Genska dijagnoza kod Dišenove i Bekerove mišićne distrofije i detekcija prenosioca
Gene diagnosis of duchenne and becker muscular dystrophy and carrier detection
Аутори
Maksić, JasminaNovaković, Ivana
Rapaić, Dragan
Mitrović, Mirjana
Остала ауторства
Vuković MileŽunić Pavlović Vesna
Grbović Aleksandra
Radovanović Vesna
Конференцијски прилог
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Dišenova i Bekerova mišićna distrofija (DMD i BMD) su progresivne mišićne
bolesti koje nastaju usled mutacija u genu za distrofin. Gen za distrofin (DMD
gen, Xp21.1) je veličine 2,4MB i podložan je promenama u strukturi. Najčešće
su prisutne intragenske delecije (65-70%) jednog ili više egzona, sa specifičnom
distribucijom u genu (egzoni 2-20 i egzoni 45-55) i duplikacije (5-15%), a
ostatak čine male mutacije – tačkaste mutacije, mikroinsercije, mikrodelecije i
splice-site mutacije. Procenjeno je da 1/3 DMD bolesnika ima de novo mutaciju,
a da su u 2/3 slučajeva majke prenosioci mutacije. Genska dijagnoza DMD/
BMD se može postaviti primenom direktne ili indirektne molekularno genetičke
analize. Metoda lančane reakcije polimerizacije (PCR) je direktna metoda
koja omogućuje detekciju oko 98% svih delecija otkrivenih u DMD genu.
Ipak, ovom metodom se ne mogu otkriti delecije van predilekcionih regiona
gena, kao ni duplikacije, i nije korisna kod detekcije žena prenosioca mutac...ije.
Metoda višestrukog umnožavanja vezanih proba (MLPA) je omogućila kvantitativnu
analizu gena i otkrivanje delecija i van predilekcionih regiona gena,
kao i duplikacija, kako kod obolelih tako i kod žena prenosioca mutacije, pa je
postala standard u DMD/BMD dijagnozi. Kada se ovim metodama ne otkriju
delecije i duplikacije u genu za distrofin, u cilju traganja za tačkastim mutacijama,
ispitivanje se nastavlja metodom sekvenciranja DNK. Ipak, zbog izuzetne
veličine gena i slučajnog rasporeda tačkastih mutacija može se prvo primeniti
analiza vezanosti kao indirektana dijagnostička metoda. Ona podrazumeva
praćenje nasleđivanja rizičinog hromozoma kod ženskih i muških članova u
porodici, putem praćenja polimorfnih DNK markera koji se nalaze u okviru
DMD gena, ili u njegovoj blizini. Ograničenja metode su postojanje neinformativnih
genotipova, rekombinacije u DMD genu, a zahteva i ispitivanje više
članova u porodici. Postavljanje precizne dijagnoze kod obolelog i otkrivanje žena prenosioca mutacije je od značaja za davanje adekvatnog genetičkog
saveta i sprovođenje prenatalne dijagnoze.
Duchenne and Becker muscular dystrophy (DMD and BMD) are progressive muscle
diseases that result from mutations in the dystrophin gene. The dystrophin gene (DMD gene,
Xp21.1) is 2.4MB in size and subject to changes the structure. Most common are intragenous
deletions (65-70%) of one or more exons, with specific distribution in the gene (exons 2-20
and exons 45-55) and duplication (5-15%), and the rest are small mutations - point mutations,
microinsertions, microdeletions, and splice-site mutations. It is estimated that 1/3 of DMD
patients have de novo mutation, while in 2/3 of cases the mother is a carrier. The gene
diagnosis of DMD/BMD can be made using direct or indirect molecular genetic analysis.
The polymerase chain reaction (PCR) method is a direct method that allows detection of about 98% of all deletions detected in the DMD gene. However, this method cannot detect
deletions outside the predilection regions of the gene, nor duplication, and is not useful in
the detecti...on of female carriers. Multiplex ligation-dependent probe amplification (MLPA)
enabled quantitative gene analysis and detection of deletions outside the predilection
regions of the gene as well as duplication, both in patients and in the female carrier of
mutations, and became a standard in DMD/BMD diagnosis. When these methods do not
find deletions and duplications in the dystrophin gene, in order to search for point mutations,
the test continues with the DNA sequencing method. However, due to the exceptional size
of the gene and the random arrangement of point mutations, the linkage analysis can be
applied first as an indirect diagnostic method. It involves monitoring the inheritance of risky
chromosomes in males and females in the family, by monitoring polymorphic DNA markers
within the DMD gene, or in its surroundings. Method limitations are the existence of noninformative
genotypes, recombination in the DMD gene, and it requires the analysis of more
family members. The precise diagnosis of affected men and the detection of women who are
carriers is important for giving adequate genetic advice and carrying out prenatal diagnosis.
