Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju
Fostering resilience in children in the school environment
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Uvod: Savremena praksa traga za adekvatnim programima kojima je,
kroz osnaživanje drugih sistema, moguće unaprediti rezilijentnost dece.
Jedan od važnih sistema, kome se u literaturi pridaje poseban značaj za
unapređivanje rezilijentnosti, jeste školsko okruženje. Škola je bogata
resursima koje treba iskoristiti na pravi način i predstavlja pogodan okvir
za implementaciju programa rezilijentnosti.
Cilj: Cilj rada je da se izdvoje ključne karakteristike školskog okruženja koje
doprinose unapređivanju rezilijentnosti dece.
Metod: Analiza teorijskih i empirijskih nalaza objavljenih u proteklih
deset godina i dostupnih na relevantnim pretraživačima i u elektronskim
bazama podataka.
Rezultati: Rezultati analize pregledanih studija ukazuju na to da je za
postizanje pozitivnih ishoda u situacijama nedaća, zaslužnije detetovo
okruženje nego njegove unutrašnje karakteristike. Kvalitet samih sistema i
njihova interakcija sa pojedincem u značajnoj meri doprinose rezilijen...tnosti
i uspešnom razvoju deteta. Pregledom literature utvrđeno je da određene
karakteristike školskog okruženja doprinose rezilijentnosti dece. Izdvaja
se šest karakteristika koje imaju snagu protektivnih faktora, a to su: (1)
pružanje mogućnosti za smislenu i aktivnu participaciju; (2) uspostavljanje
prosocijalnih veza i odnosa između učenika, ali i na relaciji učenik-nastavnik;
(3) postavljanje jasnih granica i utvrđivanje pravila ponašanja, kao i njihova
dosledna primena; (4) postavljanje visokih, ali i realnih očekivanja; (5)
pružanje brige i podrške i (6) razvijanje raznovrsnih životnih veština.
Zaključak: Izdvajanjem ovih ključnih karakteristika školskog okruženja
određuje se pravac dizajniranja školskih programa usmerenih na
unapređivanje rezilijentnosti.
Introduction: Modern practice is looking for adequate programs that,
through strengthening other systems, can improve the resilience in
children. One of the important systems, which is given special importance
in the literature for fostering resilience, is the school environment. The
school is rich in resources that need to be used in the right way and
represents a suitable framework for the implementation of resilience
programs.
Aim: The aim of this paper is to highlight the key characteristics of the
school environment which contribute to fostering resilience in children.
Method: Analysis of theoretical and empirical findings published in the
past ten years and available on relevant search engines and in electronic
databases.
Results: Analysis of the reviewed studies indicates that the environment
is more responsible for achieving positive outcomes of a child in situations
of adversity than his/her internal characteristics. The quality of the
systems thems...elves and their interaction with the individual significantly
contribute to the resilience and successful child development. By
reviewing the literature, it has been established that certain school
environment characteristics contribute to the resilience in children.
There are six characteristics that have the power of protective factors:
(1) providing opportunities for meaningful and active participation; (2)
establishing prosocial connections and relationships between students,
and also in the student-teacher relationship; (3) setting clear boundaries
and establishing rules of conduct, as well as their consistent use; (4)
setting high but also realistic expectations; (5) providing care and support
and (6) developing a variety of life skills.
Conclusion: Highlighting these key characteristics of the school
environment determines the direction of designing school programs
aimed at fostering resilience.
Кључне речи:
rezilijentnost / protektivni faktori / škola / pozitivan razvoj / resilience / protective factors / school / positive developmentИзвор:
Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine, 2021, 53-54Издавач:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Институција/група
rFASPERTY - CONF AU - Nešić, Marija PY - 2021 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3614 AB - Uvod: Savremena praksa traga za adekvatnim programima kojima je, kroz osnaživanje drugih sistema, moguće unaprediti rezilijentnost dece. Jedan od važnih sistema, kome se u literaturi pridaje poseban značaj za unapređivanje rezilijentnosti, jeste školsko okruženje. Škola je bogata resursima koje treba iskoristiti na pravi način i predstavlja pogodan okvir za implementaciju programa rezilijentnosti. Cilj: Cilj rada je da se izdvoje ključne karakteristike školskog okruženja koje doprinose unapređivanju rezilijentnosti dece. Metod: Analiza teorijskih i empirijskih nalaza objavljenih u proteklih deset godina i dostupnih na relevantnim pretraživačima i u elektronskim bazama podataka. Rezultati: Rezultati analize pregledanih studija ukazuju na to da je za postizanje pozitivnih ishoda u situacijama nedaća, zaslužnije detetovo okruženje nego njegove unutrašnje karakteristike. Kvalitet samih sistema i njihova interakcija sa pojedincem u značajnoj meri doprinose rezilijentnosti i uspešnom razvoju deteta. Pregledom literature utvrđeno je da određene karakteristike školskog okruženja doprinose rezilijentnosti dece. Izdvaja se šest karakteristika koje imaju snagu protektivnih faktora, a to su: (1) pružanje mogućnosti za smislenu i aktivnu participaciju; (2) uspostavljanje prosocijalnih veza i odnosa između učenika, ali i na relaciji učenik-nastavnik; (3) postavljanje jasnih granica i utvrđivanje pravila ponašanja, kao i njihova dosledna primena; (4) postavljanje visokih, ali i realnih očekivanja; (5) pružanje brige i podrške i (6) razvijanje raznovrsnih životnih veština. Zaključak: Izdvajanjem ovih ključnih karakteristika školskog okruženja određuje se pravac dizajniranja školskih programa usmerenih na unapređivanje rezilijentnosti. AB - Introduction: Modern practice is looking for adequate programs that, through strengthening other systems, can improve the resilience in children. One of the important systems, which is given special importance in the literature for fostering resilience, is the school environment. The school is rich in resources that need to be used