Jovanović, Vesna

Link to this page

Authority KeyName Variants
e1d3ef20-b4e2-47ca-9e47-9dfd396bfd15
  • Jovanović, Vesna (7)
Projects

Author's Bibliography

Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness

Jovanović, Vesna; Karić, Jasmina; Mihajlović, Goran; Džamonja-Ignjatović, Tamara; Hinić, Darko

(Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Mihajlović, Goran
AU  - Džamonja-Ignjatović, Tamara
AU  - Hinić, Darko
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1212
AB  - The aim of this research was to examine the levels of burnout syndrome dimensions in special education teachers and correlations with some socio-demographic characteristics, job characteristics, and levels of assertiveness. The research included 225 special education teachers from Serbia (82% were women, 18% were men, with the average age of 42.51 +/- 9.23 years). Research instruments included Maslach Burnout Inventory, Rathus Assertiveness Schedule, and a socio-demographic questionnaire. There were differences in all burnout dimensions in relation to types of students' special needs. Higher levels of burnout symptoms were observed in teachers working with children with motor skill disorders. The assertiveness scores had a significant negative correlation with emotional exhaustion and depersonalisation, and a positive correlation with a lack of accomplishment. The results obtained may help in the planning of the adequate preventative measures for improving the mental health of those professionals.
PB  - Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon
T2  - European Journal of Special Needs Education
T1  - Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness
EP  - 701
IS  - 5
SP  - 692
VL  - 34
DO  - 10.1080/08856257.2019.1572092
ER  - 
@article{
author = "Jovanović, Vesna and Karić, Jasmina and Mihajlović, Goran and Džamonja-Ignjatović, Tamara and Hinić, Darko",
year = "2019",
abstract = "The aim of this research was to examine the levels of burnout syndrome dimensions in special education teachers and correlations with some socio-demographic characteristics, job characteristics, and levels of assertiveness. The research included 225 special education teachers from Serbia (82% were women, 18% were men, with the average age of 42.51 +/- 9.23 years). Research instruments included Maslach Burnout Inventory, Rathus Assertiveness Schedule, and a socio-demographic questionnaire. There were differences in all burnout dimensions in relation to types of students' special needs. Higher levels of burnout symptoms were observed in teachers working with children with motor skill disorders. The assertiveness scores had a significant negative correlation with emotional exhaustion and depersonalisation, and a positive correlation with a lack of accomplishment. The results obtained may help in the planning of the adequate preventative measures for improving the mental health of those professionals.",
publisher = "Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon",
journal = "European Journal of Special Needs Education",
title = "Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness",
pages = "701-692",
number = "5",
volume = "34",
doi = "10.1080/08856257.2019.1572092"
}
Jovanović, V., Karić, J., Mihajlović, G., Džamonja-Ignjatović, T.,& Hinić, D.. (2019). Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness. in European Journal of Special Needs Education
Routledge Journals, Taylor & Francis Ltd, Abingdon., 34(5), 692-701.
https://doi.org/10.1080/08856257.2019.1572092
Jovanović V, Karić J, Mihajlović G, Džamonja-Ignjatović T, Hinić D. Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness. in European Journal of Special Needs Education. 2019;34(5):692-701.
doi:10.1080/08856257.2019.1572092 .
Jovanović, Vesna, Karić, Jasmina, Mihajlović, Goran, Džamonja-Ignjatović, Tamara, Hinić, Darko, "Work-related burnout syndrome in special education teachers working with children with developmental disorders - possible correlations with some socio-demographic aspects and assertiveness" in European Journal of Special Needs Education, 34, no. 5 (2019):692-701,
https://doi.org/10.1080/08856257.2019.1572092 . .
13
7
12

Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju

Jovanović, Vesna; Karić, Jasmina; Radovanović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Radovanović, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4546
AB  - Asertivnost je komunikacioni stil koji podrazumeva zauzimanje
za lična prava, kroz izražavanje sopstvenih misli, osećanja i uverenja
na direktan, iskren i pošten način uz poštovanje prava drugih ljudi.
Uzorkom je obuhvaćeno 225 defektologa sa teritorije Republike Srbije,
koji realizuju nastavu deci sa smetnjama u razvoju.
Cilj istraživanja bio je da se ispita nivo asertivnosti defek-
tologa kao i povezanost ovog komunikacijskog stila sa sociodemograf-
skim karakteristikama i vrstom problematike učenika kojima rea-
lizuju nastavu.
Od instrumenata istraživanja korišćen je Upitnik za merenje ni-
voa asertivnosti (Rathus, 1973) i Lista za prikupljanje sociodemograf-
skih podataka.
Rezultati naše studije ukazuju da 168 ispitanika pripada grupi od
prosečno do izrazito asertivnih. Prosečna vrednost skora asertivno-
sti bila je najveća kod defektologa koji rade sa maloletnim delikven-
tima a najmanja kod defektologa koji realizuju nastavu gluvoj i na-
gluvoj deci (F=6,526; p < 0,01). U odnosu na stambenu situaciju, najmanje
prosečne vrednosti skora asertivnosti zabeležene su kod defektologa
koji žive kod roditelja (F=2,998; p<0,05).
Imajući u vidu da se asertivnost kao interpersonalni komunika-
cioni stil stiče tokom života, uči, usavršava i menja, dobijeni re-
zultati mogli bi pomoći u boljem sagledavanju veze između specifično-
sti radnog okruženja i asertivnosti zaposlenih
AB  - Assertiveness is a communication style that implies standing up for
personal rights, through the expression of one’s own thoughts, feelings and
beliefs in a direct, sincere and honest way, while respecting the rights of other
people. The study sample involved 225 special educators from the territory
of the Republic of Serbia, who are teaching the children with disabilities.
The aim of the study was to examine the level of assertiveness of the special
educators as well as the connection of this communication style with the
socio-demographic characteristics and the type of problems of the children
with disabilities who are being taught. Research instruments: According to
the subject of the research a questionnaire measuring assertiveness (Rathus,
1973) and the list for collecting socio-demographic data were used in the study.
The results of our study show that 168 examinees belong to the group from
average to highly assertive. The average value of the assertiveness score was
the highest among special educators working with juvenile delinquents, and
the lowest among special educators who are teaching deaf and hard of hearing
children (F=6.526; p<0.01). In relation to the housing situation, the lowest
average values of the assertiveness score were recorded in special educators
living with parents (F=2.998; p< 0.05). Bearing in mind that assertiveness as an
interpersonal communication style acquires during life, learns, improves and
changes, the obtained results could help better understanding the connection
between the specifics of the work environment and the assertiveness of the
employees.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
T1  - Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju
T1  - Assertive communication of special educators who teach in schools for children with disabilities
EP  - 263
SP  - 247
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546
ER  - 
@conference{
author = "Jovanović, Vesna and Karić, Jasmina and Radovanović, Vesna",
year = "2018",
abstract = "Asertivnost je komunikacioni stil koji podrazumeva zauzimanje
za lična prava, kroz izražavanje sopstvenih misli, osećanja i uverenja
na direktan, iskren i pošten način uz poštovanje prava drugih ljudi.
Uzorkom je obuhvaćeno 225 defektologa sa teritorije Republike Srbije,
koji realizuju nastavu deci sa smetnjama u razvoju.
Cilj istraživanja bio je da se ispita nivo asertivnosti defek-
tologa kao i povezanost ovog komunikacijskog stila sa sociodemograf-
skim karakteristikama i vrstom problematike učenika kojima rea-
lizuju nastavu.
Od instrumenata istraživanja korišćen je Upitnik za merenje ni-
voa asertivnosti (Rathus, 1973) i Lista za prikupljanje sociodemograf-
skih podataka.
Rezultati naše studije ukazuju da 168 ispitanika pripada grupi od
prosečno do izrazito asertivnih. Prosečna vrednost skora asertivno-
sti bila je najveća kod defektologa koji rade sa maloletnim delikven-
tima a najmanja kod defektologa koji realizuju nastavu gluvoj i na-
gluvoj deci (F=6,526; p < 0,01). U odnosu na stambenu situaciju, najmanje
prosečne vrednosti skora asertivnosti zabeležene su kod defektologa
koji žive kod roditelja (F=2,998; p<0,05).
Imajući u vidu da se asertivnost kao interpersonalni komunika-
cioni stil stiče tokom života, uči, usavršava i menja, dobijeni re-
zultati mogli bi pomoći u boljem sagledavanju veze između specifično-
sti radnog okruženja i asertivnosti zaposlenih, Assertiveness is a communication style that implies standing up for
personal rights, through the expression of one’s own thoughts, feelings and
beliefs in a direct, sincere and honest way, while respecting the rights of other
people. The study sample involved 225 special educators from the territory
of the Republic of Serbia, who are teaching the children with disabilities.
The aim of the study was to examine the level of assertiveness of the special
educators as well as the connection of this communication style with the
socio-demographic characteristics and the type of problems of the children
with disabilities who are being taught. Research instruments: According to
the subject of the research a questionnaire measuring assertiveness (Rathus,
1973) and the list for collecting socio-demographic data were used in the study.
The results of our study show that 168 examinees belong to the group from
average to highly assertive. The average value of the assertiveness score was
the highest among special educators working with juvenile delinquents, and
the lowest among special educators who are teaching deaf and hard of hearing
children (F=6.526; p<0.01). In relation to the housing situation, the lowest
average values of the assertiveness score were recorded in special educators
living with parents (F=2.998; p< 0.05). Bearing in mind that assertiveness as an
interpersonal communication style acquires during life, learns, improves and
changes, the obtained results could help better understanding the connection
between the specifics of the work environment and the assertiveness of the
employees.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.",
title = "Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju, Assertive communication of special educators who teach in schools for children with disabilities",
pages = "263-247",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546"
}
Jovanović, V., Karić, J.,& Radovanović, V.. (2018). Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju. in Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 247-263.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546
Jovanović V, Karić J, Radovanović V. Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju. in Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.. 2018;:247-263.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546 .
Jovanović, Vesna, Karić, Jasmina, Radovanović, Vesna, "Asertivna komunikacija defektologa koji realizuju nastavu u školama za decu sa smetnjama u razvoju" in Tematski zbornik radova -  „Specifičnost oštećenja sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018. (2018):247-263,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4546 .

Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе

Karić, Jasmina; Radonjić, Isidora; Jovanović, Vesna

(Drustvo defektologa Srbije, 2018)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Radonjić, Isidora
AU  - Jovanović, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4165
AB  - Deca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta pretežno su
zatvorena u skučene prostore obrazovnih i/ili ustanova socijalne
zaštite koje nude malo mogućnosti za razvoj fizičkix potencijala, u
kojima deca nemaju mogućnosti da neposredno dožive prirodu i prirodne
procese, da iz prirode uče, stiču iskustva i tako grade odgovarajući odnos
prema prirodnom okruženju. U svojim programima imaju malo aktivnosti
kojima je cilj boravak u prirodi uz predhodno osmišljene programe koji
pospešuju opšte zdravstveno stanje, razvijaju logičko i apstraktno
mišljenje kao i vremensko-prostorne odnose.
Program “Šumska tajna” namenjen je svoj deci, sa i bez teškoća u
razvoju i počiva na principu doživljajne pedagogije a zamišljen je kao
aktivnost koja ima za cilj da deca dok borave u prirodi, neposredno uče o
svetu koji ih okružuje, da se dok se kreću uz pomoć predhodno napravljene
mape terena u sredini koja je puna podsticaja, nalaze u misaono aktivnom
položaju: da posmatraju, uviđaju, upoređuju, slušaju, zaključuju..
„Šumska tajna“ je kao pilot istraživanje sproveden u predškolskoj
ustanovi „Š.B“ u Beogradu. Programu „Šumska tajna“ u trajanju od dva
meseca, bila su izložena - deca mešovite vrtićke grupe (neslučajni
prigodni uzorak).
Koristili smo test jezičkog zapamćivanja, samostalnog i slobodnog
prepričavanja S.Vladisavljević.Testirana su deca pre i nakon
izloženosti Programu “Šumska tajna”. Prikupljeni podaci su obrađeni
t-testom značajnosti za zavisne uzorke. Rezultati istraživanja su
potvrdili početnu hipotezu da postoji statistički značajna razlika u
stepenu postignuća na testu pre i posle primene Programa.
Boravak dece u prirodi omogućava sticanje neposrednih, senzornih
iskustava i saznanja. U znalački osmišljenim aktivnostima koje se
odvijaju u prirodi a počivaju na interakciji, deca dok su u misaono-
aktivnom položaju mogu da zadovolje svoje potrebe za kretanjem, za
društvom, za boravkom na svežem vazduhu kao i da aktivno iskažu
sopstvene potencijale.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе
EP  - 199
SP  - 199
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Radonjić, Isidora and Jovanović, Vesna",
year = "2018",
abstract = "Deca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta pretežno su
zatvorena u skučene prostore obrazovnih i/ili ustanova socijalne
zaštite koje nude malo mogućnosti za razvoj fizičkix potencijala, u
kojima deca nemaju mogućnosti da neposredno dožive prirodu i prirodne
procese, da iz prirode uče, stiču iskustva i tako grade odgovarajući odnos
prema prirodnom okruženju. U svojim programima imaju malo aktivnosti
kojima je cilj boravak u prirodi uz predhodno osmišljene programe koji
pospešuju opšte zdravstveno stanje, razvijaju logičko i apstraktno
mišljenje kao i vremensko-prostorne odnose.
Program “Šumska tajna” namenjen je svoj deci, sa i bez teškoća u
razvoju i počiva na principu doživljajne pedagogije a zamišljen je kao
aktivnost koja ima za cilj da deca dok borave u prirodi, neposredno uče o
svetu koji ih okružuje, da se dok se kreću uz pomoć predhodno napravljene
mape terena u sredini koja je puna podsticaja, nalaze u misaono aktivnom
položaju: da posmatraju, uviđaju, upoređuju, slušaju, zaključuju..
„Šumska tajna“ je kao pilot istraživanje sproveden u predškolskoj
ustanovi „Š.B“ u Beogradu. Programu „Šumska tajna“ u trajanju od dva
meseca, bila su izložena - deca mešovite vrtićke grupe (neslučajni
prigodni uzorak).
Koristili smo test jezičkog zapamćivanja, samostalnog i slobodnog
prepričavanja S.Vladisavljević.Testirana su deca pre i nakon
izloženosti Programu “Šumska tajna”. Prikupljeni podaci su obrađeni
t-testom značajnosti za zavisne uzorke. Rezultati istraživanja su
potvrdili početnu hipotezu da postoji statistički značajna razlika u
stepenu postignuća na testu pre i posle primene Programa.
Boravak dece u prirodi omogućava sticanje neposrednih, senzornih
iskustava i saznanja. U znalački osmišljenim aktivnostima koje se
odvijaju u prirodi a počivaju na interakciji, deca dok su u misaono-
aktivnom položaju mogu da zadovolje svoje potrebe za kretanjem, za
društvom, za boravkom na svežem vazduhu kao i da aktivno iskažu
sopstvene potencijale.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе",
pages = "199-199",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165"
}
Karić, J., Radonjić, I.,& Jovanović, V.. (2018). Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Drustvo defektologa Srbije., 199-199.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165
Karić J, Radonjić I, Jovanović V. Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2018;:199-199.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165 .
Karić, Jasmina, Radonjić, Isidora, Jovanović, Vesna, "Програм „шумска тајна“ као облик амбијенталне наставе" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2018):199-199,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4165 .

Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja

Radovanović, Vesna; Kovačević, Jasmina; Karić, Jasmina; Jovanović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Kovačević, Jasmina
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Jovanović, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2915
AB  - Cilj istraživanja je bio da se utvrde razlike u postignuću na te-
stovima vizuo-motorne integracije, vizuelne percepcije i motorne
koordinacije između gluve i nagluve i dece tipičnog razvoja.
Uzorak za istraživanje činilo je 60 dece uzrasta od pet do sedam
godina, od toga 30 gluve i nagluve i 30 dece tipičnog razvoja, proseč-
nih intelektualnih sposobnosti. U istraživanju je korišćen Beery-
Buktenica razvojni test vizuo-motorne integracije, kraća forma, na-
menjena ispitivanju vizuo-motorne integracije dece uzrasta od 2 do 8
godina, Test vizuelne percepcije i Test motorne koordinacije.
Deca tipičnog razvoja postigla su veći broj poena na Testu vizu-
o-motorne integracije (t=0,756; p=0,543) i motorne koordinacije
(t=0,658; p=0,513), dok su na Testu vizuelne percepcije nešto veći broj
poena ostvarila gluva i nagluva deca (t=0,508; p=0,613). Dečaci i devoj-
čice obeju grupa postigli su približno jednake rezulate na svim testo-
vima, dok je najveća razlika zabeležena na Testu motorne koordinacije
kod dece tipičnog razvoja i to u korist devojčica (t=1,523; p=0,139).
Rezultati našeg istraživanja su pokazali da ne postoje stati-
stički značajne razlike u postignuću na testovima vizuo-motorne
integracije, vizuelne percepcije i motorne koordinacije između gluve
i nagluve i dece tipičnog razvoja, da nema povezanosti između dobije-
nih rezultata u odnosu na uzrast i pol, kao i model amplifikacije kod
gluve i nagluve dece. Budući da se radi o predškolskom uzrastu, dobijeni
rezultati su važni sa pedagoškog aspekta imajući u vidu korelaciju
između rezultata na testu vizuo-motorne integracije i akademskog
postignuća
AB  - The research sample consisted of 60 children aged five to seven years, of
which 30 deaf and hard of hearing and 30 typically development children
with average intellectual abilities. The study used the Beery-Buktenica
developmental test of visual motor integration, a shorter form, intended for
examining the visual motor integration of children aged 2 to 8 years, the
Visual Perception Test and the Motor Coordination Test.
The typically development children achieved a higher number of points on
the test of visual motor integration (t=0.756; p=0.543) and motor coordination
(t=0.658; p=0.513), while on the visual perception test a slightly higher score
was achieved by deaf and hard of hearing children (t=0.508; p=0.613). Boys
and girls of both groups achieved approximately equal results on all tests, the
highest difference was recorded on the motor coordination test for typically
development children, in favor of girls (t=1.523; p=0.139).
The results of our research have shown that there are no statistically
significant differences in the achievement on tests of visual motor integration,
visual perception and motor coordination between the deaf and the hard of
hearing and the typically development children, that there is no correlation
between the results obtained in relation to age and gender, as well as the model
amplification in deaf and hard of hearing children. As a pre-school age, the
results obtained are important from a pedagogical point of view, bearing in
mind the correlation between the results of the test on visual motor integration
and academic achievement
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
T1  - Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja
T1  - Performance on the developmental test of
visual-motor integration: comparing deaf and hard of
hearing and tipically development children
EP  - 100
SP  - 85
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915
ER  - 
@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Kovačević, Jasmina and Karić, Jasmina and Jovanović, Vesna",
year = "2018",
abstract = "Cilj istraživanja je bio da se utvrde razlike u postignuću na te-
stovima vizuo-motorne integracije, vizuelne percepcije i motorne
koordinacije između gluve i nagluve i dece tipičnog razvoja.
Uzorak za istraživanje činilo je 60 dece uzrasta od pet do sedam
godina, od toga 30 gluve i nagluve i 30 dece tipičnog razvoja, proseč-
nih intelektualnih sposobnosti. U istraživanju je korišćen Beery-
Buktenica razvojni test vizuo-motorne integracije, kraća forma, na-
menjena ispitivanju vizuo-motorne integracije dece uzrasta od 2 do 8
godina, Test vizuelne percepcije i Test motorne koordinacije.
Deca tipičnog razvoja postigla su veći broj poena na Testu vizu-
o-motorne integracije (t=0,756; p=0,543) i motorne koordinacije
(t=0,658; p=0,513), dok su na Testu vizuelne percepcije nešto veći broj
poena ostvarila gluva i nagluva deca (t=0,508; p=0,613). Dečaci i devoj-
čice obeju grupa postigli su približno jednake rezulate na svim testo-
vima, dok je najveća razlika zabeležena na Testu motorne koordinacije
kod dece tipičnog razvoja i to u korist devojčica (t=1,523; p=0,139).
Rezultati našeg istraživanja su pokazali da ne postoje stati-
stički značajne razlike u postignuću na testovima vizuo-motorne
integracije, vizuelne percepcije i motorne koordinacije između gluve
i nagluve i dece tipičnog razvoja, da nema povezanosti između dobije-
nih rezultata u odnosu na uzrast i pol, kao i model amplifikacije kod
gluve i nagluve dece. Budući da se radi o predškolskom uzrastu, dobijeni
rezultati su važni sa pedagoškog aspekta imajući u vidu korelaciju
između rezultata na testu vizuo-motorne integracije i akademskog
postignuća, The research sample consisted of 60 children aged five to seven years, of
which 30 deaf and hard of hearing and 30 typically development children
with average intellectual abilities. The study used the Beery-Buktenica
developmental test of visual motor integration, a shorter form, intended for
examining the visual motor integration of children aged 2 to 8 years, the
Visual Perception Test and the Motor Coordination Test.
The typically development children achieved a higher number of points on
the test of visual motor integration (t=0.756; p=0.543) and motor coordination
(t=0.658; p=0.513), while on the visual perception test a slightly higher score
was achieved by deaf and hard of hearing children (t=0.508; p=0.613). Boys
and girls of both groups achieved approximately equal results on all tests, the
highest difference was recorded on the motor coordination test for typically
development children, in favor of girls (t=1.523; p=0.139).
The results of our research have shown that there are no statistically
significant differences in the achievement on tests of visual motor integration,
visual perception and motor coordination between the deaf and the hard of
hearing and the typically development children, that there is no correlation
between the results obtained in relation to age and gender, as well as the model
amplification in deaf and hard of hearing children. As a pre-school age, the
results obtained are important from a pedagogical point of view, bearing in
mind the correlation between the results of the test on visual motor integration
and academic achievement",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.",
title = "Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja, Performance on the developmental test of
visual-motor integration: comparing deaf and hard of
hearing and tipically development children",
pages = "100-85",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915"
}
Radovanović, V., Kovačević, J., Karić, J.,& Jovanović, V.. (2018). Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 85-100.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915
Radovanović V, Kovačević J, Karić J, Jovanović V. Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.. 2018;:85-100.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915 .
Radovanović, Vesna, Kovačević, Jasmina, Karić, Jasmina, Jovanović, Vesna, "Poređenje rezultata na testu vizuo-motorne integracije gluve i nagluve dece i dece tipičnog razvoja" in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018. (2018):85-100,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2915 .

Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons

Karić, Jasmina; Jovanović, Vesna; Radovanović, Vesna

(University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2014)

TY  - CONF
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Radovanović, Vesna
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4284
AB  - In everyday life, many people easily communicate with others, creating good
relationships, but when we talk about communication in professional relationships, it
becomes the main tool for achieving professional goals. Its use is particularly significant
for employees in those departments which characteristics are to have direct contact
with people in different kinds of trouble and suffering (health workers, psychologists,
special educators etc.). Communication in professional relationships cannot be seen
as something that is taken for granted, because there is a big difference between
unconscious communication and communication with a specific purpose that is taught.
In this regard, an investigation of the level of assertiveness in the profession of
special educators, as well as the connection between the level of assertiveness and sociodemographic
and economic structure of the respondents, was conducted.
Research Methodology – it involved 70 special educators who work with deaf and
hard of hearing people from the territory of the Republic of Serbia. The aim of the study
was to examine the extent to which assertiveness is present in this specified group of
respondents, and to examine the impact of socio-demographic and economic structure
of special educators on the level of assertiveness. The following hypothesis was set: A
greater representation of assertive respondents compared to those who are not assertive
or assertive below average is expected. We expect the existence of differences in the level
of assertiveness, depending on differences in gender, marital status, number of children in
the family of respondents, age, and years of employment, housing situation and financial
situations of respondents. Research instruments: According to the subject of the research
a questionnaire measuring assertiveness – RAS (The Rathus Assertiveness Schedule,
Rathus, S. A. 1978) and a special questionnaire prepared for this survey, containing
general information about the respondents was used in the study.
Conclusion – The findings of this study confirmed the first hypothesis, the greater
representation of assertive respondents. This is not only extremely important, having in
mind that the training of the deaf and hard of hearing people toward establishing better
relations within the family and social milieu is a major challenge for a special educator
working with these persons, but also presents a great success for our profession. With
regard to gender, marital status, number of children in the family, years of service,
financialsituations, the results showed they are not correlated to the level of assertiveness.
We can point out that all persons have equal chances to build their communication skills
in life, keeping in mind that assertiveness, as interpersonal communication style, is being
acquired, learned, improved and changed during the lifetime.
PB  - University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.
T1  - Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons
EP  - 323
SP  - 311
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284
ER  - 
@conference{
author = "Karić, Jasmina and Jovanović, Vesna and Radovanović, Vesna",
year = "2014",
abstract = "In everyday life, many people easily communicate with others, creating good
relationships, but when we talk about communication in professional relationships, it
becomes the main tool for achieving professional goals. Its use is particularly significant
for employees in those departments which characteristics are to have direct contact
with people in different kinds of trouble and suffering (health workers, psychologists,
special educators etc.). Communication in professional relationships cannot be seen
as something that is taken for granted, because there is a big difference between
unconscious communication and communication with a specific purpose that is taught.
In this regard, an investigation of the level of assertiveness in the profession of
special educators, as well as the connection between the level of assertiveness and sociodemographic
and economic structure of the respondents, was conducted.
Research Methodology – it involved 70 special educators who work with deaf and
hard of hearing people from the territory of the Republic of Serbia. The aim of the study
was to examine the extent to which assertiveness is present in this specified group of
respondents, and to examine the impact of socio-demographic and economic structure
of special educators on the level of assertiveness. The following hypothesis was set: A
greater representation of assertive respondents compared to those who are not assertive
or assertive below average is expected. We expect the existence of differences in the level
of assertiveness, depending on differences in gender, marital status, number of children in
the family of respondents, age, and years of employment, housing situation and financial
situations of respondents. Research instruments: According to the subject of the research
a questionnaire measuring assertiveness – RAS (The Rathus Assertiveness Schedule,
Rathus, S. A. 1978) and a special questionnaire prepared for this survey, containing
general information about the respondents was used in the study.
Conclusion – The findings of this study confirmed the first hypothesis, the greater
representation of assertive respondents. This is not only extremely important, having in
mind that the training of the deaf and hard of hearing people toward establishing better
relations within the family and social milieu is a major challenge for a special educator
working with these persons, but also presents a great success for our profession. With
regard to gender, marital status, number of children in the family, years of service,
financialsituations, the results showed they are not correlated to the level of assertiveness.
We can point out that all persons have equal chances to build their communication skills
in life, keeping in mind that assertiveness, as interpersonal communication style, is being
acquired, learned, improved and changed during the lifetime.",
publisher = "University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.",
title = "Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons",
pages = "323-311",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284"
}
Karić, J., Jovanović, V.,& Radovanović, V.. (2014). Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons. in Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.
University of East Sarajevo, Faculty of Medicine; University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 311-323.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284
Karić J, Jovanović V, Radovanović V. Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons. in Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014.. 2014;:311-323.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284 .
Karić, Jasmina, Jovanović, Vesna, Radovanović, Vesna, "Assertiveness in working with deaf and hard of hearing persons" in Thematic Collection of International Importance- „Education and Rehabilitation of Adult Persons with Disabilities “, Foča, Bosna I Hercegovina, 2014. (2014):311-323,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4284 .