Кључне речи:
distrofinopatije / djagnoza distrofinopatija / detekcija prenosioca / dystrophinopathy / diagnosis of dystrophinopathy / carrier detectionИзвор:
Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019., 2019, 137-143Издавач:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Институција/група
rFASPERTY - CONF AU - Maksić, Jasmina AU - Novaković, Ivana AU - Rapaić, Dragan AU - Mitrović, Mirjana PY - 2019 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3165 AB - Dišenova i Bekerova mišićna distrofija (DMD i BMD) su progresivne mišićne bolesti koje nastaju usled mutacija u genu za distrofin. Gen za distrofin (DMD gen, Xp21.1) je veličine 2,4MB i podložan je promenama u strukturi. Najčešće su prisutne intragenske delecije (65-70%) jednog ili više egzona, sa specifičnom distribucijom u genu (egzoni 2-20 i egzoni 45-55) i duplikacije (5-15%), a ostatak čine male mutacije – tačkaste mutacije, mikroinsercije, mikrodelecije i splice-site mutacije. Procenjeno je da 1/3 DMD bolesnika ima de novo mutaciju, a da su u 2/3 slučajeva majke prenosioci mutacije. Genska dijagnoza DMD/ BMD se može postaviti primenom direktne ili indirektne molekularno genetičke analize. Metoda lančane reakcije polimerizacije (PCR) je direktna metoda koja omogućuje detekciju oko 98% svih delecija otkrivenih u DMD genu. Ipak, ovom metodom se ne mogu otkriti delecije van predilekcionih regiona gena, kao ni duplikacije, i nije korisna kod detekcije žena prenosioca mutacije. Metoda višestrukog umnožavanja vezanih proba (MLPA) je omogućila kvantitativnu analizu gena i otkrivanje delecija i van predilekcionih regiona gena, kao i duplikacija, kako kod obolelih tako i kod žena prenosioca mutacije, pa je postala standard u DMD/BMD dijagnozi. Kada se ovim metodama ne otkriju delecije i duplikacije u genu za distrofin, u cilju traganja za tačkastim mutacijama, ispitivanje se nastavlja metodom sekvenciranja DNK. Ipak, zbog izuzetne veličine gena i slučajnog rasporeda tačkastih mutacija može se prvo primeniti analiza vezanosti kao indirektana dijagnostička metoda. Ona podrazumeva praćenje nasleđivanja rizičinog hromozoma kod ženskih i muških članova u porodici, putem praćenja polimorfnih DNK markera koji se nalaze u okviru DMD gena, ili u njegovoj blizini. Ograničenja metode su postojanje neinformativnih genotipova, rekombinacije u DMD genu, a zahteva i ispitivanje više članova u porodici. Postavljanje precizne dijagnoze kod obolelog i otkrivanje žena prenosioca mutacije je od značaja za davanje adekvatnog genetičkog saveta i sprovođenje prenatalne dijagnoze. AB - Duchenne and Becker muscular dystrophy (DMD and BMD) are progressive muscle diseases that result from mutations in the dystrophin gene. The dystrophin gene (DMD gene, Xp21.1) is 2.4MB in size and subject to changes the structure. Most common are intragenous deletions (65-70%) of one or more exons, with specific distribution in the gene (exons 2-20 and exons 45-55) and duplication (5-15%), and the rest are small mutations - point mutations, microinsertions, microdeletions, and splice-site mutations. It is estimated that 1/3 of DMD patients have de novo mutation, while in 2/3 of cases the mother is a carrier. The gene diagnosis of DMD/BMD can be made using direct or indirect molecular genetic analysis. The polymerase chain reaction (PCR) method is a direct method that allows detection of about 98% of all deletions detected in the DMD gene. However, this method cannot detect deletions outside the predilection regions of the gene, nor duplication, and is not useful in the detection of female carriers. Multiplex ligation-dependent probe amplification (MLPA) enabled quantitative gene analysis and detection of deletions outside the predilection regions of the gene as well as duplication, both in patients and in the female carrier of mutations, and became a standard in DMD/BMD diagnosis. When these methods do not find deletions and duplications in the dystrophin gene, in order to search for point mutations, the test continues with the DNA sequencing method. However, due to the exceptional size of the gene and the random arrangement of point mutations, the linkage analysis can be applied first as an indirect diagnostic method. It involves monitoring the inheritance of risky chromosomes in males and females in the family, by monitoring polymorphic DNA markers within the DMD gene, or in its surroundings. Method limitations are the existence of noninformative genotypes, recombination in the DMD gene, and it requires the analysis of more family members. The precise diagnosis of affected men and the detection of women who are carriers is important for giving adequate genetic advice and carrying out prenatal diagnosis. PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation C3 - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. T1 - Genska dijagnoza kod Dišenove i Bekerove mišićne distrofije i detekcija prenosioca T1 - Gene diagnosis of duchenne and becker muscular dystrophy and carrier detection EP - 143 SP - 137 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3165 ER -
