Veljković, Jasna

Link to this page

Authority KeyName Variants
1886b97f-aa54-4f75-b47d-43ae69a0fc4c
  • Veljković, Jasna (2)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Samoprocena angažovanja učenika sa smetnjama u razvoju u školskom kontekstu

Davidović, Dragomir; Davidović, Maja; Sretenović, Ivana; Veljković, Jasna

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Davidović, Dragomir
AU  - Davidović, Maja
AU  - Sretenović, Ivana
AU  - Veljković, Jasna
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5418
AB  - Uvod: Angažovanje učenika u školi predstavlja stepen do kojeg se učenici ulažu, koliko
su motivisani i voljni da učestvuju u nastavnim i vannastavnim aktivnostima u svojoj
školi, što u velikoj meri ima uticaj na njihov budući akademski i profesionalni uspeh. Cilj:
Cilj ovog istraživanja je da se ispita samoprocena angažovanosti učenika sa smetnjama
u razvoju u školskom kontekstu. Metode: Uzorak istraživanja sastojao se od 148 učenika
sa smetnjama u razvoju, oba pola (61.5% dečaka), prosečnog uzrasta 13.9 godina, koji
pohađaju inkluzivne i osnovne škole za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju i
invaliditetom. Za utvrđivanje angažovanosti korišćena je Skala angažovanosti učenika.
Rezultati: Dobijeni rezultati pokazuju da su kod većine učenika sa smetnjama u razvoju
bihevioralna i emocionalna angažovanost na višem nivou od kognitivne i da sa uzrastom
raste nivo angažovanosti na bihevioralnoj i kognitivnoj komponenti. Istovremeno,
na domenu kognitivno angažovanje statistički značajno više skorove imali su učenici
koji pohađaju škole za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom. Zaključak:
Bihevioralno, emocionalno i kognitivno angažovanje doživljava se kao potencijalno
efikasan odgovor na probleme koji se javljaju kod učenika sa smetnjama u razvoju i
trebalo bi ga uzeti u obzir prilikom prevencije problematičnih obrazaca koji se mogu
javiti u vezi sa školskim kontekstom.
AB  - Introduction. Student engagement in school represents the degree to which students are invested, motivated, and willing to participate in curricular and extracurricular activities at their school, which greatly influences their future academic and professional success. Objective. The aim of our research was to examine the self-assessment of the engagement of students with developmental disabilities in the school context. Methods. The research sample consisted of 148 students with developmental disabilities, of both genders (61.5% boys), with an average age of 13.9 years, attending inclusive and elementary schools for the education of students with developmental disabilities. The School Engagement Scale was used to determine engagement. Results. The main results showed that in the majority of students with developmental disabilities, behavioral and emotional engagement was at a higher level than cognitive engagement and that the level of engagement in the behavioral and cognitive components increased with age. At the same time, students who attended schools for students with developmental disabilities had statistically significantly higher scores on the cognitive engagement domain. Conclusion. Behavioral, emotional, and cognitive engagement is perceived as a potentially effective response to problems that occur in students with developmental disabilities and should be considered when preventing problematic patterns that may arise in the school context.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Samoprocena angažovanja učenika sa smetnjama u razvoju u školskom kontekstu
T1  - Self-assessment of the engagement of students with  disabilities in the school context
EP  - 326
IS  - 4
SP  - 313
VL  - 22
DO  - 10.5937/specedreh22-43497
ER  - 
@article{
author = "Davidović, Dragomir and Davidović, Maja and Sretenović, Ivana and Veljković, Jasna",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Angažovanje učenika u školi predstavlja stepen do kojeg se učenici ulažu, koliko
su motivisani i voljni da učestvuju u nastavnim i vannastavnim aktivnostima u svojoj
školi, što u velikoj meri ima uticaj na njihov budući akademski i profesionalni uspeh. Cilj:
Cilj ovog istraživanja je da se ispita samoprocena angažovanosti učenika sa smetnjama
u razvoju u školskom kontekstu. Metode: Uzorak istraživanja sastojao se od 148 učenika
sa smetnjama u razvoju, oba pola (61.5% dečaka), prosečnog uzrasta 13.9 godina, koji
pohađaju inkluzivne i osnovne škole za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju i
invaliditetom. Za utvrđivanje angažovanosti korišćena je Skala angažovanosti učenika.
Rezultati: Dobijeni rezultati pokazuju da su kod većine učenika sa smetnjama u razvoju
bihevioralna i emocionalna angažovanost na višem nivou od kognitivne i da sa uzrastom
raste nivo angažovanosti na bihevioralnoj i kognitivnoj komponenti. Istovremeno,
na domenu kognitivno angažovanje statistički značajno više skorove imali su učenici
koji pohađaju škole za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom. Zaključak:
Bihevioralno, emocionalno i kognitivno angažovanje doživljava se kao potencijalno
efikasan odgovor na probleme koji se javljaju kod učenika sa smetnjama u razvoju i
trebalo bi ga uzeti u obzir prilikom prevencije problematičnih obrazaca koji se mogu
javiti u vezi sa školskim kontekstom., Introduction. Student engagement in school represents the degree to which students are invested, motivated, and willing to participate in curricular and extracurricular activities at their school, which greatly influences their future academic and professional success. Objective. The aim of our research was to examine the self-assessment of the engagement of students with developmental disabilities in the school context. Methods. The research sample consisted of 148 students with developmental disabilities, of both genders (61.5% boys), with an average age of 13.9 years, attending inclusive and elementary schools for the education of students with developmental disabilities. The School Engagement Scale was used to determine engagement. Results. The main results showed that in the majority of students with developmental disabilities, behavioral and emotional engagement was at a higher level than cognitive engagement and that the level of engagement in the behavioral and cognitive components increased with age. At the same time, students who attended schools for students with developmental disabilities had statistically significantly higher scores on the cognitive engagement domain. Conclusion. Behavioral, emotional, and cognitive engagement is perceived as a potentially effective response to problems that occur in students with developmental disabilities and should be considered when preventing problematic patterns that may arise in the school context.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Samoprocena angažovanja učenika sa smetnjama u razvoju u školskom kontekstu, Self-assessment of the engagement of students with  disabilities in the school context",
pages = "326-313",
number = "4",
volume = "22",
doi = "10.5937/specedreh22-43497"
}
Davidović, D., Davidović, M., Sretenović, I.,& Veljković, J.. (2023). Samoprocena angažovanja učenika sa smetnjama u razvoju u školskom kontekstu. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 22(4), 313-326.
https://doi.org/10.5937/specedreh22-43497
Davidović D, Davidović M, Sretenović I, Veljković J. Samoprocena angažovanja učenika sa smetnjama u razvoju u školskom kontekstu. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2023;22(4):313-326.
doi:10.5937/specedreh22-43497 .
Davidović, Dragomir, Davidović, Maja, Sretenović, Ivana, Veljković, Jasna, "Samoprocena angažovanja učenika sa smetnjama u razvoju u školskom kontekstu" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 22, no. 4 (2023):313-326,
https://doi.org/10.5937/specedreh22-43497 . .

Kognitivna rehabilitacija dementnih pacijenata

Leposavić, Ivana; Veljković, Jasna

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Leposavić, Ivana
AU  - Veljković, Jasna
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3774
AB  - Uvod: Demencija je postojano i progresivno neurodegenerativno stanje glo- balnog opadanja kognitivnih funkcija koje se najčešće javlja u starijem život- nom dobu. Različiti tipovi demencije u blagom i umerenom stadijumu ima- ju posebne profile kognitivnih promena koje se registruju neuropsihološkim testiranjem, ali sa napredovanjem bolesti ove razlike su sve manje uočljive.
Kognitivne disfunkcije koje dovode do teškoća u svakodnevnom funkcioni- sanju predstavljaju suštinsku karakteristiku demencija napredujući od blažih teškoća u ranom stadijumu bolesti pa sve do potpune zavisnosti teško demen- tnih osoba od tuđe pomoći u bazičnim aktivnostima svakodnevnog života.
Ograničena efikasnost farmakoterapije kao i naučne činjenice koje govore u prilog moždanog plasticiteta su osnovni razlozi porasta interesovanja za nefarmakološke tretmane dementnih bolesnika. Vremenom, razvijena su tri tipa kognitivnih nefarmakoloških intervencija namenjenih poboljšanju ko- gnitivnog funkcionisanja dementnih osoba. Kognitivna stimulacija obuhvata širok spektar nespecifičnih vežbi namenjenih osnaživanju socijalnog i kogni- tivnog funkcionisanja. Kognitivni trening ima za cilj održavanje ili poboljša- nje posebnih aspekata kognitivnog funkcionisanja (npr. pažnje ili pamćenja) kroz strukturisanu i vođenu praksu koja se sprovodi individualno ili grupno.
Konačno, kognitivna rehabilitacija je individualizovana intervencija koja je fo- kusirana striktno na potrebe konkretne osobe. Naglasak je na poboljšanju ili održavanju kognitivnih sposobnosti koje su povezane sa obavljanjem svakod- nevnih zadataka, kompenzujući oštećenja i podržavajući nezavisno življenje.
Svi tipovi intervencija u ovakvom programu moraju da se sprovode pod kon- trolom profesionalnih terapeuta.
Cilj: Prikazati osnovne principe, strategije i tehnike kognitivne rehabilitacije.
Metod: Analiza savremene literature namenjene proučavanju kognitivne re- habilitacije demencija.
Rezultati: Osobe sa blagom i umerenom demecijom zadržavaju, u značaj- noj meri, kognitivne i bihevioralne kapacitete i sposobne su za bihevioralne promene i učenje izvesnih novih informacija ukoliko im se omogući adekvatna podrška.  Zbog  toga,  obezbeđujući  strategije  koje se oslanjaju na očuvane funkcije moguće je kompenzovati postignuća u znatno oštećenijim oblastima kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Kognitivna rehabilitacija se razmatra kao najefikasnija intervencija jer može da uspori progresiju kognitivnog opadanja kod osoba sa demencijom.
AB  - Introduction: Dementia is a stable and progressive neurodegenerative condition of global decline of cognitive functions, which mostly occurs at an older age. Different types of dementia in its mild and moderate stadium have special profiles of cognitive changes which are registered by neuropsychological tests. As the illness progresses, these differences become less noticeable. Cognitive disfunctions that lead to difficulties in everyday functioning are major characteristics  of  dementia.  They can progress from mild difficulties at early stages of the disease, up to complete dependence of patients on others when basic activities of everyday life are concerned. Limited efficiency  of  pharmacotherapy and scientific facts that speak in favor of brain plasticity are main reasons of increased interest in non- pharmacological treatments of patients with dementia. Over time, three different types of cognitive non-pharmacological interventions aimed towards enhancing cognitive functioning of patients with dementia have been created. Cognitive stimulation includes a large spectrum of unspecific exercises dedicated to enhancing social and cognitive functioning. The aim of cognitive training is to maintain or enhance special aspects of cognitive functioning (e.g. attention or memory) through structural and guided practice which is carried out individually or in groups. Finally, cognitive rehabilitation is an individualized intervention which is focused strictly on the needs of a specific person. It focuses on enhancing or maintaining cognitive abilities related to carrying out everyday tasks, by compensating damages and by enhancing independent life. All types of interventions in these programs need to be carried out under control of professional therapists.
Aim: To present basic principles, strategies and techniques of cognitive rehabilitation.
Method: Analysis of contemporary literature dedicated to analyzing cognitive rehabilitations of dementia.
Results: People with mild and moderate dementia significantly retain cognitive and behavior capacities and they are capable of behavioral changes and of learning certain new information, given they are provided adequate support. Thus, by providing strategies that rely on preserved functions, it is possible to compensate achievements in severely damaged areas of cognitive abilities.
Conclusion: Cognitive rehabilitation is being considered as the most efficient intervention, because it can slow down the progression of cognitive decline in patients with dementia.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Kognitivna rehabilitacija dementnih pacijenata
T1  - Cognitive rehabilitation of patients with dementia
EP  - 64
SP  - 57
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3774
ER  - 
@conference{
author = "Leposavić, Ivana and Veljković, Jasna",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Demencija je postojano i progresivno neurodegenerativno stanje glo- balnog opadanja kognitivnih funkcija koje se najčešće javlja u starijem život- nom dobu. Različiti tipovi demencije u blagom i umerenom stadijumu ima- ju posebne profile kognitivnih promena koje se registruju neuropsihološkim testiranjem, ali sa napredovanjem bolesti ove razlike su sve manje uočljive.
Kognitivne disfunkcije koje dovode do teškoća u svakodnevnom funkcioni- sanju predstavljaju suštinsku karakteristiku demencija napredujući od blažih teškoća u ranom stadijumu bolesti pa sve do potpune zavisnosti teško demen- tnih osoba od tuđe pomoći u bazičnim aktivnostima svakodnevnog života.
Ograničena efikasnost farmakoterapije kao i naučne činjenice koje govore u prilog moždanog plasticiteta su osnovni razlozi porasta interesovanja za nefarmakološke tretmane dementnih bolesnika. Vremenom, razvijena su tri tipa kognitivnih nefarmakoloških intervencija namenjenih poboljšanju ko- gnitivnog funkcionisanja dementnih osoba. Kognitivna stimulacija obuhvata širok spektar nespecifičnih vežbi namenjenih osnaživanju socijalnog i kogni- tivnog funkcionisanja. Kognitivni trening ima za cilj održavanje ili poboljša- nje posebnih aspekata kognitivnog funkcionisanja (npr. pažnje ili pamćenja) kroz strukturisanu i vođenu praksu koja se sprovodi individualno ili grupno.
Konačno, kognitivna rehabilitacija je individualizovana intervencija koja je fo- kusirana striktno na potrebe konkretne osobe. Naglasak je na poboljšanju ili održavanju kognitivnih sposobnosti koje su povezane sa obavljanjem svakod- nevnih zadataka, kompenzujući oštećenja i podržavajući nezavisno življenje.
Svi tipovi intervencija u ovakvom programu moraju da se sprovode pod kon- trolom profesionalnih terapeuta.
Cilj: Prikazati osnovne principe, strategije i tehnike kognitivne rehabilitacije.
Metod: Analiza savremene literature namenjene proučavanju kognitivne re- habilitacije demencija.
Rezultati: Osobe sa blagom i umerenom demecijom zadržavaju, u značaj- noj meri, kognitivne i bihevioralne kapacitete i sposobne su za bihevioralne promene i učenje izvesnih novih informacija ukoliko im se omogući adekvatna podrška.  Zbog  toga,  obezbeđujući  strategije  koje se oslanjaju na očuvane funkcije moguće je kompenzovati postignuća u znatno oštećenijim oblastima kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Kognitivna rehabilitacija se razmatra kao najefikasnija intervencija jer može da uspori progresiju kognitivnog opadanja kod osoba sa demencijom., Introduction: Dementia is a stable and progressive neurodegenerative condition of global decline of cognitive functions, which mostly occurs at an older age. Different types of dementia in its mild and moderate stadium have special profiles of cognitive changes which are registered by neuropsychological tests. As the illness progresses, these differences become less noticeable. Cognitive disfunctions that lead to difficulties in everyday functioning are major characteristics  of  dementia.  They can progress from mild difficulties at early stages of the disease, up to complete dependence of patients on others when basic activities of everyday life are concerned. Limited efficiency  of  pharmacotherapy and scientific facts that speak in favor of brain plasticity are main reasons of increased interest in non- pharmacological treatments of patients with dementia. Over time, three different types of cognitive non-pharmacological interventions aimed towards enhancing cognitive functioning of patients with dementia have been created. Cognitive stimulation includes a large spectrum of unspecific exercises dedicated to enhancing social and cognitive functioning. The aim of cognitive training is to maintain or enhance special aspects of cognitive functioning (e.g. attention or memory) through structural and guided practice which is carried out individually or in groups. Finally, cognitive rehabilitation is an individualized intervention which is focused strictly on the needs of a specific person. It focuses on enhancing or maintaining cognitive abilities related to carrying out everyday tasks, by compensating damages and by enhancing independent life. All types of interventions in these programs need to be carried out under control of professional therapists.
Aim: To present basic principles, strategies and techniques of cognitive rehabilitation.
Method: Analysis of contemporary literature dedicated to analyzing cognitive rehabilitations of dementia.
Results: People with mild and moderate dementia significantly retain cognitive and behavior capacities and they are capable of behavioral changes and of learning certain new information, given they are provided adequate support. Thus, by providing strategies that rely on preserved functions, it is possible to compensate achievements in severely damaged areas of cognitive abilities.
Conclusion: Cognitive rehabilitation is being considered as the most efficient intervention, because it can slow down the progression of cognitive decline in patients with dementia.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Kognitivna rehabilitacija dementnih pacijenata, Cognitive rehabilitation of patients with dementia",
pages = "64-57",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3774"
}
Leposavić, I.,& Veljković, J.. (2021). Kognitivna rehabilitacija dementnih pacijenata. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 57-64.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3774
Leposavić I, Veljković J. Kognitivna rehabilitacija dementnih pacijenata. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:57-64.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3774 .
Leposavić, Ivana, Veljković, Jasna, "Kognitivna rehabilitacija dementnih pacijenata" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):57-64,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3774 .