@conference{
author = "Kalajdžić, Olivera and Bakoč, Andrijana and Perućica, Ranka and Stojković, Irena",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Terminom antisocijalno ponašanje najčešće se označavaju ponašanja
kojima se ugrožavaju prava i imovina drugih ljudi, a koja su destruktivna i
štetna po sredinu i proizvode negativne socijalne posljedice. Djeca sa intelektualnom
ometenošću
su
u
većem
riziku
za
nastanak
bihevioralnih
problema
u
odnosu
na
vršnjake
tipičnog
razvoja.
Procjena
učestalosti
antisocijalnog
ponašanja
u
ovoj
populaciji
razlikuje
se
od
studije
do
studije,
a
prisustvo
različitih
oblika
izmijenjenog
ponašanja
jedan
je
od
indikatora
kvaliteta
života.
Cilj:
Cilj istraživanja je ispitivanje prisustva antisocijalnog ponašanja i
utvrđivanje razlike u nivou antisocijalnog ponašanja u odnosu na pol, uzrast i
opšti uspjeh učenika sa lakom intelektualnom ometenošću.
Metode: U radu je korišten empirijsko-neeksperimentalni metod, a uzorak istraživanja
činilo
je
50
učenika
sa
lakom
intelektualnom
ometenošću.
Obuhvaćeni
su
ispitanici oba pola, kalendarskog uzrasta od sedam do dvanaest godina
(AS = 9,82, SD = 1,36). Kao instrumenti istraživanja korišteni su sociodemografski
upitnik
i
Skala
antisocijalnog
ponašanja
koja
je
sastavni
dio
Skale
za
procjenu
socijalnog
ponašanja
u
školi
(The
School
Behavior
Scale)
za
evidentiranje
problema u
ponašanju
učenika.
Rezultati:
Dobijeni
rezultati
pokazuju
da
vrijednosti
medijana
distribucije
problema
u
ponašanju
kod
djece
sa
lakom
intelektualnom
ometenošću
naginju
ka
nižim
vrijednostima
(Mdn
=
61,00).
Između
dječaka
i
djevojčica
sa
lakom
intelektualnom
ometenošću ne postoji statistički značajna razlika u ispoljavanju
antisocijalnog ponašanja (Mann-Whitney U = 281,000; p = 0,706).
Učenici mlađeg i starijeg školskog uzrasta ne razlikuju se statistički značaj-
no u ispoljavanju antisocijalnog ponašanja (Mann- Whitney U = 56,500; p =
0,277). Školski uspjeh učenika ne predstavlja statistički značajnu determinantu
antisocijalnog ponašanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću (χ
2
=
0,483; df = 3; p = 0,923). Zaključak: Ispitanici iz našeg uzorka ne pokazuju veću učestalost problema u
ponašanju. Nezavisne varijable (pol, uzrast i školski uspjeh) ne dovode do razlika
u
ispoljavanju
antisocijalnog
ponašanja.
Identifikovanje
i
razumijevanje
uzroka
i
posljedica
antisocijalnog
ponašanja
učenika
sa
intelektualnom
ometenošću
neophodan
je
korak
u
planiranju
preventivnih
i
tretmanskih programa
kako bi se preduprijedili ili ublažili bihevioralniproblemi učenika. U cilju identifikacije
determinanti
antisocijalnog
ponašanja,
u
obzir
treba
uzeti
i
biološke
i
sredinske,
ali i
dodatne
mjere
sociodemografskih
varijabli., Introduction: The term antisocial behavior most often refers to behaviors that threaten
the rights and property of other people, are destructive and harmful to the environment and
produce negative social consequences. Children with intellectual disabilities are at a higher
risk of developing behavioral problems compared to peers with typical development. The
assessment of the frequency of antisocial behavior in this population differs from study to
study, and the presence of different forms of altered behavior is one of the indicators of the
quality of life.
Aim: The objective of the research was to examine the presence of antisocial behavior
and determine the difference in the level of antisocial behavior in relation to gender, age, and
general success of students with mild intellectual disabilities.
Methods: Empirical-non-experimental method was used in the study, and the research
sample consisted of 50 students with mild intellectual disabilities. The sample included
participants of both genders, 7-12 years of age (M=9.82, SD=1.36). A socio-demographic
questionnaire and the Antisocial Behavior Scale (The School Behavior Scale) were used
as research instruments, which is an integral part of the Scale for the Assessment of Social
Behavior at School for recording problems in student behavior.
Results: The obtained results show that the values of the median distribution of behavior
problems in children with mild intellectual disability tend towards lower values (Mdn=61.00).
There is no statistically significant difference between boys and girls with mild intellectual
disability in the manifestation of antisocial behavior (Mann-Whitney U=281.000; p=0.706).
Students of younger school age and students of older school age do not differ statistically
significantly in the manifestation of antisocial behavior (Mann-Whitney U= 56.500; p=0.277).
School success of students is not a statistically significant determinant of antisocial behavior
of students with mild intellectual disability (χ
2
=0.483; df=3, p=0.923).
Conclusion: The subjects of our sample do not show a higher frequency of behavioral
problems. Independent variables (gender, age and school performance) do not lead to
differences in the manifestation of antisocial behavior. Identifying and understanding the
causes and consequences of antisocial behavior of students with intellectual disabilities
is a necessary step in planning preventive and treatment programs in order to prevent or
alleviate behavioral problems of students. In order to identify the determinants of antisocial
behavior, biological and environmental, as well as additional measures of sociodemographic
variables, should be taken into account.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Determinante antisocijalnog ponašanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću, Determinants of antisocial behavior of students with intellectual disabilities",
pages = "538-529",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5380"
}
