Приказ основних података о документу

dc.creatorRadić-Šestić, Marina
dc.creatorMilanović-Dobrota, Biljana
dc.date.accessioned2021-06-17T13:22:44Z
dc.date.available2021-06-17T13:22:44Z
dc.date.issued2016
dc.identifier.isbn978-86-6203-088-7
dc.identifier.urihttp://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2509
dc.description.abstractSavremeni koncept udžbenika pod nazivom „Profesionalno osposobljavanje osoba sa intelektualnom ometenošću“ ima za cilj da ukaže na kompleksnost, multikulturalnost i multidisciplinarnost procesa profesionalne rehabilitacije i upozna čitaoce sa terminologijom koja je usklađena sa postojećim naučnim, stručnim i etičkim standardima, nadležnim propisima i defektološkom praksom. U udžbeniku se nalazi čitav niz važnih i zanimljivih informacija i kraćih tekstova, kao i definicija ključnih pojmova okupljenih kroz četiri vrste grafičkih simbola: definicije pojmova , rezultati istraživanja , primeri dobre prakse  i koraci koji omogućavaju čitaocu da se lakše kreće po sadržaju od naslova do naslova i od poglavlja do poglavlja. Udžbenik sadrži 6 obimnih poglavlja, 35 grafikona, 29 tabela i 21 slika koje dodatno obogaćuju tekst i usmeravaju pažnju čitaoca. Prvo poglavlje pod nazivom „Profesionalna rehabilitacija“ ukazuje da u poslednjih nekoliko decenija dolazi do promena u načinu na koji su osobe sa IO imenovane, kategorisane i organizovane. Profesionаlnа rehаbilitаcijа obuhvаtа niz uslugа koje uključuju, аli nisu time ogrаničene, stručnu procenu i evаluаciju, profesionаlnu orijentаciju ili usmerаvаnje, profesionаlno i rаdno osposobljаvаnje, trаženje poslа, zaposlenje, konsultаcije sа poslodаvcem zа adaptaciju ili modifikаciju poslа, napredovanje u poslu, a na kraju radnog veka pripremu za penzionisanje i penziju. Usluge koje se nude nisu jednаke zа svаkog pojedincа već mogu dа vаrirаju u zаvisnosti od njihovih potrebа i faze tranzicije. Stručna evaluacija se koristi u svim fazama profesionalne rehabilitacije jer ima za cilj da sagleda globаlnu sliku uspehа u rаdu osobe sа ometenošću u svim njenim domenima. Ti domeni obuhvаtаju: lične fаktore (ličnost, interesovаnjа, inteligencijа, kognitivni kаpаciteti, obrаzovno postignuće, lično prilаgođаvаnje, socijаlno prilаgođаvаnje, interpersonаlne veštine), fаktore koji su u vezi sа rаdom (rаdno iskustvo, stručno prilаgođаvаnje, stručne sposobnosti i ponаšаnje u rаdnoj sredini), situаcione fаktore (medicinske, psihološke, kulturne, socijаlne, defektološke, rekreаtivne, stručne, obrаzovne i ekološke potrebe). U stručnoj evаluаciji javljaju se četiri nove paradigme: osnаživаnje, univezаlni dizаjn, kulturа i individuаlizаcijа, koje čine jedinstven koncept po kome se profesionаlnа rehаbilitаcijа rаzlikuje od rehаbilitаcije u celini i drugih uslugа. U zavisnosti od vrste pristupа procesu stručne evаluаcije (integrаlni pristup, specijаlnа procenа i konsultаcije) primenjuju se različite metode stručne evaluacije. Poglavlje se završava opisom postupka profesionalne selekcije. „Pojam i faze tranzicije u profesionalnoj rehabilitaciji” je naziv drugog poglavlja i obuhvata istorijski razvoj modela tranzicije, pojam, pravce i faze tranzicije, tranziciono planiranje i faze tranzicionog planiranja u okviru čega je opisano formiranje tranzicionog tima, prikupljanje informacija, inicijalni sastanak tima, procena, kao i individualni obrazovni plan (IOP) i individualni tranzicioni plan (ITP), te monitoring i evaluacija tranzicionog planiranja. U razvijenim zemljama koncept tranzicije i tranzicionog planiranja nije nov, već se primenjuje poslednjih dvadesetak godina u skladu sa savremenim trendovima vaspitanja, obrazovanja i zapošljavanja osoba sa ometenošću. U Republici Srbiji tranziciono planiranje još uvek nije ugrađeno u sistem usluga i podrške osobama sa ometenošću, već se oslanja na inicijativu pojedinih stručnjaka u pojedinim institucijama. Treće poglavlje nazvano „Profesionalna orijentacija ili usmeravanje” započinje kratkim istorijskim okvirom, definicijom, ciljem, zadacima i savremenim konceptom profesionalne orijentacije. Posebno su opisani unutrašnji (osobine ličnosti, sposobnosti, interesovanja i sistem vrednosti) i spoljašnji faktori (porodica, škola i vršnjaci-vrsta obrazovanja) koji utiču na izbor karijere tj. zanimanja. Kako bi se u ovom periodu prevazišli mnogobrojni problemi u svetu se u inkluzivnom modelu školovanja pruža podrška putem tranzicionog planiranja. Transfer iz osnovne u srednju školu predstavlja novu etapu, odnosno primarnu tranziciju. U toku primarne tranzicije navedeni su izazovi s kojima se susreću osobe sa ometenošću, uloga porodice i škole, i faze primarne tranzicije. Komleksni proces profesionalne orijentacije ili usmeravanja odvija se kroz tri međusobno povezane faze: profesionalno prosvećivanje i informisanje, profesionalno savetovanje i evaluacija savetovanih osoba. U ovoj fazi se timskom procenom utvrđuju fizičke, senzorne, psihomotoričke i intelektualne sposobnosti