Problemi u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem – pilot studija
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Imajući u vidu da su bihejvioralni problemi često udruženi sa govorno-
jezičkim teškoćama, cilj ovog istraživanja je da se utvrdi prisustvo problema u
ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem.
Uzorkom je obuhvaćeno 15 ispitanika (trinaest dečaka i dve devojčice),
uzrasta od 3,6 do 7 godina (izraženo u mesecima: AS=64,13; SD=13,59), kod kojih je
dijagnostikovan specifični jezički poremećaj. U trenutku ispitivanja, sva deca
su bila na logopedskom tretmanu u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i
govornu patologiju „Prof. dr Cvetko Brajović”, gde je dijagnoza specifičnog
jezičkog poremećaja i postavljena.
Za procenu problema u ponašanju upotrebljen je drugi deo Skale za
procenu adaptivnog ponašanja (ABS-S:2), koji se sastoji od sedam subskala
(Prilagodljivost, Pouzdanost, Stereotipno i hiperaktivno ponašanje,
Prisilno ponašanje, Socijalno angažovanje, Uznemirujuće interpersonalno
funkcionisanje). Sumiranjem skorova određenih subskala dobijaju se dva
kompozitna ...(faktorska) skora – Socijalna prilagođenost i Lična
prilagođenost.
Rezultati istraživanja ukazuju na to da deca sa specifičnim jezičkim
poremećajem ispoljavaju više teškoća u domenu lične neprilagođenosti (44%
dece), nego maladaptivnog ponašanja usmerenog ka socijalnom polju (12,6% dece).
Detaljnijom analizom uočeno je da se kod 31,4% ispitanika javljaju izraženije
manifestacije stereotipnih i hiperaktivnih vidova ponašanja, dok 18,8% dece
ispoljava neki od oblika prisilnog ponašanja (ekscentrične, neprihvatljive
navike/sklonosti i/ili samopovređivanje). Osim toga, kod 18,8% dece je zapažena
sklonost izbegavanju pravila, naloga i rutina, otpor prema autoritetu i/ili
neprikladno ponašanje u grupi.
Dobijeni rezultati upućuju na to da je deci sa specifičnim jezičkim
poremećajem potrebno obezbediti sveobuhvatnu podršku u razvoju, ne samo u
oblasti govorno-jezičkog razvoja.
Keywords:
specifični jezički poremećaj / lična neprilagođenost / stereotipno i hiperaktivno ponašanje / prisilno ponašanje / disruptivno ponašanjeSource:
Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije, 2019, 235-235Publisher:
- Društvo defektologa Srbije
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - CONF AU - Buha, Nataša AU - Gligorović, Milica PY - 2019 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3131 AB - Imajući u vidu da su bihejvioralni problemi često udruženi sa govorno- jezičkim teškoćama, cilj ovog istraživanja je da se utvrdi prisustvo problema u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem. Uzorkom je obuhvaćeno 15 ispitanika (trinaest dečaka i dve devojčice), uzrasta od 3,6 do 7 godina (izraženo u mesecima: AS=64,13; SD=13,59), kod kojih je dijagnostikovan specifični jezički poremećaj. U trenutku ispitivanja, sva deca su bila na logopedskom tretmanu u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju „Prof. dr Cvetko Brajović”, gde je dijagnoza specifičnog jezičkog poremećaja i postavljena. Za procenu problema u ponašanju upotrebljen je drugi deo Skale za procenu adaptivnog ponašanja (ABS-S:2), koji se sastoji od sedam subskala (Prilagodljivost, Pouzdanost, Stereotipno i hiperaktivno ponašanje, Prisilno ponašanje, Socijalno angažovanje, Uznemirujuće interpersonalno funkcionisanje). Sumiranjem skorova određenih subskala dobijaju se dva kompozitna (faktorska) skora – Socijalna prilagođenost i Lična prilagođenost. Rezultati istraživanja ukazuju na to da deca sa specifičnim jezičkim poremećajem ispoljavaju više teškoća u domenu lične neprilagođenosti (44% dece), nego maladaptivnog ponašanja usmerenog ka socijalnom polju (12,6% dece). Detaljnijom analizom uočeno je da se kod 31,4% ispitanika javljaju izraženije manifestacije stereotipnih i hiperaktivnih vidova ponašanja, dok 18,8% dece ispoljava neki od oblika prisilnog ponašanja (ekscentrične, neprihvatljive navike/sklonosti i/ili samopovređivanje). Osim toga, kod 18,8% dece je zapažena sklonost izbegavanju pravila, naloga i rutina, otpor prema autoritetu i/ili neprikladno ponašanje u grupi. Dobijeni rezultati upućuju na to da je deci sa specifičnim jezičkim poremećajem potrebno obezbediti sveobuhvatnu podršku u razvoju, ne samo u oblasti govorno-jezičkog razvoja. PB - Društvo defektologa Srbije C3 - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije T1 - Problemi u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem – pilot studija EP - 235 SP - 235 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3131 ER -
@conference{ author = "Buha, Nataša and Gligorović, Milica", year = "2019", abstract = "Imajući u vidu da su bihejvioralni problemi često udruženi sa govorno- jezičkim teškoćama, cilj ovog istraživanja je da se utvrdi prisustvo problema u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem. Uzorkom je obuhvaćeno 15 ispitanika (trinaest dečaka i dve devojčice), uzrasta od 3,6 do 7 godina (izraženo u mesecima: AS=64,13; SD=13,59), kod kojih je dijagnostikovan specifični jezički poremećaj. U trenutku ispitivanja, sva deca su bila na logopedskom tretmanu u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju „Prof. dr Cvetko Brajović”, gde je dijagnoza specifičnog jezičkog poremećaja i postavljena. Za procenu problema u ponašanju upotrebljen je drugi deo Skale za procenu adaptivnog ponašanja (ABS-S:2), koji se sastoji od sedam subskala (Prilagodljivost, Pouzdanost, Stereotipno i hiperaktivno ponašanje, Prisilno ponašanje, Socijalno angažovanje, Uznemirujuće interpersonalno funkcionisanje). Sumiranjem skorova određenih subskala dobijaju se dva kompozitna (faktorska) skora – Socijalna prilagođenost i Lična prilagođenost. Rezultati istraživanja ukazuju na to da deca sa specifičnim jezičkim poremećajem ispoljavaju više teškoća u domenu lične neprilagođenosti (44% dece), nego maladaptivnog ponašanja usmerenog ka socijalnom polju (12,6% dece). Detaljnijom analizom uočeno je da se kod 31,4% ispitanika javljaju izraženije manifestacije stereotipnih i hiperaktivnih vidova ponašanja, dok 18,8% dece ispoljava neki od oblika prisilnog ponašanja (ekscentrične, neprihvatljive navike/sklonosti i/ili samopovređivanje). Osim toga, kod 18,8% dece je zapažena sklonost izbegavanju pravila, naloga i rutina, otpor prema autoritetu i/ili neprikladno ponašanje u grupi. Dobijeni rezultati upućuju na to da je deci sa specifičnim jezičkim poremećajem potrebno obezbediti sveobuhvatnu podršku u razvoju, ne samo u oblasti govorno-jezičkog razvoja.", publisher = "Društvo defektologa Srbije", journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije", title = "Problemi u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem – pilot studija", pages = "235-235", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3131" }
Buha, N.,& Gligorović, M.. (2019). Problemi u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem – pilot studija. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije Društvo defektologa Srbije., 235-235. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3131
Buha N, Gligorović M. Problemi u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem – pilot studija. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2019;:235-235. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3131 .
Buha, Nataša, Gligorović, Milica, "Problemi u ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem – pilot studija" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2019):235-235, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3131 .