@phdthesis{
author = "Petković, Nikola",
year = "2015",
abstract = "Zanemarivanje i zlostavljanje dece predstavlja pojavu koja prati celokupnu istoriju čovečanstva. Specifičnost vulnerabilnosti najmlađih, kao i niz socioloških osobenosti uticali su na to da nasilje nad decom egzistira kao konstanta praktično u svim društvima i istorijskim epohama. Premda je poslednjih decenija, na globalnom nivou, primetan značajan napor u pogledu ostvarivanja veće zaštite i poštovanja prava dece, održivost visoke učestalosti zanemarivanja i zlostavljanja je potvrđena u brojnim epidemiološkim studijama. Ovo se ističe kako u nerazvijenim državama Afrike i Azije, tako i u ekonomski vodećim državama zapadne Evrope i SAD. Upravo u tom smislu, Republika Srbija kao država koja je poslednjih decenija višestruko opterećena različitim društvenim turbulencijama predstavlja područje sa visokim zahtevima istraživanja učestalosti i osobenosti nasilja nad decom, postojećih mehanizama zaštite i njihove efikasnosti, te mogućih puteva unapređenja društvenog odgovora na ovu pojavu. U odnosu na to postaviće se i ciljevi ove doktorske disertacije koja pored pregleda relevantnih teorijskih i empirijskih radova u ovoj oblasti uključuje i istraživanje epidemioloških i fenomenoloških osobenosti zanemarivanja i zlostavljanja dece u Srbiji. Sa ciljem identifikovanja etioloških tendencija u radu će biti analiziran veći broj hipoteza o vezi nezavisnih varijalbi na niovu samog deteta, zlostavljača, porodice deteta, odnosno negovatelja, te učestalosti javljanja viktimizacije. Konačno, sa ciljem mapiranja eventualnih potreba i mogućnosti korekcije društvenog odgovora u radu će biti predstavljeni rezultati istraživanja stavova profesionalaca angažovanih u različitim sektorima društvenog reagovanja na pojavu nasilja nad najmlađima. Svi dobijeni rezultati mogu se koristiti u osmišljavanju i unapređenju konkretnih preventivnih aktivnosti i širih preventivnih strategija. Tako je istraživanjem utvrđeno da je na nivou celokupnog uzroka registrovano 199 slučajeva zanemarivanja i zlostavljanja dece sa incidencom na niovu od 1,94/1000. Pri tome najviše slučajeva je identifikovano u Vojvodini (38,19%), zatim u zapadnoj/jugozapadnoj Srbiji (27,13%), istočnoj/jugoistočnoj Srbiji (18%), odnosno Beogradu (16,58%). Istovremeno, utvrđeno je da kao najčešća forma nasilja nad decompojavljuje psihološko zlostavljanje (54,77%), zatim fizičko (41,20%), zanemarivanje (39,19%), odnosno kao najmanje učestala forma seksualno zlostavljanje dece (21,60%). U pogledu rodnih karakteristika žrtava ZZD utvđena je relativna ujednačenost, sa 48,14% dečaka, odnosno 51,75% devojčica.",
publisher = "Универзитет у Београду, Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију",
journal = "Универзитет у Београду",
title = "Zanemarivanje i zlostavljanje dece u Srbiji - fenomenologija, etiologija i društvena reakcija, Child neglect and abuse in Serbia - phenomenology, etiology and social reaction",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_4837"
}