Karić, Jasmina

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0003-0041-5882
  • Karić, Jasmina (57)
  • Jasmina, Karić (1)
Projects

Author's Bibliography

Značaj kooperativnog učenja za gluve i nagluve učenike u neformalnim obrazovnim kontekstima

Kordić, Milena; Karić, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Kordić, Milena
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5390
AB  - Uvod: Primenom modela kooperativnog učenja u neformalnim obrazovnim kontekstima interakcije među učenicima se unapređuju u okviru prostora koji omogućavaju da se odvijaju slobodnije i dinamičnije. U takvim uslovima socijalizacija učenika postaje uspešnija, ali podstiču se i kontekstualno i iskustveno učenje koji doprinose sticanju trajnih i funkcionalnih znanja. Cilj: Cilj rada je da se analizom dostupne literature u periodu 2000–2022. godine istaknu prednosti primene kooperativnog učenja u neformalnim obrazovnim kontekstima u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika. Metod: Za pretraživanje literature korišćeni su sledeći pretraživači: Ebscohost, ScienceDirect, KoBSON, Google Scholar. Rezultati: U neformalnim obrazovnim kontekstima celokupna perceptivna čulna iskustva gluvih i nagluvih učenika, mimo slušnog oštećenja, dobijaju na značaju, oživljavaju i bogate se u sisteme znanja i veština koji će im pomoći da razumeju svet koji ih okružuje, kao i da se u njemu snađu. Kooperativno učenje dalo je pozitivne rezultate u razvoju komunikativnih veština i akademskog postignuća gluvih i nagluvih učenika. Njegova primena kroz neformalne obrazovne kontekste dovela bi do efektivnijeg učenja i uspešnije socijalizacije gluvih i nagluvih učenika. Zaključak: Pored razvoja kognitivnih i socijalnih sposobnosti, interakcije koje se ostvare uz pomoć kooperativnog učenja u neformalnim kontekstima mogu doprineti i suštinskom ostvarenju inkluzije gluvih i nagluvih učenika, kako u obrazovanju, tako i u društvu.
AB  - Introduction. This paper aims to present the most adequate conditions and access for the learning and development of deaf and hard-of-hearing students. By applying the cooperative learning model in informal educational contexts, interactions between students are enhanced within spaces that allow these interactions to take place more freely and dynamically. In these conditions, student socialization becomes more successful, and contextual and experiential learning is also encouraged, which contributes to the acquisition of permanent and functional knowledge. Objective. The aim of the paper was to analyze the available literature from 2000 to 2022 to highlight the advantages of applying cooperative learning in informal educational contexts in the education of deaf and hard-of-hearing students. Method. The following search engines were used for the literature search: Ebscohost, ScienceDirect, KoBSON, and Google Scholar. Results. In informal educational contexts, the entire perceptive sensory experiences of deaf and hard-of-hearing students, despite the hearing impairment, gain importance, come to life, and are enriched in a system of knowledge and skills that will help them understand the world around them and find their way in it. Cooperative learning has produced positive results in the development of communication skills and academic achievement of deaf and hard-of-hearing students. Its application through informal educational contexts would lead to effective learning and successful socialization. Conclusion. In addition to the development of cognitive and social abilities, interactions created with the help of cooperative learning in informal contexts can contribute to the essential realization of the inclusion of deaf and hard-of-hearing students, both in education and society.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
PB  - Drustvo defektologa Srbije
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Značaj kooperativnog učenja za gluve i nagluve učenike u neformalnim obrazovnim kontekstima
T1  - The importance of cooperative learning for deaf and  hard-of-hearing students in informal educational contexts
EP  - 366
IS  - 4
SP  - 351
VL  - 22
DO  - 10.5937/specedreh22-43442
ER  - 
@article{
author = "Kordić, Milena and Karić, Jasmina",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Primenom modela kooperativnog učenja u neformalnim obrazovnim kontekstima interakcije među učenicima se unapređuju u okviru prostora koji omogućavaju da se odvijaju slobodnije i dinamičnije. U takvim uslovima socijalizacija učenika postaje uspešnija, ali podstiču se i kontekstualno i iskustveno učenje koji doprinose sticanju trajnih i funkcionalnih znanja. Cilj: Cilj rada je da se analizom dostupne literature u periodu 2000–2022. godine istaknu prednosti primene kooperativnog učenja u neformalnim obrazovnim kontekstima u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika. Metod: Za pretraživanje literature korišćeni su sledeći pretraživači: Ebscohost, ScienceDirect, KoBSON, Google Scholar. Rezultati: U neformalnim obrazovnim kontekstima celokupna perceptivna čulna iskustva gluvih i nagluvih učenika, mimo slušnog oštećenja, dobijaju na značaju, oživljavaju i bogate se u sisteme znanja i veština koji će im pomoći da razumeju svet koji ih okružuje, kao i da se u njemu snađu. Kooperativno učenje dalo je pozitivne rezultate u razvoju komunikativnih veština i akademskog postignuća gluvih i nagluvih učenika. Njegova primena kroz neformalne obrazovne kontekste dovela bi do efektivnijeg učenja i uspešnije socijalizacije gluvih i nagluvih učenika. Zaključak: Pored razvoja kognitivnih i socijalnih sposobnosti, interakcije koje se ostvare uz pomoć kooperativnog učenja u neformalnim kontekstima mogu doprineti i suštinskom ostvarenju inkluzije gluvih i nagluvih učenika, kako u obrazovanju, tako i u društvu., Introduction. This paper aims to present the most adequate conditions and access for the learning and development of deaf and hard-of-hearing students. By applying the cooperative learning model in informal educational contexts, interactions between students are enhanced within spaces that allow these interactions to take place more freely and dynamically. In these conditions, student socialization becomes more successful, and contextual and experiential learning is also encouraged, which contributes to the acquisition of permanent and functional knowledge. Objective. The aim of the paper was to analyze the available literature from 2000 to 2022 to highlight the advantages of applying cooperative learning in informal educational contexts in the education of deaf and hard-of-hearing students. Method. The following search engines were used for the literature search: Ebscohost, ScienceDirect, KoBSON, and Google Scholar. Results. In informal educational contexts, the entire perceptive sensory experiences of deaf and hard-of-hearing students, despite the hearing impairment, gain importance, come to life, and are enriched in a system of knowledge and skills that will help them understand the world around them and find their way in it. Cooperative learning has produced positive results in the development of communication skills and academic achievement of deaf and hard-of-hearing students. Its application through informal educational contexts would lead to effective learning and successful socialization. Conclusion. In addition to the development of cognitive and social abilities, interactions created with the help of cooperative learning in informal contexts can contribute to the essential realization of the inclusion of deaf and hard-of-hearing students, both in education and society.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Značaj kooperativnog učenja za gluve i nagluve učenike u neformalnim obrazovnim kontekstima, The importance of cooperative learning for deaf and  hard-of-hearing students in informal educational contexts",
pages = "366-351",
number = "4",
volume = "22",
doi = "10.5937/specedreh22-43442"
}
Kordić, M.,& Karić, J.. (2023). Značaj kooperativnog učenja za gluve i nagluve učenike u neformalnim obrazovnim kontekstima. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 22(4), 351-366.
https://doi.org/10.5937/specedreh22-43442
Kordić M, Karić J. Značaj kooperativnog učenja za gluve i nagluve učenike u neformalnim obrazovnim kontekstima. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2023;22(4):351-366.
doi:10.5937/specedreh22-43442 .
Kordić, Milena, Karić, Jasmina, "Značaj kooperativnog učenja za gluve i nagluve učenike u neformalnim obrazovnim kontekstima" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 22, no. 4 (2023):351-366,
https://doi.org/10.5937/specedreh22-43442 . .

Stavovi sportskih trenera prema gluvoći kao indikator stvaranja inkluzivne klime

Karić, Jasmina; Kordić, Milena

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Kordić, Milena
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4931
AB  - Uvod: Inkluzivni pristup sportu podrazumeva otvaranje mogućnosti gluvim osobama
da na ravnopravan način, zajedno sa populacijom čujućih, učestvuju u sportskim
aktivnostima. Rad se bavi stavovima prema gluvoći sportskih trenera, koji predstavljaju
bitan faktor u stvaranju inkluzivnog sportskog okruženja. Cilj: Cilj ovog istraživanja je
da se utvrde stavovi sportskih trenera prema gluvoći. U okviru zadataka istraživanja
stavovi su ispitivani u odnosu na godine starosti, pol, nivo obrazovanja i tip sporta kojim
se treneri bave. Metode: Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 39 ispitanika u okviru
populacije sportskih trenera. Uzorak su u većem broju činili ispitanici muškog pola
(66.7%) starosti od 24 do 60 godina, pri čemu je prosečna starost 30.8 (SD = 7.61). Najveći
broj ispitanika ima završen fakultet, osnovne studije (43.6%). Većinu uzorka čine sportski
treneri iz grupe ispitanika timskih sportova (82.1%). Kao instrument je korišćena Skala
stavova prema gluvoći (Attitudes to Deafness Scale). Rezultati: Rezultati su pokazali da
sportski treneri izražavaju neutralnost u stavovima prema gluvoći. Godine starosti, pol,
nivo obrazovanja i tip sporta kojim se bave nisu se pokazali kao značajni faktori kada
je reč o stavovima prema gluvoći. Zaključak: Buduća istraživanja mogu se usmeriti na
ispitivanja koja će proveriti prisustvo i uticaj zajedničkog kontakta sportskih trenera sa
gluvim osobama na njihove stavove prema gluvoći. Dominacija neutralnih i negativnih
stavova potencijalno predstavlja prepreku socijalnoj inkluziji gluvih posredstvom sporta
i navodi stručnjake koji se bave populacijom gluvih da na adekvatne načine suptilno utiču
na promenu stavova sportskih trenera prema gluvoći.
AB  - Introduction. An inclusive approach to sports means opening up opportunities for deaf
people to participate in sports activities equally to the hearing population. The paper deals
with attitudes toward deafness from the perspective of sports coaches, who represent an
important factor in creating an inclusive sports environment. Objectives. The aim of this
research was to determine the orientation of sports coaches’ attitudes toward deafness.
As part of the research tasks, attitudes were examined in relation to age, gender, level
of education and the type of sport the coaches practice. Methods. The research was
conducted on a sample of 39 participants within the population of sports coaches. The
sample consisted mostly of male subjects (66.7 %) 24 to 60 years of age, with the average
age being 30.8 (SD = 7.61). Most participants completed undergraduate academic studies
(43.6%). The majority of the sample were team sports coaches (82.1%). The Attitudes to
Deafness Scale was used as an instrument. Results. The results showed that sports coaches
were neutral in their attitudes toward deafness. Age, gender, level of education, and the
type of sport did not appear to be significant factors in their attitudes toward deafness.
Conclusion. Future research can focus on tests that will test the presence and influence of
joint contact between sports coaches and deaf people on their attitudes toward deafness.
The dominance of neutral and negative attitudes potentially represents an obstacle to the
social inclusion of the deaf through sports and challenges experts dealing with the deaf
population to subtly influence the change of attitudes of sports coaches toward deafness
in adequate ways.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Stavovi sportskih trenera prema gluvoći kao indikator stvaranja inkluzivne klime
T1  - Attitudes of sports coaches toward deafness as an indicator of creating an inclusive climate
EP  - 295
IS  - 4
SP  - 283
VL  - 21
DO  - 10.5937/specedreh21-38710
ER  - 
@article{
author = "Karić, Jasmina and Kordić, Milena",
year = "2022",
abstract = "Uvod: Inkluzivni pristup sportu podrazumeva otvaranje mogućnosti gluvim osobama
da na ravnopravan način, zajedno sa populacijom čujućih, učestvuju u sportskim
aktivnostima. Rad se bavi stavovima prema gluvoći sportskih trenera, koji predstavljaju
bitan faktor u stvaranju inkluzivnog sportskog okruženja. Cilj: Cilj ovog istraživanja je
da se utvrde stavovi sportskih trenera prema gluvoći. U okviru zadataka istraživanja
stavovi su ispitivani u odnosu na godine starosti, pol, nivo obrazovanja i tip sporta kojim
se treneri bave. Metode: Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 39 ispitanika u okviru
populacije sportskih trenera. Uzorak su u većem broju činili ispitanici muškog pola
(66.7%) starosti od 24 do 60 godina, pri čemu je prosečna starost 30.8 (SD = 7.61). Najveći
broj ispitanika ima završen fakultet, osnovne studije (43.6%). Većinu uzorka čine sportski
treneri iz grupe ispitanika timskih sportova (82.1%). Kao instrument je korišćena Skala
stavova prema gluvoći (Attitudes to Deafness Scale). Rezultati: Rezultati su pokazali da
sportski treneri izražavaju neutralnost u stavovima prema gluvoći. Godine starosti, pol,
nivo obrazovanja i tip sporta kojim se bave nisu se pokazali kao značajni faktori kada
je reč o stavovima prema gluvoći. Zaključak: Buduća istraživanja mogu se usmeriti na
ispitivanja koja će proveriti prisustvo i uticaj zajedničkog kontakta sportskih trenera sa
gluvim osobama na njihove stavove prema gluvoći. Dominacija neutralnih i negativnih
stavova potencijalno predstavlja prepreku socijalnoj inkluziji gluvih posredstvom sporta
i navodi stručnjake koji se bave populacijom gluvih da na adekvatne načine suptilno utiču
na promenu stavova sportskih trenera prema gluvoći., Introduction. An inclusive approach to sports means opening up opportunities for deaf
people to participate in sports activities equally to the hearing population. The paper deals
with attitudes toward deafness from the perspective of sports coaches, who represent an
important factor in creating an inclusive sports environment. Objectives. The aim of this
research was to determine the orientation of sports coaches’ attitudes toward deafness.
As part of the research tasks, attitudes were examined in relation to age, gender, level
of education and the type of sport the coaches practice. Methods. The research was
conducted on a sample of 39 participants within the population of sports coaches. The
sample consisted mostly of male subjects (66.7 %) 24 to 60 years of age, with the average
age being 30.8 (SD = 7.61). Most participants completed undergraduate academic studies
(43.6%). The majority of the sample were team sports coaches (82.1%). The Attitudes to
Deafness Scale was used as an instrument. Results. The results showed that sports coaches
were neutral in their attitudes toward deafness. Age, gender, level of education, and the
type of sport did not appear to be significant factors in their attitudes toward deafness.
Conclusion. Future research can focus on tests that will test the presence and influence of
joint contact between sports coaches and deaf people on their attitudes toward deafness.
The dominance of neutral and negative attitudes potentially represents an obstacle to the
social inclusion of the deaf through sports and challenges experts dealing with the deaf
population to subtly influence the change of attitudes of sports coaches toward deafness
in adequate ways.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Stavovi sportskih trenera prema gluvoći kao indikator stvaranja inkluzivne klime, Attitudes of sports coaches toward deafness as an indicator of creating an inclusive climate",
pages = "295-283",
number = "4",
volume = "21",
doi = "10.5937/specedreh21-38710"
}
Karić, J.,& Kordić, M.. (2022). Stavovi sportskih trenera prema gluvoći kao indikator stvaranja inkluzivne klime. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 21(4), 283-295.
https://doi.org/10.5937/specedreh21-38710
Karić J, Kordić M. Stavovi sportskih trenera prema gluvoći kao indikator stvaranja inkluzivne klime. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2022;21(4):283-295.
doi:10.5937/specedreh21-38710 .
Karić, Jasmina, Kordić, Milena, "Stavovi sportskih trenera prema gluvoći kao indikator stvaranja inkluzivne klime" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 21, no. 4 (2022):283-295,
https://doi.org/10.5937/specedreh21-38710 . .
2

Primena motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim poremećajima

Sretenović, Ivana; Nedović, Goran; Karić, Jasmina; Potić, Srećko

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Sretenović, Ivana
AU  - Nedović, Goran
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Potić, Srećko
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4944
AB  - Poslednjih decenija sve je veće interesovanje za proučavanje motoričkog učenja
i njegovu primenu u rehabilitaciji. Utvrđeno je da postoje različiti meha-
nizmi kroz koje motoričko učenje prolazi i da svaki ima svoje karakteristike.
Različiti mehanizmi deluju paralelno ili samostalno i na različite načine
dovode do promena tokom rehabilitacionog procesa. U ovom radu dat je osvrt na
primenu motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim deficitima.
Takođe, prikazana su dva pristupa u motoričkom učenju, eksplicitno i impli-
citno učenje i njihovi paradigmatični okviri. Primena motoričkog učenja u
rehabilitaciji motoričkih oštećenja obuhvata niz intervencija i od suštin-
skog je značaja kako bi se osobe vratile uobičajnim aktivnostima svakodnevnog
života.
AB  - In recent decades, there has been an
increasing interest in the study of motor
learning and its application in rehabilitation.
It has been established that there are
different mechanisms through which motor
learning takes place and that each has its
own characteristics. Different mechanisms
work in parallel or independently and in
different ways lead to changes during the
rehabilitation process. This paper reviews
the application of motor learning in the
rehabilitation of people with neurological
disorders. Also, two approaches in motor
learning, explicit and implicit learning,
and their paradigmatic frameworks are
presented. The application of motor learning
in the rehabilitation of motor impairments
includes a series of interventions and is
essential in order for people to return to their
usual activities of daily life.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Primena motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim poremećajima
T1  - Application of motor learning in the rehabilitation of persons with neurological disorders
EP  - 19
SP  - 13
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4944
ER  - 
@article{
author = "Sretenović, Ivana and Nedović, Goran and Karić, Jasmina and Potić, Srećko",
year = "2022",
abstract = "Poslednjih decenija sve je veće interesovanje za proučavanje motoričkog učenja
i njegovu primenu u rehabilitaciji. Utvrđeno je da postoje različiti meha-
nizmi kroz koje motoričko učenje prolazi i da svaki ima svoje karakteristike.
Različiti mehanizmi deluju paralelno ili samostalno i na različite načine
dovode do promena tokom rehabilitacionog procesa. U ovom radu dat je osvrt na
primenu motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim deficitima.
Takođe, prikazana su dva pristupa u motoričkom učenju, eksplicitno i impli-
citno učenje i njihovi paradigmatični okviri. Primena motoričkog učenja u
rehabilitaciji motoričkih oštećenja obuhvata niz intervencija i od suštin-
skog je značaja kako bi se osobe vratile uobičajnim aktivnostima svakodnevnog
života., In recent decades, there has been an
increasing interest in the study of motor
learning and its application in rehabilitation.
It has been established that there are
different mechanisms through which motor
learning takes place and that each has its
own characteristics. Different mechanisms
work in parallel or independently and in
different ways lead to changes during the
rehabilitation process. This paper reviews
the application of motor learning in the
rehabilitation of people with neurological
disorders. Also, two approaches in motor
learning, explicit and implicit learning,
and their paradigmatic frameworks are
presented. The application of motor learning
in the rehabilitation of motor impairments
includes a series of interventions and is
essential in order for people to return to their
usual activities of daily life.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Primena motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim poremećajima, Application of motor learning in the rehabilitation of persons with neurological disorders",
pages = "19-13",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4944"
}
Sretenović, I., Nedović, G., Karić, J.,& Potić, S.. (2022). Primena motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim poremećajima. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 13-19.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4944
Sretenović I, Nedović G, Karić J, Potić S. Primena motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim poremećajima. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:13-19.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4944 .
Sretenović, Ivana, Nedović, Goran, Karić, Jasmina, Potić, Srećko, "Primena motoričkog učenja u rehabilitaciji osoba s neurološkim poremećajima" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):13-19,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4944 .

Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu

Karić, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2021)

TY  - BOOK
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3806
AB  - Zadatak matematike u surdopedagoškoj praksi umnogome je izuzetan
i specifičan. U školama za gluvu i nagluvu decu nastava matematike ne
daje samo znanje računanja već koriguje i stvara nove pojmove o mnogim
odnosima, prostornim veličinama i vremenskom trajanju, čime omogućuje
gluvom detetu da sazna okolinu i upozna njene kvantitativne odnose.
Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu predstavlja drugo
izmenjeno i dopunjeno izdanje koje je prevashodno namenjeno studentima
Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Namera mi je bila
da korišćenjem Metodike nastave matematike za gluvu i nagluvu decu
omogućim studentima i drugim zainteresovanim sticanje trajnih znanja,
ali i istaknem značaj i ukažem na prednosti školskog učenja u autentič-
nim ambijentima, koji sve više postaju idealan prostor i okvir za prak-
tikovanje raznovrsnih strategija učenja. Neformalni oblici obrazovanja
promovišu drugačije modele učenja i doprinose promenama u školskom
kontekstu. Teorijski oslonac povezivanja škole sa okruženjem nalazi se
u teoriji sistema, tj. sistemskom pristupu u kome se škola tretira kao
otvoren dinamičan sistem čije je funkcionisanje uslovljeno delovanjem
brojnih elemanata.
Nastojala sam da izborom sadržaja i stilom pisanja ovaj udžbenik
učinim dostupnim i interesantnim svim korisnicima. Navedenu lite-
raturu treba shvatiti samo kao početnu, jer mora stalno biti dopunjavana
novim radovima.
Zahvaljujem Izdavačkom centru Fakulteta, recenzentima i svima koji
su pomogli u pripremanju ovog udžbenika.
Autor
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T1  - Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu
EP  - 184
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3806
ER  - 
@book{
author = "Karić, Jasmina",
year = "2021",
abstract = "Zadatak matematike u surdopedagoškoj praksi umnogome je izuzetan
i specifičan. U školama za gluvu i nagluvu decu nastava matematike ne
daje samo znanje računanja već koriguje i stvara nove pojmove o mnogim
odnosima, prostornim veličinama i vremenskom trajanju, čime omogućuje
gluvom detetu da sazna okolinu i upozna njene kvantitativne odnose.
Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu predstavlja drugo
izmenjeno i dopunjeno izdanje koje je prevashodno namenjeno studentima
Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Namera mi je bila
da korišćenjem Metodike nastave matematike za gluvu i nagluvu decu
omogućim studentima i drugim zainteresovanim sticanje trajnih znanja,
ali i istaknem značaj i ukažem na prednosti školskog učenja u autentič-
nim ambijentima, koji sve više postaju idealan prostor i okvir za prak-
tikovanje raznovrsnih strategija učenja. Neformalni oblici obrazovanja
promovišu drugačije modele učenja i doprinose promenama u školskom
kontekstu. Teorijski oslonac povezivanja škole sa okruženjem nalazi se
u teoriji sistema, tj. sistemskom pristupu u kome se škola tretira kao
otvoren dinamičan sistem čije je funkcionisanje uslovljeno delovanjem
brojnih elemanata.
Nastojala sam da izborom sadržaja i stilom pisanja ovaj udžbenik
učinim dostupnim i interesantnim svim korisnicima. Navedenu lite-
raturu treba shvatiti samo kao početnu, jer mora stalno biti dopunjavana
novim radovima.
Zahvaljujem Izdavačkom centru Fakulteta, recenzentima i svima koji
su pomogli u pripremanju ovog udžbenika.
Autor",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
title = "Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu",
pages = "184-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3806"
}
Karić, J.. (2021). Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu. 
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 1-184.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3806
Karić J. Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu. 2021;:1-184.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3806 .
Karić, Jasmina, "Metodika nastave matematike za gluvu i nagluvu decu" (2021):1-184,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3806 .

Stavovi srednjoškolaca tipičnog razvoja prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima

Radovanović, Vesna; Karić, Jasmina; Drobac, Ana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Drobac, Ana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3732
AB  - Uvod: Efekti inkluzivnog obrazovanja se često u literaturi sagledavaju kroz stavove učenika tipične populacije prema vršnjacima sa smetnjama i poremećajima, pri čemu veliki broj istraživačkih nalaza sugeriše da neposredni kontakt učenika predstavlja jedan od preduslova za formiranje pozitivnijih stavova.
Cilj: Cilj istraživanja je bio da se ispitaju i uporede stavovi učenika tipičnog razvoja u zavisnosti od toga da li pohađaju nastavu sa vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima.
Metod: Prigodni uzorak za istraživanje činilo je 174 učenika prvog i drugog razreda iz tri srednje škole, od kojih je 52 učenika imalo neposredni kontakt u razredu sa vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima.
U istraživanju je korišćena Čedok Mekmaster skala za procenu stavova prema osobama sa hendikepom. Interna konzistentnost je utvrđena Kronbahovim alfa koeficijentom i iznosi 0,73 za skalu u celini.
Rezultati: Prosečni skorovi dobijeni na skali ukazuju da učenici tipičnog razvoja imaju pozitivne stavove prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima, ukupan skor iznosi 78,86. Utvrđeno je da postoje veoma male razlike u stavovima srednjoškolaca na skali u celini, njenom kognitivnom i bihevioralnom domenu, dok je jedina razlika pronađena u afektivnom domenu skale, gde su učenici koji su imali kontakt sa vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima pokazali značajno viši skor (t=2,473; df=172; p=0,01).
Zaključak: Pretežno pozitivni stavovi prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima ukazuju na pozitivne efekte inkluzivnog obrazovanja, a da li su nastali usled samog prisustva učenika sa senzornim smetnjama i poremećajima ili kroz druženje i zajedničke aktivnosti je otvoreno pitanje za buduća istraživanja.
AB  - Introduction: The effects of inclusive education in the literature are most often observed through the attitudes of typically developing students towards peers with disabilities where a large number of research findings suggest that direct contact between students is one of the prerequisites for forming more positive attitudes.
Aim: The aim of this study was to examine and compare the attitudes of typically developing students depending on direct contacts in classes with peers with sensory disabilities.
Method: A convenient sample for the research consisted of 174 first and second grade students from three high schools, of which 52 students had direct contact in class with peers with sensory disabilities. The study used the Chedoke-McMaster scale to assess attitudes toward people with disabilities. Internal consistency was determined by the Cronbach’s alpha coefficient of .73 for the scale as a whole.
Results: The average scores obtained on the scale indicate that typically developing students had positive attitudes towards peers with sensory disabilities and the total score was 78.86. It was found that there were very small differences in the attitudes of high school students on the scale as a whole as well as its cognitive and behavioral domain, while the only difference was found in the affective domain of the scale, where students who have peers with sensory disabilities in their immediate surrounding showed significantly higher scores (t=2.473; df=172; p=.01).
Conclusion: The majority of positive attitudes towards peers with sensory disabilities indicate a positive effect of inclusive education, and whether that is due to the presence of students with sensory disabilities or socializing and joint activities remains an open question for future research.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Stavovi srednjoškolaca tipičnog razvoja prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima
T1  - Attitudes of typically developing secondary school students towards peers with sensory disabilities
EP  - 171
SP  - 170
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3732
ER  - 
@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Karić, Jasmina and Drobac, Ana",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Efekti inkluzivnog obrazovanja se često u literaturi sagledavaju kroz stavove učenika tipične populacije prema vršnjacima sa smetnjama i poremećajima, pri čemu veliki broj istraživačkih nalaza sugeriše da neposredni kontakt učenika predstavlja jedan od preduslova za formiranje pozitivnijih stavova.
Cilj: Cilj istraživanja je bio da se ispitaju i uporede stavovi učenika tipičnog razvoja u zavisnosti od toga da li pohađaju nastavu sa vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima.
Metod: Prigodni uzorak za istraživanje činilo je 174 učenika prvog i drugog razreda iz tri srednje škole, od kojih je 52 učenika imalo neposredni kontakt u razredu sa vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima.
U istraživanju je korišćena Čedok Mekmaster skala za procenu stavova prema osobama sa hendikepom. Interna konzistentnost je utvrđena Kronbahovim alfa koeficijentom i iznosi 0,73 za skalu u celini.
Rezultati: Prosečni skorovi dobijeni na skali ukazuju da učenici tipičnog razvoja imaju pozitivne stavove prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima, ukupan skor iznosi 78,86. Utvrđeno je da postoje veoma male razlike u stavovima srednjoškolaca na skali u celini, njenom kognitivnom i bihevioralnom domenu, dok je jedina razlika pronađena u afektivnom domenu skale, gde su učenici koji su imali kontakt sa vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima pokazali značajno viši skor (t=2,473; df=172; p=0,01).
Zaključak: Pretežno pozitivni stavovi prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima ukazuju na pozitivne efekte inkluzivnog obrazovanja, a da li su nastali usled samog prisustva učenika sa senzornim smetnjama i poremećajima ili kroz druženje i zajedničke aktivnosti je otvoreno pitanje za buduća istraživanja., Introduction: The effects of inclusive education in the literature are most often observed through the attitudes of typically developing students towards peers with disabilities where a large number of research findings suggest that direct contact between students is one of the prerequisites for forming more positive attitudes.
Aim: The aim of this study was to examine and compare the attitudes of typically developing students depending on direct contacts in classes with peers with sensory disabilities.
Method: A convenient sample for the research consisted of 174 first and second grade students from three high schools, of which 52 students had direct contact in class with peers with sensory disabilities. The study used the Chedoke-McMaster scale to assess attitudes toward people with disabilities. Internal consistency was determined by the Cronbach’s alpha coefficient of .73 for the scale as a whole.
Results: The average scores obtained on the scale indicate that typically developing students had positive attitudes towards peers with sensory disabilities and the total score was 78.86. It was found that there were very small differences in the attitudes of high school students on the scale as a whole as well as its cognitive and behavioral domain, while the only difference was found in the affective domain of the scale, where students who have peers with sensory disabilities in their immediate surrounding showed significantly higher scores (t=2.473; df=172; p=.01).
Conclusion: The majority of positive attitudes towards peers with sensory disabilities indicate a positive effect of inclusive education, and whether that is due to the presence of students with sensory disabilities or socializing and joint activities remains an open question for future research.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Stavovi srednjoškolaca tipičnog razvoja prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima, Attitudes of typically developing secondary school students towards peers with sensory disabilities",
pages = "171-170",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3732"
}
Radovanović, V., Karić, J.,& Drobac, A.. (2021). Stavovi srednjoškolaca tipičnog razvoja prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 170-171.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3732
Radovanović V, Karić J, Drobac A. Stavovi srednjoškolaca tipičnog razvoja prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:170-171.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3732 .
Radovanović, Vesna, Karić, Jasmina, Drobac, Ana, "Stavovi srednjoškolaca tipičnog razvoja prema vršnjacima sa senzornim smetnjama i poremećajima" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):170-171,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3732 .

Prikaz programa rane intervencije gluve i nagluve dece i dece sa kohlearnim implantom

Karić, Jasmina; Golubović, Melita; Stevanović, Dragana

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Golubović, Melita
AU  - Stevanović, Dragana
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3476
AB  - The aim of early intervention is to stimulate sensorimotor, emotional,
social and cognitive development. In addition, the goal of early intervention
is the early detection and prevention of secondary consequences of a primary
difficulty or disorder. The early intervention phases are identification,
detection, diagnosis, educational and rehabilitation treatment and counseling.
In general, early intervention is determined, that is, it can be interpreted
through the interaction of the so-called three systems: family resources,
which are fundamental and are affecting the second system – family patterns
of interaction, which then affect the third system, which, conditionally,
consists of two subsystems, the child’s developmental resources and the child’s
social and cognitive competence. The third system also affects the second,
that is, family patterns of interaction, and all three interact with each other,
including the so-called stressors. Stressors can be defined as the influence of
non-optimal interaction patterns (Ljubešić, 2011) The aim of this paper is to
present a plan and program for providing early support through educational
and rehabilitation work with children from 0-5 years of age who have hearing
impairment. The early intervention plan and program was created at the
hearing impaired school "Stefan Decanski" in Belgrade as a product of many
years of practice in working with deaf, hard of hearing and cochlear-implanted
children.
AB  - Cilj rane intervencije je podsticanje senzomotornog, emocionalnog, socijalnog i kognitivnog razvoja. Pored toga cilj rane intervencije je i rano otkrivanje i prevencija sekundarnih posledica primarne smetnje ili poremećaja. Faze rane intervencije su identifikacija, detekcija, dijagnostika, tretman i savetovanje. Uopšte, rana intervencija je određena, odnosno može se tumačiti kroz interakciju tkzv. tri sis- tema i to: porodične resurse, koji se nalaze u osnovi i imaju uticaj na drugi sistem, odnosno porodične obrasce interakcije, koji opet uti- ču na treći sistem koji se uslovno rečeno sastoje od dva podsistema, razvojnih resursa deteta i socijalne i kognitivne kompetentnosti deteta. Treći sistem takoće deluje na drugi, odnosno porodične ob- rasce interakcije, a sva tri su u međusobnoj interakciji uključujući i tkzv. stresore. Stresori se mogu odrediti kao uticaj neoptimalnih interacijskih obrazaca. Cilj ovog rada je da se prikaže plan i pro- gram pružanja rane podrške gluvoj i nagluvoj deci i deci sa kohlearnim implantom. Plan i program rane intervencije nastao je u školi za oštećene sluhom nagluve «Stefan Dečanski» u Beogradu, kao proizvod dugogodišnje prakse u radu sa gluvom i nagluvom decom i decom sa kohle- arnim implantom.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
T1  - Prikaz programa rane intervencije gluve i nagluve dece i dece sa kohlearnim implantom
T1  - Resentation of educational rehabilitation work Program in early intervention of deaf, hard of Hearing and cochlear-implanted children
EP  - 130
SP  - 113
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3476
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Golubović, Melita and Stevanović, Dragana",
year = "2020",
abstract = "The aim of early intervention is to stimulate sensorimotor, emotional,
social and cognitive development. In addition, the goal of early intervention
is the early detection and prevention of secondary consequences of a primary
difficulty or disorder. The early intervention phases are identification,
detection, diagnosis, educational and rehabilitation treatment and counseling.
In general, early intervention is determined, that is, it can be interpreted
through the interaction of the so-called three systems: family resources,
which are fundamental and are affecting the second system – family patterns
of interaction, which then affect the third system, which, conditionally,
consists of two subsystems, the child’s developmental resources and the child’s
social and cognitive competence. The third system also affects the second,
that is, family patterns of interaction, and all three interact with each other,
including the so-called stressors. Stressors can be defined as the influence of
non-optimal interaction patterns (Ljubešić, 2011) The aim of this paper is to
present a plan and program for providing early support through educational
and rehabilitation work with children from 0-5 years of age who have hearing
impairment. The early intervention plan and program was created at the
hearing impaired school "Stefan Decanski" in Belgrade as a product of many
years of practice in working with deaf, hard of hearing and cochlear-implanted
children., Cilj rane intervencije je podsticanje senzomotornog, emocionalnog, socijalnog i kognitivnog razvoja. Pored toga cilj rane intervencije je i rano otkrivanje i prevencija sekundarnih posledica primarne smetnje ili poremećaja. Faze rane intervencije su identifikacija, detekcija, dijagnostika, tretman i savetovanje. Uopšte, rana intervencija je određena, odnosno može se tumačiti kroz interakciju tkzv. tri sis- tema i to: porodične resurse, koji se nalaze u osnovi i imaju uticaj na drugi sistem, odnosno porodične obrasce interakcije, koji opet uti- ču na treći sistem koji se uslovno rečeno sastoje od dva podsistema, razvojnih resursa deteta i socijalne i kognitivne kompetentnosti deteta. Treći sistem takoće deluje na drugi, odnosno porodične ob- rasce interakcije, a sva tri su u međusobnoj interakciji uključujući i tkzv. stresore. Stresori se mogu odrediti kao uticaj neoptimalnih interacijskih obrazaca. Cilj ovog rada je da se prikaže plan i pro- gram pružanja rane podrške gluvoj i nagluvoj deci i deci sa kohlearnim implantom. Plan i program rane intervencije nastao je u školi za oštećene sluhom nagluve «Stefan Dečanski» u Beogradu, kao proizvod dugogodišnje prakse u radu sa gluvom i nagluvom decom i decom sa kohle- arnim implantom.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova",
title = "Prikaz programa rane intervencije gluve i nagluve dece i dece sa kohlearnim implantom, Resentation of educational rehabilitation work Program in early intervention of deaf, hard of Hearing and cochlear-implanted children",
pages = "130-113",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3476"
}
Karić, J., Golubović, M.,& Stevanović, D.. (2020). Prikaz programa rane intervencije gluve i nagluve dece i dece sa kohlearnim implantom. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 113-130.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3476
Karić J, Golubović M, Stevanović D. Prikaz programa rane intervencije gluve i nagluve dece i dece sa kohlearnim implantom. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova. 2020;:113-130.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3476 .
Karić, Jasmina, Golubović, Melita, Stevanović, Dragana, "Prikaz programa rane intervencije gluve i nagluve dece i dece sa kohlearnim implantom" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova (2020):113-130,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3476 .

Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju

Radić-Šestić, Marina; Šešum, Mia; Karić, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3478
AB  - One of the key factors for the success of inclusive practice is a sense of
self-efficacy of teachers. Teachers need to believe that they are sufficiently
prepared, well equipped and able to efficiently implement curricula in
inclusive education. The aims of this paper were to determine how teachers
perceive their own efficiency in inclusive practice, in the field of teaching, in
cooperation and management behavior. The sample included 97 respondents
who teach in primary schools in Belgrade, Sabac, Sremska Mitrovica,
Kraljevo and Kragujevac, school 2016/2017. years. The respondents were of
both genders, aged between 26 and 62 years (M=42,68, SD=8,97). The Teacher
Efficacy for Inclusive Practices (Sharma, Loreman & Forlin, 2012) was used in
the research. The scale consists of three subscales that examine: a) self-efficacy
of teachers in inclusive teaching, b) self-efficacy in cooperation and in) selfefficacy
in managing behavior. The results showed that teachers have low selfefficacy
for work in inclusive education. They believe that they are significantly
more competent in managing behavior in an inclusive classroom, than in
cooperation with other members of inclusive processes (p = 0.001), and they
are able to teach in these classes, than to cooperate with other colleagues and
parents (p = 0.010).
AB  - Jedan od ključnih faktora uspešnosti inkluzivne prakse je osećanje samoefikasnosti nastavnika. Nastavnici treba da veruju da su do- voljno pripremljeni, dobro opremljeni i sposobni da mogu efikasno re- alizovati nastavne planove i programe u inkluzivnom obrazovanju. Cilj istraživanja bio je da se utvrdi kako nastavnici percipiraju sopstvenu efikasnost u inkluzivnoj praksi, i to u oblasti izvođenja nastave, u saradnji i upravljanju ponašanjem. Uzorkom je obuhvaćeno 97 ispitanika koji predaju u osnovnim školama na području Beograda, Šapca, Sremske Mitrovice, Kraljeva i Kragujevca, školske 2016/2017. godine. Obuhvaćeni su ispitanici oba pola, starosne dobi od 26 do 62 godine (AS=42,68; SD=8,97). U istraživanju je korišćena Skala za pro- cenu efikasnosti nastavnika u inkluzivnoj praksi (The Teacher Efficacy for Inclusive Practices, Sharma, Loreman & Forlin, 2012). Skala se sastoji od tri subskale koje ispituju: a) samoefikasnost nastavnika u izvođenju inkluzivne nastave, b) samoefikasnost u saradnji i v) samoefikasnost u upravljanju ponašanjem. Rezultati su pokazali da nastavnici imaju nisku samoefikasnost za rad u inkluzivnom obrazovanju. Oni veruju da su značajno kompetentniji u upravljanju ponašanjem u inkluzivnom raz- redu, nego u saradnji s drugim učesnicima inkluzivnog procesa (p=0,001), kao i da su sposobniji da izvode nastavu u ovakvim razredima, nego da sarađuju sa drugim kolegama i roditeljima (p=0,010).
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
T1  - Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju
T1  - Self-efficacy of primary school teachers in Inclusive education
EP  - 200
SP  - 187
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478
ER  - 
@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Karić, Jasmina",
year = "2020",
abstract = "One of the key factors for the success of inclusive practice is a sense of
self-efficacy of teachers. Teachers need to believe that they are sufficiently
prepared, well equipped and able to efficiently implement curricula in
inclusive education. The aims of this paper were to determine how teachers
perceive their own efficiency in inclusive practice, in the field of teaching, in
cooperation and management behavior. The sample included 97 respondents
who teach in primary schools in Belgrade, Sabac, Sremska Mitrovica,
Kraljevo and Kragujevac, school 2016/2017. years. The respondents were of
both genders, aged between 26 and 62 years (M=42,68, SD=8,97). The Teacher
Efficacy for Inclusive Practices (Sharma, Loreman & Forlin, 2012) was used in
the research. The scale consists of three subscales that examine: a) self-efficacy
of teachers in inclusive teaching, b) self-efficacy in cooperation and in) selfefficacy
in managing behavior. The results showed that teachers have low selfefficacy
for work in inclusive education. They believe that they are significantly
more competent in managing behavior in an inclusive classroom, than in
cooperation with other members of inclusive processes (p = 0.001), and they
are able to teach in these classes, than to cooperate with other colleagues and
parents (p = 0.010)., Jedan od ključnih faktora uspešnosti inkluzivne prakse je osećanje samoefikasnosti nastavnika. Nastavnici treba da veruju da su do- voljno pripremljeni, dobro opremljeni i sposobni da mogu efikasno re- alizovati nastavne planove i programe u inkluzivnom obrazovanju. Cilj istraživanja bio je da se utvrdi kako nastavnici percipiraju sopstvenu efikasnost u inkluzivnoj praksi, i to u oblasti izvođenja nastave, u saradnji i upravljanju ponašanjem. Uzorkom je obuhvaćeno 97 ispitanika koji predaju u osnovnim školama na području Beograda, Šapca, Sremske Mitrovice, Kraljeva i Kragujevca, školske 2016/2017. godine. Obuhvaćeni su ispitanici oba pola, starosne dobi od 26 do 62 godine (AS=42,68; SD=8,97). U istraživanju je korišćena Skala za pro- cenu efikasnosti nastavnika u inkluzivnoj praksi (The Teacher Efficacy for Inclusive Practices, Sharma, Loreman & Forlin, 2012). Skala se sastoji od tri subskale koje ispituju: a) samoefikasnost nastavnika u izvođenju inkluzivne nastave, b) samoefikasnost u saradnji i v) samoefikasnost u upravljanju ponašanjem. Rezultati su pokazali da nastavnici imaju nisku samoefikasnost za rad u inkluzivnom obrazovanju. Oni veruju da su značajno kompetentniji u upravljanju ponašanjem u inkluzivnom raz- redu, nego u saradnji s drugim učesnicima inkluzivnog procesa (p=0,001), kao i da su sposobniji da izvode nastavu u ovakvim razredima, nego da sarađuju sa drugim kolegama i roditeljima (p=0,010).",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova",
title = "Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju, Self-efficacy of primary school teachers in Inclusive education",
pages = "200-187",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478"
}
Radić-Šestić, M., Šešum, M.,& Karić, J.. (2020). Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 187-200.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478
Radić-Šestić M, Šešum M, Karić J. Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova. 2020;:187-200.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478 .
Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Karić, Jasmina, "Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova (2020):187-200,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478 .

Analiza postojećih mera podrške za studente sa invaliditetom na univerzitetu u Beogradu

Karić, Jasmina; Avdagić, Mirela

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Avdagić, Mirela
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4091
AB  - Rad se bavi analizom trenutnog stanja u oblasti inkluzivnog obrazovanja na
tercijarnom nivou, preciznije, pregledom, tumačenjem i preporukama za dalje
unapređenje i poboljšanje mera podrške, i posledično, akademske efikasnosti
i uspešnosti studenata sa invaliditetom. U radu su prikazani rezultati analize
upitnika Univerzitetskog centra za studente sa hendikepom o potrebi za dodatnom
podrškom tokom akademske 2018/2019. godine. Upitnik je popunilo
ukupno 38 studenata sa invaliditetom Univerziteta u Beogradu, na različitim
nivoima studija, u periodu od septembra do novembra 2018. godine. Upitnik
su popunjavali studenti sa različitim vrstama invaliditeta, od motoričkih, preko
funkcionalno ograničavajućih hroničnih oboljenja do studenata sa psihičkim
poteškoćama i teškoćama u komunikaciji, kako bi se imao što širi pregled
različitih potreba. Upitnik se sastoji od 27 pitanja koja, pored opštih podataka
o trenutnom studentskom statusu, stepenu studija i postignućima, spadaju i
u specifični domen inkluzivnog obrazovanja, odnosno obuhvataju analizu postojećih
potreba određenog studenta za dodatnim merama podrške pri studiranju
i njenim formatom. Većina ispitanika kao primer potrebe za podrškom
ističe trenutnu finansijsku podršku, u vidu oslobađanja od plaćanja školarine.
Prisutna je specifična korelacija između tipa teškoća i potrebne podrške,
pa nekolicina ispitanika sa motoričkim teškoćama izražava i potrebu da se
okruženje adaptira u skladu sa principima pristupačnosti, kao i potrebu za podrškom
pri učenju i organizovanom vršnjačkom asistencijom. Ispitanicima sa
teškoćama u komunikaciji i psihičkim teškoćama ad hoc modifikacije formata
nastave i ispita pomažu pri ispunjavanju pojedinih akademskih obaveza, dok
ispitanici sa senzornim teškoćama ističu potrebu da se radi na senzibilnosti nastavnog
osoblja i nedostatku asistivnih tehnologija. Na osnovu preliminarne
analize odgovora zaključujemo da se postojeća podrška sastoji od rešavanja
prepreka na bazi trenutne potrebe, a da dugoročno gledano postoje teškoće
i neuspeh pri ispunjavanju akademskih obaveza. Ovakvi nalazi upućuju na potrebu da se sistem dodatne podrške jasno definiše i izgradi kako bi se pospešila
akademska uspešnost studenata sa invaliditetom.
AB  - The paper examines the current situation in the field of inclusive education at the
tertiary level by reviewing and interpreting existing support systems and offering wideranging
recommendations for further development of support measures and consequential
improvement of educational outcomes for students with disabilities. The paper is based on
an in-depth analysis of the annual questionnaire (academic year 2018/2019) carried out at
the University Center for Students with Disabilities (University of Belgrade). The purpose
of this questionnaire is the assessment of individual and general needs of students with
disabilities for additional support. The questionnaire was filled in by a total of 38 students
with disabilities at the University of Belgrade, at different degree levels, in the time frame
September - November 2018. In order to gain a broader perspective, the questionnaire
was filled in by students with different types of disabilities, ranging from physical disability,
chronic conditions which limit the scope of everyday functionality, speech difficulties, to
students with mental health conditions and students with autism spectrum disorders. The
questionnaire consists of 27 questions which, beside general information regarding current student status, degree of studies and achievements, also deal with the specifics of inclusive
education by determining types of support students find most effective and necessary. The
majority of respondents emphasize financial support as an example of needed support, in the
form of tuition fees waiver. There is also a specific correlation between the type of difficulties
and the necessary support, so several respondents with mobility impairments express the
need to adapt the environment in accordance with the principles of accessibility, as well
as the need for support in learning and organized peer assistance. Ad hoc modifications
of teaching and exam formats help questionnaire respondents with psychological and
communication disorders in fulfilling academic obligations, while respondents with sensory
difficulties emphasize the need to work on the sensitization of teaching staff and the lack of
assistive technologies. Based on the preliminary analysis of the answers, we conclude that
the existing support consists of obstacle solving based on current needs, which in the long run
leads to difficulties and failures in fulfilling academic obligations. Such findings indicate the
need for the support system to be clearly defined and built in order to promote the academic
performance of students with disabilities.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
T1  - Analiza postojećih mera podrške za studente sa invaliditetom na univerzitetu u Beogradu
T1  - Educational support systems for students with disabilities at university of Belgrade
EP  - 78
SP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4091
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Avdagić, Mirela",
year = "2019",
abstract = "Rad se bavi analizom trenutnog stanja u oblasti inkluzivnog obrazovanja na
tercijarnom nivou, preciznije, pregledom, tumačenjem i preporukama za dalje
unapređenje i poboljšanje mera podrške, i posledično, akademske efikasnosti
i uspešnosti studenata sa invaliditetom. U radu su prikazani rezultati analize
upitnika Univerzitetskog centra za studente sa hendikepom o potrebi za dodatnom
podrškom tokom akademske 2018/2019. godine. Upitnik je popunilo
ukupno 38 studenata sa invaliditetom Univerziteta u Beogradu, na različitim
nivoima studija, u periodu od septembra do novembra 2018. godine. Upitnik
su popunjavali studenti sa različitim vrstama invaliditeta, od motoričkih, preko
funkcionalno ograničavajućih hroničnih oboljenja do studenata sa psihičkim
poteškoćama i teškoćama u komunikaciji, kako bi se imao što širi pregled
različitih potreba. Upitnik se sastoji od 27 pitanja koja, pored opštih podataka
o trenutnom studentskom statusu, stepenu studija i postignućima, spadaju i
u specifični domen inkluzivnog obrazovanja, odnosno obuhvataju analizu postojećih
potreba određenog studenta za dodatnim merama podrške pri studiranju
i njenim formatom. Većina ispitanika kao primer potrebe za podrškom
ističe trenutnu finansijsku podršku, u vidu oslobađanja od plaćanja školarine.
Prisutna je specifična korelacija između tipa teškoća i potrebne podrške,
pa nekolicina ispitanika sa motoričkim teškoćama izražava i potrebu da se
okruženje adaptira u skladu sa principima pristupačnosti, kao i potrebu za podrškom
pri učenju i organizovanom vršnjačkom asistencijom. Ispitanicima sa
teškoćama u komunikaciji i psihičkim teškoćama ad hoc modifikacije formata
nastave i ispita pomažu pri ispunjavanju pojedinih akademskih obaveza, dok
ispitanici sa senzornim teškoćama ističu potrebu da se radi na senzibilnosti nastavnog
osoblja i nedostatku asistivnih tehnologija. Na osnovu preliminarne
analize odgovora zaključujemo da se postojeća podrška sastoji od rešavanja
prepreka na bazi trenutne potrebe, a da dugoročno gledano postoje teškoće
i neuspeh pri ispunjavanju akademskih obaveza. Ovakvi nalazi upućuju na potrebu da se sistem dodatne podrške jasno definiše i izgradi kako bi se pospešila
akademska uspešnost studenata sa invaliditetom., The paper examines the current situation in the field of inclusive education at the
tertiary level by reviewing and interpreting existing support systems and offering wideranging
recommendations for further development of support measures and consequential
improvement of educational outcomes for students with disabilities. The paper is based on
an in-depth analysis of the annual questionnaire (academic year 2018/2019) carried out at
the University Center for Students with Disabilities (University of Belgrade). The purpose
of this questionnaire is the assessment of individual and general needs of students with
disabilities for additional support. The questionnaire was filled in by a total of 38 students
with disabilities at the University of Belgrade, at different degree levels, in the time frame
September - November 2018. In order to gain a broader perspective, the questionnaire
was filled in by students with different types of disabilities, ranging from physical disability,
chronic conditions which limit the scope of everyday functionality, speech difficulties, to
students with mental health conditions and students with autism spectrum disorders. The
questionnaire consists of 27 questions which, beside general information regarding current student status, degree of studies and achievements, also deal with the specifics of inclusive
education by determining types of support students find most effective and necessary. The
majority of respondents emphasize financial support as an example of needed support, in the
form of tuition fees waiver. There is also a specific correlation between the type of difficulties
and the necessary support, so several respondents with mobility impairments express the
need to adapt the environment in accordance with the principles of accessibility, as well
as the need for support in learning and organized peer assistance. Ad hoc modifications
of teaching and exam formats help questionnaire respondents with psychological and
communication disorders in fulfilling academic obligations, while respondents with sensory
difficulties emphasize the need to work on the sensitization of teaching staff and the lack of
assistive technologies. Based on the preliminary analysis of the answers, we conclude that
the existing support consists of obstacle solving based on current needs, which in the long run
leads to difficulties and failures in fulfilling academic obligations. Such findings indicate the
need for the support system to be clearly defined and built in order to promote the academic
performance of students with disabilities.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
title = "Analiza postojećih mera podrške za studente sa invaliditetom na univerzitetu u Beogradu, Educational support systems for students with disabilities at university of Belgrade",
pages = "78-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4091"
}
Karić, J.,& Avdagić, M.. (2019). Analiza postojećih mera podrške za studente sa invaliditetom na univerzitetu u Beogradu. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 71-78.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4091
Karić J, Avdagić M. Analiza postojećih mera podrške za studente sa invaliditetom na univerzitetu u Beogradu. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:71-78.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4091 .
Karić, Jasmina, Avdagić, Mirela, "Analiza postojećih mera podrške za studente sa invaliditetom na univerzitetu u Beogradu" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):71-78,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4091 .

Percepcija kvaliteta odeljenjske klime u odnosu na školski uspeh gluvih i nagluvih učenika

Radovanović, Vesna; Kovačević, Jasmina; Karić, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Kovačević, Jasmina
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3194
AB  - Veliki broj gluve i nagluve dece se obrazuje u školama za gluve i nagluve učenike. Razlozi su brojni, a među najznačajnijim su korišćenje znakovnog jezika, tim
profesionalaca obučen za rad sa gluvim i nagluvim učenicima i prilagođenost
školskog okruženja. Postoji još jedan značajan razlog, a to je, da pored oštećenja
sluha, učenici imaju dodatne smetnje ili oštećenja, i ovakav tip škole može izaći
u susret njihovim dodatnim potrebama. Način komunikacije u školama za gluve i nagluve, raspored sedenja, prilagođenost gradiva sposobnostima učenika,
samo su neki od aspekata odeljenske klime koja pomaže gluvim i nagluvim učenicima da ostvare socijalni i akademski uspeh. Za cilj istraživanja je postavljeno
utvrđivanje odnosa doživljaja odeljenske klime i školskog uspeha kod gluvih i nagluvih učenika srednje škole. Prigodan uzorak za istraživanje je činilo 30 gluvih i
nagluvih učenika, uzrasta od petnaest do sedamnaest godina iz tri srednje škole
u Srbiji. Strukturu uzorka prema školskom uspehu činilo je 13 (43,3%) učenika
sa dobrim, 11 (36,7%) sa vrlodobrim i 6 (20%) učenika sa odličnim uspehom.
U istraživanju je korišćena Skala razredne klime (Vessels, 1998), sastavljena od
18 tvrdnji usmerenih na procenu relacija u odnosima učenik – učenik, učenik –
nastavnik i osteljivost na nasilje u okruženju iz perspektive učenika. Rezultati
istraživanja su pokazali da je percepcija odeljenske klime u značajnoj meri povezana sa školskim uspehom učenika. Učenici sa višim školskim uspehom bili su
manje osetljivi na nasilje u okruženju (F = 5,34; df = 2; p = 0,011), za razliku od
percepcije odnosa između učenika i nastavnika, gde su pokazali veću osetljivost
(F = 4,71; df = 2; p = 0,018). Dobijeni rezultati upućuju na zaključak da učenici sa
najvišim školskim uspehom imaju pozitivniju sliku odeljenske klime, a što je još
važnije, ukazuju na kompleksnost odnosa koji vladaju u učionici.
AB  - Many deaf and hard of hearing children attend specialized schools for deaf and hard
of hearing. There are many different reasons, and the most important are the use of sign
language, the fact that there are teams of professionals who are trained for working with
deaf and hard of hearing students, as well as adapted school setting. Another very important
reason is that this type of schools can meet any other special needs that deaf and hard of
hearing students may have due to additional impairments and/or disabilities. The means and
types of communication, sitting arrangement, curriculums adapted to students` abilities are
just some of the aspects of classroom climate that help deaf and hard of hearing students to
achieve social and academic success. Therefore, the aim of this study is determining if there
is a relation between perceived classroom climate and academic achievement. The sample
consisted of 30 deaf and hard of hearing students, age 15 to 17, from three high schools in
Serbia. In terms of school achievement, the sample consisted of 13 (43.3%) students with
average (C) grades, 11 (36.7%) students with above average (B) grades and 6 (20%) students
with excellent (A) grades. Student-student relationships and student-teacher relationships,
as well as awareness and reporting of violence in school environment were assessed using
Vessels School Climate Questionnaire (Vessels, 1998), that consists of 18 statements. The
results of the study showed that perception of classroom climate significantly correlates with
academic achievement. Students with higher grades were less aware of violence in their
environment (F = 5.34; p = 0.011), but they showed higher awareness in perceiving studentteacher relationship (F = 4.71; p = 0.018). The results indicate that students with the highest
grades had more positive perception of classroom climate. More importantly, these results
emphasize the complexity of the relationships that exist in the classroom.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T1  - Percepcija kvaliteta odeljenjske klime u odnosu na školski uspeh gluvih i nagluvih učenika
T1  - Relations between perceiving the quality of classroom
climate and academic achievement of deaf and
hard of hearing students
EP  - 449
SP  - 443
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3194
ER  - 
@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Kovačević, Jasmina and Karić, Jasmina",
year = "2019",
abstract = "Veliki broj gluve i nagluve dece se obrazuje u školama za gluve i nagluve učenike. Razlozi su brojni, a među najznačajnijim su korišćenje znakovnog jezika, tim
profesionalaca obučen za rad sa gluvim i nagluvim učenicima i prilagođenost
školskog okruženja. Postoji još jedan značajan razlog, a to je, da pored oštećenja
sluha, učenici imaju dodatne smetnje ili oštećenja, i ovakav tip škole može izaći
u susret njihovim dodatnim potrebama. Način komunikacije u školama za gluve i nagluve, raspored sedenja, prilagođenost gradiva sposobnostima učenika,
samo su neki od aspekata odeljenske klime koja pomaže gluvim i nagluvim učenicima da ostvare socijalni i akademski uspeh. Za cilj istraživanja je postavljeno
utvrđivanje odnosa doživljaja odeljenske klime i školskog uspeha kod gluvih i nagluvih učenika srednje škole. Prigodan uzorak za istraživanje je činilo 30 gluvih i
nagluvih učenika, uzrasta od petnaest do sedamnaest godina iz tri srednje škole
u Srbiji. Strukturu uzorka prema školskom uspehu činilo je 13 (43,3%) učenika
sa dobrim, 11 (36,7%) sa vrlodobrim i 6 (20%) učenika sa odličnim uspehom.
U istraživanju je korišćena Skala razredne klime (Vessels, 1998), sastavljena od
18 tvrdnji usmerenih na procenu relacija u odnosima učenik – učenik, učenik –
nastavnik i osteljivost na nasilje u okruženju iz perspektive učenika. Rezultati
istraživanja su pokazali da je percepcija odeljenske klime u značajnoj meri povezana sa školskim uspehom učenika. Učenici sa višim školskim uspehom bili su
manje osetljivi na nasilje u okruženju (F = 5,34; df = 2; p = 0,011), za razliku od
percepcije odnosa između učenika i nastavnika, gde su pokazali veću osetljivost
(F = 4,71; df = 2; p = 0,018). Dobijeni rezultati upućuju na zaključak da učenici sa
najvišim školskim uspehom imaju pozitivniju sliku odeljenske klime, a što je još
važnije, ukazuju na kompleksnost odnosa koji vladaju u učionici., Many deaf and hard of hearing children attend specialized schools for deaf and hard
of hearing. There are many different reasons, and the most important are the use of sign
language, the fact that there are teams of professionals who are trained for working with
deaf and hard of hearing students, as well as adapted school setting. Another very important
reason is that this type of schools can meet any other special needs that deaf and hard of
hearing students may have due to additional impairments and/or disabilities. The means and
types of communication, sitting arrangement, curriculums adapted to students` abilities are
just some of the aspects of classroom climate that help deaf and hard of hearing students to
achieve social and academic success. Therefore, the aim of this study is determining if there
is a relation between perceived classroom climate and academic achievement. The sample
consisted of 30 deaf and hard of hearing students, age 15 to 17, from three high schools in
Serbia. In terms of school achievement, the sample consisted of 13 (43.3%) students with
average (C) grades, 11 (36.7%) students with above average (B) grades and 6 (20%) students
with excellent (A) grades. Student-student relationships and student-teacher relationships,
as well as awareness and reporting of violence in school environment were assessed using
Vessels School Climate Questionnaire (Vessels, 1998), that consists of 18 statements. The
results of the study showed that perception of classroom climate significantly correlates with
academic achievement. Students with higher grades were less aware of violence in their
environment (F = 5.34; p = 0.011), but they showed higher awareness in perceiving studentteacher relationship (F = 4.71; p = 0.018). The results indicate that students with the highest
grades had more positive perception of classroom climate. More importantly, these results
emphasize the complexity of the relationships that exist in the classroom.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
title = "Percepcija kvaliteta odeljenjske klime u odnosu na školski uspeh gluvih i nagluvih učenika, Relations between perceiving the quality of classroom
climate and academic achievement of deaf and
hard of hearing students",
pages = "449-443",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3194"
}
Radovanović, V., Kovačević, J.,& Karić, J.. (2019). Percepcija kvaliteta odeljenjske klime u odnosu na školski uspeh gluvih i nagluvih učenika. in Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 443-449.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3194
Radovanović V, Kovačević J, Karić J. Percepcija kvaliteta odeljenjske klime u odnosu na školski uspeh gluvih i nagluvih učenika. in Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation. 2019;:443-449.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3194 .
Radovanović, Vesna, Kovačević, Jasmina, Karić, Jasmina, "Percepcija kvaliteta odeljenjske klime u odnosu na školski uspeh gluvih i nagluvih učenika" in Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation (2019):443-449,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3194 .

Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece u inkluzivnim predškolskim ustanovama

Radovanović, Vesna; Kovačević, Jasmina; Karić, Jasmina; Mijatović, Svetlana

(Drustvo defektologa Srbije, 2019)

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Kovačević, Jasmina
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Mijatović, Svetlana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3056
AB  - Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece postale su zanimljiva tema
istraživačima od perioda kada su u mnogim zemljama započete reforme
specijalnog školstva i uključivanje gluvih i nagluvih u redovni sistem
obrazovanja, zato smo kao cilj istrživanja postavili utvrđivanje socijalnih
kompetencija gluve i nagluve dece u inkluzivnom okruženju. Uzorak za
istraživanje činilo je četrdesetpetoro gluve i nagluve dece uzrasta od pet do
osam godina koja pohađaju predškolske ustanove inkluzivnog tipa. Instrument
korišćen u istraživanju je Skala za evaluaciju socijalne kompetencije dece,
namenjena vaspitačima ili učiteljima, sastavljena od 23 tvrdnje, grupisane u tri
kategorije koje se odnose na individualna obeležja deteta, socijalna umeća i
odnose u grupi. Najmanje slaganja u opažanju vaspitača u domenu individualnih
obeležja deteta pronađena su na tvrdnjama o raspoloženju deteta u vrtiću
(AS=2,31; SD=1,14), zadovoljstvu dolaskom u vrtić (AS=2,53; SD=1,06),
sposobnostima empatije deteta (AS=2,96; SD=1,46), dok je najviše slaganja bilo
na tvrdnji da je dete usamljeno i povučeno (AS=3,87; SD=1,39). Interesantno je
zapažanje vaspitača da od njih samih zavisi raspoloženje deteta (AS=3,49;
SD=1,37). U domenu socijalnih umeća dece, vaspitači se u velikoj meri slažu sa
tvrdnjom da gluva i nagluva deca privlače pažnju na sebe i prekidaju tuđu igru ili
rad (AS=3,62; SD=1,37), dok su najmanje slaganja pokazali u mišljenju oko
priključivanja grupi u igri i radu (AS=2,89; SD=1,38). Tvrdnja oko koje se većina
vaspitača slaže, a koja izaziva pažnju je, da su gluva i nagluva deca zastrašena od
strane nasilne dece (AS=3,91; SD=1,29). Rezultati pokazuju da se nastavnici ne
slažu sa tvrdnjama da druga deca rado prihvataju gluvu i nagluvu decu (AS=2,20;
SD=1,24), kao i da ih druga deca pozivaju u igru (AS=2,67; SD=1,43).
Rezultati našeg istraživanja pokazuju da vaspitači opažaju socijalne
kompetencije dece nižim od prosečnih vrednosti, što zahteva dalja istraživanja
usmerena na otkrivanje faktora koji mogu biti od uticaja na opažene vrednosti,
kako individualnih obeležja, tako i širih društvenih okolnosti
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece u inkluzivnim predškolskim ustanovama
EP  - 221
SP  - 221
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3056
ER  - 
@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Kovačević, Jasmina and Karić, Jasmina and Mijatović, Svetlana",
year = "2019",
abstract = "Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece postale su zanimljiva tema
istraživačima od perioda kada su u mnogim zemljama započete reforme
specijalnog školstva i uključivanje gluvih i nagluvih u redovni sistem
obrazovanja, zato smo kao cilj istrživanja postavili utvrđivanje socijalnih
kompetencija gluve i nagluve dece u inkluzivnom okruženju. Uzorak za
istraživanje činilo je četrdesetpetoro gluve i nagluve dece uzrasta od pet do
osam godina koja pohađaju predškolske ustanove inkluzivnog tipa. Instrument
korišćen u istraživanju je Skala za evaluaciju socijalne kompetencije dece,
namenjena vaspitačima ili učiteljima, sastavljena od 23 tvrdnje, grupisane u tri
kategorije koje se odnose na individualna obeležja deteta, socijalna umeća i
odnose u grupi. Najmanje slaganja u opažanju vaspitača u domenu individualnih
obeležja deteta pronađena su na tvrdnjama o raspoloženju deteta u vrtiću
(AS=2,31; SD=1,14), zadovoljstvu dolaskom u vrtić (AS=2,53; SD=1,06),
sposobnostima empatije deteta (AS=2,96; SD=1,46), dok je najviše slaganja bilo
na tvrdnji da je dete usamljeno i povučeno (AS=3,87; SD=1,39). Interesantno je
zapažanje vaspitača da od njih samih zavisi raspoloženje deteta (AS=3,49;
SD=1,37). U domenu socijalnih umeća dece, vaspitači se u velikoj meri slažu sa
tvrdnjom da gluva i nagluva deca privlače pažnju na sebe i prekidaju tuđu igru ili
rad (AS=3,62; SD=1,37), dok su najmanje slaganja pokazali u mišljenju oko
priključivanja grupi u igri i radu (AS=2,89; SD=1,38). Tvrdnja oko koje se većina
vaspitača slaže, a koja izaziva pažnju je, da su gluva i nagluva deca zastrašena od
strane nasilne dece (AS=3,91; SD=1,29). Rezultati pokazuju da se nastavnici ne
slažu sa tvrdnjama da druga deca rado prihvataju gluvu i nagluvu decu (AS=2,20;
SD=1,24), kao i da ih druga deca pozivaju u igru (AS=2,67; SD=1,43).
Rezultati našeg istraživanja pokazuju da vaspitači opažaju socijalne
kompetencije dece nižim od prosečnih vrednosti, što zahteva dalja istraživanja
usmerena na otkrivanje faktora koji mogu biti od uticaja na opažene vrednosti,
kako individualnih obeležja, tako i širih društvenih okolnosti",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece u inkluzivnim predškolskim ustanovama",
pages = "221-221",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3056"
}
Radovanović, V., Kovačević, J., Karić, J.,& Mijatović, S.. (2019). Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece u inkluzivnim predškolskim ustanovama. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Drustvo defektologa Srbije., 221-221.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3056
Radovanović V, Kovačević J, Karić J, Mijatović S. Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece u inkluzivnim predškolskim ustanovama. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2019;:221-221.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3056 .
Radovanović, Vesna, Kovačević, Jasmina, Karić, Jasmina, Mijatović, Svetlana, "Socijalne kompetencije gluve i nagluve dece u inkluzivnim predškolskim ustanovama" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2019):221-221,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3056 .

Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness

Jovanović, Vesna; Karić, Jasmina; Mihajlović, Goran; Džamonja-Ignjatović, Tamara; Hinić, Darko

(Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Mihajlović, Goran
AU  - Džamonja-Ignjatović, Tamara
AU  - Hinić, Darko
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1212
AB  - The aim of this research was to examine the levels of burnout syndrome dimensions in special education teachers and correlations with some socio-demographic characteristics, job characteristics, and levels of assertiveness. The research included 225 special education teachers from Serbia (82% were women, 18% were men, with the average age of 42.51 +/- 9.23 years). Research instruments included Maslach Burnout Inventory, Rathus Assertiveness Schedule, and a socio-demographic questionnaire. There were differences in all burnout dimensions in relation to types of students' special needs. Higher levels of burnout symptoms were observed in teachers working with children with motor skill disorders. The assertiveness scores had a significant negative correlation with emotional exhaustion and depersonalisation, and a positive correlation with a lack of accomplishment. The results obtained may help in the planning of the adequate preventative measures for improving the mental health of those professionals.
PB  - Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon
T2  - European Journal of Special Needs Education
T1  - Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness
EP  - 701
IS  - 5
SP  - 692
VL  - 34
DO  - 10.1080/08856257.2019.1572092
ER  - 
@article{
author = "Jovanović, Vesna and Karić, Jasmina and Mihajlović, Goran and Džamonja-Ignjatović, Tamara and Hinić, Darko",
year = "2019",
abstract = "The aim of this research was to examine the levels of burnout syndrome dimensions in special education teachers and correlations with some socio-demographic characteristics, job characteristics, and levels of assertiveness. The research included 225 special education teachers from Serbia (82% were women, 18% were men, with the average age of 42.51 +/- 9.23 years). Research instruments included Maslach Burnout Inventory, Rathus Assertiveness Schedule, and a socio-demographic questionnaire. There were differences in all burnout dimensions in relation to types of students' special needs. Higher levels of burnout symptoms were observed in teachers working with children with motor skill disorders. The assertiveness scores had a significant negative correlation with emotional exhaustion and depersonalisation, and a positive correlation with a lack of accomplishment. The results obtained may help in the planning of the adequate preventative measures for improving the mental health of those professionals.",
publisher = "Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon",
journal = "European Journal of Special Needs Education",
title = "Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness",
pages = "701-692",
number = "5",
volume = "34",
doi = "10.1080/08856257.2019.1572092"
}
Jovanović, V., Karić, J., Mihajlović, G., Džamonja-Ignjatović, T.,& Hinić, D.. (2019). Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness. in European Journal of Special Needs Education
Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon., 34(5), 692-701.
https://doi.org/10.1080/08856257.2019.1572092
Jovanović V, Karić J, Mihajlović G, Džamonja-Ignjatović T, Hinić D. Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness. in European Journal of Special Needs Education. 2019;34(5):692-701.
doi:10.1080/08856257.2019.1572092 .
Jovanović, Vesna, Karić, Jasmina, Mihajlović, Goran, Džamonja-Ignjatović, Tamara, Hinić, Darko, "Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness" in European Journal of Special Needs Education, 34, no. 5 (2019):692-701,
https://doi.org/10.1080/08856257.2019.1572092 . .
13
7
12

Burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders

Jovanović, Vesna R.; Karić, Jasmina; Hinić, Darko; Stojanović, Goran; Džamonja-Ignjatović, Tamara; Mihajlović, Goran

(Klinički centar Srbije - Klinika za psihijatriju, Beograd i Udruženje psihijatara Srbije, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jovanović, Vesna R.
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Hinić, Darko
AU  - Stojanović, Goran
AU  - Džamonja-Ignjatović, Tamara
AU  - Mihajlović, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1187
AB  - Introduction. Numerous global studies as well as the studies from Serbia have indicateds the individuals professionally engaged in providing assistance to other people and who belong to the so-called "helping professions" (health workers, psychologists, pedagogists, social workers, teachers, etc.) as the professionals at a high risk for developing various psychophysical stress reactions and symptoms of a burnout syndrome. The burnout syndrome is viewed nowadays both as a social and a professional problem, and not only as a manifestation of the psychological state of an individual. Objective. The aim of this paper is to determine levels of the burnout syndrome in special education teachers working in schools for children with developmental disorders, as well as to determine a correlation between that phenomenon and socio-demographic aspects. Method. This cross-sectional study was conducted during the school year 2017/18. on a suitable sample and included 225 special education teachers from the Republic of Serbia. As research instruments, the Work-related Stress Inventory and a Questionnaire for collecting socio-demographic data were used. Results. A cross-sectional analysis of the socio-demographic aspects and the burnout syndrome has pointed to a statistically significant difference between the type of the students`disability (χ2 = 57.916; p  lt 0.01) and the total length of the teachers`service (F (4) = 3.067, p = .017). Approximatelly one half of the respondents who work with students with motor skill disorders, and nearly one third of the respondents working with hearing impaired children possess the highest levels of burnout, while a logistic regression analysis has shown that professionals working in these fields have a 3.56-fold higher likelihood of manifesting high levels of burnout . Conclusion. Burnout syndrome is more pronounced in special education teachers who have been burning out due to their lengthy work engagement. And among them, at greater risk are those who work with children with motor skill disorders and hearing impairments. One should not forget one`s personal life that may affect the burnout. Living conditions, and above all an unsolved housing status therefore, show a closer relation with burning out.
AB  - Uvod. Brojna istraživanja u svetu i kod nas su pokazala da su osobe koje se profesionalno bave pružanjem pomoći drugim ljudima i koje pripadaju tzv. "pomagačkim profesijama" (zdravstveni radnici, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, nastavnici itd.) pod visokim rizikom za razvijanje različitih psihofizičkih stresnih reakcija i simptoma sindroma izgaranja. Sindrom izgaranja se danas posmatra kao društveni i profesionalni problem, a ne samo kao odraz psihološkog stanja pojedinca. Cilj rada. Cilj rada je utvrđivanje izraženosti nivoa sindroma izgaranja kod defektologa zaposlenih u školama za decu sa smetnjama u razvoju, kao i utvrđivanje povezanosti ove pojave sa sociodemografskim karakteristikama. Metod. Ova studija preseka sprovedena je tokom školske 2017/18. godine, na prigodnom uzorku i obuhvatila je 225 defektologa sa teritorije Republike Srbije. Kao instrumenti istraživanja korišćeni su Inventar izgaranja na radu i lista za prikupljanje sociodemografskih podataka. Rezultati. Analiza ukrštanja sociodemografskih obeležja i sindroma izgaranja pokazala je da postoji statistički značajna razlika u odnosu na tip smetnji učenika kojima defektolozi realizuju nastavu (χ2 = 57.916; p  lt  0.01) i ukupan radni staž (F(4) = 3.067, p = .017). Oko polovine ispitanika koji realizuju nastavu deci sa motoričkim smetnjama i skoro trećina ispitanika koji rade sa decom sa slušnim smetnjama imaju najviše nivoe izgaranja, dok je regresiona analiza pokazala da osobe koje rade u ovim oblastima imaju 3,56 puta veću verovatnoću da manifestuju viši nivo izgaranja. Zaključak. Sindrom izgaranja je izraženiji kod defektologa kod kojih je usled dugotrajnog rada došlo do sagorevanja, a među njima su pod većim rizikom oni koji rade sa decom sa motoričkim i slušnim smetnjama. Ne treba zanemariti ni privatnu sferu života, koja utiče na izgaranje, pa tako uslovi života, pre svega nerešeni stambeni problem pokazuju veću povezanost sa izgaranjem.
PB  - Klinički centar Srbije - Klinika za psihijatriju, Beograd i Udruženje psihijatara Srbije, Beograd
T2  - Engrami
T1  - Burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders
T1  - Sindrom izgaranja defektologa zaposlenih u školama za decu sa smetnjama u razvoju
EP  - 33
IS  - 2
SP  - 21
VL  - 41
DO  - 10.5937/engrami1902021J
ER  - 
@article{
author = "Jovanović, Vesna R. and Karić, Jasmina and Hinić, Darko and Stojanović, Goran and Džamonja-Ignjatović, Tamara and Mihajlović, Goran",
year = "2019",
abstract = "Introduction. Numerous global studies as well as the studies from Serbia have indicateds the individuals professionally engaged in providing assistance to other people and who belong to the so-called "helping professions" (health workers, psychologists, pedagogists, social workers, teachers, etc.) as the professionals at a high risk for developing various psychophysical stress reactions and symptoms of a burnout syndrome. The burnout syndrome is viewed nowadays both as a social and a professional problem, and not only as a manifestation of the psychological state of an individual. Objective. The aim of this paper is to determine levels of the burnout syndrome in special education teachers working in schools for children with developmental disorders, as well as to determine a correlation between that phenomenon and socio-demographic aspects. Method. This cross-sectional study was conducted during the school year 2017/18. on a suitable sample and included 225 special education teachers from the Republic of Serbia. As research instruments, the Work-related Stress Inventory and a Questionnaire for collecting socio-demographic data were used. Results. A cross-sectional analysis of the socio-demographic aspects and the burnout syndrome has pointed to a statistically significant difference between the type of the students`disability (χ2 = 57.916; p  lt 0.01) and the total length of the teachers`service (F (4) = 3.067, p = .017). Approximatelly one half of the respondents who work with students with motor skill disorders, and nearly one third of the respondents working with hearing impaired children possess the highest levels of burnout, while a logistic regression analysis has shown that professionals working in these fields have a 3.56-fold higher likelihood of manifesting high levels of burnout . Conclusion. Burnout syndrome is more pronounced in special education teachers who have been burning out due to their lengthy work engagement. And among them, at greater risk are those who work with children with motor skill disorders and hearing impairments. One should not forget one`s personal life that may affect the burnout. Living conditions, and above all an unsolved housing status therefore, show a closer relation with burning out., Uvod. Brojna istraživanja u svetu i kod nas su pokazala da su osobe koje se profesionalno bave pružanjem pomoći drugim ljudima i koje pripadaju tzv. "pomagačkim profesijama" (zdravstveni radnici, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, nastavnici itd.) pod visokim rizikom za razvijanje različitih psihofizičkih stresnih reakcija i simptoma sindroma izgaranja. Sindrom izgaranja se danas posmatra kao društveni i profesionalni problem, a ne samo kao odraz psihološkog stanja pojedinca. Cilj rada. Cilj rada je utvrđivanje izraženosti nivoa sindroma izgaranja kod defektologa zaposlenih u školama za decu sa smetnjama u razvoju, kao i utvrđivanje povezanosti ove pojave sa sociodemografskim karakteristikama. Metod. Ova studija preseka sprovedena je tokom školske 2017/18. godine, na prigodnom uzorku i obuhvatila je 225 defektologa sa teritorije Republike Srbije. Kao instrumenti istraživanja korišćeni su Inventar izgaranja na radu i lista za prikupljanje sociodemografskih podataka. Rezultati. Analiza ukrštanja sociodemografskih obeležja i sindroma izgaranja pokazala je da postoji statistički značajna razlika u odnosu na tip smetnji učenika kojima defektolozi realizuju nastavu (χ2 = 57.916; p  lt  0.01) i ukupan radni staž (F(4) = 3.067, p = .017). Oko polovine ispitanika koji realizuju nastavu deci sa motoričkim smetnjama i skoro trećina ispitanika koji rade sa decom sa slušnim smetnjama imaju najviše nivoe izgaranja, dok je regresiona analiza pokazala da osobe koje rade u ovim oblastima imaju 3,56 puta veću verovatnoću da manifestuju viši nivo izgaranja. Zaključak. Sindrom izgaranja je izraženiji kod defektologa kod kojih je usled dugotrajnog rada došlo do sagorevanja, a među njima su pod većim rizikom oni koji rade sa decom sa motoričkim i slušnim smetnjama. Ne treba zanemariti ni privatnu sferu života, koja utiče na izgaranje, pa tako uslovi života, pre svega nerešeni stambeni problem pokazuju veću povezanost sa izgaranjem.",
publisher = "Klinički centar Srbije - Klinika za psihijatriju, Beograd i Udruženje psihijatara Srbije, Beograd",
journal = "Engrami",
title = "Burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders, Sindrom izgaranja defektologa zaposlenih u školama za decu sa smetnjama u razvoju",
pages = "33-21",
number = "2",
volume = "41",
doi = "10.5937/engrami1902021J"
}
Jovanović, V. R., Karić, J., Hinić, D., Stojanović, G., Džamonja-Ignjatović, T.,& Mihajlović, G.. (2019). Burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders. in Engrami
Klinički centar Srbije - Klinika za psihijatriju, Beograd i Udruženje psihijatara Srbije, Beograd., 41(2), 21-33.
https://doi.org/10.5937/engrami1902021J
Jovanović VR, Karić J, Hinić D, Stojanović G, Džamonja-Ignjatović T, Mihajlović G. Burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders. in Engrami. 2019;41(2):21-33.
doi:10.5937/engrami1902021J .
Jovanović, Vesna R., Karić, Jasmina, Hinić, Darko, Stojanović, Goran, Džamonja-Ignjatović, Tamara, Mihajlović, Goran, "Burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders" in Engrami, 41, no. 2 (2019):21-33,
https://doi.org/10.5937/engrami1902021J . .

Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju

Jovanović, Vesna; Karić, Jasmina; Radovanović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Radovanović, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4546
AB  - Asertivnost je komunikacioni stil koji podrazumeva zauzimanje
za lična prava, kroz izražavanje sopstvenih misli, osećanja i uverenja
na direktan, iskren i pošten način uz poštovanje prava drugih ljudi.
Uzorkom je obuhvaćeno 225 defektologa sa teritorije Republike Srbije,
koji realizuju nastavu deci sa smetnjama u razvoju.
Cilj istraživanja bio je da se ispita nivo asertivnosti defek-
tologa kao i povezanost ovog komunikacijskog stila sa sociodemograf-
skim karakteristikama i vrstom problematike učenika kojima rea-
lizuju nastavu.
Od instrumenata istraživanja korišćen je Upitnik za merenje ni-
voa asertivnosti (Rathus, 1973) i Lista za prikupljanje sociodemograf-
skih podataka.
Rezultati naše studije ukazuju da 168 ispitanika pripada grupi od
prosečno do izrazito asertivnih. Prosečna vrednost skora asertivno-
sti bila je najveća kod defektologa koji rade sa maloletnim delikven-
tima a najmanja kod defektologa koji realizuju nastavu gluvoj i na-
gluvoj deci (F=6,526; p < 0,01). U odnosu na stambenu situaciju, najmanje
prosečne vrednosti skora asertivnosti zabeležene su kod defektologa
koji žive kod roditelja (F=2,998; p<0,05).
Imajući u vidu da se asertivnost kao interpersonalni komunika-
cioni stil stiče tokom života, uči, usavršava i menja, dobijeni re-
zultati mogli bi pomoći u boljem sagledavanju veze između specifično-
sti radnog okruženja i asertivnosti zaposlenih
AB  - Assertiveness is a communication style that implies standing up for
personal rights, through the expression of one’s own thoughts, feelings and
beliefs in a direct, sincere and honest way, while respecting the rights of other
people. The study sample involved 225 special educators from the territory
of the Republic of Serbia, who are teaching the children with disabilities.
The aim of the study was to examine the level of assertiveness of the special
educators as well as the connection of this communication style with the
socio-demographic characteristics and the type of problems of the children
with disabilities who are being taught. Research instruments: According to
the subject of the research a questionnaire measuring assertiveness (Rathus,
1973) and the list for collecting socio-demographic data were used in the study.
The results of our study show that 168 examinees belong to the group from
average to highly assertive. The average value of the assertiveness score was
the highest among special educators working with juvenile delinquents, and
the lowest among special educators who are teaching deaf and hard of hearing
children (F=6.526; p<0.01). In relation to the housing situation, the lowest
average values of the assertiveness score were recorded in special educators
living with parents (F=2.998; p< 0.05). Bearing in mind that assertiveness as an
interpersonal communication style acquires during life, learns, improves and
changes, the obtained results could help better understanding the connection
between the specifics of the work environment and the assertiveness of the
employees.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
T1  - Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju
T1  - Assertive communication of special educators who teach in schools for children with disabilities
EP  - 263
SP  - 247
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546
ER  - 
@conference{
author = "Jovanović, Vesna and Karić, Jasmina and Radovanović, Vesna",
year = "2018",
abstract = "Asertivnost je komunikacioni stil koji podrazumeva zauzimanje
za lična prava, kroz izražavanje sopstvenih misli, osećanja i uverenja
na direktan, iskren i pošten način uz poštovanje prava drugih ljudi.
Uzorkom je obuhvaćeno 225 defektologa sa teritorije Republike Srbije,
koji realizuju nastavu deci sa smetnjama u razvoju.
Cilj istraživanja bio je da se ispita nivo asertivnosti defek-
tologa kao i povezanost ovog komunikacijskog stila sa sociodemograf-
skim karakteristikama i vrstom problematike učenika kojima rea-
lizuju nastavu.
Od instrumenata istraživanja korišćen je Upitnik za merenje ni-
voa asertivnosti (Rathus, 1973) i Lista za prikupljanje sociodemograf-
skih podataka.
Rezultati naše studije ukazuju da 168 ispitanika pripada grupi od
prosečno do izrazito asertivnih. Prosečna vrednost skora asertivno-
sti bila je najveća kod defektologa koji rade sa maloletnim delikven-
tima a najmanja kod defektologa koji realizuju nastavu gluvoj i na-
gluvoj deci (F=6,526; p < 0,01). U odnosu na stambenu situaciju, najmanje
prosečne vrednosti skora asertivnosti zabeležene su kod defektologa
koji žive kod roditelja (F=2,998; p<0,05).
Imajući u vidu da se asertivnost kao interpersonalni komunika-
cioni stil stiče tokom života, uči, usavršava i menja, dobijeni re-
zultati mogli bi pomoći u boljem sagledavanju veze između specifično-
sti radnog okruženja i asertivnosti zaposlenih, Assertiveness is a communication style that implies standing up for
personal rights, through the expression of one’s own thoughts, feelings and
beliefs in a direct, sincere and honest way, while respecting the rights of other
people. The study sample involved 225 special educators from the territory
of the Republic of Serbia, who are teaching the children with disabilities.
The aim of the study was to examine the level of assertiveness of the special
educators as well as the connection of this communication style with the
socio-demographic characteristics and the type of problems of the children
with disabilities who are being taught. Research instruments: According to
the subject of the research a questionnaire measuring assertiveness (Rathus,
1973) and the list for collecting socio-demographic data were used in the study.
The results of our study show that 168 examinees belong to the group from
average to highly assertive. The average value of the assertiveness score was
the highest among special educators working with juvenile delinquents, and
the lowest among special educators who are teaching deaf and hard of hearing
children (F=6.526; p<0.01). In relation to the housing situation, the lowest
average values of the assertiveness score were recorded in special educators
living with parents (F=2.998; p< 0.05). Bearing in mind that assertiveness as an
interpersonal communication style acquires during life, learns, improves and
changes, the obtained results could help better understanding the connection
between the specifics of the work environment and the assertiveness of the
employees.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.",
title = "Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju, Assertive communication of special educators who teach in schools for children with disabilities",
pages = "263-247",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546"
}
Jovanović, V., Karić, J.,& Radovanović, V.. (2018). Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju. in Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 247-263.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546
Jovanović V, Karić J, Radovanović V. Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju. in Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.. 2018;:247-263.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546 .
Jovanović, Vesna, Karić, Jasmina, Radovanović, Vesna, "Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju" in Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018. (2018):247-263,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546 .

Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе

Karić, Jasmina; Radonjić, Isidora; Jovanović, Vesna

(Drustvo defektologa Srbije, 2018)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Radonjić, Isidora
AU  - Jovanović, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4165
AB  - Deca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta pretežno su
zatvorena u skučene prostore obrazovnih i/ili ustanova socijalne
zaštite koje nude malo mogućnosti za razvoj fizičkix potencijala, u
kojima deca nemaju mogućnosti da neposredno dožive prirodu i prirodne
procese, da iz prirode uče, stiču iskustva i tako grade odgovarajući odnos
prema prirodnom okruženju. U svojim programima imaju malo aktivnosti
kojima je cilj boravak u prirodi uz predhodno osmišljene programe koji
pospešuju opšte zdravstveno stanje, razvijaju logičko i apstraktno
mišljenje kao i vremensko-prostorne odnose.
Program “Šumska tajna” namenjen je svoj deci, sa i bez teškoća u
razvoju i počiva na principu doživljajne pedagogije a zamišljen je kao
aktivnost koja ima za cilj da deca dok borave u prirodi, neposredno uče o
svetu koji ih okružuje, da se dok se kreću uz pomoć predhodno napravljene
mape terena u sredini koja je puna podsticaja, nalaze u misaono aktivnom
položaju: da posmatraju, uviđaju, upoređuju, slušaju, zaključuju..
„Šumska tajna“ je kao pilot istraživanje sproveden u predškolskoj
ustanovi „Š.B“ u Beogradu. Programu „Šumska tajna“ u trajanju od dva
meseca, bila su izložena - deca mešovite vrtićke grupe (neslučajni
prigodni uzorak).
Koristili smo test jezičkog zapamćivanja, samostalnog i slobodnog
prepričavanja S.Vladisavljević.Testirana su deca pre i nakon
izloženosti Programu “Šumska tajna”. Prikupljeni podaci su obrađeni
t-testom značajnosti za zavisne uzorke. Rezultati istraživanja su
potvrdili početnu hipotezu da postoji statistički značajna razlika u
stepenu postignuća na testu pre i posle primene Programa.
Boravak dece u prirodi omogućava sticanje neposrednih, senzornih
iskustava i saznanja. U znalački osmišljenim aktivnostima koje se
odvijaju u prirodi a počivaju na interakciji, deca dok su u misaono-
aktivnom položaju mogu da zadovolje svoje potrebe za kretanjem, za
društvom, za boravkom na svežem vazduhu kao i da aktivno iskažu
sopstvene potencijale.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе
EP  - 199
SP  - 199
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Radonjić, Isidora and Jovanović, Vesna",
year = "2018",
abstract = "Deca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta pretežno su
zatvorena u skučene prostore obrazovnih i/ili ustanova socijalne
zaštite koje nude malo mogućnosti za razvoj fizičkix potencijala, u
kojima deca nemaju mogućnosti da neposredno dožive prirodu i prirodne
procese, da iz prirode uče, stiču iskustva i tako grade odgovarajući odnos
prema prirodnom okruženju. U svojim programima imaju malo aktivnosti
kojima je cilj boravak u prirodi uz predhodno osmišljene programe koji
pospešuju opšte zdravstveno stanje, razvijaju logičko i apstraktno
mišljenje kao i vremensko-prostorne odnose.
Program “Šumska tajna” namenjen je svoj deci, sa i bez teškoća u
razvoju i počiva na principu doživljajne pedagogije a zamišljen je kao
aktivnost koja ima za cilj da deca dok borave u prirodi, neposredno uče o
svetu koji ih okružuje, da se dok se kreću uz pomoć predhodno napravljene
mape terena u sredini koja je puna podsticaja, nalaze u misaono aktivnom
položaju: da posmatraju, uviđaju, upoređuju, slušaju, zaključuju..
„Šumska tajna“ je kao pilot istraživanje sproveden u predškolskoj
ustanovi „Š.B“ u Beogradu. Programu „Šumska tajna“ u trajanju od dva
meseca, bila su izložena - deca mešovite vrtićke grupe (neslučajni
prigodni uzorak).
Koristili smo test jezičkog zapamćivanja, samostalnog i slobodnog
prepričavanja S.Vladisavljević.Testirana su deca pre i nakon
izloženosti Programu “Šumska tajna”. Prikupljeni podaci su obrađeni
t-testom značajnosti za zavisne uzorke. Rezultati istraživanja su
potvrdili početnu hipotezu da postoji statistički značajna razlika u
stepenu postignuća na testu pre i posle primene Programa.
Boravak dece u prirodi omogućava sticanje neposrednih, senzornih
iskustava i saznanja. U znalački osmišljenim aktivnostima koje se
odvijaju u prirodi a počivaju na interakciji, deca dok su u misaono-
aktivnom položaju mogu da zadovolje svoje potrebe za kretanjem, za
društvom, za boravkom na svežem vazduhu kao i da aktivno iskažu
sopstvene potencijale.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе",
pages = "199-199",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165"
}
Karić, J., Radonjić, I.,& Jovanović, V.. (2018). Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Drustvo defektologa Srbije., 199-199.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165
Karić J, Radonjić I, Jovanović V. Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2018;:199-199.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165 .
Karić, Jasmina, Radonjić, Isidora, Jovanović, Vesna, "Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2018):199-199,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165 .

Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja

Radovanović, Vesna; Kovačević, Jasmina; Karić, Jasmina; Jovanović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Kovačević, Jasmina
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Jovanović, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2915
AB  - Cilj istraživanja je bio da se utvrde razlike u postignuću na te-
stovima vizuo-motorne integracije, vizuelne percepcije i motorne
koordinacije između gluve i nagluve i dece tipičnog razvoja.
Uzorak za istraživanje činilo je 60 dece uzrasta od pet do sedam
godina, od toga 30 gluve i nagluve i 30 dece tipičnog razvoja, proseč-
nih intelektualnih sposobnosti. U istraživanju je korišćen Beery-
Buktenica razvojni test vizuo-motorne integracije, kraća forma, na-
menjena ispitivanju vizuo-motorne integracije dece uzrasta od 2 do 8
godina, Test vizuelne percepcije i Test motorne koordinacije.
Deca tipičnog razvoja postigla su veći broj poena na Testu vizu-
o-motorne integracije (t=0,756; p=0,543) i motorne koordinacije
(t=0,658; p=0,513), dok su na Testu vizuelne percepcije nešto veći broj
poena ostvarila gluva i nagluva deca (t=0,508; p=0,613). Dečaci i devoj-
čice obeju grupa postigli su približno jednake rezulate na svim testo-
vima, dok je najveća razlika zabeležena na Testu motorne koordinacije
kod dece tipičnog razvoja i to u korist devojčica (t=1,523; p=0,139).
Rezultati našeg istraživanja su pokazali da ne postoje stati-
stički značajne razlike u postignuću na testovima vizuo-motorne
integracije, vizuelne percepcije i motorne koordinacije između gluve
i nagluve i dece tipičnog razvoja, da nema povezanosti između dobije-
nih rezultata u odnosu na uzrast i pol, kao i model amplifikacije kod
gluve i nagluve dece. Budući da se radi o predškolskom uzrastu, dobijeni
rezultati su važni sa pedagoškog aspekta imajući u vidu korelaciju
između rezultata na testu vizuo-motorne integracije i akademskog
postignuća
AB  - The research sample consisted of 60 children aged five to seven years, of
which 30 deaf and hard of hearing and 30 typically development children
with average intellectual abilities. The study used the Beery-Buktenica
developmental test of visual motor integration, a shorter form, intended for
examining the visual motor integration of children aged 2 to 8 years, the
Visual Perception Test and the Motor Coordination Test.
The typically development children achieved a higher number of points on
the test of visual motor integration (t=0.756; p=0.543) and motor coordination
(t=0.658; p=0.513), while on the visual perception test a slightly higher score
was achieved by deaf and hard of hearing children (t=0.508; p=0.613). Boys
and girls of both groups achieved approximately equal results on all tests, the
highest difference was recorded on the motor coordination test for typically
development children, in favor of girls (t=1.523; p=0.139).
The results of our research have shown that there are no statistically
significant differences in the achievement on tests of visual motor integration,
visual perception and motor coordination between the deaf and the hard of
hearing and the typically development children, that there is no correlation
between the results obtained in relation to age and gender, as well as the model
amplification in deaf and hard of hearing children. As a pre-school age, the
results obtained are important from a pedagogical point of view, bearing in
mind the correlation between the results of the test on visual motor integration
and academic achievement
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
T1  - Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja
T1  - Performance on the developmental test of
visual-motor integration: comparing deaf and hard of
hearing and tipically development children
EP  - 100
SP  - 85
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915
ER  - 
@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Kovačević, Jasmina and Karić, Jasmina and Jovanović, Vesna",
year = "2018",
abstract = "Cilj istraživanja je bio da se utvrde razlike u postignuću na te-
stovima vizuo-motorne integracije, vizuelne percepcije i motorne
koordinacije između gluve i nagluve i dece tipičnog razvoja.
Uzorak za istraživanje činilo je 60 dece uzrasta od pet do sedam
godina, od toga 30 gluve i nagluve i 30 dece tipičnog razvoja, proseč-
nih intelektualnih sposobnosti. U istraživanju je korišćen Beery-
Buktenica razvojni test vizuo-motorne integracije, kraća forma, na-
menjena ispitivanju vizuo-motorne integracije dece uzrasta od 2 do 8
godina, Test vizuelne percepcije i Test motorne koordinacije.
Deca tipičnog razvoja postigla su veći broj poena na Testu vizu-
o-motorne integracije (t=0,756; p=0,543) i motorne koordinacije
(t=0,658; p=0,513), dok su na Testu vizuelne percepcije nešto veći broj
poena ostvarila gluva i nagluva deca (t=0,508; p=0,613). Dečaci i devoj-
čice obeju grupa postigli su približno jednake rezulate na svim testo-
vima, dok je najveća razlika zabeležena na Testu motorne koordinacije
kod dece tipičnog razvoja i to u korist devojčica (t=1,523; p=0,139).
Rezultati našeg istraživanja su pokazali da ne postoje stati-
stički značajne razlike u postignuću na testovima vizuo-motorne
integracije, vizuelne percepcije i motorne koordinacije između gluve
i nagluve i dece tipičnog razvoja, da nema povezanosti između dobije-
nih rezultata u odnosu na uzrast i pol, kao i model amplifikacije kod
gluve i nagluve dece. Budući da se radi o predškolskom uzrastu, dobijeni
rezultati su važni sa pedagoškog aspekta imajući u vidu korelaciju
između rezultata na testu vizuo-motorne integracije i akademskog
postignuća, The research sample consisted of 60 children aged five to seven years, of
which 30 deaf and hard of hearing and 30 typically development children
with average intellectual abilities. The study used the Beery-Buktenica
developmental test of visual motor integration, a shorter form, intended for
examining the visual motor integration of children aged 2 to 8 years, the
Visual Perception Test and the Motor Coordination Test.
The typically development children achieved a higher number of points on
the test of visual motor integration (t=0.756; p=0.543) and motor coordination
(t=0.658; p=0.513), while on the visual perception test a slightly higher score
was achieved by deaf and hard of hearing children (t=0.508; p=0.613). Boys
and girls of both groups achieved approximately equal results on all tests, the
highest difference was recorded on the motor coordination test for typically
development children, in favor of girls (t=1.523; p=0.139).
The results of our research have shown that there are no statistically
significant differences in the achievement on tests of visual motor integration,
visual perception and motor coordination between the deaf and the hard of
hearing and the typically development children, that there is no correlation
between the results obtained in relation to age and gender, as well as the model
amplification in deaf and hard of hearing children. As a pre-school age, the
results obtained are important from a pedagogical point of view, bearing in
mind the correlation between the results of the test on visual motor integration
and academic achievement",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.",
title = "Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja, Performance on the developmental test of
visual-motor integration: comparing deaf and hard of
hearing and tipically development children",
pages = "100-85",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915"
}
Radovanović, V., Kovačević, J., Karić, J.,& Jovanović, V.. (2018). Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 85-100.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915
Radovanović V, Kovačević J, Karić J, Jovanović V. Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.. 2018;:85-100.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915 .
Radovanović, Vesna, Kovačević, Jasmina, Karić, Jasmina, Jovanović, Vesna, "Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja" in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018. (2018):85-100,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915 .

Using guide for monitoring the child (gmcd) as instrument in the practice of physiatrists

Vukićević, Danijela; Radovanović, Vesna; Karić, Jasmina

(2017)

TY  - CONF
AU  - Vukićević, Danijela
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2642
T1  - Using guide for monitoring the child (gmcd) as instrument in the practice of physiatrists
EP  - 99
SP  - 98
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2642
ER  - 
@conference{
author = "Vukićević, Danijela and Radovanović, Vesna and Karić, Jasmina",
year = "2017",
title = "Using guide for monitoring the child (gmcd) as instrument in the practice of physiatrists",
pages = "99-98",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2642"
}
Vukićević, D., Radovanović, V.,& Karić, J.. (2017). Using guide for monitoring the child (gmcd) as instrument in the practice of physiatrists. , 98-99.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2642
Vukićević D, Radovanović V, Karić J. Using guide for monitoring the child (gmcd) as instrument in the practice of physiatrists. 2017;:98-99.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2642 .
Vukićević, Danijela, Radovanović, Vesna, Karić, Jasmina, "Using guide for monitoring the child (gmcd) as instrument in the practice of physiatrists" (2017):98-99,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2642 .

Potencijal interaktivnih belih tabli u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika

Radovanović, Vesna; Karić, Jasmina

(2016)

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2430
T1  - Potencijal interaktivnih belih tabli u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika
EP  - 176
SP  - 161
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2430
ER  - 
@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Karić, Jasmina",
year = "2016",
title = "Potencijal interaktivnih belih tabli u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika",
pages = "176-161",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2430"
}
Radovanović, V.,& Karić, J.. (2016). Potencijal interaktivnih belih tabli u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika. , 161-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2430
Radovanović V, Karić J. Potencijal interaktivnih belih tabli u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika. 2016;:161-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2430 .
Radovanović, Vesna, Karić, Jasmina, "Potencijal interaktivnih belih tabli u obrazovanju gluvih i nagluvih učenika" (2016):161-176,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2430 .

System support for families of children with disabilities with emphasis on families of deaf children

Karić, Jasmina; Dragojević, Nada

(University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia / Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2016)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Dragojević, Nada
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4194
AB  - Birth of a child represents a change in family structure, a change that requires an
adoption of new roles, as it brings new incentives to family dynamics. Birth of a child
with disabilities, in fact a comprehension that a child has developmental disabilities,
represents a stressor of different quality, placing a heavy burden on the family for a
long period of time. As in other, different stress situations, pain and suffering, brought
by the knowledge of child’s disability, could present a trigger for the occurrence of
different reactions and feelings on different levels. Shock, non-recognition of a disability,
ambivalence, resentment, discouragement, chronic tension, feelings of guilt, feelings of
isolation, defeat, depression, feeling of helplessness, blaming others, loss of self-esteem
are just some of the possible reactions. In addition, parents are faced with an ongoing
insecurity and greater anxiety in raising their child. Parents are being rewarded less
by their children’s achievements than parents of healthy children, there is a decline in
their expectations. Also, fear of labelling the family as “different” may appear, as well
as problems with the acceptance of moving a child to a special category. Finally, lack of
criteria for predicting the future of the child presents a particular source of suffering.
Establishing good cooperation with the family, in order to establish a system of family
support, requires many individual contacts, knowledge of its functioning, a lot of time
and patience, as well as linking with experts in various fields. Early intervention is an
integral part of the system of support for families of children with disabilities. We started
from the fact that in helping children it is important to work not only with the child, but
also with parents and that every form of work with parents is good, if it contributes to
the child’s general development.
Support for families of deaf and hard of hearing children begins soon after the baby
is diagnosed with hearing loss. Early intervention, carried out through the participation
of children and parents in the rehabilitation treatments, should help parents understand
what the hearing loss brings, as well as help them gain confidence in parenting. It should
also help parents realize the strengths and needs of their child and to enable a child to
acquire necessary language skills that are essential in order for a child to become an
equal member of the society.
PB  - University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia / Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.
T1  - System support for families of children with disabilities with emphasis on families of deaf children
EP  - 532
SP  - 519
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4194
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Dragojević, Nada",
year = "2016",
abstract = "Birth of a child represents a change in family structure, a change that requires an
adoption of new roles, as it brings new incentives to family dynamics. Birth of a child
with disabilities, in fact a comprehension that a child has developmental disabilities,
represents a stressor of different quality, placing a heavy burden on the family for a
long period of time. As in other, different stress situations, pain and suffering, brought
by the knowledge of child’s disability, could present a trigger for the occurrence of
different reactions and feelings on different levels. Shock, non-recognition of a disability,
ambivalence, resentment, discouragement, chronic tension, feelings of guilt, feelings of
isolation, defeat, depression, feeling of helplessness, blaming others, loss of self-esteem
are just some of the possible reactions. In addition, parents are faced with an ongoing
insecurity and greater anxiety in raising their child. Parents are being rewarded less
by their children’s achievements than parents of healthy children, there is a decline in
their expectations. Also, fear of labelling the family as “different” may appear, as well
as problems with the acceptance of moving a child to a special category. Finally, lack of
criteria for predicting the future of the child presents a particular source of suffering.
Establishing good cooperation with the family, in order to establish a system of family
support, requires many individual contacts, knowledge of its functioning, a lot of time
and patience, as well as linking with experts in various fields. Early intervention is an
integral part of the system of support for families of children with disabilities. We started
from the fact that in helping children it is important to work not only with the child, but
also with parents and that every form of work with parents is good, if it contributes to
the child’s general development.
Support for families of deaf and hard of hearing children begins soon after the baby
is diagnosed with hearing loss. Early intervention, carried out through the participation
of children and parents in the rehabilitation treatments, should help parents understand
what the hearing loss brings, as well as help them gain confidence in parenting. It should
also help parents realize the strengths and needs of their child and to enable a child to
acquire necessary language skills that are essential in order for a child to become an
equal member of the society.",
publisher = "University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia / Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.",
title = "System support for families of children with disabilities with emphasis on families of deaf children",
pages = "532-519",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4194"
}
Karić, J.,& Dragojević, N.. (2016). System support for families of children with disabilities with emphasis on families of deaf children. in Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.
University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia / Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 519-532.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4194
Karić J, Dragojević N. System support for families of children with disabilities with emphasis on families of deaf children. in Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.. 2016;:519-532.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4194 .
Karić, Jasmina, Dragojević, Nada, "System support for families of children with disabilities with emphasis on families of deaf children" in Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016. (2016):519-532,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4194 .

Math games

Karić, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2015
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/886
AB  - 'Let my playing be my learning, and my learning be my playing' says Dutch sociologist and historian Johan Huizinga in his book Homo Ludens ('Man the Player'). He introduced the concept of 'game theory', which defines the conceptual space in which the game takes place, where the game is seen as a primary and necessary (though not sufficient) condition for the genesis of civilization. Why? Inevitably, man is accomplished through play and work. While the work is being associated with the responsibilities and accountability, the game is a product of free-thinking and leisure. The concept of the game is identified with the action which is voluntary, independent from existential needs, in order to reach pleasure similar to that experienced in the process of creation through outwitting the opponent.
AB  - 'Let my playing be my learning, and my learning be my playing', kaže u svom delu Homo Ludens holandski sociolog i istoričar Johan Huizinga i uvodi pojam teorije igre, kojim definiše konceptualni prostor u kome se igra odvija, gde se igra vidi kao primarni i neophodan (mada ne i dovoljan) uslov za genezu civilizacije. Zašto? Neminovno, čovek se ostvaruje kroz igru i rad. Dok rad asocira na obaveze i odgovornosti, igra je produkt slobodnog razmišljanja i razonode. Pojam igre se poistovećuje sa radnjom koju obavljamo dobrovoljno, nezavisno od egzistencijalnih potreba, sa ciljem da se kroz nadmudrivanje protivnika ostvari zadovoljstvo slično onom koje se doživ1java u procesu stvaranja.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Math games
T1  - Matematičke igre
EP  - 89
IS  - 3
SP  - 81
VL  - 21
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_886
ER  - 
@article{
author = "Karić, Jasmina",
year = "2015",
abstract = "'Let my playing be my learning, and my learning be my playing' says Dutch sociologist and historian Johan Huizinga in his book Homo Ludens ('Man the Player'). He introduced the concept of 'game theory', which defines the conceptual space in which the game takes place, where the game is seen as a primary and necessary (though not sufficient) condition for the genesis of civilization. Why? Inevitably, man is accomplished through play and work. While the work is being associated with the responsibilities and accountability, the game is a product of free-thinking and leisure. The concept of the game is identified with the action which is voluntary, independent from existential needs, in order to reach pleasure similar to that experienced in the process of creation through outwitting the opponent., 'Let my playing be my learning, and my learning be my playing', kaže u svom delu Homo Ludens holandski sociolog i istoričar Johan Huizinga i uvodi pojam teorije igre, kojim definiše konceptualni prostor u kome se igra odvija, gde se igra vidi kao primarni i neophodan (mada ne i dovoljan) uslov za genezu civilizacije. Zašto? Neminovno, čovek se ostvaruje kroz igru i rad. Dok rad asocira na obaveze i odgovornosti, igra je produkt slobodnog razmišljanja i razonode. Pojam igre se poistovećuje sa radnjom koju obavljamo dobrovoljno, nezavisno od egzistencijalnih potreba, sa ciljem da se kroz nadmudrivanje protivnika ostvari zadovoljstvo slično onom koje se doživ1java u procesu stvaranja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Math games, Matematičke igre",
pages = "89-81",
number = "3",
volume = "21",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_886"
}
Karić, J.. (2015). Math games. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 21(3), 81-89.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_886
Karić J. Math games. in Beogradska defektološka škola. 2015;21(3):81-89.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_886 .
Karić, Jasmina, "Math games" in Beogradska defektološka škola, 21, no. 3 (2015):81-89,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_886 .

Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons

Karić, Jasmina; Jovanović, Vesna; Radovanović, Vesna

(University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2014)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Radovanović, Vesna
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4284
AB  - In everyday life, many people easily communicate with others, creating good
relationships, but when we talk about communication in professional relationships, it
becomes the main tool for achieving professional goals. Its use is particularly significant
for employees in those departments which characteristics are to have direct contact
with people in different kinds of trouble and suffering (health workers, psychologists,
special educators etc.). Communication in professional relationships cannot be seen
as something that is taken for granted, because there is a big difference between
unconscious communication and communication with a specific purpose that is taught.
In this regard, an investigation of the level of assertiveness in the profession of
special educators, as well as the connection between the level of assertiveness and sociodemographic
and economic structure of the respondents, was conducted.
Research Methodology – it involved 70 special educators who work with deaf and
hard of hearing people from the territory of the Republic of Serbia. The aim of the study
was to examine the extent to which assertiveness is present in this specified group of
respondents, and to examine the impact of socio-demographic and economic structure
of special educators on the level of assertiveness. The following hypothesis was set: A
greater representation of assertive respondents compared to those who are not assertive
or assertive below average is expected. We expect the existence of differences in the level
of assertiveness, depending on differences in gender, marital status, number of children in
the family of respondents, age, and years of employment, housing situation and financial
situations of respondents. Research instruments: According to the subject of the research
a questionnaire measuring assertiveness – RAS (The Rathus Assertiveness Schedule,
Rathus, S. A. 1978) and a special questionnaire prepared for this survey, containing
general information about the respondents was used in the study.
Conclusion – The findings of this study confirmed the first hypothesis, the greater
representation of assertive respondents. This is not only extremely important, having in
mind that the training of the deaf and hard of hearing people toward establishing better
relations within the family and social milieu is a major challenge for a special educator
working with these persons, but also presents a great success for our profession. With
regard to gender, marital status, number of children in the family, years of service,
financialsituations, the results showed they are not correlated to the level of assertiveness.
We can point out that all persons have equal chances to build their communication skills
in life, keeping in mind that assertiveness, as interpersonal communication style, is being
acquired, learned, improved and changed during the lifetime.
PB  - University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.
T1  - Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons
EP  - 323
SP  - 311
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Jovanović, Vesna and Radovanović, Vesna",
year = "2014",
abstract = "In everyday life, many people easily communicate with others, creating good
relationships, but when we talk about communication in professional relationships, it
becomes the main tool for achieving professional goals. Its use is particularly significant
for employees in those departments which characteristics are to have direct contact
with people in different kinds of trouble and suffering (health workers, psychologists,
special educators etc.). Communication in professional relationships cannot be seen
as something that is taken for granted, because there is a big difference between
unconscious communication and communication with a specific purpose that is taught.
In this regard, an investigation of the level of assertiveness in the profession of
special educators, as well as the connection between the level of assertiveness and sociodemographic
and economic structure of the respondents, was conducted.
Research Methodology – it involved 70 special educators who work with deaf and
hard of hearing people from the territory of the Republic of Serbia. The aim of the study
was to examine the extent to which assertiveness is present in this specified group of
respondents, and to examine the impact of socio-demographic and economic structure
of special educators on the level of assertiveness. The following hypothesis was set: A
greater representation of assertive respondents compared to those who are not assertive
or assertive below average is expected. We expect the existence of differences in the level
of assertiveness, depending on differences in gender, marital status, number of children in
the family of respondents, age, and years of employment, housing situation and financial
situations of respondents. Research instruments: According to the subject of the research
a questionnaire measuring assertiveness – RAS (The Rathus Assertiveness Schedule,
Rathus, S. A. 1978) and a special questionnaire prepared for this survey, containing
general information about the respondents was used in the study.
Conclusion – The findings of this study confirmed the first hypothesis, the greater
representation of assertive respondents. This is not only extremely important, having in
mind that the training of the deaf and hard of hearing people toward establishing better
relations within the family and social milieu is a major challenge for a special educator
working with these persons, but also presents a great success for our profession. With
regard to gender, marital status, number of children in the family, years of service,
financialsituations, the results showed they are not correlated to the level of assertiveness.
We can point out that all persons have equal chances to build their communication skills
in life, keeping in mind that assertiveness, as interpersonal communication style, is being
acquired, learned, improved and changed during the lifetime.",
publisher = "University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.",
title = "Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons",
pages = "323-311",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284"
}
Karić, J., Jovanović, V.,& Radovanović, V.. (2014). Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons. in Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.
University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 311-323.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284
Karić J, Jovanović V, Radovanović V. Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons. in Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.. 2014;:311-323.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284 .
Karić, Jasmina, Jovanović, Vesna, Radovanović, Vesna, "Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons" in Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014. (2014):311-323,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284 .

Histological characteristics and markers of proliferation and differentiation in rat brain with experimental glioma

Ristić, Slavica; Mirić, Maja; Jović, S.; Karić, Jasmina; Ristić, Siniša

(2014)

TY  - JOUR
AU  - Ristić, Slavica
AU  - Mirić, Maja
AU  - Jović, S.
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Ristić, Siniša
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2254
T2  - Vojnosanitetski pregled
T1  - Histological characteristics and markers of proliferation and differentiation in rat brain with experimental glioma
EP  - 833
SP  - 828
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2254
ER  - 
@article{
author = "Ristić, Slavica and Mirić, Maja and Jović, S. and Karić, Jasmina and Ristić, Siniša",
year = "2014",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Histological characteristics and markers of proliferation and differentiation in rat brain with experimental glioma",
pages = "833-828",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2254"
}
Ristić, S., Mirić, M., Jović, S., Karić, J.,& Ristić, S.. (2014). Histological characteristics and markers of proliferation and differentiation in rat brain with experimental glioma. in Vojnosanitetski pregled, 828-833.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2254
Ristić S, Mirić M, Jović S, Karić J, Ristić S. Histological characteristics and markers of proliferation and differentiation in rat brain with experimental glioma. in Vojnosanitetski pregled. 2014;:828-833.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2254 .
Ristić, Slavica, Mirić, Maja, Jović, S., Karić, Jasmina, Ristić, Siniša, "Histological characteristics and markers of proliferation and differentiation in rat brain with experimental glioma" in Vojnosanitetski pregled (2014):828-833,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2254 .

Stres u profesiji surdopedagoga

Karić, Jasmina; Jovanović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2014)

