Značaj procene repetitivnog govora u diferencijalnoj dijagnostici afazičkih sindroma

Abstract

Uvod: Klinički podaci pokazuju da pacijenti s afazijom ispoljavaju različite sposobnosti repeticije. Takođe je pokazano da sposobnost repeticije korelira s tipom afazičkog sindroma. Međutim, nedostaju podaci o odnosu ponavljanja i tipa afazičkog sindroma. Pored značaja u kliničkim uslovima, nedostatak sis- tematskih podataka o repetitivnim sposobnostima kod osoba sa afazijom bio je povod za formiranje rada. Cilj: Cilj ovog rada je da se utvrdi sposobnost ponavljanja jezičkih simbola kod osoba s afazijom i ukaže na značaj procene ovog aspekta jezika u diferencijal- noj dijagnostici afazičkih sindroma. Metod: Uzorak je činilo 30 ispitanika sa afazijom prosečne starosti 64 godine i prosečnim nivoom obrazovanja od 13 godina. U uzorak su uključeni pacijenti s klasičnim afazičkim sindromima, i to s Brokinom, Vernikeovom, konduktiv- nom, anomičkom, transkortikalnom motornom i transkortikalnom senzornom afazijom. Procena sposobnosti ponavljanja izvršena je subtestom ponavljanja reči i rečenica Bostonskog dijagnostičkog testa za afazije. U statističkoj obradi podataka primenjene su metode deskriptivne statistike i Man Whitney U test. Rezultati: Rezultati su pokazali da su se ispitanici međusobno razlikova- li u sposobnosti repeticije, značajne razlike potvrđene su između ispitanika sa Brokinom i anomičkom (U=0,00; p=0,009), Brokinom i transkortikalnom motornom (U=0,00; p=0,005), Brokinom i konduktivnom (U=3,00; p=0,02), Brokinom i transkortikalnom senzornom (U=0,00; p=0,005), anomičkom i konduktivnom (U=0,00; p=0,008), anomičkom i Vernikeovom (U=0,00; p=0,01), transkortikalnom motornom i konduktivnom (U=0,00; p=0,004), transkortikalnom motornom i Vernikeovom (U=0,00; p=0,005), konduktiv- nom i transkortikalnom senzornom (U=0,00; p=0,004), i između ispitanika sa Vernikeovom i transkortikalnom senzornom afazijom (U=0,00; p=0,005). Zaključak: Zaključeno je da procena sposobnosti repeticije jezičkih simbola značajno doprinosi diferenciranju afazičkih sindroma.

Introduction: Clinical data show that patients with aphasia exhibit different abilities of repetition of language symbols. It has also been shown that the ability to rehearse correlates with the type of aphasic syndrome. However, more precise data on the relationship between the repetition of language symbols and the type of aphasic syndrome are missing. Aim: The aim of this paper was to determine the ability to repeat language symbols in people with aphasia and to point out the importance of assessing this aspect of language in the differential diagnosis of aphasic syndromes. Method: The sample consisted of 30 subjects with aphasia with an average age of 64 years and an average level of education of 13 years. The sample included patients with classic aphasic syndromes. The subtest of repeating words and sentences of the Boston diagnostic test was used in the assessment. Descriptive statistics methods and the Man Whitney U test were applied in statistical data processing. Results: The results showed that the subjects differed in their ability to rehearse, significant differences were confirmed between subjects with Broca’s and anomic (U=0.00; p=.009), Broca’s and transcortical motor (U=0.00; p=.005), Broca’s and conductive (U=3.00; p=.02), Broca’s and transcortical sensory (U=0.00; p=.005), anomic and conductive (U=0.00; p=.008), anomic and Wernicke’s (U=0.00; p=.01), transcortical motor and conductive (U=0.00; p=.004), transcortical motor and Wernicke’s (U=0.00; p=.005), conductive and transcortical (U=0.00; p=.004), and between subjects with Wernicke’s and transcortical sensory aphasia (U=0.00; p=.005). Conclusion: It was concluded that the assessment of the ability to repeat language symbols significantly contributes to the differentiation of aphasic syndromes.