Jezički deficiti kod dece i adolescenata sa emocionalnim poremećajima
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Emocionalni poremećaji (EP) kod dece i mladih mogu se podeliti u dve bipolarne
dimenzije: eksternalizovani i internalizovani poremećaji. Eksternalizovani EP uključuju
grupu poremećaja koja podrazumeva ekspresiju neprilagođenih ponašanja usmerenih ka
drugim osobama i okruženju. Najčešći eksternalizovani EP su poremećaj ponašanja,
opozicioni prkosni poremećaj, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) i
poremećaj prilagođavanja. Sa druge strane, internalizovani EP uključuje deficite u
ponašanju koji su usmereni na samu osobu i posredno dovode do teškoća u
funkcionisanju u socijalnom okruženju, kao i socijalnog izbegavanja. Najčešći
internalizovani EP su opsesivno-kompulzivni poremećaj, generalizovani anksiozni
poremećaj, socijalna fobija, separaciona anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj i
depresija kod dece/adolescenata.
Prevalenca jezičkih poremećaja kod dece i omladine sa EP je 10 puta veća nego
u opštoj populaciji, i iznosi oko 68%. Pored toga, jezički i ...komunikativni deficiti se češće
javljaju kod eksternalizovanih EP. Deca sa EP ispoljavaju ekspresivne, receptivne i
pragmatske jezičke deficite, dok se najčešće javlja mešoviti, receptivno-ekspresivni tip
poremećaja jezika. Pored toga, veliki broj ove dece ima teškoća u ovladavanju veštinama
čitanja, pisanja i računanja. Međutim, podaci iz studija ukazuju na to da većina učenika sa
EP i sa kliničkim jezičkim poremećajem ne ide na logopedski tretman. Dodatno, jezički
deficiti se kod ove dece često zanemaruju zbog bihejvioralnih problema, tako da 33-40%
dece sa EP ima neotkriveni jezički poremećaj. Takva deca su obično delinkventnija,
depresivnija i agresivnija i pokazuju ozbiljnije poremećaje ponašanja od one dece sa EP
kojima je identifikovan jezički poremećaj i pružen neki vid podrške i tretmana.
Programi modifikacije ponašanja zahtevaju od učenika sa EP da razumeju
usmena objašnjenja i učestvuju u grupnom savetovanju i diskusiji kako bi naučili
adekvatnije vidove socijalne interakcije i veštine rešavanja problema. Individualno
savetovanje zavisi od verbalne razmene sa savetnicima ili terapeutima u školi i/ili u
zajednici. Međutim, ova deca često imaju deficite u razumevanju, što ograničava njihovu
sposobnost da razumeju verbalne instrukcije i pravila, samim tim i učenje modifikovanih
oblika ponašanja. Prema tome, što ranija identifikacija jezičkog poremećaja i rana
intervencija mogu značajno smanjiti jezičke deficite, ali i teškoće i na planu emocionalnog
i socijalnog razvoja ove dece.
Кључне речи:
emocionalni poremećaji / jezički deficiti / deca, adolescentiИзвор:
Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022., 2022, 82-82Издавач:
- Drustvo defektologa Srbije
Институција/група
rFASPERTY - CONF AU - Drljan, Bojana AU - Ječmenica, Nevena PY - 2022 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4146 AB - Emocionalni poremećaji (EP) kod dece i mladih mogu se podeliti u dve bipolarne dimenzije: eksternalizovani i internalizovani poremećaji. Eksternalizovani EP uključuju grupu poremećaja koja podrazumeva ekspresiju neprilagođenih ponašanja usmerenih ka drugim osobama i okruženju. Najčešći eksternalizovani EP su poremećaj ponašanja, opozicioni prkosni poremećaj, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) i poremećaj prilagođavanja. Sa druge strane, internalizovani EP uključuje deficite u ponašanju koji su usmereni na samu osobu i posredno dovode do teškoća u funkcionisanju u socijalnom okruženju, kao i socijalnog izbegavanja. Najčešći internalizovani EP su opsesivno-kompulzivni poremećaj, generalizovani anksiozni poremećaj, socijalna fobija, separaciona anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj i depresija kod dece/adolescenata. Prevalenca jezičkih poremećaja kod dece i omladine sa EP je 10 puta veća nego u opštoj populaciji, i iznosi oko 68%. Pored toga, jezički i komunikativni deficiti se češće javljaju kod eksternalizovanih EP. Deca sa EP ispoljavaju ekspresivne, receptivne i pragmatske jezičke deficite, dok se najčešće javlja mešoviti, receptivno-ekspresivni tip poremećaja jezika. Pored toga, veliki broj ove dece ima teškoća u ovladavanju veštinama čitanja, pisanja i računanja. Međutim, podaci iz studija ukazuju na to da većina učenika sa EP i sa kliničkim jezičkim poremećajem ne ide na logopedski tretman. Dodatno, jezički deficiti se kod ove dece često zanemaruju zbog bihejvioralnih problema, tako da 33-40% dece sa EP ima neotkriveni jezički poremećaj. Takva deca su obično delinkventnija, depresivnija i agresivnija i pokazuju ozbiljnije poremećaje ponašanja od one dece sa EP kojima je identifikovan jezički poremećaj i pružen neki vid podrške i tretmana. Programi modifikacije ponašanja zahtevaju od učenika sa EP da razumeju usmena objašnjenja i učestvuju u grupnom savetovanju i diskusiji kako bi naučili adekvatnije vidove socijalne interakcije i veštine rešavanja problema. Individualno savetovanje zavisi od verbalne razmene sa savetnicima ili terapeutima u školi i/ili u zajednici. Međutim, ova deca često imaju deficite u razumevanju, što ograničava njihovu sposobnost da razumeju verbalne instrukcije i pravila, samim tim i učenje modifikovanih oblika ponašanja. Prema tome, što ranija identifikacija jezičkog poremećaja i rana intervencija mogu značajno smanjiti jezičke deficite, ali i teškoće i na planu emocionalnog i socijalnog razvoja ove dece. PB - Drustvo defektologa Srbije C3 - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. T1 - Jezički deficiti kod dece i adolescenata sa emocionalnim poremećajima EP - 82 SP - 82 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4146 ER -
@conference{ author = "Drljan, Bojana and Ječmenica, Nevena", year = "2022", abstract = "Emocionalni poremećaji (EP) kod dece i mladih mogu se podeliti u dve bipolarne dimenzije: eksternalizovani i internalizovani poremećaji. Eksternalizovani EP uključuju grupu poremećaja koja podrazumeva ekspresiju neprilagođenih ponašanja usmerenih ka drugim osobama i okruženju. Najčešći eksternalizovani EP su poremećaj ponašanja, opozicioni prkosni poremećaj, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) i poremećaj prilagođavanja. Sa druge strane, internalizovani EP uključuje deficite u ponašanju koji su usmereni na samu osobu i posredno dovode do teškoća u funkcionisanju u socijalnom okruženju, kao i socijalnog izbegavanja. Najčešći internalizovani EP su opsesivno-kompulzivni poremećaj, generalizovani anksiozni poremećaj, socijalna fobija, separaciona anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj i depresija kod dece/adolescenata. Prevalenca jezičkih poremećaja kod dece i omladine sa EP je 10 puta veća nego u opštoj populaciji, i iznosi oko 68%. Pored toga, jezički i komunikativni deficiti se češće javljaju kod eksternalizovanih EP. Deca sa EP ispoljavaju ekspresivne, receptivne i pragmatske jezičke deficite, dok se najčešće javlja mešoviti, receptivno-ekspresivni tip poremećaja jezika. Pored toga, veliki broj ove dece ima teškoća u ovladavanju veštinama čitanja, pisanja i računanja. Međutim, podaci iz studija ukazuju na to da većina učenika sa EP i sa kliničkim jezičkim poremećajem ne ide na logopedski tretman. Dodatno, jezički deficiti se kod ove dece često zanemaruju zbog bihejvioralnih problema, tako da 33-40% dece sa EP ima neotkriveni jezički poremećaj. Takva deca su obično delinkventnija, depresivnija i agresivnija i pokazuju ozbiljnije poremećaje ponašanja od one dece sa EP kojima je identifikovan jezički poremećaj i pružen neki vid podrške i tretmana. Programi modifikacije ponašanja zahtevaju od učenika sa EP da razumeju usmena objašnjenja i učestvuju u grupnom savetovanju i diskusiji kako bi naučili adekvatnije vidove socijalne interakcije i veštine rešavanja problema. Individualno savetovanje zavisi od verbalne razmene sa savetnicima ili terapeutima u školi i/ili u zajednici. Međutim, ova deca često imaju deficite u razumevanju, što ograničava njihovu sposobnost da razumeju verbalne instrukcije i pravila, samim tim i učenje modifikovanih oblika ponašanja. Prema tome, što ranija identifikacija jezičkog poremećaja i rana intervencija mogu značajno smanjiti jezičke deficite, ali i teškoće i na planu emocionalnog i socijalnog razvoja ove dece.", publisher = "Drustvo defektologa Srbije", journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.", title = "Jezički deficiti kod dece i adolescenata sa emocionalnim poremećajima", pages = "82-82", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4146" }
Drljan, B.,& Ječmenica, N.. (2022). Jezički deficiti kod dece i adolescenata sa emocionalnim poremećajima. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. Drustvo defektologa Srbije., 82-82. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4146
Drljan B, Ječmenica N. Jezički deficiti kod dece i adolescenata sa emocionalnim poremećajima. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.. 2022;:82-82. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4146 .
Drljan, Bojana, Ječmenica, Nevena, "Jezički deficiti kod dece i adolescenata sa emocionalnim poremećajima" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. (2022):82-82, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4146 .