TY  - BOOK
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Jovanović, Vesna
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2241
AB  - U novije vreme u stručnoj literaturi se sve češće pominje sind-
rom izgaranja na poslu (eng. burnout) kao značajna pojava i oteža-
vajući činilac u radu pripadnika mnogih profesija. U razvijenim
industrijalizovanim zemljama sveta već dve decenije se ozbiljno
pristupa istraživanju navedenog fenomena zbog njegovog negati-
vnog uticaja, kako direktno na samog zaposlenog, tako i indirektno
na njegovo radno i šire društveno okruženje. Ako se osoba često
oseća umorno, a umor vodi do pada radne efikasnosti i ličnih po-
stignuća, ako ima utisak profesionalne nekompetentnosti, da nije
dorasla radnim zadacima i očekivanjima poslodavca, ako se povlači
iz socijalnih kontakata, moguće je da ti simptomi ukazuju na pojavu
sindroma izgaranja.
Istraživanja sindroma izgaranja mogu se podeliti u dva značaj-
na perioda. Prvi, pionirski period, započeo je 70-ih godina XX
veka u Sjedinjenim Američkim Državama radovima Frojdenberga i Maslačeve. Maslačeva, kao socijalni psiholog u središte svog istra-
živanja stavila je emocije koje su nastajale kao produkt delovanja hro-
ničnih interpersonalnih stresora prisutnih u radnom okruženju
osoba koje rade sa ljudima. Drugi, empirijski period u proučavanju
ovog fenomena, počeo je 80-ih godina XX veka. U istraživanjima iz
tog perioda uz primenu upitnika Maslach Burnout Inventory (MBI), uo-
čena je povezanost sindroma izgaranja sa stresom na radnom mestu. Od
90-ih godina prošlog veka proučavanje se širi i na evropske zemlje.
Na temu sindroma izgaranja urađene su mnogobrojne studije koje
ukazuju na sve veću prisutnost ovog problema kod zaposlenih u svim
profesijama. Čak je i Svetska zdravstvena organizacija pre više od
deset godina proglasila da stres na radnom mestu poprima razmere
svetske epidemije. Istraživanjima se došlo do saznanja da su sind-
romu izgaranja najizloženije osobe zaposlene u delatnostima čija
priroda posla uključuje intenzivne kontakte (zdravstveni radnici,
psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, prosvetni radnici itd.).
Međutim opšteprihvaćen je koncept da nema zanimanja koje nije
pogođeno „burnout“ sindromom za šta su uglavnom odgovorni pro-
širivanje radnih obaveza i zadataka, njihovo usložnjavanje, veća od-
govornost, veštine i kompetentnost koji se očekuju od zaposlenih.
Imajući u vidu učestalost, težinu i posledice sindroma izgaranja,
veliko interesovanje naučne i stručne javnosti za ovaj fenomen iz-
gleda potpuno opravdano. U našoj zemlji istraživanja na ovu temu
su se uglavnom ograničavala na zdravstvene radnike, socijalne rad-
nike i nastavnike, i u tim istraživanjima je potvrđeno postojanje
sindroma izgaranja kod zaposlenih u navedenim profesijama.
Razmatrajući srodnost profesije defektologa i navedenih pro-
fila u tzv. „pomagačkim profesijama“, kao i specifičnosti pro-
blematike klijenata sa kojima se defektolozi susreću u svom radu,
javila se ideja da se uradi istaživanje kojim bi se ispitalo pri-
sustvo rizika za nastanak „burnout“ sindroma kod defektologa u
radu sa gluvom i nagluvom decom. Polazeći od činjenice da je razvoj
verbalne i neverbalne komunikacije kod ove dece osnovno sredstvo.........
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T1  - Stres u profesiji surdopedagoga
EP  - 152
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241
ER  - 
@book{
author = "Karić, Jasmina and Jovanović, Vesna",
year = "2014",
abstract = "U novije vreme u stručnoj literaturi se sve češće pominje sind-
rom izgaranja na poslu (eng. burnout) kao značajna pojava i oteža-
vajući činilac u radu pripadnika mnogih profesija. U razvijenim
industrijalizovanim zemljama sveta već dve decenije se ozbiljno
pristupa istraživanju navedenog fenomena zbog njegovog negati-
vnog uticaja, kako direktno na samog zaposlenog, tako i indirektno
na njegovo radno i šire društveno okruženje. Ako se osoba često
oseća umorno, a umor vodi do pada radne efikasnosti i ličnih po-
stignuća, ako ima utisak profesionalne nekompetentnosti, da nije
dorasla radnim zadacima i očekivanjima poslodavca, ako se povlači
iz socijalnih kontakata, moguće je da ti simptomi ukazuju na pojavu
sindroma izgaranja.
Istraživanja sindroma izgaranja mogu se podeliti u dva značaj-
na perioda. Prvi, pionirski period, započeo je 70-ih godina XX
veka u Sjedinjenim Američkim Državama radovima Frojdenberga i Maslačeve. Maslačeva, kao socijalni psiholog u središte svog istra-
živanja stavila je emocije koje su nastajale kao produkt delovanja hro-
ničnih interpersonalnih stresora prisutnih u radnom okruženju
osoba koje rade sa ljudima. Drugi, empirijski period u proučavanju
ovog fenomena, počeo je 80-ih godina XX veka. U istraživanjima iz
tog perioda uz primenu upitnika Maslach Burnout Inventory (MBI), uo-
čena je povezanost sindroma izgaranja sa stresom na radnom mestu. Od
90-ih godina prošlog veka proučavanje se širi i na evropske zemlje.
Na temu sindroma izgaranja urađene su mnogobrojne studije koje
ukazuju na sve veću prisutnost ovog problema kod zaposlenih u svim
profesijama. Čak je i Svetska zdravstvena organizacija pre više od
deset godina proglasila da stres na radnom mestu poprima razmere
svetske epidemije. Istraživanjima se došlo do saznanja da su sind-
romu izgaranja najizloženije osobe zaposlene u delatnostima čija
priroda posla uključuje intenzivne kontakte (zdravstveni radnici,
psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, prosvetni radnici itd.).
Međutim opšteprihvaćen je koncept da nema zanimanja koje nije
pogođeno „burnout“ sindromom za šta su uglavnom odgovorni pro-
širivanje radnih obaveza i zadataka, njihovo usložnjavanje, veća od-
govornost, veštine i kompetentnost koji se očekuju od zaposlenih.
Imajući u vidu učestalost, težinu i posledice sindroma izgaranja,
veliko interesovanje naučne i stručne javnosti za ovaj fenomen iz-
gleda potpuno opravdano. U našoj zemlji istraživanja na ovu temu
su se uglavnom ograničavala na zdravstvene radnike, socijalne rad-
nike i nastavnike, i u tim istraživanjima je potvrđeno postojanje
sindroma izgaranja kod zaposlenih u navedenim profesijama.
Razmatrajući srodnost profesije defektologa i navedenih pro-
fila u tzv. „pomagačkim profesijama“, kao i specifičnosti pro-
blematike klijenata sa kojima se defektolozi susreću u svom radu,
javila se ideja da se uradi istaživanje kojim bi se ispitalo pri-
sustvo rizika za nastanak „burnout“ sindroma kod defektologa u
radu sa gluvom i nagluvom decom. Polazeći od činjenice da je razvoj
verbalne i neverbalne komunikacije kod ove dece osnovno sredstvo.........",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
title = "Stres u profesiji surdopedagoga",
pages = "152",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241"
}
Karić, J.,& Jovanović, V.. (2014). Stres u profesiji surdopedagoga. 
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241
Karić J, Jovanović V. Stres u profesiji surdopedagoga. 2014;:null-152.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241 .
Karić, Jasmina, Jovanović, Vesna, "Stres u profesiji surdopedagoga" (2014),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241 .

The role of the psychiatrist in obtaining informed consent from patients with somatic and mental comorbidity. Report of one case

Medenica, Snežana; Račić, Maja; Vuković, Mira; Ristić, Siniša; Karić, Jasmina

(Soc Medica Santiago, Santiago 9, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Medenica, Snežana
AU  - Račić, Maja
AU  - Vuković, Mira
AU  - Ristić, Siniša
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/870
AB  - The nature of mental disorders, the attitudes and prejudices of the social community towards psychiatric patients, the behavior and treatment of mental patients, all bring about numerous dilemmas and prejudices. When a patient is diagnosed with a mental disorder, he may suffer restrictions in the field of general human rights. However, the biggest problems in clinical practice occur in the treatment of patients who, besides their mental disorder also have a somatic disease. We report a 56-years-old female with a severe renal failure who refused to undergo dialysis. Following the patient's refusal to sign an informed consent, a psychiatrist was called in for consultation and diagnosed an acute psychotic reaction. To manage the delusions and acute psychotic reactions, risperidone in the dose of 2 mg was started. After 22 days, the patient still had marked psychotic symptoms. A psychiatrist, a nephrologist and an anesthesiologist, in the presence of the spouse on the grounds of her life-threatening condition, decided to apply the necessary medical procedures even without the patient's consent. A day after the start of dialysis the patient still had delusional ideas, but without the presence of anxiety, and the patient no longer offered resistance to dialysis. Four days after the first dialysis, the patient was calm, had vague memories about the entire previous period, and signed the informed consent concerning her further treatment.
PB  - Soc Medica Santiago, Santiago 9
T2  - Revista Medica De Chile
T1  - The role of the psychiatrist in obtaining informed consent from patients with somatic and mental comorbidity. Report of one case
EP  - 515
IS  - 4
SP  - 512
VL  - 142
DO  - 10.4067/S0034-98872014000400014
ER  - 
@article{
author = "Medenica, Snežana and Račić, Maja and Vuković, Mira and Ristić, Siniša and Karić, Jasmina",
year = "2014",
abstract = "The nature of mental disorders, the attitudes and prejudices of the social community towards psychiatric patients, the behavior and treatment of mental patients, all bring about numerous dilemmas and prejudices. When a patient is diagnosed with a mental disorder, he may suffer restrictions in the field of general human rights. However, the biggest problems in clinical practice occur in the treatment of patients who, besides their mental disorder also have a somatic disease. We report a 56-years-old female with a severe renal failure who refused to undergo dialysis. Following the patient's refusal to sign an informed consent, a psychiatrist was called in for consultation and diagnosed an acute psychotic reaction. To manage the delusions and acute psychotic reactions, risperidone in the dose of 2 mg was started. After 22 days, the patient still had marked psychotic symptoms. A psychiatrist, a nephrologist and an anesthesiologist, in the presence of the spouse on the grounds of her life-threatening condition, decided to apply the necessary medical procedures even without the patient's consent. A day after the start of dialysis the patient still had delusional ideas, but without the presence of anxiety, and the patient no longer offered resistance to dialysis. Four days after the first dialysis, the patient was calm, had vague memories about the entire previous period, and signed the informed consent concerning her further treatment.",
publisher = "Soc Medica Santiago, Santiago 9",
journal = "Revista Medica De Chile",
title = "The role of the psychiatrist in obtaining informed consent from patients with somatic and mental comorbidity. Report of one case",
pages = "515-512",
number = "4",
volume = "142",
doi = "10.4067/S0034-98872014000400014"
}
Medenica, S., Račić, M., Vuković, M., Ristić, S.,& Karić, J.. (2014). The role of the psychiatrist in obtaining informed consent from patients with somatic and mental comorbidity. Report of one case. in Revista Medica De Chile
Soc Medica Santiago, Santiago 9., 142(4), 512-515.
https://doi.org/10.4067/S0034-98872014000400014
Medenica S, Račić M, Vuković M, Ristić S, Karić J. The role of the psychiatrist in obtaining informed consent from patients with somatic and mental comorbidity. Report of one case. in Revista Medica De Chile. 2014;142(4):512-515.
doi:10.4067/S0034-98872014000400014 .
Medenica, Snežana, Račić, Maja, Vuković, Mira, Ristić, Siniša, Karić, Jasmina, "The role of the psychiatrist in obtaining informed consent from patients with somatic and mental comorbidity. Report of one case" in Revista Medica De Chile, 142, no. 4 (2014):512-515,
https://doi.org/10.4067/S0034-98872014000400014 . .
1
1

Quality of life in youth with hearing loss: Measurement capability (QOL)

Karić, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/805
AB  - Increased interest in solving problems of people with hearing loss appears through scientific and social fields of activity. This problem is solved through increased financial commitment, legal regulations, by expanding the network of various institutions dealing with all types of disability, through engagement of various profiles of professionals, as well as trained personnel, in the field of education. Equally important are the rehabilitation and protection, the introduction of new methods, technologies and means of rehabilitation, the definition of a modern system of rehabilitation, establishment and expansion of different organizations in order to help these individuals. Determining how the hearing loss affects the lives of young people can provide information to children, parents and physicians, in order to provide adequate assistance in the field of individual and social functioning. All this can only bring benefits to these persons. .
AB  - Pojačan interes za rešavanje problema osoba sa gubitkom sluha, javlja se kroz naučno i društveno rešavanje ovog problem. Ovaj problem rešava se kroz povećano finansijsko angažovanje, zatim pravnim regulativama, širenjem mreže različitih ustanova za sve tipove hendikepa,potom, angažovanjem različitih profila stručnjaka kao i kadrova na polju edukacije. Podjednako važna je i rehabilitacija i zaštita, uvođenje novih metoda, tehnologija i sredstva rehabilitacije, definisanje savremenog sistema rehabilitacije, formiranje i širenje oraganizacija za pomoć ovim licima. Određivanje kako gubitak sluha utiče na život mladih, može pružiti korisne informacije,kako deci i roditeljima, tako i lekarima radi obezbeđivanja adekvatne pomoći na polju individualog i socijalnog funkcionisanja. Sve u cilju dobrobiti mladih sa ošećenjem sluha.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Quality of life in youth with hearing loss: Measurement capability (QOL)
T1  - Kvalitet života mladih usled gubitka sluha - mogućnost merenja (QOL)
EP  - 56
IS  - 1
SP  - 47
VL  - 20
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_805
ER  - 
@article{
author = "Karić, Jasmina",
year = "2014",
abstract = "Increased interest in solving problems of people with hearing loss appears through scientific and social fields of activity. This problem is solved through increased financial commitment, legal regulations, by expanding the network of various institutions dealing with all types of disability, through engagement of various profiles of professionals, as well as trained personnel, in the field of education. Equally important are the rehabilitation and protection, the introduction of new methods, technologies and means of rehabilitation, the definition of a modern system of rehabilitation, establishment and expansion of different organizations in order to help these individuals. Determining how the hearing loss affects the lives of young people can provide information to children, parents and physicians, in order to provide adequate assistance in the field of individual and social functioning. All this can only bring benefits to these persons. ., Pojačan interes za rešavanje problema osoba sa gubitkom sluha, javlja se kroz naučno i društveno rešavanje ovog problem. Ovaj problem rešava se kroz povećano finansijsko angažovanje, zatim pravnim regulativama, širenjem mreže različitih ustanova za sve tipove hendikepa,potom, angažovanjem različitih profila stručnjaka kao i kadrova na polju edukacije. Podjednako važna je i rehabilitacija i zaštita, uvođenje novih metoda, tehnologija i sredstva rehabilitacije, definisanje savremenog sistema rehabilitacije, formiranje i širenje oraganizacija za pomoć ovim licima. Određivanje kako gubitak sluha utiče na život mladih, može pružiti korisne informacije,kako deci i roditeljima, tako i lekarima radi obezbeđivanja adekvatne pomoći na polju individualog i socijalnog funkcionisanja. Sve u cilju dobrobiti mladih sa ošećenjem sluha.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Quality of life in youth with hearing loss: Measurement capability (QOL), Kvalitet života mladih usled gubitka sluha - mogućnost merenja (QOL)",
pages = "56-47",
number = "1",
volume = "20",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_805"
}
Karić, J.. (2014). Quality of life in youth with hearing loss: Measurement capability (QOL). in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 20(1), 47-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_805
Karić J. Quality of life in youth with hearing loss: Measurement capability (QOL). in Beogradska defektološka škola. 2014;20(1):47-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_805 .
Karić, Jasmina, "Quality of life in youth with hearing loss: Measurement capability (QOL)" in Beogradska defektološka škola, 20, no. 1 (2014):47-56,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_805 .

Degree of emotional empathy of students of different studying programmes

Karić, Jasmina; Ristić, Siniša; Medenica, Snežana; Milanović-Dobrota, Biljana

(Forum pedagoga Srbije i Crne Gore, Beograd, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Ristić, Siniša
AU  - Medenica, Snežana
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/800
AB  - In the paper, we presented results of the research of emotional empathy of students who are being educated for “helping professions” – students of Medicine, Special Education, Health Service and Theology – Faculty of Foča (Republika Srpska). The research included 297 interviewees of both genders. For the empathy studying, we used the adjusted »Questionnaire for Measuring Emotional Empathy « (QMEE). There is a finding that there is statistically significant difference in the respect of emotional empathy among the candidates of different studying programmes, but that this difference does not exist when compare students of the first, fourth and sixth year of studies, and this point to the fact that during studies there is no further development of emotional empathy of students.
AB  - U radu su predstavljeni rezultati istraživanja emocionalne empatije studenata koji se obrazuju za »pomagačke profesije« – studenata medicine, defektologije, zdravstvene nege i teologije – fakulteta u Foči (Republika Srpska). Istraživanjem je obuhvaćeno 297 ispitanika oba pola. Za ispitivanje empatije korišćen je prilagođeni »Upitnik za merenje emocionalne empatije« (QMEE). Dobijen je nalaz da postoji statistički značajna razlika u pogledu emocionalne empatije između polaznika različitih studijskih programa, ali da ova razlika ne postoji kada se uporede studenti prve, četvrte i šeste godine studija, što upućuje na to da tokom studija ne dolazi do daljeg razvoja emocionalne empatije studenata.
PB  - Forum pedagoga Srbije i Crne Gore, Beograd
T2  - Pedagogija
T1  - Degree of emotional empathy of students of different studying programmes
T1  - Urovni emocionalxnoj empatii u studentov razlicxnwh vwsaih ucxebnwh programm
T1  - Nivo emocionalne empatije studenata različitih studijskih programa
EP  - 391
IS  - 3
SP  - 387
VL  - 69
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_800
ER  - 
@article{
author = "Karić, Jasmina and Ristić, Siniša and Medenica, Snežana and Milanović-Dobrota, Biljana",
year = "2014",
abstract = "In the paper, we presented results of the research of emotional empathy of students who are being educated for “helping professions” – students of Medicine, Special Education, Health Service and Theology – Faculty of Foča (Republika Srpska). The research included 297 interviewees of both genders. For the empathy studying, we used the adjusted »Questionnaire for Measuring Emotional Empathy « (QMEE). There is a finding that there is statistically significant difference in the respect of emotional empathy among the candidates of different studying programmes, but that this difference does not exist when compare students of the first, fourth and sixth year of studies, and this point to the fact that during studies there is no further development of emotional empathy of students., U radu su predstavljeni rezultati istraživanja emocionalne empatije studenata koji se obrazuju za »pomagačke profesije« – studenata medicine, defektologije, zdravstvene nege i teologije – fakulteta u Foči (Republika Srpska). Istraživanjem je obuhvaćeno 297 ispitanika oba pola. Za ispitivanje empatije korišćen je prilagođeni »Upitnik za merenje emocionalne empatije« (QMEE). Dobijen je nalaz da postoji statistički značajna razlika u pogledu emocionalne empatije između polaznika različitih studijskih programa, ali da ova razlika ne postoji kada se uporede studenti prve, četvrte i šeste godine studija, što upućuje na to da tokom studija ne dolazi do daljeg razvoja emocionalne empatije studenata.",
publisher = "Forum pedagoga Srbije i Crne Gore, Beograd",
journal = "Pedagogija",
title = "Degree of emotional empathy of students of different studying programmes, Urovni emocionalxnoj empatii u studentov razlicxnwh vwsaih ucxebnwh programm, Nivo emocionalne empatije studenata različitih studijskih programa",
pages = "391-387",
number = "3",
volume = "69",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_800"
}
Karić, J., Ristić, S., Medenica, S.,& Milanović-Dobrota, B.. (2014). Degree of emotional empathy of students of different studying programmes. in Pedagogija
Forum pedagoga Srbije i Crne Gore, Beograd., 69(3), 387-391.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_800
Karić J, Ristić S, Medenica S, Milanović-Dobrota B. Degree of emotional empathy of students of different studying programmes. in Pedagogija. 2014;69(3):387-391.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_800 .
Karić, Jasmina, Ristić, Siniša, Medenica, Snežana, Milanović-Dobrota, Biljana, "Degree of emotional empathy of students of different studying programmes" in Pedagogija, 69, no. 3 (2014):387-391,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_800 .