Cvijetić, Marija

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-2441-9071
  • Cvijetić, Marija (24)
Projects

Author's Bibliography

Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću

Kaljača, Svetlana; Žunić Pavlović, Vesna; Dučić, Bojan; Cvijetić, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - CONF
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Žunić Pavlović, Vesna
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4951
AB  - Odrasle osobe sa intelektualnom ometenošću su u većem riziku od slabijeg kva-
liteta života u odnosu na tipičnu populaciju sa kojom dele isto socijalno
okruženje. Na ukupan indeks kvaliteta života, kao i na pojedinačne domene,
utiču udruženo različiti personalni i socijalni činioci, čija prediktivna
vrednost i funkcionalna uloga variraju.
Najznačajnije determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektu-
alnom ometenošću su: dostupnost individualizovane socijalne podrške koja je u
skladu sa autentičnim potrebama i ciljevima pojedinca, tip stanovanja, sto-
pa zapošljavanja, stavovi tipične populacije, nivo socijalne participacije,
indeks razvijenosti svakodnevnih životnih veština i veština samoodređenja
i prisustvo komorbiditeta.
Utvrđivanje prediktora kvaliteta života odraslih osoba sa intelektual-
nom ometenošću omogućava bolje planiranje i implementaciju korisnih indi-
vidualnih rehabilitacionih procedura kojima se unapređuje kvalitet života
i životno zadovoljstvo ovih osoba.
AB  - Adults with intellectual disability are at
greater risk of poorer quality of life compared
to the typical population with whom they
share the same social environment. Different
personal and social factors, whose predictive
values and functional roles vary, jointly
affect the overall quality of life index and its
domains.
The most significant quality of life
determinants in adults with intellectual
disability include the following: the
availability of individualized social support
that meets an individual’s authentic needs
and goals, type of housing, employment rate,
attitudes of the typical population, level of
social participation, development index of daily living and self-determination skills, and
comorbidity.
Determining the quality of life predictors in
adults with intellectual disability enables
better planning and implementation of useful
individual rehabilitation procedures that
improve their quality of life and satisfaction.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću
T1  - Personal and environmental factors as quality of life determinants in adults with intellectual disability
EP  - 66
SP  - 61
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951
ER  - 
@conference{
author = "Kaljača, Svetlana and Žunić Pavlović, Vesna and Dučić, Bojan and Cvijetić, Marija",
year = "2022",
abstract = "Odrasle osobe sa intelektualnom ometenošću su u većem riziku od slabijeg kva-
liteta života u odnosu na tipičnu populaciju sa kojom dele isto socijalno
okruženje. Na ukupan indeks kvaliteta života, kao i na pojedinačne domene,
utiču udruženo različiti personalni i socijalni činioci, čija prediktivna
vrednost i funkcionalna uloga variraju.
Najznačajnije determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektu-
alnom ometenošću su: dostupnost individualizovane socijalne podrške koja je u
skladu sa autentičnim potrebama i ciljevima pojedinca, tip stanovanja, sto-
pa zapošljavanja, stavovi tipične populacije, nivo socijalne participacije,
indeks razvijenosti svakodnevnih životnih veština i veština samoodređenja
i prisustvo komorbiditeta.
Utvrđivanje prediktora kvaliteta života odraslih osoba sa intelektual-
nom ometenošću omogućava bolje planiranje i implementaciju korisnih indi-
vidualnih rehabilitacionih procedura kojima se unapređuje kvalitet života
i životno zadovoljstvo ovih osoba., Adults with intellectual disability are at
greater risk of poorer quality of life compared
to the typical population with whom they
share the same social environment. Different
personal and social factors, whose predictive
values and functional roles vary, jointly
affect the overall quality of life index and its
domains.
The most significant quality of life
determinants in adults with intellectual
disability include the following: the
availability of individualized social support
that meets an individual’s authentic needs
and goals, type of housing, employment rate,
attitudes of the typical population, level of
social participation, development index of daily living and self-determination skills, and
comorbidity.
Determining the quality of life predictors in
adults with intellectual disability enables
better planning and implementation of useful
individual rehabilitation procedures that
improve their quality of life and satisfaction.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću, Personal and environmental factors as quality of life determinants in adults with intellectual disability",
pages = "66-61",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951"
}
Kaljača, S., Žunić Pavlović, V., Dučić, B.,& Cvijetić, M.. (2022). Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 61-66.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951
Kaljača S, Žunić Pavlović V, Dučić B, Cvijetić M. Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:61-66.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951 .
Kaljača, Svetlana, Žunić Pavlović, Vesna, Dučić, Bojan, Cvijetić, Marija, "Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):61-66,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951 .

