dc.description.abstract | Proces deinstitucionalizacije osoba sa intelektualnom ometenošću
izazvao je veliku pažnju naučne, stručne i šire javnosti i ukazao na potrebu da se
redefinišu stavovi o vrednovanju ljudske individualnosti, položaju pojedinca
u društvu i njegovom životnom blagostanju. Uočena je neophodnost promene
društvenog ambijenta, kako bi osobe sa smetnjama u intelektualnom razvoju
imale mogućnost da samostalno donose životne odluke, značajne za razvoj
ličnog i socijalnog identiteta i integriteta, ali i za aktivno učešće u životu
zajednice kojoj pripadaju.
Rukopis koji je pred vama napisan je sa željom da različiti relevantni
faktori koji mogu uticati na nivo socijalne participacije osoba sa
intelektualnom ometenošću budu analizirani dosledno i sveobuhvatno.
Uvažavajući ekološki i multidimenzionalni pristup razvoju, nastojale smo
da navedemo širok spektar preduslova koji mogu imati stimulativanu ulogu
u procesu socijalne inkluzije osoba sa poremećajima u intelektualnom
razvoju, kao i one za koje se smatra da znatno ometaju taj proces. Analizom
rezultata brojnih domaćih i stranih istraživanja u toj oblasti, pokušale
smo da ukažemo na mehanizme delovanja različitih ličnih i sredinskih
faktora koji utiču na perspektivu života u zajednici osoba sa intelektualnom
ometenošću, na unapređenje njihovih mogućnosti za preuzimanje željenih
socijalnih uloga, kvalitet života i nivo životnog zadovoljstva.
Nadamo se da obrađene teme jesu aktuelne, da su prezentovane
primereno i da otvaraju niz novih pitanja i dilema, veoma važnih za naučnu i
stručnu javnost koja se bavi problemima specijalne edukacije i rehabilitacije
osoba sa teškoćama u intelektualnom razvoju.
Monografija je napisana sa namerom da je koriste studenti, defektolozi,
roditelji, kao i druge osobe koje su na različite načine uključene u pružanje
individualne podrške osobama sa intelektualnom ometenošću, potrebne za
unapređenje socijalne afirmacije i kvaliteta života tih osoba u prirodnom
okruženju. | |