@conference{ author = "Maksić, Jasmina and Novaković, Ivana and Rapaić, Dragan and Mitrović, Mirjana", year = "2019", abstract = "Dišenova i Bekerova mišićna distrofija (DMD i BMD) su progresivne mišićne bolesti koje nastaju usled mutacija u genu za distrofin. Gen za distrofin (DMD gen, Xp21.1) je veličine 2,4MB i podložan je promenama u strukturi. Najčešće su prisutne intragenske delecije (65-70%) jednog ili više egzona, sa specifičnom distribucijom u genu (egzoni 2-20 i egzoni 45-55) i duplikacije (5-15%), a ostatak čine male mutacije – tačkaste mutacije, mikroinsercije, mikrodelecije i splice-site mutacije. Procenjeno je da 1/3 DMD bolesnika ima de novo mutaciju, a da su u 2/3 slučajeva majke prenosioci mutacije. Genska dijagnoza DMD/ BMD se može postaviti primenom direktne ili indirektne molekularno genetičke analize. Metoda lančane reakcije polimerizacije (PCR) je direktna metoda koja omogućuje detekciju oko 98% svih delecija otkrivenih u DMD genu. Ipak, ovom metodom se ne mogu otkriti delecije van predilekcionih regiona gena, kao ni duplikacije, i nije korisna kod detekcije žena prenosioca mutacije. Metoda višestrukog umnožavanja vezanih proba (MLPA) je omogućila kvantitativnu analizu gena i otkrivanje delecija i van predilekcionih regiona gena, kao i duplikacija, kako kod obolelih tako i kod žena prenosioca mutacije, pa je postala standard u DMD/BMD dijagnozi. Kada se ovim metodama ne otkriju delecije i duplikacije u genu za distrofin, u cilju traganja za tačkastim mutacijama, ispitivanje se nastavlja metodom sekvenciranja DNK. Ipak, zbog izuzetne veličine gena i slučajnog rasporeda tačkastih mutacija može se prvo primeniti analiza vezanosti kao indirektana dijagnostička metoda. Ona podrazumeva praćenje nasleđivanja rizičinog hromozoma kod ženskih i muških članova u porodici, putem praćenja polimorfnih DNK markera koji se nalaze u okviru DMD gena, ili u njegovoj blizini. Ograničenja metode su postojanje neinformativnih genotipova, rekombinacije u DMD genu, a zahteva i ispitivanje više članova u porodici. Postavljanje precizne dijagnoze kod obolelog i otkrivanje žena prenosioca mutacije je od značaja za davanje adekvatnog genetičkog saveta i sprovođenje prenatalne dijagnoze., Duchenne and Becker muscular dystrophy (DMD and BMD) are progressive muscle diseases that result from mutations in the dystrophin gene. The dystrophin gene (DMD gene, Xp21.1) is 2.4MB in size and subject to changes the structure. Most common are intragenous deletions (65-70%) of one or more exons, with specific distribution in the gene (exons 2-20 and exons 45-55) and duplication (5-15%), and the rest are small mutations - point mutations, microinsertions, microdeletions, and splice-site mutations. It is estimated that 1/3 of DMD patients have de novo mutation, while in 2/3 of cases the mother is a carrier. The gene diagnosis of DMD/BMD can be made using direct or indirect molecular genetic analysis. The polymerase chain reaction (PCR) method is a direct method that allows detection of about 98% of all deletions detected in the DMD gene. However, this method cannot detect deletions outside the predilection regions of the gene, nor duplication, and is not useful in the detection of female carriers. Multiplex ligation-dependent probe amplification (MLPA) enabled quantitative gene analysis and detection of deletions outside the predilection regions of the gene as well as duplication, both in patients and in the female carrier of mutations, and became a standard in DMD/BMD diagnosis. When these methods do not find deletions and duplications in the dystrophin gene, in order to search for point mutations, the test continues with the DNA sequencing method. However, due to the exceptional size of the gene and the random arrangement of point mutations, the linkage analysis can be applied first as an indirect diagnostic method. It involves monitoring the inheritance of risky chromosomes in males and females in the family, by monitoring polymorphic DNA markers within the DMD gene, or in its surroundings. Method limitations are the existence of noninformative genotypes, recombination in the DMD gene, and it requires the analysis of more family members. The precise diagnosis of affected men and the detection of women who are carriers is important for giving adequate genetic advice and carrying out prenatal diagnosis.", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation", journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.", title = "Genska dijagnoza kod Dišenove i Bekerove mišićne distrofije i detekcija prenosioca, Gene diagnosis of duchenne and becker muscular dystrophy and carrier detection", pages = "143-137", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3165" }
Maksić, J., Novaković, I., Rapaić, D.,& Mitrović, M.. (2019). Genska dijagnoza kod Dišenove i Bekerove mišićne distrofije i detekcija prenosioca. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 137-143. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3165
Maksić J, Novaković I, Rapaić D, Mitrović M. Genska dijagnoza kod Dišenove i Bekerove mišićne distrofije i detekcija prenosioca. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:137-143. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3165 .
Maksić, Jasmina, Novaković, Ivana, Rapaić, Dragan, Mitrović, Mirjana, "Genska dijagnoza kod Dišenove i Bekerove mišićne distrofije i detekcija prenosioca" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):137-143, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3165 .