućuje na zaključak da se zločini mržnje suštinski mogu suzbiti samo propagiranjem vrednosti kao što su jednakost, poštovanje različitosti i tolerantnost, odnosno neprestanim edukovanjem javnog mnjenja o opasnosti zločina mržnje....
Keywords:
hate crimes / criminal policy / prejudice / equality / zločini mržnje / politika suzbijanja kriminaliteta / predrasude / ravnopravnostSource:
Temida, 2011, 14, 4, 55-66Publisher:
- Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - JOUR AU - Kovačević, Milica PY - 2011 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/453 AB - This paper is primarily devoted to issues related to the normative regulation of hate crimes, with special reference to the regulations of the Republic of Serbia, which are indirectly related to this matter. This kind of crimes are characterized by prejudices that perpetrators have towards injured parties, as members of certain, mostly, minority groups, due to which many hate crimes could be also called crimes of prejudice. In comparative law there are two different basic directions when it comes to regulating hate crimes: separation of hate crimes in a separate category on the one hand, and punishment of perpetrators of criminal acts with the detriment of minority groups through the usual charges of a given criminal justice system, on the other. The author finds that, regardless of the formal response forms, real life suggests that hate crimes can be essentially suppressed only by promoting values such as equality, respect for diversity and tolerance, and by continuous education of public about the danger of hate crimes. AB - Rad je pre svega posvećen pitanjima u vezi sa normativnim regulisanjem zločina mržnje, sa posebnim osvrtom na propise Republike Srbije koji se posredno tiču ove materije. Ovu vrstu delikata odlikuju predrasude koje učinioci gaje prema oštećenima kao pripadnicima pojedinih uglavnom manjinskih grupa, usled čega se zločini mržnje mogu nazvati i zločinima zbog predrasuda. U uporednom pravu se razlikuju dva osnovna usmerenja kada je u pitanju sankcionisanje zločina mržnje: izdvajanje zločina mržnje u posebnu kategoriju, sa jedne strane, i kažnjavanje učinilaca krivičnih dela na štetu pripadnika manjinskih grupa kroz već poznate inkriminacije datog krivičnopravnog sistema, sa druge strane. Autorka nalazi kako, bez obzira na oblike formalnog reagovanja, stvarni život upućuje na zaključak da se zločini mržnje suštinski mogu suzbiti samo propagiranjem vrednosti kao što su jednakost, poštovanje različitosti i tolerantnost, odnosno neprestanim edukovanjem javnog mnjenja o opasnosti zločina mržnje. PB - Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad T2 - Temida T1 - Hate crimes and normative regulation T1 - Zločini mržnje i normativno regulisanje EP - 66 IS - 4 SP - 55 VL - 14 DO - 10.2298/TEM1104055K ER -
@article{ author = "Kovačević, Milica", year = "2011", abstract = "This paper is primarily devoted to issues related to the normative regulation of hate crimes, with special reference to the regulations of the Republic of Serbia, which are indirectly related to this matter. This kind of crimes are characterized by prejudices that perpetrators have towards injured parties, as members of certain, mostly, minority groups, due to which many hate crimes could be also called crimes of prejudice. In comparative law there are two different basic directions when it comes to regulating hate crimes: separation of hate crimes in a separate category on the one hand, and punishment of perpetrators of criminal acts with the detriment of minority groups through the usual charges of a given criminal justice system, on the other. The author finds that, regardless of the formal response forms, real life suggests that hate crimes can be essentially suppressed only by promoting values such as equality, respect for diversity and tolerance, and by continuous education of public about the danger of hate crimes., Rad je pre svega posvećen pitanjima u vezi sa normativnim regulisanjem zločina mržnje, sa posebnim osvrtom na propise Republike Srbije koji se posredno tiču ove materije. Ovu vrstu delikata odlikuju predrasude koje učinioci gaje prema oštećenima kao pripadnicima pojedinih uglavnom manjinskih grupa, usled čega se zločini mržnje mogu nazvati i zločinima zbog predrasuda. U uporednom pravu se razlikuju dva osnovna usmerenja kada je u pitanju sankcionisanje zločina mržnje: izdvajanje zločina mržnje u posebnu kategoriju, sa jedne strane, i kažnjavanje učinilaca krivičnih dela na štetu pripadnika manjinskih grupa kroz već poznate inkriminacije datog krivičnopravnog sistema, sa druge strane. Autorka nalazi kako, bez obzira na oblike formalnog reagovanja, stvarni život upućuje na zaključak da se zločini mržnje suštinski mogu suzbiti samo propagiranjem vrednosti kao što su jednakost, poštovanje različitosti i tolerantnost, odnosno neprestanim edukovanjem javnog mnjenja o opasnosti zločina mržnje.", publisher = "Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad", journal = "Temida", title = "Hate crimes and normative regulation, Zločini mržnje i normativno regulisanje", pages = "66-55", number = "4", volume = "14", doi = "10.2298/TEM1104055K" }
Kovačević, M.. (2011). Hate crimes and normative regulation. in Temida Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad., 14(4), 55-66. https://doi.org/10.2298/TEM1104055K
Kovačević M. Hate crimes and normative regulation. in Temida. 2011;14(4):55-66. doi:10.2298/TEM1104055K .
Kovačević, Milica, "Hate crimes and normative regulation" in Temida, 14, no. 4 (2011):55-66, https://doi.org/10.2298/TEM1104055K . .