Stres u profesiji surdopedagoga

Karić, Jasmina; Jovanović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2014)

TY  - BOOK
AU  - Karić, Jasmina
AU  - Jovanović, Vesna
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2241
AB  - U novije vreme u stručnoj literaturi se sve češće pominje sind-
rom izgaranja na poslu (eng. burnout) kao značajna pojava i oteža-
vajući činilac u radu pripadnika mnogih profesija. U razvijenim
industrijalizovanim zemljama sveta već dve decenije se ozbiljno
pristupa istraživanju navedenog fenomena zbog njegovog negati-
vnog uticaja, kako direktno na samog zaposlenog, tako i indirektno
na njegovo radno i šire društveno okruženje. Ako se osoba često
oseća umorno, a umor vodi do pada radne efikasnosti i ličnih po-
stignuća, ako ima utisak profesionalne nekompetentnosti, da nije
dorasla radnim zadacima i očekivanjima poslodavca, ako se povlači
iz socijalnih kontakata, moguće je da ti simptomi ukazuju na pojavu
sindroma izgaranja.
Istraživanja sindroma izgaranja mogu se podeliti u dva značaj-
na perioda. Prvi, pionirski period, započeo je 70-ih godina XX
veka u Sjedinjenim Američkim Državama radovima Frojdenberga i Maslačeve. Maslačeva, kao socijalni psiholog u središte svog istra-
živanja stavila je emocije koje su nastajale kao produkt delovanja hro-
ničnih interpersonalnih stresora prisutnih u radnom okruženju
osoba koje rade sa ljudima. Drugi, empirijski period u proučavanju
ovog fenomena, počeo je 80-ih godina XX veka. U istraživanjima iz
tog perioda uz primenu upitnika Maslach Burnout Inventory (MBI), uo-
čena je povezanost sindroma izgaranja sa stresom na radnom mestu. Od
90-ih godina prošlog veka proučavanje se širi i na evropske zemlje.
Na temu sindroma izgaranja urađene su mnogobrojne studije koje
ukazuju na sve veću prisutnost ovog problema kod zaposlenih u svim
profesijama. Čak je i Svetska zdravstvena organizacija pre više od
deset godina proglasila da stres na radnom mestu poprima razmere
svetske epidemije. Istraživanjima se došlo do saznanja da su sind-
romu izgaranja najizloženije osobe zaposlene u delatnostima čija
priroda posla uključuje intenzivne kontakte (zdravstveni radnici,
psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, prosvetni radnici itd.).
Međutim opšteprihvaćen je koncept da nema zanimanja koje nije
pogođeno „burnout“ sindromom za šta su uglavnom odgovorni pro-
širivanje radnih obaveza i zadataka, njihovo usložnjavanje, veća od-
govornost, veštine i kompetentnost koji se očekuju od zaposlenih.
Imajući u vidu učestalost, težinu i posledice sindroma izgaranja,
veliko interesovanje naučne i stručne javnosti za ovaj fenomen iz-
gleda potpuno opravdano. U našoj zemlji istraživanja na ovu temu
su se uglavnom ograničavala na zdravstvene radnike, socijalne rad-
nike i nastavnike, i u tim istraživanjima je potvrđeno postojanje
sindroma izgaranja kod zaposlenih u navedenim profesijama.
Razmatrajući srodnost profesije defektologa i navedenih pro-
fila u tzv. „pomagačkim profesijama“, kao i specifičnosti pro-
blematike klijenata sa kojima se defektolozi susreću u svom radu,
javila se ideja da se uradi istaživanje kojim bi se ispitalo pri-
sustvo rizika za nastanak „burnout“ sindroma kod defektologa u
radu sa gluvom i nagluvom decom. Polazeći od činjenice da je razvoj
verbalne i neverbalne komunikacije kod ove dece osnovno sredstvo.........
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T1  - Stres u profesiji surdopedagoga
EP  - 152
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241
ER  - 
@book{
author = "Karić, Jasmina and Jovanović, Vesna",
year = "2014",
abstract = "U novije vreme u stručnoj literaturi se sve češće pominje sind-
rom izgaranja na poslu (eng. burnout) kao značajna pojava i oteža-
vajući činilac u radu pripadnika mnogih profesija. U razvijenim
industrijalizovanim zemljama sveta već dve decenije se ozbiljno
pristupa istraživanju navedenog fenomena zbog njegovog negati-
vnog uticaja, kako direktno na samog zaposlenog, tako i indirektno
na njegovo radno i šire društveno okruženje. Ako se osoba često
oseća umorno, a umor vodi do pada radne efikasnosti i ličnih po-
stignuća, ako ima utisak profesionalne nekompetentnosti, da nije
dorasla radnim zadacima i očekivanjima poslodavca, ako se povlači
iz socijalnih kontakata, moguće je da ti simptomi ukazuju na pojavu
sindroma izgaranja.
Istraživanja sindroma izgaranja mogu se podeliti u dva značaj-
na perioda. Prvi, pionirski period, započeo je 70-ih godina XX
veka u Sjedinjenim Američkim Državama radovima Frojdenberga i Maslačeve. Maslačeva, kao socijalni psiholog u središte svog istra-
živanja stavila je emocije koje su nastajale kao produkt delovanja hro-
ničnih interpersonalnih stresora prisutnih u radnom okruženju
osoba koje rade sa ljudima. Drugi, empirijski period u proučavanju
ovog fenomena, počeo je 80-ih godina XX veka. U istraživanjima iz
tog perioda uz primenu upitnika Maslach Burnout Inventory (MBI), uo-
čena je povezanost sindroma izgaranja sa stresom na radnom mestu. Od
90-ih godina prošlog veka proučavanje se širi i na evropske zemlje.
Na temu sindroma izgaranja urađene su mnogobrojne studije koje
ukazuju na sve veću prisutnost ovog problema kod zaposlenih u svim
profesijama. Čak je i Svetska zdravstvena organizacija pre više od
deset godina proglasila da stres na radnom mestu poprima razmere
svetske epidemije. Istraživanjima se došlo do saznanja da su sind-
romu izgaranja najizloženije osobe zaposlene u delatnostima čija
priroda posla uključuje intenzivne kontakte (zdravstveni radnici,
psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, prosvetni radnici itd.).
Međutim opšteprihvaćen je koncept da nema zanimanja koje nije
pogođeno „burnout“ sindromom za šta su uglavnom odgovorni pro-
širivanje radnih obaveza i zadataka, njihovo usložnjavanje, veća od-
govornost, veštine i kompetentnost koji se očekuju od zaposlenih.
Imajući u vidu učestalost, težinu i posledice sindroma izgaranja,
veliko interesovanje naučne i stručne javnosti za ovaj fenomen iz-
gleda potpuno opravdano. U našoj zemlji istraživanja na ovu temu
su se uglavnom ograničavala na zdravstvene radnike, socijalne rad-
nike i nastavnike, i u tim istraživanjima je potvrđeno postojanje
sindroma izgaranja kod zaposlenih u navedenim profesijama.
Razmatrajući srodnost profesije defektologa i navedenih pro-
fila u tzv. „pomagačkim profesijama“, kao i specifičnosti pro-
blematike klijenata sa kojima se defektolozi susreću u svom radu,
javila se ideja da se uradi istaživanje kojim bi se ispitalo pri-
sustvo rizika za nastanak „burnout“ sindroma kod defektologa u
radu sa gluvom i nagluvom decom. Polazeći od činjenice da je razvoj
verbalne i neverbalne komunikacije kod ove dece osnovno sredstvo.........",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
title = "Stres u profesiji surdopedagoga",
pages = "152",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241"
}
Karić, J.,& Jovanović, V.. (2014). Stres u profesiji surdopedagoga. 
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241
Karić J, Jovanović V. Stres u profesiji surdopedagoga. 2014;:null-152.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241 .
Karić, Jasmina, Jovanović, Vesna, "Stres u profesiji surdopedagoga" (2014),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2241 .

Uticaj dijabetes melitusa na debljinu rožnjače

Senćanić, Ivan; Stamenković, Miroslav; Jovanović, Vesna; Babović, Siniša; Jakšić, Vesna; Marković, Petar

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Senćanić, Ivan
AU  - Stamenković, Miroslav
AU  - Jovanović, Vesna
AU  - Babović, Siniša
AU  - Jakšić, Vesna
AU  - Marković, Petar
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/776
AB  - Ultrastrukturne promene rožnjače kod osoba obolelih od dijabetes melitusa (DM) opisane su u ranijim radovima. Cilj istraživanja je bio poređenje centralne debljine rožnjače (CDR) osoba obolelih od DM bez retinopatije u stadijumu neproliferativne i proliferativne dijabetičke retinopa-tije sa CDR zdravih osoba kontrolne grupe.
Metode rada: Ukupno je ispitana 121 osoba sa DM i 125 zdravih osoba. Kontrolnu grupu su činile osobe individualno uparene prema polu i starosti sa bolesnicima iz studijske grupe. Svi ispitanici su podvrgnuti oftalmološkom pregledu, koji je obuhvatio pregled očnog dna i merenje CDR ultrazvučnim pahimetrom. Oči ispitanika sa DM su, prema kriterijumima Early Treatment Diabetic Retinopathy Study, podeljene u tri grupe: grupu bez dijabetičke retinopatije (NDR), sa neprolife-rativnom dijabetičkom retinopatijom (NPDR) i proliferativnom dijabetičkom retinopatijom (PDR). U istraživanje je uključeno samo jedno oko svakog ispitanika. 
Rezultati: Prosečna vrednost CDR bolesnika sa DM bila je 570,52±31,81 μm, a zdravih ispitanika 541,42±27,82 μm. Razlika u CDR između dve posmatrane grupe bila je statistički visoko značajna (p<0,0001). Najveća prosečna vrednost CDR izmerena je u grupi PDR (585,97±28,58 μm), potom u grupi NPDR (570,84±30,27 μm), a naposletku u grupi NDR (559,80±31,55 μm). Statistički značajna razlika zabeležena je između grupa NDR i PDR (p<0,001), kao i grupa NPDR i PDR (p<0,05). Razlika između grupa NDR i NPDR nije bila statistički značajna (p>0,05).
Zaključak: Veća CDR je utvrđena kod osoba sa DM u poređenju sa zdravim ispitanicima. Najveća CDR je ustanovljena u grupi očiju sa PDR; slede grupe NPDR i NDR.
AB  - Introduction Ultrastructural changes in corneas of patients with diabetes mellitus have been previously described. Objective The aim of this study was to compare central corneal thickness (CDR) values in diabetic patients without retinopathy at the stage of diabetic nonproliferative and proliferative retinopathy and CDR in a control group of healthy subjects. Methods The study included 121 diabetic patients and 125 healthy subjects matched according to gender and age. Each patient underwent ophthalmological examination involving a dilated fundus examination and CDR measurement using the ultrasound pachymeter. The eyes of diabetic patients were classified according to Early Treatment Diabetic Retinopathy Study into three groups: without diabetic retinopathy (NDR), with nonproliferative diabetic retinopathy (NPDR) and a group with proliferative diabetic retinopathy (PDR). Only one eye of each subject was chosen for the study. Results The mean CDR value was significantly higher in the diabetic group (570.52 +/- 31.81 mu m) compared with the control group (541.42 +/- 27.82 mu m). The difference between the two groups was statistically significant (p lt 0.0001). The highest mean CDR value was recorded in the PDR group (585.97 +/- 28.58 mu m), followed by the NPDR group (570.84 +/- 30.27 mu m), whereas the lowest mean CDR value was recorded in the NDR group (559.80 +/- 31.55 mu m). There was a statistically significant difference in CDR between the NDR and PDR groups, as well as between the NPDR and PDR groups (p lt 0.001, p lt 0.05 respectively). No significant difference was recorded between the NDR and NPDR groups (p>0.05). Conclusion CDR of diabetic patients was higher compared to healthy subjects. The highest mean value of CDR was registered in the PDR group, followed by the NPDR and the NDR groups.
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - Uticaj dijabetes melitusa na debljinu rožnjače
T1  - Influence of Diabetes Mellitus on Corneal Thickness
EP  - 534
IS  - 9-10
SP  - 529
VL  - 142
DO  - 10.2298/SARH1410529S
ER  - 
@article{
author = "Senćanić, Ivan and Stamenković, Miroslav and Jovanović, Vesna and Babović, Siniša and Jakšić, Vesna and Marković, Petar",
year = "2014",