pojedinca, konativne osobine, socijalno-ekonomski i obrazovni status osobe sa IO. Autori detaljno opisuju i daju instrumente za defektološku procenu akademskih performansi, kognitivnih sposobnosti, profesionalnih interesovanja i radnih sposobnosti osoba sa IO. Poglavlje se završava profesionalnim usmeravanjem osoba sa IO putem jednogodišnjeg osposobljavanja za rad i evaluacijom savetovanih osoba. Četvrto poglavlje bavi se periodom najintenzivnije pripreme osobe za rad – profesionalnim osposobljavanjem. Grafički i deskriptivno su definisane razlike između obuke, treninga i profesionalnog osposobljavanja. Učenici sa IO najčešće se profesionalno osposobljavaju u nekoliko područja rada koja obuhvataju više obrazovnih profila u trajanju od dve ili tri godine. Metode koje primenjuju nastavnici uže stručnih predmeta i praktične nastave su mnogobrojne. Pošto je svaka osoba sa IO specifična ne postoji dobra i loša, kao ni univerzalna i jedinstvena metoda koja bi osigurala uspeh. Dualno koncipiran sistem profesionalnog osposobljavanja podrazumeva da teorijske sadržaje stručnih predmeta treba primenjivati u kontekstu obavljanja rada tokom časova praktične nastave. Primarna evaluacija profesionalnog osposobljavanja odvija paralelno sa praćenjem napredovanja učenika sa IO tokom treninga, a nakon završenog profesionalnog osposobljavanja za rad, govori se o sekundarnoj evaluaciji profesionalnog osposobljavanja. Sekundarna evaluacija profesionalnog osposobljavanja je kompleksan koncept čije su aktivnosti povezane sa retrospektivnom analizom kvaliteta obuke, a sa ciljem kontinuiranog usavršavanja kako bi se identifikovali problemi i faktori koji doprinose ili ometaju uspešnost prethodno realizovanih aktivnosti. U okviru profesionalnog osposobljavanja odraslih osoba sa IO definisani su pojmovi koji se odnose na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju. Posebno su razmatrani problemi i savremeni trend u profesionalnom osposobljavanju. Najobimnije poglavlje bavi se pitanjem zapošljavanja osoba sa ometenošću, od momenta traženja posla, individualnog i individualiziranog plana zapošljavanja do modela zapošljavanja (segregacijski i integrisani modeli zapošljavanja koji postoje u Srbiji i u svetu). Problem nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti osoba sa IO, autori daju rešenja u vidu podizanja radne motivacije i motivacijskih strategija za rad, objašnjavaju zadovoljstvo poslom, učenje socijalnih veština koje su vezane za posao i adaptaciju radnog mesta. Posebno je značajno poslednje, šesto, poglavlje koje se bavi vrlo aktuelnom i na „našim prostorima“, do sada nedovoljno pokrivenom temom tercijarne tranzcije. Tercijarna tranzicija u oblasti profesionalne rehabilitacije podrazumeva prelazak osobe sa IO iz radne sredine u životnu fazu zasluženog odmora nakon rada, odnosno penziju. Kao što je ulazak u svet rada stresan za osobe sa IO, isto tako i sam izlazak iz tog sveta, nosi sa sobom određene promene pune izazova. U kontekstu životnog ciklusa, jedna od najuticajnijih promena koja je i zakonski povezana sa odlaskom u penziju je starenje. Iza svakog poglavlja nalazi se kratak sažetak i pitanja predstavljeni simbolima koji treba da pomognu studentima da se na brži način upoznaju sa sadržajem svakog poglavlja, lakše savladaju i obnove gradivo. Udžbenik svojom strukturom, formom i metodologijom obogaćuje savremenu literaturu za potrebe visokoškolske nastave u oblasti profesionalne rehabilitacije. Takođe, u knjizi se nalaze primeri brojnih, pretežno inostranih, mernih instrumenata koje je potrebno prilagoditi i u budućnosti proveriti u kulturnoj i socijalnoj sredini Republike Srbije. Iako je naslovom precizirano da se udžbenik odnosi na profesionalno i radno osposobljavanje osoba sa IO, ako se izuzmu delovi sadržaja koji se striktno odnose na radno osposobljavanje skoro kompletan tekst može se primeniti na profesionalnu rehabilitaciju osoba sa drugim tipovima ometenosti. Pored toga, sadržaj udžbenika je značajan jer se istovremeno obraća sadašnjim i budućim defektolozima i drugim stručnjacima iz tangentnih oblasti s jasnim uputstvima šta, kako i kada treba nešto učiniti u procesu profesionalne rehabilitacije. „Tekst obiluje konkretnim i jasnim preporukama za defektologe i kao takav je rijetkost i dodatna vrijednost na ovima „našim prostorima“ i stoga će, osim studentima, zasigurno biti zanimljiv i koristan kolegama defektolozima, odnosno edukacijskim rehabilitatorima praktičarima“ (Kiš-Glavaš, recenzent).
dc.languagesr
dc.publisherUniverzitet u Beogradu, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju - Izdavački centar (ICF)
dc.rightsclosedAccess
dc.titleProfesionalno i radno osposobljavanje osoba sa intelektualnom ometenošćusr
dc.typebook
dc.rights.licenseARR
dc.citation.otherudžbenik, izdanje: 1
dc.citation.spage263
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2509
dc.type.versionpublishedVersion


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу