Приказ основних података о документу

dc.creatorGrbović, Aleksandra
dc.date.accessioned2021-06-17T13:32:46Z
dc.date.available2021-06-17T13:32:46Z
dc.date.issued2017
dc.identifier.isbn978-86-6203-095-5
dc.identifier.urihttp://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2677
dc.description.abstractČitanje i pisanje su veštine od neprocenjivog značaja u modernom dobu. Mogu se posmatrati kao bazična ljudska potreba i sastavni deo života u savremenom društvu jer omogućavaju sticanje kvalitetnih i trajnih znanja, zadovoljenje različitih komunikativnih potreba, razmenu misli i informacija u svakodnevnim aktivnostima. Usvajanje veština čitanja i pisanja predstavlja esencijalni deo obrazovanja i temelj dostizanja pismenosti. O tome svedoči i činjenica da je učenje čitanja i pisanja nezaobilazni sadržaj i osnovni ishod svih nastavnih programa na elementarnom nivou obrazovanja. Biti pismen podrazumeva sposobnost pristupanja širokom spektru pisanih informacija na nivou koji pojedincu obezbeđuje ispunjenje određenih životnih potreba (Murphy et al., 2008). Pismenost se može posmatrati kao bazična i funkcionalna. Bazična se odnosi na savladavanje veština čitanja i pisanja tokom procesa opismenjavanja. Pruža temelj za nastavak učenja i proširivanje znanja. Funkcionalna pismenost odnosi se na uspešnu primenu veština čitanja i pisanja u izvršavanju praktičnih zadataka u životu (školi, kući, društvenoj zajednici, radnom mestu itd.). Omogućava samostalan pristup pisanim informacijama i komunikaciju sa drugim ljudima putem pisanog jezika (Koenig, 1992, prema MacCuspie, 2002). Ovakvo shvatanje implicira da pismenost obuhvata ne samo mogućnost korišćenja pisanih izvora informacija i stvaranje sopstvenih već i mogućnost razumevanja slika, grafikona i mapa (Pedagoški leksikon, 1996). U najširem smislu, pismenost treba posmatrati kao sposobnost tumačenja različitih vrsta simbola karakterističnih za određeno društvo (Hatlen & Spungin, 2008). Međutim, oštećenje vida direktno ugrožava dostizanje visokog nivoa funkcionalne pismenosti. Počevši od procesa opismenjavanja sve do funkcionalne primene ovih veština, čitanje i pisanje postavljaju značajne izazove učenicima sa oštećenjem vida, ali i njihovim nastavnicima. U ovom specifičnom i često dugotrajnom procesu tiflolog treba da ima ključnu ulogu u pronalaženju efikasnih strategija i metoda rada, kako u periodu opismenjavanja, tako i kasnije u životu. Metodski pristupi čitanju i pisanju kod slabovide dece i odraslih pružaju uputstva za procenu dece sa oštećenjem vida u smislu određivanja pogodnog medija za opismenjavanje i primenu posebnog nastavnog pristupa i asistivne tehnologije, što omogućava slabovidim učenicima da sa većim uspehom i uz manje napora ispune predviđene školske zadatke i steknu nivo pismenosti koji će odgovarati njihovim budućim životnim i profesionalnim potrebama. Ovaj udžbenik pruža informacije o specifičnim teškoćama povezanim s najčešćim oboljenjima vida koja uzrokuju slabovidost i daje praktična uputstva za njihovo prevazilaženje, što u slučaju gubitka vida u kasnijem životnom dobu omogućava zadovoljenje svakodnevnih potreba slabovidih osoba za korišćenjem pisanih izvora informacija.
dc.languagesr
dc.publisherUniverzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
dc.rightsclosedAccess
dc.titleMetodski pristupi čitanju i pisanju kod slabovide dece i odraslihsr
dc.typebook
dc.rights.licenseARR
dc.citation.otherudžbenik, izdanje: 1
dc.citation.spage266
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2677
dc.type.versionpublishedVersion


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу