Krstić, Sanja

Link to this page

Authority KeyName Variants
10385e70-9497-41e4-b980-d7bc995741b8
  • Krstić, Sanja (11)
Projects

Author's Bibliography

Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću

Krstić, Sanja; Đurić-Zdravković, Aleksandra; Roknić, Ana

(Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi, 2021)

TY  - CONF
AU  - Krstić, Sanja
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Roknić, Ana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3844
AB  - Socijalni razvoj obuhvata sposobnosti i veštine opažanja i razumevanja drugih osoba, njihovog ponašanja, namera, osobina i unutrašnjeg stanja. Takođe, obuhvata različite načine reagovanja u socijalnim situacijama, kao i iniciranje i održavanje kontakata. Adekvatno razvijen socijalni razvoj kod deteta, predstavlja osnovu za čitavo funkcionisanje, kako u detinjstvu, tako i u adolescenciji i odraslom dobu. Socijalni razvoj predstavlja područje koje iziskuje mnogo rada i programa intervencija, kojima se razvoj podstiče, a eventualne nepravilnosti koriguju i svode na minimum. Kod dece sa intelektualnom ometenošću, javljaju se problemi socijalnog funkcionisanja. Pregledom literature evidentiraju se pozitivni efekti koje rana intervencija ostvaruje na socijalni razvoj, te je ovaj period ključan trenutak za početak adekvatnog tretmana. Pri sprovođenju rane intervencije, ali i samog vaspitno-obrazovnog rada, ističe se neophodnost sistemske podrške i korišćenje integrisanog pristupa koji podrazumeva participaciju roditelja, koja često izostaje. Ovaj rad ima za cilj da dâ pregled studija koje se odnose na sprovođenje programa rane intervencije u okviru socijalnog razvoja kod dece sa intelektualnom ometenošću, kao i da ukaže na uticaj integrisanog pristupa na realizaciju programa.
AB  - Social development includes the abilities and skills of observing and understanding others, their behavior, intentions, traits and internal state. It also covers different ways of responding to social situations, as well as initiating and maintaining contacts. Adequate social development of a child is the basis for all functioning, in childhood, adolescence and adulthood. Social development is an area that requires a lot of work and intervention programs which encourage development, and correct and minimize any irregularities. Children with intellectual disabilities often have problems in social functioning. Literature review identifies the positive effects of developmental incentives that early intervention achieves, and that this period is the crucial time to begin adequate treatment. In conducting early intervention, and in the educational work itself, the need for systematic support and the use of an integrated approach, which often involves parental participation, are emphasized. This paper aims to give an overview of studies related to the implementation of early intervention programs for children with disabilities in the area of social development, as well as to indicate the impact of an integrated approach on their implementation.
PB  - Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi
C3  - Zbornik radova-Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite
T1  - Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću
T1  - Early intervention and social development in children with intellectual disabilities
EP  - 52
SP  - 43
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3844
ER  - 
@conference{
author = "Krstić, Sanja and Đurić-Zdravković, Aleksandra and Roknić, Ana",
year = "2021",
abstract = "Socijalni razvoj obuhvata sposobnosti i veštine opažanja i razumevanja drugih osoba, njihovog ponašanja, namera, osobina i unutrašnjeg stanja. Takođe, obuhvata različite načine reagovanja u socijalnim situacijama, kao i iniciranje i održavanje kontakata. Adekvatno razvijen socijalni razvoj kod deteta, predstavlja osnovu za čitavo funkcionisanje, kako u detinjstvu, tako i u adolescenciji i odraslom dobu. Socijalni razvoj predstavlja područje koje iziskuje mnogo rada i programa intervencija, kojima se razvoj podstiče, a eventualne nepravilnosti koriguju i svode na minimum. Kod dece sa intelektualnom ometenošću, javljaju se problemi socijalnog funkcionisanja. Pregledom literature evidentiraju se pozitivni efekti koje rana intervencija ostvaruje na socijalni razvoj, te je ovaj period ključan trenutak za početak adekvatnog tretmana. Pri sprovođenju rane intervencije, ali i samog vaspitno-obrazovnog rada, ističe se neophodnost sistemske podrške i korišćenje integrisanog pristupa koji podrazumeva participaciju roditelja, koja često izostaje. Ovaj rad ima za cilj da dâ pregled studija koje se odnose na sprovođenje programa rane intervencije u okviru socijalnog razvoja kod dece sa intelektualnom ometenošću, kao i da ukaže na uticaj integrisanog pristupa na realizaciju programa., Social development includes the abilities and skills of observing and understanding others, their behavior, intentions, traits and internal state. It also covers different ways of responding to social situations, as well as initiating and maintaining contacts. Adequate social development of a child is the basis for all functioning, in childhood, adolescence and adulthood. Social development is an area that requires a lot of work and intervention programs which encourage development, and correct and minimize any irregularities. Children with intellectual disabilities often have problems in social functioning. Literature review identifies the positive effects of developmental incentives that early intervention achieves, and that this period is the crucial time to begin adequate treatment. In conducting early intervention, and in the educational work itself, the need for systematic support and the use of an integrated approach, which often involves parental participation, are emphasized. This paper aims to give an overview of studies related to the implementation of early intervention programs for children with disabilities in the area of social development, as well as to indicate the impact of an integrated approach on their implementation.",
publisher = "Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi",
journal = "Zbornik radova-Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite",
title = "Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću, Early intervention and social development in children with intellectual disabilities",
pages = "52-43",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3844"
}
Krstić, S., Đurić-Zdravković, A.,& Roknić, A.. (2021). Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova-Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi., 43-52.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3844
Krstić S, Đurić-Zdravković A, Roknić A. Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova-Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite. 2021;:43-52.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3844 .
Krstić, Sanja, Đurić-Zdravković, Aleksandra, Roknić, Ana, "Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću" in Zbornik radova-Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite (2021):43-52,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3844 .

Hipersocijabilnost kod Vilijamsovog sindroma

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Japundža-Milisavljević, Mirjana; Roknić, Ana; Krstić, Sanja

(Društvo defektologa Srbije, 2021)

TY  - CONF
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Japundža-Milisavljević, Mirjana
AU  - Roknić, Ana
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3358
AB  - Vilijamsov sindrom (VS) je redak genetički poremećaj izazvan hemidelecijom na
sedmom hromozomu. Karakteristike koje su povezane s ovim sindromom odnose se na
neujednačen profil kognitivnih snaga i slabosti, preosetljivost na zvuk, specifične crte lica
(poput natečenih očiju, kratkog nosa, širokih usta sa debelom donjom usnom, punih
obraza, male brade), odsustvo straha od nepoznatih ljudi (zbog pogrešne aktivacije
nervnih centara) i hipersocijabilnost (mogli bi zagrliti nepoznate ljude u prodavnici
prehrambenih proizvoda, reći kasirkama da ih vole i pozvati potrošače u svoj dom).
Dakle, jedna od najupečatljivijih karakteristika osoba sa VS je njihov izraziti socijalnoafektivni profil, koji se odlikuje visokom društvenošću, druželjubivošću, dezinhibicijom,
prekomernom ljubaznošću i jakom empatijom.
Precizna etiologija hipersocijabilnosti VS još uvek nije poznata.
Neuroanatomske, genetske, molekularne i bihevioralne neuropsihološke studije pružaju
važne tragove u vezi sa neuronskim i genetskim mehanizmima koji leže u osnovi
socijalnog fenotipa VS. U literaturi se za ovakvu pojavnost pojavljuje naziv „cocktailparty syndrome”.
Prijateljska nastrojenost prema nepoznatim osobama čini ih izuzetno ranjivim na
zlostavljanje ili iskorišćavanje. To je zastrašujuće za njihove roditelje, koji se plaše rizika
eksploatacije koji dolazi sa bezuslovnom ljubavlju i neselektivnim poverenjem. Dokazi
sprovedenih istraživanja hipersocijabilnosti vrtićke dece, učenika i odraslih sa VS
pokazuju značajno učestalije uočavanje pristupačnosti, poverenja i prijateljstva na licima
sa fotografija (bez obzira na izraz prikazan na fotografiji) u odnosu na ispitanike tipične
populacije i ispitanike sa nespecifičnom intelektualnom ometenošću, u istoj hronološkoj
dobi.
Mehanizmi nastanka hipersocijabilnosti kod osoba s VS još uvek su predmet
izučavanja brojnih studija.
Rad je nastao kao rezultat istraživanja na projektima „Kreiranje Protokola za
procenu edukativnih potencijala dece sa smetnjama u razvoju kao kriterijuma za izradu
individualnih obrazovnih programa” (179025) i „Socijalna participacija osoba sa
intelektualnom ometenošću” (179017), koje finansira Ministarstvo prosvete, nauke i
tehnološkog razvoja Republike Srbije
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.
T1  - Hipersocijabilnost kod Vilijamsovog sindroma
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3358
ER  - 
@conference{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Japundža-Milisavljević, Mirjana and Roknić, Ana and Krstić, Sanja",
year = "2021",
abstract = "Vilijamsov sindrom (VS) je redak genetički poremećaj izazvan hemidelecijom na
sedmom hromozomu. Karakteristike koje su povezane s ovim sindromom odnose se na
neujednačen profil kognitivnih snaga i slabosti, preosetljivost na zvuk, specifične crte lica
(poput natečenih očiju, kratkog nosa, širokih usta sa debelom donjom usnom, punih
obraza, male brade), odsustvo straha od nepoznatih ljudi (zbog pogrešne aktivacije
nervnih centara) i hipersocijabilnost (mogli bi zagrliti nepoznate ljude u prodavnici
prehrambenih proizvoda, reći kasirkama da ih vole i pozvati potrošače u svoj dom).
Dakle, jedna od najupečatljivijih karakteristika osoba sa VS je njihov izraziti socijalnoafektivni profil, koji se odlikuje visokom društvenošću, druželjubivošću, dezinhibicijom,
prekomernom ljubaznošću i jakom empatijom.
Precizna etiologija hipersocijabilnosti VS još uvek nije poznata.
Neuroanatomske, genetske, molekularne i bihevioralne neuropsihološke studije pružaju
važne tragove u vezi sa neuronskim i genetskim mehanizmima koji leže u osnovi
socijalnog fenotipa VS. U literaturi se za ovakvu pojavnost pojavljuje naziv „cocktailparty syndrome”.
Prijateljska nastrojenost prema nepoznatim osobama čini ih izuzetno ranjivim na
zlostavljanje ili iskorišćavanje. To je zastrašujuće za njihove roditelje, koji se plaše rizika
eksploatacije koji dolazi sa bezuslovnom ljubavlju i neselektivnim poverenjem. Dokazi
sprovedenih istraživanja hipersocijabilnosti vrtićke dece, učenika i odraslih sa VS
pokazuju značajno učestalije uočavanje pristupačnosti, poverenja i prijateljstva na licima
sa fotografija (bez obzira na izraz prikazan na fotografiji) u odnosu na ispitanike tipične
populacije i ispitanike sa nespecifičnom intelektualnom ometenošću, u istoj hronološkoj
dobi.
Mehanizmi nastanka hipersocijabilnosti kod osoba s VS još uvek su predmet
izučavanja brojnih studija.
Rad je nastao kao rezultat istraživanja na projektima „Kreiranje Protokola za
procenu edukativnih potencijala dece sa smetnjama u razvoju kao kriterijuma za izradu
individualnih obrazovnih programa” (179025) i „Socijalna participacija osoba sa
intelektualnom ometenošću” (179017), koje finansira Ministarstvo prosvete, nauke i
tehnološkog razvoja Republike Srbije",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.",
title = "Hipersocijabilnost kod Vilijamsovog sindroma",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3358"
}
Đurić-Zdravković, A., Japundža-Milisavljević, M., Roknić, A.,& Krstić, S.. (2021). Hipersocijabilnost kod Vilijamsovog sindroma. in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.
Društvo defektologa Srbije..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3358
Đurić-Zdravković A, Japundža-Milisavljević M, Roknić A, Krstić S. Hipersocijabilnost kod Vilijamsovog sindroma. in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.. 2021;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3358 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Japundža-Milisavljević, Mirjana, Roknić, Ana, Krstić, Sanja, "Hipersocijabilnost kod Vilijamsovog sindroma" in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021. (2021),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3358 .

Support for parents of children with neurodevelopmental disorder

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Krstić, Sanja

(University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation, 2020)

TY  - CONF
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3317
AB  - Parents of children with neurodevelopmental disorders often lack support for raising their child. Problems that they face are numerous and include emotional, social, phycological and financial difficulties and limitations. The aim of the paper is focused on presenting available and relevant researches that consider various problems faced by parents of children with neurodevelopmental disorders (autism spectrum disorder and intellectual disability), as well as the types of support intended for them. Some types of support are: spousal support, support from relatives and friends, financial support, support from various services, social support, online social support and the like. In the paper, it is pointed out to specific problems that occur to parents of children with autism spectrum disorder and children with intellectual disabilities. Specificities for mentioned types of support for parents of these two groups were discussed.
PB  - University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation
C3  - Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance
T1  - Support for parents of children with neurodevelopmental disorder
EP  - 160
SP  - 149
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3317
ER  - 
@conference{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Krstić, Sanja",
year = "2020",
abstract = "Parents of children with neurodevelopmental disorders often lack support for raising their child. Problems that they face are numerous and include emotional, social, phycological and financial difficulties and limitations. The aim of the paper is focused on presenting available and relevant researches that consider various problems faced by parents of children with neurodevelopmental disorders (autism spectrum disorder and intellectual disability), as well as the types of support intended for them. Some types of support are: spousal support, support from relatives and friends, financial support, support from various services, social support, online social support and the like. In the paper, it is pointed out to specific problems that occur to parents of children with autism spectrum disorder and children with intellectual disabilities. Specificities for mentioned types of support for parents of these two groups were discussed.",
publisher = "University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation",
journal = "Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance",
title = "Support for parents of children with neurodevelopmental disorder",
pages = "160-149",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3317"
}
Đurić-Zdravković, A.,& Krstić, S.. (2020). Support for parents of children with neurodevelopmental disorder. in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance
University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation., 149-160.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3317
Đurić-Zdravković A, Krstić S. Support for parents of children with neurodevelopmental disorder. in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance. 2020;:149-160.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3317 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Krstić, Sanja, "Support for parents of children with neurodevelopmental disorder" in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance (2020):149-160,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3317 .

Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?

Bokun, Aleksandra; Đurić-Zdravković, Aleksandra; Banković, Slobodan; Krstić, Sanja

(Društvo defektologa Srbije, 2020)

TY  - CONF
AU  - Bokun, Aleksandra
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3333
AB  - Implementacija senzorne dijete podrazumeva senzornu strategiju koja se često
koristi kod dece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u cilju omogućavanja podizanja
kvaliteta senzorne obrade i interakcije tokom izvršavanja svakodnevnih zadataka. To se
postiže kontrolisanim unosom senzornih nadražaja kako bi se smanjila senzorna
defanzivnost. Moglo bi se reći da je to individualizovani plan potpuno prilagođen
karakteristikama senzorne obrade u svrhu omogućavanja optimalnog funkcionisanja.
Čini je dnevna ili nedeljna lista aktivnosti kojima dete s PSA može da bude angažovano
tokom redovnih rutina radi održavanja optimalnog stanja senzornog sistema.
Pre izrade individualizovanog plana neophodno je napraviti procenu
sposobnosti koje su relevantne za izradu senzornog profila deteta s PSA. Skrining teškoća
senzorne obrade moguće je izvršiti koristeći Dečiji senzorni profil 2 (The Child Sensory
Profile 2, Dunn, 2014). Ovim instrumentom vrši se merenje specifikacija senzornih
odgovora ispitanika uzrasta od 4 do 14 godina i 11 meseci.
Primena senzorne dijete zahteva planiranje aktivnosti i dosledan monitoring
kako bi se, kao krajnji cilj, ostvarila adaptibilna responzivnost.
Nesporno je postojanje pojedinačnih istraživačkih studija koje su istakle
pozitivne promene u domenu nekoliko razvojnih oblasti (socijalne veštine, ponašanje u
vrtiću, senzorna obrada) primenom senzorne dijete. Neka od istraživanja definišu
senzornu dijetu kao intervenciju zasnovanu na praksi, kao što je vežbanje ili potkrepljenje.
Ipak, važno je istaći da ova strategija nije navedena u skupini intervencija zasnovanih na
dokazima koje podržava Nacionalni razvojni centar za poremećaje iz spektra autizma
(National Professional Development Center on Autism Spectrum Disorders, US
Department of Education). Zato se u brojnim radovima preporučuje dalje kontinuirano
proučavanje primene senzorne dijete, senzornih strategija i funkcionalnih ishoda
kvalitetnije senzorne obrade.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?
SP  - 123
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333
ER  - 
@conference{
author = "Bokun, Aleksandra and Đurić-Zdravković, Aleksandra and Banković, Slobodan and Krstić, Sanja",
year = "2020",
abstract = "Implementacija senzorne dijete podrazumeva senzornu strategiju koja se često
koristi kod dece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u cilju omogućavanja podizanja
kvaliteta senzorne obrade i interakcije tokom izvršavanja svakodnevnih zadataka. To se
postiže kontrolisanim unosom senzornih nadražaja kako bi se smanjila senzorna
defanzivnost. Moglo bi se reći da je to individualizovani plan potpuno prilagođen
karakteristikama senzorne obrade u svrhu omogućavanja optimalnog funkcionisanja.
Čini je dnevna ili nedeljna lista aktivnosti kojima dete s PSA može da bude angažovano
tokom redovnih rutina radi održavanja optimalnog stanja senzornog sistema.
Pre izrade individualizovanog plana neophodno je napraviti procenu
sposobnosti koje su relevantne za izradu senzornog profila deteta s PSA. Skrining teškoća
senzorne obrade moguće je izvršiti koristeći Dečiji senzorni profil 2 (The Child Sensory
Profile 2, Dunn, 2014). Ovim instrumentom vrši se merenje specifikacija senzornih
odgovora ispitanika uzrasta od 4 do 14 godina i 11 meseci.
Primena senzorne dijete zahteva planiranje aktivnosti i dosledan monitoring
kako bi se, kao krajnji cilj, ostvarila adaptibilna responzivnost.
Nesporno je postojanje pojedinačnih istraživačkih studija koje su istakle
pozitivne promene u domenu nekoliko razvojnih oblasti (socijalne veštine, ponašanje u
vrtiću, senzorna obrada) primenom senzorne dijete. Neka od istraživanja definišu
senzornu dijetu kao intervenciju zasnovanu na praksi, kao što je vežbanje ili potkrepljenje.
Ipak, važno je istaći da ova strategija nije navedena u skupini intervencija zasnovanih na
dokazima koje podržava Nacionalni razvojni centar za poremećaje iz spektra autizma
(National Professional Development Center on Autism Spectrum Disorders, US
Department of Education). Zato se u brojnim radovima preporučuje dalje kontinuirano
proučavanje primene senzorne dijete, senzornih strategija i funkcionalnih ishoda
kvalitetnije senzorne obrade.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?",
pages = "123",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333"
}
Bokun, A., Đurić-Zdravković, A., Banković, S.,& Krstić, S.. (2020). Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
Društvo defektologa Srbije., 123.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333
Bokun A, Đurić-Zdravković A, Banković S, Krstić S. Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:123.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333 .
Bokun, Aleksandra, Đurić-Zdravković, Aleksandra, Banković, Slobodan, Krstić, Sanja, "Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):123,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333 .

Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Krstić, Sanja; Japundža-Milisavljević, Mirjana; Milanović-Dobrota, Biljana; Banković, Slobodan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Krstić, Sanja
AU  - Japundža-Milisavljević, Mirjana
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1263
AB  - Unadjusted social behavior is a frequent companion to many neurodevelopmental disorders. The aim of the paper was to determine differences in manifestation of social behavior problems between different groups of respondents who are in kindergarten inclusive conditions (mild intellectual disability, moderate intellectual disability, autism spectrum disorder, attention deficit hyperactivity disorder and neurotypical development). The study sample included 148 respondents age four years to six years and eleven months. Out of the total number of respondents, eighty-two had neurotypical development, while sixty-six respondents belonged to a group of children with neurodevelopmental disorders. Children's Social Behavior Questionnaire was used in the research (Hartman et al., 2006). Research findings showed that the largest number of problems had group of children with autism spectrum disorder, except in the assessment of subscales Not optimally tuned to the social situation and Orientation problems in time, place or activity, in which the prevalence of manifesting social behavior problems had the group of children with attention deficit hyperactivity disorder. The results obtained in this research can help creating better pedagogical profile and individualization measures that would be applied in an inclusive kindergarten within an individualized education plan.
AB  - Neprilagođeno socijalno ponašanje čest je pratilac brojnih neurorazvojnih poremećaja. Cilj rada odnosio se na utvrđivanje razlika u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja između različitih grupa ispitanika koji borave u vrtićkim inkluzivnim uslovima (laka intelektualna ometenost, umerena intelektualna ometenost, poremećaj iz spektra autizma, poremećaj pažnje sa hiperaktivnošćui neurotipičan razvoj). Uzorak istraživanja uključivao je 148 ispitanika uzrasta od četiri godine do šest godina i 11 meseci. Od ukupnog broja ispitanika, 82 imalo je neurotipičan razvoj, dok je 66 ispitanika pripadalo grupi dece s neurorazvojnim poremećajima. U istraživanju je korišćena revidirana verzija Upitnika socijalnog ponašanja za decu (Children's Social Behavior Questionnaire; Hartman et al., 2006). Rezultatima je utvrđeno da najveći broj problema pokazuje grupa dece s poremećajem iz spektra autizma, osim pri proceni ajtema na supskalama Neprilagođenost situaciji i Problemi orijentacije, u kojoj prevalentnost u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja preuzima grupa dece s poremećajem pažnje sa hiperaktivnošću. Rezultati dobijeni ovim istraživanjem mogu da pomognu kvalitetnijoj izradi pedagoškog profla i mera individualizacije koji bi se primenjivali u inkluzivnom vrtiću u okviru individualnog obrazovnog plana.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju
T1  - Social behavior of kindergarten children in inclusive environment
EP  - 44
IS  - 1
SP  - 29
VL  - 26
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263
ER  - 
@article{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Krstić, Sanja and Japundža-Milisavljević, Mirjana and Milanović-Dobrota, Biljana and Banković, Slobodan",
year = "2020",
abstract = "Unadjusted social behavior is a frequent companion to many neurodevelopmental disorders. The aim of the paper was to determine differences in manifestation of social behavior problems between different groups of respondents who are in kindergarten inclusive conditions (mild intellectual disability, moderate intellectual disability, autism spectrum disorder, attention deficit hyperactivity disorder and neurotypical development). The study sample included 148 respondents age four years to six years and eleven months. Out of the total number of respondents, eighty-two had neurotypical development, while sixty-six respondents belonged to a group of children with neurodevelopmental disorders. Children's Social Behavior Questionnaire was used in the research (Hartman et al., 2006). Research findings showed that the largest number of problems had group of children with autism spectrum disorder, except in the assessment of subscales Not optimally tuned to the social situation and Orientation problems in time, place or activity, in which the prevalence of manifesting social behavior problems had the group of children with attention deficit hyperactivity disorder. The results obtained in this research can help creating better pedagogical profile and individualization measures that would be applied in an inclusive kindergarten within an individualized education plan., Neprilagođeno socijalno ponašanje čest je pratilac brojnih neurorazvojnih poremećaja. Cilj rada odnosio se na utvrđivanje razlika u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja između različitih grupa ispitanika koji borave u vrtićkim inkluzivnim uslovima (laka intelektualna ometenost, umerena intelektualna ometenost, poremećaj iz spektra autizma, poremećaj pažnje sa hiperaktivnošćui neurotipičan razvoj). Uzorak istraživanja uključivao je 148 ispitanika uzrasta od četiri godine do šest godina i 11 meseci. Od ukupnog broja ispitanika, 82 imalo je neurotipičan razvoj, dok je 66 ispitanika pripadalo grupi dece s neurorazvojnim poremećajima. U istraživanju je korišćena revidirana verzija Upitnika socijalnog ponašanja za decu (Children's Social Behavior Questionnaire; Hartman et al., 2006). Rezultatima je utvrđeno da najveći broj problema pokazuje grupa dece s poremećajem iz spektra autizma, osim pri proceni ajtema na supskalama Neprilagođenost situaciji i Problemi orijentacije, u kojoj prevalentnost u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja preuzima grupa dece s poremećajem pažnje sa hiperaktivnošću. Rezultati dobijeni ovim istraživanjem mogu da pomognu kvalitetnijoj izradi pedagoškog profla i mera individualizacije koji bi se primenjivali u inkluzivnom vrtiću u okviru individualnog obrazovnog plana.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju, Social behavior of kindergarten children in inclusive environment",
pages = "44-29",
number = "1",
volume = "26",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263"
}
Đurić-Zdravković, A., Krstić, S., Japundža-Milisavljević, M., Milanović-Dobrota, B.,& Banković, S.. (2020). Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 26(1), 29-44.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263
Đurić-Zdravković A, Krstić S, Japundža-Milisavljević M, Milanović-Dobrota B, Banković S. Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju. in Beogradska defektološka škola. 2020;26(1):29-44.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Krstić, Sanja, Japundža-Milisavljević, Mirjana, Milanović-Dobrota, Biljana, Banković, Slobodan, "Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju" in Beogradska defektološka škola, 26, no. 1 (2020):29-44,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263 .

Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću

Krstić, Sanja; Đurić-Zdravković, Aleksandra; Roknić, Ana

(Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi, Republika Srbija, 2020)

TY  - CONF
AU  - Krstić, Sanja
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Roknić, Ana
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3325
AB  - Socijalni razvoj obuhvata sposobnosti i veštine opažanja i razumevanja
drugih osoba, njihovog ponašanja, namera, osobina i unutrašnjeg stanja.
Takođe, obuhvata različite načine reagovanja u socijalnim situacijama, kao i iniciranje
i održavanje kontakata. Adekvatno razvijen socijalni razvoj kod deteta, predstavlja
osnovu za čitavo funkcionisanje, kako u detinjstvu, tako i u adolescenciji i odraslom dobu. Socijalni razvoj predstavlja područje koje iziskuje mnogo rada i
programa intervencija, kojima se razvoj podstiče, a eventualne nepravilnosti koriguju
i svode na minimum. Kod dece sa intelektualnom ometenošću, javljaju se
problemi socijalnog funkcionisanja. Pregledom literature evidentiraju se pozitivni
efekti koje rana intervencija ostvaruje na socijalni razvoj, te je ovaj period ključan
trenutak za početak adekvatnog tretmana. Pri sprovođenju rane intervencije, ali
i samog vaspitno-obrazovnog rada, ističe se neophodnost sistemske podrške i
korišćenje integrisanog pristupa koji podrazumeva participaciju roditelja, koja
često izostaje.
Ovaj rad ima za cilj da dâ pregled studija koje se odnose na sprovođenje
programa rane intervencije u okviru socijalnog razvoja kod dece sa intelektualnom
ometenošću, kao i da ukaže na uticaj integrisanog pristupa na realizaciju
programa.
AB  - Social development includes the abilities and skills of observing
and understanding others, their behavior, intentions, traits and internal state. It
also covers different ways of responding to social situations, as well as initiating
and maintaining contacts. Adequate social development of a child is the basis for
all functioning, in childhood, adolescence and adulthood. Social development
is an area that requires a lot of work and intervention programs which encourage
development, and correct and minimize any irregularities. Children with intellectual
disabilities often have problems in social functioning. Literature review
identifies the positive effects of developmental incentives that early intervention
achieves, and that this period is the crucial time to begin adequate treatment. In
conducting early intervention, and in the educational work itself, the need for
systematic support and the use of an integrated approach, which often involves
parental participation, are emphasized.
This paper aims to give an overview of studies related to the implementation
of early intervention programs for children with disabilities in the area of
social development, as well as to indicate the impact of an integrated approach
on their implementation.
PB  - Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija
C3  - Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,
T1  - Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću
T1  - Early intervention and social development
In children with intellectual disabilities
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3325
ER  - 
@conference{
author = "Krstić, Sanja and Đurić-Zdravković, Aleksandra and Roknić, Ana",
year = "2020",
abstract = "Socijalni razvoj obuhvata sposobnosti i veštine opažanja i razumevanja
drugih osoba, njihovog ponašanja, namera, osobina i unutrašnjeg stanja.
Takođe, obuhvata različite načine reagovanja u socijalnim situacijama, kao i iniciranje
i održavanje kontakata. Adekvatno razvijen socijalni razvoj kod deteta, predstavlja
osnovu za čitavo funkcionisanje, kako u detinjstvu, tako i u adolescenciji i odraslom dobu. Socijalni razvoj predstavlja područje koje iziskuje mnogo rada i
programa intervencija, kojima se razvoj podstiče, a eventualne nepravilnosti koriguju
i svode na minimum. Kod dece sa intelektualnom ometenošću, javljaju se
problemi socijalnog funkcionisanja. Pregledom literature evidentiraju se pozitivni
efekti koje rana intervencija ostvaruje na socijalni razvoj, te je ovaj period ključan
trenutak za početak adekvatnog tretmana. Pri sprovođenju rane intervencije, ali
i samog vaspitno-obrazovnog rada, ističe se neophodnost sistemske podrške i
korišćenje integrisanog pristupa koji podrazumeva participaciju roditelja, koja
često izostaje.
Ovaj rad ima za cilj da dâ pregled studija koje se odnose na sprovođenje
programa rane intervencije u okviru socijalnog razvoja kod dece sa intelektualnom
ometenošću, kao i da ukaže na uticaj integrisanog pristupa na realizaciju
programa., Social development includes the abilities and skills of observing
and understanding others, their behavior, intentions, traits and internal state. It
also covers different ways of responding to social situations, as well as initiating
and maintaining contacts. Adequate social development of a child is the basis for
all functioning, in childhood, adolescence and adulthood. Social development
is an area that requires a lot of work and intervention programs which encourage
development, and correct and minimize any irregularities. Children with intellectual
disabilities often have problems in social functioning. Literature review
identifies the positive effects of developmental incentives that early intervention
achieves, and that this period is the crucial time to begin adequate treatment. In
conducting early intervention, and in the educational work itself, the need for
systematic support and the use of an integrated approach, which often involves
parental participation, are emphasized.
This paper aims to give an overview of studies related to the implementation
of early intervention programs for children with disabilities in the area of
social development, as well as to indicate the impact of an integrated approach
on their implementation.",
publisher = "Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija",
journal = "Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,",
title = "Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću, Early intervention and social development
In children with intellectual disabilities",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3325"
}
Krstić, S., Đurić-Zdravković, A.,& Roknić, A.. (2020). Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću. in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3325
Krstić S, Đurić-Zdravković A, Roknić A. Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću. in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,. 2020;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3325 .
Krstić, Sanja, Đurić-Zdravković, Aleksandra, Roknić, Ana, "Rana intervencija i socijalni razvoj kod dece s intelektualnom ometenošću" in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“, (2020),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3325 .

Performing of motor tasks in children with intellectual development disability: a case study

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Krstić, Sanja

(IKM – Skopje, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3193
AB  - Motoričke veštine predstavljaju sposobnost izvođenja efikasnih pokreta radi postizanja željenog motoričkog ishoda. Kako bi se pravilno podsticao razvoj motoričkih sposobnosti veoma je važno znati koji nivo ovladanosti ovim veštinama je očekivan u datom razvojnom dobu. Dalja procena ovih sposobnosti značajna je zbog kreiranja što detaljnijeg plana rehabilitacije koji bi se svakodnevno sprovodio sa decom u okviru individualnog razvojno-rehabilitacionog plana.
Motoričke veštine mogu da se klasifikuju prema stepenu preciznosti pokreta. Veštine u kojima velike grupe mišića proizvode pokret klasifikovane su kao veštine grube motorike. Deca razvojno najpre ovladaju veštinama grube motorike kao što su trčanje i skakanje, pre nego što nauče neke veštine koje zahtevaju manipulativnost, tj. preciznost u šakama. Osnovne motoričke veštine mogu da se podele u dve grupe: lokomotorne veštine i manipulativne veštine Lokomotorne aktivnosti obuhvataju trčanje, skakanje, galopiranje, preskakanje i slično. Manipulativne veštine podrazumevaju kontrolu i manipulaciju nekog objekta: bacanje odozgo i odozdo, kotrljanje, gađanje, udarac glavom, šutiranje, hvatanje. Brojna istraživanja bavila su se važnošću proučavanja motoričkih sposobnosti i njihovom povezanošću sa kvalitetom perceptualnih, kognitivnih i afektivnih procesa. Mnoga od njih dokazala su nesumnjivu uslovljenost kvaliteta motoričkih veština kvalitetom kognitivnih procesa. Cilj ovog rada je da ispita kvalitet izvršavanja motoričkih zadataka kod dva dečaka s cerebralnom paralizom i udruženom intelektualnom ometenošću. U prvom slučaju u pitanju je dečak sa lakom intelektualnom ometenošću, a u drugom dečak sa umerenom intelektualnom ometenošću. Ovaj rad biće prezentovan putem studije slučaja. Prvi dečak, sa dijagnostikovanom cerebralnom paralizom (II nivo prema GMFCS-E&R) i lakom intelektualnom ometenošću (prema DSM-V), star je pet godina i dva meseca, dok je drugi dečak godinu dana stariji (ima šest godina i četiri meseca) i ima dijagnostikovanu cerebralnu paralizu (III nivo prema GMFCS-E&R) i udruženu umerenu intelektualnu ometenost (takođe prema DSM-V). U radu su, za procenu izvršavanja motoričkih veština korišćeni Zadaci Lokomotorne veštine i Kontrola objekta. Istraživanje je realizovano u vrtiću. Rezultati su detaljno obrazloženi za oba dečaka u odnosu na pojedinačne korake pri izvršavanju navedenih zadataka.
AB  - Motor skills represent the ability to perform efficient movements in order to achieve desired motor outcome. In order to properly motivate the development of motor abilities it is very important to know which level of mastering of these skills is expected in a given developmental age. For creating detailed plan of rehabilitation that would be conducted daily on children within individualized rehabilitation plan, further assessment of these abilities is important.
Motor skills can be classified according to the degree of precision of movement. Skills in which large muscle groups generate movement are classified as gross motor skills. Developmentally, children first master the gross motor skills such as running and jumping, before they learn skills that require manipulability, i.e. hand precision. Basic motor skills can be divided into two groups: locomotor skills and manipulative skills. Locomotor activities include running, jumping, gallop, skipping etc. Manipulative skills imply control and manipulation of an object: overhand and underhand throw, rolling, tossing, hitting with the head, kicking, catching. Numerous studies have addressed the importance of studying motor skills and their connection with the quality of perceptual, cognitive and affective processes. Many of them have proved the undoubted conditionality of the quality of motor skills with the quality of cognitive processes.
The aim of this paper is to examine the quality of performing motor tasks in two boys with cerebral palsy and associated intellectual disability. In the first case it is a boy with mild intellectual disability, and in the second a boy with moderate intellectual disability. This paper will be presented through a case study. The first boy, diagnosed with cerebral palsy (level II according to GMFCS-E&R) and mild intellectual disability (according to DSM-V), is five years and two months old, while the second boy is one year older (six years and four months old) and has diagnosed cerebral palsy (Level III according to GMFCS-E&R) and associated moderate intellectual disability (also according to DSM-V). In the paper, Locomotor skills and Object control Tasks were used to evaluate the execution of motor skills. The research was conducted in kindergarten. The results are explained in detail for both boys in relation to the individual steps in performing the listed tasks.
PB  - IKM – Skopje
T2  - Knowledge - International Journal
T2  - Knowledge - International Journal
T1  - Performing of motor tasks in children with intellectual development disability: a case study
T1  - Izvršavanje motoričkih zadataka kod dece s poremećajem intelektualnog razvoja: studija slučaja
EP  - 1158
IS  - 4
SP  - 1153
VL  - 35
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3193
ER  - 
@article{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Krstić, Sanja",
year = "2019",
abstract = "Motoričke veštine predstavljaju sposobnost izvođenja efikasnih pokreta radi postizanja željenog motoričkog ishoda. Kako bi se pravilno podsticao razvoj motoričkih sposobnosti veoma je važno znati koji nivo ovladanosti ovim veštinama je očekivan u datom razvojnom dobu. Dalja procena ovih sposobnosti značajna je zbog kreiranja što detaljnijeg plana rehabilitacije koji bi se svakodnevno sprovodio sa decom u okviru individualnog razvojno-rehabilitacionog plana.
Motoričke veštine mogu da se klasifikuju prema stepenu preciznosti pokreta. Veštine u kojima velike grupe mišića proizvode pokret klasifikovane su kao veštine grube motorike. Deca razvojno najpre ovladaju veštinama grube motorike kao što su trčanje i skakanje, pre nego što nauče neke veštine koje zahtevaju manipulativnost, tj. preciznost u šakama. Osnovne motoričke veštine mogu da se podele u dve grupe: lokomotorne veštine i manipulativne veštine Lokomotorne aktivnosti obuhvataju trčanje, skakanje, galopiranje, preskakanje i slično. Manipulativne veštine podrazumevaju kontrolu i manipulaciju nekog objekta: bacanje odozgo i odozdo, kotrljanje, gađanje, udarac glavom, šutiranje, hvatanje. Brojna istraživanja bavila su se važnošću proučavanja motoričkih sposobnosti i njihovom povezanošću sa kvalitetom perceptualnih, kognitivnih i afektivnih procesa. Mnoga od njih dokazala su nesumnjivu uslovljenost kvaliteta motoričkih veština kvalitetom kognitivnih procesa. Cilj ovog rada je da ispita kvalitet izvršavanja motoričkih zadataka kod dva dečaka s cerebralnom paralizom i udruženom intelektualnom ometenošću. U prvom slučaju u pitanju je dečak sa lakom intelektualnom ometenošću, a u drugom dečak sa umerenom intelektualnom ometenošću. Ovaj rad biće prezentovan putem studije slučaja. Prvi dečak, sa dijagnostikovanom cerebralnom paralizom (II nivo prema GMFCS-E&R) i lakom intelektualnom ometenošću (prema DSM-V), star je pet godina i dva meseca, dok je drugi dečak godinu dana stariji (ima šest godina i četiri meseca) i ima dijagnostikovanu cerebralnu paralizu (III nivo prema GMFCS-E&R) i udruženu umerenu intelektualnu ometenost (takođe prema DSM-V). U radu su, za procenu izvršavanja motoričkih veština korišćeni Zadaci Lokomotorne veštine i Kontrola objekta. Istraživanje je realizovano u vrtiću. Rezultati su detaljno obrazloženi za oba dečaka u odnosu na pojedinačne korake pri izvršavanju navedenih zadataka., Motor skills represent the ability to perform efficient movements in order to achieve desired motor outcome. In order to properly motivate the development of motor abilities it is very important to know which level of mastering of these skills is expected in a given developmental age. For creating detailed plan of rehabilitation that would be conducted daily on children within individualized rehabilitation plan, further assessment of these abilities is important.
Motor skills can be classified according to the degree of precision of movement. Skills in which large muscle groups generate movement are classified as gross motor skills. Developmentally, children first master the gross motor skills such as running and jumping, before they learn skills that require manipulability, i.e. hand precision. Basic motor skills can be divided into two groups: locomotor skills and manipulative skills. Locomotor activities include running, jumping, gallop, skipping etc. Manipulative skills imply control and manipulation of an object: overhand and underhand throw, rolling, tossing, hitting with the head, kicking, catching. Numerous studies have addressed the importance of studying motor skills and their connection with the quality of perceptual, cognitive and affective processes. Many of them have proved the undoubted conditionality of the quality of motor skills with the quality of cognitive processes.
The aim of this paper is to examine the quality of performing motor tasks in two boys with cerebral palsy and associated intellectual disability. In the first case it is a boy with mild intellectual disability, and in the second a boy with moderate intellectual disability. This paper will be presented through a case study. The first boy, diagnosed with cerebral palsy (level II according to GMFCS-E&R) and mild intellectual disability (according to DSM-V), is five years and two months old, while the second boy is one year older (six years and four months old) and has diagnosed cerebral palsy (Level III according to GMFCS-E&R) and associated moderate intellectual disability (also according to DSM-V). In the paper, Locomotor skills and Object control Tasks were used to evaluate the execution of motor skills. The research was conducted in kindergarten. The results are explained in detail for both boys in relation to the individual steps in performing the listed tasks.",
publisher = "IKM – Skopje",
journal = "Knowledge - International Journal, Knowledge - International Journal",
title = "Performing of motor tasks in children with intellectual development disability: a case study, Izvršavanje motoričkih zadataka kod dece s poremećajem intelektualnog razvoja: studija slučaja",
pages = "1158-1153",
number = "4",
volume = "35",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3193"
}
Đurić-Zdravković, A.,& Krstić, S.. (2019). Performing of motor tasks in children with intellectual development disability: a case study. in Knowledge - International Journal
IKM – Skopje., 35(4), 1153-1158.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3193
Đurić-Zdravković A, Krstić S. Performing of motor tasks in children with intellectual development disability: a case study. in Knowledge - International Journal. 2019;35(4):1153-1158.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3193 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Krstić, Sanja, "Performing of motor tasks in children with intellectual development disability: a case study" in Knowledge - International Journal, 35, no. 4 (2019):1153-1158,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3193 .

The importance of early intervention for children with intellectual disabilities

Krstić, Sanja; Đurić-Zdravković, Aleksandra

(IKM – Skopje, 2019)

TY  - CONF
AU  - Krstić, Sanja
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3140
AB  - O važnosti i značaju rane intervencije kod dece predškolskog uzrasta govore činjenice da ona vrši podsticaj svih domena razvoja i na taj način obezbeđuje detetu priliku da razvije svoje potencijale do maksimuma. Pregledom literature uviđaju se pozitivni efekti rane intervencije na decu predškolskog uzrasta, a posebno se evidentiraju značajni napreci rane intervencije kod dece koja imaju teškoće u mentalnom razvoju (TuMR). Rani predškolski uzrast je vreme u kome se detektuje najveći broj poteškoća kod dece, te je ovaj period ključan trenutak za početak adekvatnog tretmana. Cilj ovog rada jeste da utvrdi u kojoj meri deca sa poremećajem iz spektra autizma (PSA) imaju potrebu za ranom intervencijom, u odnosu na prisutne probleme u ponašanju. Dok se postojanje kratkoročnih efekata uglavnom više ne dovodi u pitanje, dugoročna efikasnost ovih programa i dalje je predmet naučne rasprave i predstavlja oblast koju je potrebno dalje temeljno istraživati, uz sistematično kontrolisanje faktora koji bi mogli imati uticaj na kasnije ishode u domenu intelektualnog funkcionisanja. Rana intervencija predstavlja vrlo značajan segment rada za decu sa TuMR, ali i za njihove roditelje i celu porodicu. Ističe se neophodnost sistemske podrške, koja često izostaje. Rana intervencija ne podrazumeva samo rad sa detetom koje ima TuMR, nego obuhvata i pružanje informacija, savetodavni rad, kao i pružanje podrške roditeljima, kako bi na najbolji mogući način ukazali podršku detetu kako bi razvilo do maksimuma svoje potencijale. Uz pomoć roditelja, stručnjaci prepoznaju oblasti u kojima je detetu potrebna podrška, a potom pronalaze servise koji bi mogli pružiti detetu tip podrške koji bi u tom trenutku na najbolji način zadovoljio njegove potrebe. Jedno od osnovnih pitanja sa kojima se roditelji, ali i mnogi stručnjaci suočavaju, jeste izbor adekvatnog modela rane intervencije za dete sa autizmom. Gotovo je pravilo da su medijski najatraktivniji tzv. komplementarni tretmani čija efikasnost nije zasnovana na dokazima. U praksi se povremeno sprovode čak i neki oblici tretmana za koje se danas sasvim pouzdano zna da ne mogu dovesti do poboljšanja kliničke slike, a u nekim slučajevima nanose nepopravljivu štetu detetu sa autizmom. Nalazi brojnih istraživanja ukazuju na činjenice da deca predškolskog uzrasta ispoljavaju značajne poteškoće u ponašanju i socijalnim veštinama, te je neophodno uključiti decu u adekvatan tretman i otpočeti proces rane intervencije.
AB  - The importance and importance of early intervention in preschool children is explained by the fact that it stimulates all domains of development and thus provides the child with an opportunity to develop its potential to the maximum. The literature review identifies the positive effects of early intervention on preschool children, and notably records significant advances in early intervention in children with mental disabilities. Early preschool age is the time when the greatest number of difficulties in children is detected, and this period is a crucial moment for the beginning of adequate treatment. The aim of this paper is to determine the extent to which children with autism spectrum disorder are in need of early intervention in relation to the behavioral problems present. Early intervention programs have a positive impact on the development of intellectual capacity in children with intellectual disabilities and children at risk for cognitive impairment.
The effectiveness of these programs is reflected in improving the level of intellectual functioning and preventing or minimizing stagnation or decline in cognitive development. While the existence of short-term effects is largely out of the question, the long-term effectiveness of these programs is still a matter of scholarly debate and is an area that needs to be further thoroughly investigated, with systematic scrutiny of factors that may influence later outcomes in the intellectual functioning domain. early intervention is a very important segment of work for children with mental disabilities, but also for their parents and the whole family. With the help of parents, experts identify areas where the child needs support and then find services that can provide the child with the type of support that would best meet his or her needs at that point.
One of the basic issues facing parents, as well as many professionals, is the choice of an appropriate early intervention model for a child with autism. It is almost a rule that the media are the most attractive ones. complementary treatments whose effectiveness is not evidence-based. In practice, even some forms of treatment that are nowadays known with certainty that cannot improve the clinical picture are occasionally administered and in some cases do irreparable harm to a child with autism. The findings of numerous studies point to the fact that pre-school children exhibit significant behavioral and social skills difficulties, and it is necessary to involve children in appropriate treatment and in an open early intervention process.
PB  - IKM – Skopje
C3  - Knowledge - International Journal
T1  - The importance of early intervention for children with intellectual disabilities
T1  - Značaj rane intervencije za decu sa teškoćama u mentalnom razvoju
EP  - 1168
IS  - 4
SP  - 1163
VL  - 35
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3140
ER  - 
@conference{
author = "Krstić, Sanja and Đurić-Zdravković, Aleksandra",
year = "2019",
abstract = "O važnosti i značaju rane intervencije kod dece predškolskog uzrasta govore činjenice da ona vrši podsticaj svih domena razvoja i na taj način obezbeđuje detetu priliku da razvije svoje potencijale do maksimuma. Pregledom literature uviđaju se pozitivni efekti rane intervencije na decu predškolskog uzrasta, a posebno se evidentiraju značajni napreci rane intervencije kod dece koja imaju teškoće u mentalnom razvoju (TuMR). Rani predškolski uzrast je vreme u kome se detektuje najveći broj poteškoća kod dece, te je ovaj period ključan trenutak za početak adekvatnog tretmana. Cilj ovog rada jeste da utvrdi u kojoj meri deca sa poremećajem iz spektra autizma (PSA) imaju potrebu za ranom intervencijom, u odnosu na prisutne probleme u ponašanju. Dok se postojanje kratkoročnih efekata uglavnom više ne dovodi u pitanje, dugoročna efikasnost ovih programa i dalje je predmet naučne rasprave i predstavlja oblast koju je potrebno dalje temeljno istraživati, uz sistematično kontrolisanje faktora koji bi mogli imati uticaj na kasnije ishode u domenu intelektualnog funkcionisanja. Rana intervencija predstavlja vrlo značajan segment rada za decu sa TuMR, ali i za njihove roditelje i celu porodicu. Ističe se neophodnost sistemske podrške, koja često izostaje. Rana intervencija ne podrazumeva samo rad sa detetom koje ima TuMR, nego obuhvata i pružanje informacija, savetodavni rad, kao i pružanje podrške roditeljima, kako bi na najbolji mogući način ukazali podršku detetu kako bi razvilo do maksimuma svoje potencijale. Uz pomoć roditelja, stručnjaci prepoznaju oblasti u kojima je detetu potrebna podrška, a potom pronalaze servise koji bi mogli pružiti detetu tip podrške koji bi u tom trenutku na najbolji način zadovoljio njegove potrebe. Jedno od osnovnih pitanja sa kojima se roditelji, ali i mnogi stručnjaci suočavaju, jeste izbor adekvatnog modela rane intervencije za dete sa autizmom. Gotovo je pravilo da su medijski najatraktivniji tzv. komplementarni tretmani čija efikasnost nije zasnovana na dokazima. U praksi se povremeno sprovode čak i neki oblici tretmana za koje se danas sasvim pouzdano zna da ne mogu dovesti do poboljšanja kliničke slike, a u nekim slučajevima nanose nepopravljivu štetu detetu sa autizmom. Nalazi brojnih istraživanja ukazuju na činjenice da deca predškolskog uzrasta ispoljavaju značajne poteškoće u ponašanju i socijalnim veštinama, te je neophodno uključiti decu u adekvatan tretman i otpočeti proces rane intervencije., The importance and importance of early intervention in preschool children is explained by the fact that it stimulates all domains of development and thus provides the child with an opportunity to develop its potential to the maximum. The literature review identifies the positive effects of early intervention on preschool children, and notably records significant advances in early intervention in children with mental disabilities. Early preschool age is the time when the greatest number of difficulties in children is detected, and this period is a crucial moment for the beginning of adequate treatment. The aim of this paper is to determine the extent to which children with autism spectrum disorder are in need of early intervention in relation to the behavioral problems present. Early intervention programs have a positive impact on the development of intellectual capacity in children with intellectual disabilities and children at risk for cognitive impairment.
The effectiveness of these programs is reflected in improving the level of intellectual functioning and preventing or minimizing stagnation or decline in cognitive development. While the existence of short-term effects is largely out of the question, the long-term effectiveness of these programs is still a matter of scholarly debate and is an area that needs to be further thoroughly investigated, with systematic scrutiny of factors that may influence later outcomes in the intellectual functioning domain. early intervention is a very important segment of work for children with mental disabilities, but also for their parents and the whole family. With the help of parents, experts identify areas where the child needs support and then find services that can provide the child with the type of support that would best meet his or her needs at that point.
One of the basic issues facing parents, as well as many professionals, is the choice of an appropriate early intervention model for a child with autism. It is almost a rule that the media are the most attractive ones. complementary treatments whose effectiveness is not evidence-based. In practice, even some forms of treatment that are nowadays known with certainty that cannot improve the clinical picture are occasionally administered and in some cases do irreparable harm to a child with autism. The findings of numerous studies point to the fact that pre-school children exhibit significant behavioral and social skills difficulties, and it is necessary to involve children in appropriate treatment and in an open early intervention process.",
publisher = "IKM – Skopje",
journal = "Knowledge - International Journal",
title = "The importance of early intervention for children with intellectual disabilities, Značaj rane intervencije za decu sa teškoćama u mentalnom razvoju",
pages = "1168-1163",
number = "4",
volume = "35",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3140"
}
Krstić, S.,& Đurić-Zdravković, A.. (2019). The importance of early intervention for children with intellectual disabilities. in Knowledge - International Journal
IKM – Skopje., 35(4), 1163-1168.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3140
Krstić S, Đurić-Zdravković A. The importance of early intervention for children with intellectual disabilities. in Knowledge - International Journal. 2019;35(4):1163-1168.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3140 .
Krstić, Sanja, Đurić-Zdravković, Aleksandra, "The importance of early intervention for children with intellectual disabilities" in Knowledge - International Journal, 35, no. 4 (2019):1163-1168,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3140 .

Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Japundža-Milisavljević, Mirjana; Milanović-Dobrota, Biljana; Banković, Slobodan; Krstić, Sanja

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2019)

TY  - CONF
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Japundža-Milisavljević, Mirjana
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2019
UR  - http://www.fasper.bg.ac.rs/nauka/nacionalni-skup-doc/20191224_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC2019.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3495
AB  - Cilj rada je utvrđivanje nivoa rizika od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece
s teškoćama u mentalnom razvoju u odnosu na pol i uzrast. Uzorak je sastavljen
od 60 ispitanika, uzrasta od 4 godine do 6 godina i 11 meseci, oba pola. Za pro-
cenu rizika od zlostavljanja i zanemarivanja korišćena je Kolorado revidirana
procena rizika porodice (Colorado Family Risk Assessment – Revised; Colorado State
University – Colorado Department of Human Services, Social Work Research Center,
2013). Rezultati ukazuju da je 95% ispitanika u umerenom riziku od zlostavljanja,
a 68,3% u, takođe, umerenom riziku od zanemarivanja. Ne postoji statistički
značajna razlika između pola, starosti i rizika od zlostavljanja, kao ni pola
i rizika od zanemarivanja. Utvrđeno je da su četvorogodišnjaci u statistički
značajno većem riziku od zanemarivanja u odnosu na šestogodišnjake (p=,043).
AB  - The aim of this paper is to determine the risk
level of abuse and neglect in children with
difficulties in mental development in relation
to gender and age. The sample consisted of
60 examinees, age 4 to 6 years and 11 months,
both gender. For assessing the risk of abuse
and neglect Colorado Family Risk Assessment
was used (Colorado Family Risk Assessment –
Revised; Colorado State University – Colorado
Department of Human Services, Social Work
Research Center, 2013). Results imply that
95% of examinees are in moderate risk of
abuse, and 68.3% are also in moderate risk
of neglect. There is no statistically significant
difference between gender, age and risk from
abuse, and there is no statistically significant
difference between the risk of neglect and
gender. It is determined that the four-yearolds
are in, statistically significant, higher
risk from neglect than the six-year-olds
(p=.043).
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
T1  - Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju
T1  - Risk of abuse and neglect in Children with difficulties in Mental development
EP  - 77
SP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495
ER  - 
@conference{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Japundža-Milisavljević, Mirjana and Milanović-Dobrota, Biljana and Banković, Slobodan and Krstić, Sanja",
year = "2019",
abstract = "Cilj rada je utvrđivanje nivoa rizika od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece
s teškoćama u mentalnom razvoju u odnosu na pol i uzrast. Uzorak je sastavljen
od 60 ispitanika, uzrasta od 4 godine do 6 godina i 11 meseci, oba pola. Za pro-
cenu rizika od zlostavljanja i zanemarivanja korišćena je Kolorado revidirana
procena rizika porodice (Colorado Family Risk Assessment – Revised; Colorado State
University – Colorado Department of Human Services, Social Work Research Center,
2013). Rezultati ukazuju da je 95% ispitanika u umerenom riziku od zlostavljanja,
a 68,3% u, takođe, umerenom riziku od zanemarivanja. Ne postoji statistički
značajna razlika između pola, starosti i rizika od zlostavljanja, kao ni pola
i rizika od zanemarivanja. Utvrđeno je da su četvorogodišnjaci u statistički
značajno većem riziku od zanemarivanja u odnosu na šestogodišnjake (p=,043)., The aim of this paper is to determine the risk
level of abuse and neglect in children with
difficulties in mental development in relation
to gender and age. The sample consisted of
60 examinees, age 4 to 6 years and 11 months,
both gender. For assessing the risk of abuse
and neglect Colorado Family Risk Assessment
was used (Colorado Family Risk Assessment –
Revised; Colorado State University – Colorado
Department of Human Services, Social Work
Research Center, 2013). Results imply that
95% of examinees are in moderate risk of
abuse, and 68.3% are also in moderate risk
of neglect. There is no statistically significant
difference between gender, age and risk from
abuse, and there is no statistically significant
difference between the risk of neglect and
gender. It is determined that the four-yearolds
are in, statistically significant, higher
risk from neglect than the six-year-olds
(p=.043).",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova",
title = "Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju, Risk of abuse and neglect in Children with difficulties in Mental development",
pages = "77-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495"
}
Đurić-Zdravković, A., Japundža-Milisavljević, M., Milanović-Dobrota, B., Banković, S.,& Krstić, S.. (2019). Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 71-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495
Đurić-Zdravković A, Japundža-Milisavljević M, Milanović-Dobrota B, Banković S, Krstić S. Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova. 2019;:71-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Japundža-Milisavljević, Mirjana, Milanović-Dobrota, Biljana, Banković, Slobodan, Krstić, Sanja, "Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju" in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova (2019):71-77,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495 .

Socijalne veštine dece sa teškoćama u mentalnom razvoju predškolskog uzrasta

Krstić, Sanja

(2018)