in the right way and represents a suitable framework for the implementation of resilience programs. Aim: The aim of this paper is to highlight the key characteristics of the school environment which contribute to fostering resilience in children. Method: Analysis of theoretical and empirical findings published in the past ten years and available on relevant search engines and in electronic databases. Results: Analysis of the reviewed studies indicates that the environment is more responsible for achieving positive outcomes of a child in situations of adversity than his/her internal characteristics. The quality of the systems themselves and their interaction with the individual significantly contribute to the resilience and successful child development. By reviewing the literature, it has been established that certain school environment characteristics contribute to the resilience in children. There are six characteristics that have the power of protective factors: (1) providing opportunities for meaningful and active participation; (2) establishing prosocial connections and relationships between students, and also in the student-teacher relationship; (3) setting clear boundaries and establishing rules of conduct, as well as their consistent use; (4) setting high but also realistic expectations; (5) providing care and support and (6) developing a variety of life skills. Conclusion: Highlighting these key characteristics of the school environment determines the direction of designing school programs aimed at fostering resilience. PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation C3 - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine T1 - Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju T1 - Fostering resilience in children in the school environment EP - 54 SP - 53 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614 ER -
@conference{ author = "Nešić, Marija", year = "2021", abstract = "Uvod: Savremena praksa traga za adekvatnim programima kojima je, kroz osnaživanje drugih sistema, moguće unaprediti rezilijentnost dece. Jedan od važnih sistema, kome se u literaturi pridaje poseban značaj za unapređivanje rezilijentnosti, jeste školsko okruženje. Škola je bogata resursima koje treba iskoristiti na pravi način i predstavlja pogodan okvir za implementaciju programa rezilijentnosti. Cilj: Cilj rada je da se izdvoje ključne karakteristike školskog okruženja koje doprinose unapređivanju rezilijentnosti dece. Metod: Analiza teorijskih i empirijskih nalaza objavljenih u proteklih deset godina i dostupnih na relevantnim pretraživačima i u elektronskim bazama podataka. Rezultati: Rezultati analize pregledanih studija ukazuju na to da je za postizanje pozitivnih ishoda u situacijama nedaća, zaslužnije detetovo okruženje nego njegove unutrašnje karakteristike. Kvalitet samih sistema i njihova interakcija sa pojedincem u značajnoj meri doprinose rezilijentnosti i uspešnom razvoju deteta. Pregledom literature utvrđeno je da određene karakteristike školskog okruženja doprinose rezilijentnosti dece. Izdvaja se šest karakteristika koje imaju snagu protektivnih faktora, a to su: (1) pružanje mogućnosti za smislenu i aktivnu participaciju; (2) uspostavljanje prosocijalnih veza i odnosa između učenika, ali i na relaciji učenik-nastavnik; (3) postavljanje jasnih granica i utvrđivanje pravila ponašanja, kao i njihova dosledna primena; (4) postavljanje visokih, ali i realnih očekivanja; (5) pružanje brige i podrške i (6) razvijanje raznovrsnih životnih veština. Zaključak: Izdvajanjem ovih ključnih karakteristika školskog okruženja određuje se pravac dizajniranja školskih programa usmerenih na unapređivanje rezilijentnosti., Introduction: Modern practice is looking for adequate programs that, through strengthening other systems, can improve the resilience in children. One of the important systems, which is given special importance in the literature for fostering resilience, is the school environment. The school is rich in resources that need to be used in the right way and represents a suitable framework for the implementation of resilience programs. Aim: The aim of this paper is to highlight the key characteristics of the school environment which contribute to fostering resilience in children. Method: Analysis of theoretical and empirical findings published in the past ten years and available on relevant search engines and in electronic databases. Results: Analysis of the reviewed studies indicates that the environment is more responsible for achieving positive outcomes of a child in situations of adversity than his/her internal characteristics. The quality of the systems themselves and their interaction with the individual significantly contribute to the resilience and successful child development. By reviewing the literature, it has been established that certain school environment characteristics contribute to the resilience in children. There are six characteristics that have the power of protective factors: (1) providing opportunities for meaningful and active participation; (2) establishing prosocial connections and relationships between students, and also in the student-teacher relationship; (3) setting clear boundaries and establishing rules of conduct, as well as their consistent use; (4) setting high but also realistic expectations; (5) providing care and support and (6) developing a variety of life skills. Conclusion: Highlighting these key characteristics of the school environment determines the direction of designing school programs aimed at fostering resilience.", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation", journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine", title = "Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju, Fostering resilience in children in the school environment", pages = "54-53", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614" }
Nešić, M.. (2021). Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 53-54. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614
Nešić M. Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:53-54. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614 .
Nešić, Marija, "Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):53-54, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614 .