abstract = "Ultrastrukturne promene rožnjače kod osoba obolelih od dijabetes melitusa (DM) opisane su u ranijim radovima. Cilj istraživanja je bio poređenje centralne debljine rožnjače (CDR) osoba obolelih od DM bez retinopatije u stadijumu neproliferativne i proliferativne dijabetičke retinopa-tije sa CDR zdravih osoba kontrolne grupe.
Metode rada: Ukupno je ispitana 121 osoba sa DM i 125 zdravih osoba. Kontrolnu grupu su činile osobe individualno uparene prema polu i starosti sa bolesnicima iz studijske grupe. Svi ispitanici su podvrgnuti oftalmološkom pregledu, koji je obuhvatio pregled očnog dna i merenje CDR ultrazvučnim pahimetrom. Oči ispitanika sa DM su, prema kriterijumima Early Treatment Diabetic Retinopathy Study, podeljene u tri grupe: grupu bez dijabetičke retinopatije (NDR), sa neprolife-rativnom dijabetičkom retinopatijom (NPDR) i proliferativnom dijabetičkom retinopatijom (PDR). U istraživanje je uključeno samo jedno oko svakog ispitanika. 
Rezultati: Prosečna vrednost CDR bolesnika sa DM bila je 570,52±31,81 μm, a zdravih ispitanika 541,42±27,82 μm. Razlika u CDR između dve posmatrane grupe bila je statistički visoko značajna (p<0,0001). Najveća prosečna vrednost CDR izmerena je u grupi PDR (585,97±28,58 μm), potom u grupi NPDR (570,84±30,27 μm), a naposletku u grupi NDR (559,80±31,55 μm). Statistički značajna razlika zabeležena je između grupa NDR i PDR (p<0,001), kao i grupa NPDR i PDR (p<0,05). Razlika između grupa NDR i NPDR nije bila statistički značajna (p>0,05).
Zaključak: Veća CDR je utvrđena kod osoba sa DM u poređenju sa zdravim ispitanicima. Najveća CDR je ustanovljena u grupi očiju sa PDR; slede grupe NPDR i NDR., Introduction Ultrastructural changes in corneas of patients with diabetes mellitus have been previously described. Objective The aim of this study was to compare central corneal thickness (CDR) values in diabetic patients without retinopathy at the stage of diabetic nonproliferative and proliferative retinopathy and CDR in a control group of healthy subjects. Methods The study included 121 diabetic patients and 125 healthy subjects matched according to gender and age. Each patient underwent ophthalmological examination involving a dilated fundus examination and CDR measurement using the ultrasound pachymeter. The eyes of diabetic patients were classified according to Early Treatment Diabetic Retinopathy Study into three groups: without diabetic retinopathy (NDR), with nonproliferative diabetic retinopathy (NPDR) and a group with proliferative diabetic retinopathy (PDR). Only one eye of each subject was chosen for the study. Results The mean CDR value was significantly higher in the diabetic group (570.52 +/- 31.81 mu m) compared with the control group (541.42 +/- 27.82 mu m). The difference between the two groups was statistically significant (p lt 0.0001). The highest mean CDR value was recorded in the PDR group (585.97 +/- 28.58 mu m), followed by the NPDR group (570.84 +/- 30.27 mu m), whereas the lowest mean CDR value was recorded in the NDR group (559.80 +/- 31.55 mu m). There was a statistically significant difference in CDR between the NDR and PDR groups, as well as between the NPDR and PDR groups (p lt 0.001, p lt 0.05 respectively). No significant difference was recorded between the NDR and NPDR groups (p>0.05). Conclusion CDR of diabetic patients was higher compared to healthy subjects. The highest mean value of CDR was registered in the PDR group, followed by the NPDR and the NDR groups.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "Uticaj dijabetes melitusa na debljinu rožnjače, Influence of Diabetes Mellitus on Corneal Thickness",
pages = "534-529",
number = "9-10",
volume = "142",
doi = "10.2298/SARH1410529S"
}
Senćanić, I., Stamenković, M., Jovanović, V., Babović, S., Jakšić, V.,& Marković, P.. (2014). Uticaj dijabetes melitusa na debljinu rožnjače. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 142(9-10), 529-534.
https://doi.org/10.2298/SARH1410529S
Senćanić I, Stamenković M, Jovanović V, Babović S, Jakšić V, Marković P. Uticaj dijabetes melitusa na debljinu rožnjače. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2014;142(9-10):529-534.
doi:10.2298/SARH1410529S .
Senćanić, Ivan, Stamenković, Miroslav, Jovanović, Vesna, Babović, Siniša, Jakšić, Vesna, Marković, Petar, "Uticaj dijabetes melitusa na debljinu rožnjače" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 142, no. 9-10 (2014):529-534,
https://doi.org/10.2298/SARH1410529S . .
3
1
2