TY  - THES
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4201
AB  - Социјалне вештине су значајан део живота сваког човека. Оне му омогућавају свакодневно функционисање, сналажење у ситуацијама и комуникацију. Основни проблем овог истраживања јесте какав је квалитет развоја социјалних способности код деце са и без тешкоћа у менталном развоју  предшколског узраста, као и питање да ли постоји разлика у квалитету наведених способности ове деце у односу на пол, узраст и клиничку слику. Циљ истраживања јесте испитати и утврдити наведена питања.
Узорак је чинило 37 испитаника, од којих је 19-оро типичне популације и 18 са тешкоћама у менталном развоју (7 са интелектуалном ометеношћу и 11 са поремећајем из спектра аутизма). У узорку је број од 24 дечака и 13 девојчица. У групи деце типичног развоја је скоро подједнак број дечака и девојчица, док је у осталим нешто мање уједначен.
За прикупљање података у оквиру овог истраживања примењен је Упитник
социјалног понашања код деце (Childrens Social Behaviour Questionnaire; Luteijn,
Minderaa, & Jackson, 2002). Упитник се састоји из шест подскала које описују тешкоће у социјалном функционисању.
Налази указују на чињенице да најбоље резултате постижу деца типичног развоја, док деца а тешкоћама у менталном развоју показују знатне проблеме социјалног функционисања, а претежно група деце са поремећајем из спектра аутизма.
Истраживањем су добијени резултати, који говоре да дечаци испољавају више проблема социјалног понашања у односу на девојчице, што указује на утицај који има пол на испољавање тешкоћа у развоју, док за узраст није пронађена значајна разлика између млађе и старије групе деце.
AB  - Social skills are a significant part of every single life.  They are a way to daily functioning, situations and communication.  The basic problem of this research is the quality of development of social skills in children with and without mental health development of pre- school age, as well as the question of whether there is a difference in the quality of these abilities of these children in relation to sex, age and clinical picture.  The aim of the research is to examine and identify the issues raised.
The sample consisted of 37 respondents, of which 19 were typical populations and 18 with intellectual disabilities (7 with intellectual disability and 11 with autism disorder).  In the sample is a number of 24 boys and 13 girls.  In the group of children of typical development, there is almost the same number of boys and girls, while in the other minor,.
To collect data within this research, the Childrens Social Behavior Questionnaire (Luteijn, Minderaa, & Jackson, 2002).  The questionnaire consists of six sub-bases describing difficulties in social functioning.
Findings point to the fact that the best results are achieved by children of typical development, while children with intellectual development problems exhibit significant problems of social functioning, and predominantly a group of children with a disorder from the autism spectrum.   boys exhibit more problems of social behavior than girls, and problems are more pronounced in the younger age group than in older age.
T1  - Socijalne veštine dece sa teškoćama u mentalnom razvoju predškolskog uzrasta
EP  - 61
SP  - 4
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4201
ER  - 
@mastersthesis{
author = "Krstić, Sanja",
year = "2018",
abstract = "Социјалне вештине су значајан део живота сваког човека. Оне му омогућавају свакодневно функционисање, сналажење у ситуацијама и комуникацију. Основни проблем овог истраживања јесте какав је квалитет развоја социјалних способности код деце са и без тешкоћа у менталном развоју  предшколског узраста, као и питање да ли постоји разлика у квалитету наведених способности ове деце у односу на пол, узраст и клиничку слику. Циљ истраживања јесте испитати и утврдити наведена питања.
Узорак је чинило 37 испитаника, од којих је 19-оро типичне популације и 18 са тешкоћама у менталном развоју (7 са интелектуалном ометеношћу и 11 са поремећајем из спектра аутизма). У узорку је број од 24 дечака и 13 девојчица. У групи деце типичног развоја је скоро подједнак број дечака и девојчица, док је у осталим нешто мање уједначен.
За прикупљање података у оквиру овог истраживања примењен је Упитник
социјалног понашања код деце (Childrens Social Behaviour Questionnaire; Luteijn,
Minderaa, & Jackson, 2002). Упитник се састоји из шест подскала које описују тешкоће у социјалном функционисању.
Налази указују на чињенице да најбоље резултате постижу деца типичног развоја, док деца а тешкоћама у менталном развоју показују знатне проблеме социјалног функционисања, а претежно група деце са поремећајем из спектра аутизма.
Истраживањем су добијени резултати, који говоре да дечаци испољавају више проблема социјалног понашања у односу на девојчице, што указује на утицај који има пол на испољавање тешкоћа у развоју, док за узраст није пронађена значајна разлика између млађе и старије групе деце., Social skills are a significant part of every single life.  They are a way to daily functioning, situations and communication.  The basic problem of this research is the quality of development of social skills in children with and without mental health development of pre- school age, as well as the question of whether there is a difference in the quality of these abilities of these children in relation to sex, age and clinical picture.  The aim of the research is to examine and identify the issues raised.
The sample consisted of 37 respondents, of which 19 were typical populations and 18 with intellectual disabilities (7 with intellectual disability and 11 with autism disorder).  In the sample is a number of 24 boys and 13 girls.  In the group of children of typical development, there is almost the same number of boys and girls, while in the other minor,.
To collect data within this research, the Childrens Social Behavior Questionnaire (Luteijn, Minderaa, & Jackson, 2002).  The questionnaire consists of six sub-bases describing difficulties in social functioning.
Findings point to the fact that the best results are achieved by children of typical development, while children with intellectual development problems exhibit significant problems of social functioning, and predominantly a group of children with a disorder from the autism spectrum.   boys exhibit more problems of social behavior than girls, and problems are more pronounced in the younger age group than in older age.",
title = "Socijalne veštine dece sa teškoćama u mentalnom razvoju predškolskog uzrasta",
pages = "61-4",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4201"
}
Krstić, S.. (2018). Socijalne veštine dece sa teškoćama u mentalnom razvoju predškolskog uzrasta. , 4-61.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4201
Krstić S. Socijalne veštine dece sa teškoćama u mentalnom razvoju predškolskog uzrasta. 2018;:4-61.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4201 .
Krstić, Sanja, "Socijalne veštine dece sa teškoćama u mentalnom razvoju predškolskog uzrasta" (2018):4-61,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4201 .

Contemporary typhlotechnical aids for visually impaired

Vučinić, Vesna; Krstić, Sanja; Stanimirov, Ksenija

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2007)

TY  - JOUR
AU  - Vučinić, Vesna
AU  - Krstić, Sanja
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2007
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/135
AB  - Typhlotechnic considers low vision aids specifically designed for visually impaired people in order to ease their everyday activities, as well as low vision aids adjusted to their needs. Typhlotechnical aids that are used by visually impaired persons are mostly often divided to optical and non optical. Thanks to development of technique, technology and typhlological scientific disciplines, making and manufacturing low vision aids today are on satisfactory level. But still there is a problem of their availability for visually impaired persons in undeveloped countries. .
AB  - Tiflotehnika se odnosi na sva sredstva i pomagala specijalno izrađena za osobe sa oštećenjem vida u cilju olakšanja njihovih svakodnevnih aktivnosti, kao i na sredstva i pomagala prilagođena njihovim potrebama. Tiflotehnička pomagala koja koriste slabovide osobe najčešće se dele na optička i neoptička. Zahvaljujući razvoju tehnike, tehnologije i tifloloških naučnih disciplina, kreiranje i izrada tiflotehničkih sredstava danas su na zadovoljavajućem nivou. Ostaje, međutim, problem njihove dostupnosti osobama sa oštećenjem vida u nerazvijenim zemljama sveta. .
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Contemporary typhlotechnical aids for visually impaired
T1  - Savremena tiflotehnička sredstva za slabovide
EP  - 130
IS  - 2
SP  - 123
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_135
ER  - 
@article{
author = "Vučinić, Vesna and Krstić, Sanja and Stanimirov, Ksenija",
year = "2007",
abstract = "Typhlotechnic considers low vision aids specifically designed for visually impaired people in order to ease their everyday activities, as well as low vision aids adjusted to their needs. Typhlotechnical aids that are used by visually impaired persons are mostly often divided to optical and non optical. Thanks to development of technique, technology and typhlological scientific disciplines, making and manufacturing low vision aids today are on satisfactory level. But still there is a problem of their availability for visually impaired persons in undeveloped countries. ., Tiflotehnika se odnosi na sva sredstva i pomagala specijalno izrađena za osobe sa oštećenjem vida u cilju olakšanja njihovih svakodnevnih aktivnosti, kao i na sredstva i pomagala prilagođena njihovim potrebama. Tiflotehnička pomagala koja koriste slabovide osobe najčešće se dele na optička i neoptička. Zahvaljujući razvoju tehnike, tehnologije i tifloloških naučnih disciplina, kreiranje i izrada tiflotehničkih sredstava danas su na zadovoljavajućem nivou. Ostaje, međutim, problem njihove dostupnosti osobama sa oštećenjem vida u nerazvijenim zemljama sveta. .",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Contemporary typhlotechnical aids for visually impaired, Savremena tiflotehnička sredstva za slabovide",
pages = "130-123",
number = "2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_135"
}
Vučinić, V., Krstić, S.,& Stanimirov, K.. (2007). Contemporary typhlotechnical aids for visually impaired. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd.(2), 123-130.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_135
Vučinić V, Krstić S, Stanimirov K. Contemporary typhlotechnical aids for visually impaired. in Beogradska defektološka škola. 2007;(2):123-130.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_135 .
Vučinić, Vesna, Krstić, Sanja, Stanimirov, Ksenija, "Contemporary typhlotechnical aids for visually impaired" in Beogradska defektološka škola, no. 2 (2007):123-130,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_135 .