Jezik gluvih-psiholingvistička perspektiva
Language of the deaf-psycholinguistic perspective
Апстракт
Psiholingvisti smatraju da oštećenja jezika, bez obzira da li je uzrok oštećenje sluha, povreda ili proces starenja, predstavljaju značajan izvor informacija u vezi načina na koji ljudski mozak kontroliše naše pokušaje da komuniciramo. Povezanost između duboke prelingvalne gluvoće i sposobnosti verbalnog komuniciranja je predmet interesovanja defektologa, psiholingvista, kao i psihologa. Rane studije psiholingvista i defektologa su ukazivale da populaciju gluvih karakteriše ozbiljan deficit jezika, čak i njegovo potpuno nepoznavanje, s obzirom da je njihova kompetencija za maternji jezik uglavnom bila daleko ispod nivoa kompetencije čujućih, i da mnoge gluve osobe nisu imale i nemaju razumljiv govor. Napuštanje teze o oralno-verbalnom jeziku kao maternjem jeziku gluvih, i priznavanje znakovnog jezika kao njihovog osnovnog načina komunikacije, preusmerilo je psiholingvistička istraživanja jezika gluvih ka znakovnom jeziku.
Psycholinguists have found that the dissolution of language, whether
due to hear impairment, accident or age is a rich source of information
about how the human mind controls our attempts to communicate. The
relationship between profound prelingual deafness and language processing
ability is an area of interest to hear and speech patologist, psycholinguistics,
аnd psychologist. Early studies by psycholinguists and educators of the deaf
tended to show that the deaf were “language-deficient” or even “languageless”,
since their native language competency was far below that of normal
hearing persons, and since many deaf persons did not - and do not - have
intelligible oral speech. The abandonment of the thesis that orally-verbal
language is the first language of the Deaf, and the acknowledgment
of the sign language as their primary means of communication,
turned psycholinguistic research on the language of the Deaf to sign
language.
Кључне речи:
psiholingvistika / usvajanje jezika / znakovni jezik / psycholinguistic / language acquisition / sign languageИзвор:
Beogradska defektološka škola, 2012, 223-238Издавач:
- Društvo defektologa
- Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju I rehabilitaciju
Институција/група
rFASPERTY - JOUR AU - Šešum, Mia PY - 2012 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2016 AB - Psiholingvisti smatraju da oštećenja jezika, bez obzira da li je uzrok oštećenje sluha, povreda ili proces starenja, predstavljaju značajan izvor informacija u vezi načina na koji ljudski mozak kontroliše naše pokušaje da komuniciramo. Povezanost između duboke prelingvalne gluvoće i sposobnosti verbalnog komuniciranja je predmet interesovanja defektologa, psiholingvista, kao i psihologa. Rane studije psiholingvista i defektologa su ukazivale da populaciju gluvih karakteriše ozbiljan deficit jezika, čak i njegovo potpuno nepoznavanje, s obzirom da je njihova kompetencija za maternji jezik uglavnom bila daleko ispod nivoa kompetencije čujućih, i da mnoge gluve osobe nisu imale i nemaju razumljiv govor. Napuštanje teze o oralno-verbalnom jeziku kao maternjem jeziku gluvih, i priznavanje znakovnog jezika kao njihovog osnovnog načina komunikacije, preusmerilo je psiholingvistička istraživanja jezika gluvih ka znakovnom jeziku. AB - Psycholinguists have found that the dissolution of language, whether due to hear impairment, accident or age is a rich source of information about how the human mind controls our attempts to communicate. The relationship between profound prelingual deafness and language processing ability is an area of interest to hear and speech patologist, psycholinguistics, аnd psychologist. Early studies by psycholinguists and educators of the deaf tended to show that the deaf were “language-deficient” or even “languageless”, since their native language competency was far below that of normal hearing persons, and since many deaf persons did not - and do not - have intelligible oral speech. The abandonment of the thesis that orally-verbal language is the first language of the Deaf, and the acknowledgment of the sign language as their primary means of communication, turned psycholinguistic research on the language of the Deaf to sign language. PB - Društvo defektologa PB - Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju I rehabilitaciju T2 - Beogradska defektološka škola T1 - Jezik gluvih-psiholingvistička perspektiva T1 - Language of the deaf-psycholinguistic perspective EP - 238 SP - 223 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2016 ER -
@article{ author = "Šešum, Mia", year = "2012", abstract = "Psiholingvisti smatraju da oštećenja jezika, bez obzira da li je uzrok oštećenje sluha, povreda ili proces starenja, predstavljaju značajan izvor informacija u vezi načina na koji ljudski mozak kontroliše naše pokušaje da komuniciramo. Povezanost između duboke prelingvalne gluvoće i sposobnosti verbalnog komuniciranja je predmet interesovanja defektologa, psiholingvista, kao i psihologa. Rane studije psiholingvista i defektologa su ukazivale da populaciju gluvih karakteriše ozbiljan deficit jezika, čak i njegovo potpuno nepoznavanje, s obzirom da je njihova kompetencija za maternji jezik uglavnom bila daleko ispod nivoa kompetencije čujućih, i da mnoge gluve osobe nisu imale i nemaju razumljiv govor. Napuštanje teze o oralno-verbalnom jeziku kao maternjem jeziku gluvih, i priznavanje znakovnog jezika kao njihovog osnovnog načina komunikacije, preusmerilo je psiholingvistička istraživanja jezika gluvih ka znakovnom jeziku., Psycholinguists have found that the dissolution of language, whether due to hear impairment, accident or age is a rich source of information about how the human mind controls our attempts to communicate. The relationship between profound prelingual deafness and language processing ability is an area of interest to hear and speech patologist, psycholinguistics, аnd psychologist. Early studies by psycholinguists and educators of the deaf tended to show that the deaf were “language-deficient” or even “languageless”, since their native language competency was far below that of normal hearing persons, and since many deaf persons did not - and do not - have intelligible oral speech. The abandonment of the thesis that orally-verbal language is the first language of the Deaf, and the acknowledgment of the sign language as their primary means of communication, turned psycholinguistic research on the language of the Deaf to sign language.", publisher = "Društvo defektologa, Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju I rehabilitaciju", journal = "Beogradska defektološka škola", title = "Jezik gluvih-psiholingvistička perspektiva, Language of the deaf-psycholinguistic perspective", pages = "238-223", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2016" }
Šešum, M.. (2012). Jezik gluvih-psiholingvistička perspektiva. in Beogradska defektološka škola Društvo defektologa., 223-238. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2016
Šešum M. Jezik gluvih-psiholingvistička perspektiva. in Beogradska defektološka škola. 2012;:223-238. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2016 .
Šešum, Mia, "Jezik gluvih-psiholingvistička perspektiva" in Beogradska defektološka škola (2012):223-238, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2016 .