The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability

Cvijetić, Marija; Kaljača, Svetlana; Glumbić, Nenad

(Routledge, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Glumbić, Nenad
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4558
AB  - Studies have indicated that the level of autonomy of people with intellectual disability is influenced by personal and environmental factors. The aims of this cross-sectional and correlational study were to determine a correlation between the level of autonomy in adults with intellectual disability, on the one hand, and specific personal and environmental factors, on the other hand, and to determine the predictors of the achieved level of autonomy. Adults with mild and moderate intellectual disabilities (N = 128) completed self-report Autonomy subscale of The Arc’s Self-Determination Scale: Adult Version and the Choice Questionnaire. Their executive functions were assessed individually. Data on participants’ social skills were obtained from their caretakers using the Vineland Adaptive Behaviour Scale – Socialisation domain. The results indicated a significant positive correlation between participants’ level of autonomous behaviour and their age, social skills, availability of choice and executive functions. Significant independent predictors of the autonomy level were availability of choice, type of housing, gender and age of the participants. It is concluded that it is important to apply the procedures designed to develop the skills of independent decision-making as well as support the encouragement of independent housing.
PB  - Routledge
T2  - International Journal of Disability, Development and Education
T1  - The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability
EP  - 16
IS  - 0
SP  - 1
VL  - 0
DO  - 10.1080/1034912X.2021.1989669
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Kaljača, Svetlana and Glumbić, Nenad",
year = "2021",
abstract = "Studies have indicated that the level of autonomy of people with intellectual disability is influenced by personal and environmental factors. The aims of this cross-sectional and correlational study were to determine a correlation between the level of autonomy in adults with intellectual disability, on the one hand, and specific personal and environmental factors, on the other hand, and to determine the predictors of the achieved level of autonomy. Adults with mild and moderate intellectual disabilities (N = 128) completed self-report Autonomy subscale of The Arc’s Self-Determination Scale: Adult Version and the Choice Questionnaire. Their executive functions were assessed individually. Data on participants’ social skills were obtained from their caretakers using the Vineland Adaptive Behaviour Scale – Socialisation domain. The results indicated a significant positive correlation between participants’ level of autonomous behaviour and their age, social skills, availability of choice and executive functions. Significant independent predictors of the autonomy level were availability of choice, type of housing, gender and age of the participants. It is concluded that it is important to apply the procedures designed to develop the skills of independent decision-making as well as support the encouragement of independent housing.",
publisher = "Routledge",
journal = "International Journal of Disability, Development and Education",
title = "The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability",
pages = "16-1",
number = "0",
volume = "0",
doi = "10.1080/1034912X.2021.1989669"
}
Cvijetić, M., Kaljača, S.,& Glumbić, N.. (2021). The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability. in International Journal of Disability, Development and Education
Routledge., 0(0), 1-16.
https://doi.org/10.1080/1034912X.2021.1989669
Cvijetić M, Kaljača S, Glumbić N. The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability. in International Journal of Disability, Development and Education. 2021;0(0):1-16.
doi:10.1080/1034912X.2021.1989669 .
Cvijetić, Marija, Kaljača, Svetlana, Glumbić, Nenad, "The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability" in International Journal of Disability, Development and Education, 0, no. 0 (2021):1-16,
https://doi.org/10.1080/1034912X.2021.1989669 . .
2
1

The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability

Cvijetić, Marija; Kaljača, Svetlana; Glumbić, Nenad

(Routledge [Commercial Publisher], 2021)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Glumbić, Nenad
PY  - 2021
UR  - https://doi.org/10.1080/1034912X.2021.1989669
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3742
AB  - Studies have indicated that the level of autonomy of people with intellectual disability is influenced by personal and environmental factors. The aims of this cross-sectional and correlational study were to determine a correlation between the level of autonomy in adults with intellectual disability, on the one hand, and specific personal and environmental factors, on the other hand, and to determine the predictors of the achieved level of autonomy. Adults with mild and moderate intellectual disabilities (N = 128) completed self-report Autonomy subscale of The Arc’s Self-Determination Scale: Adult Version and the Choice Questionnaire. Their executive functions were assessed individually. Data on participants’ social skills were obtained from their caretakers using the Vineland Adaptive Behaviour Scale – Socialisation domain. The results indicated a significant positive correlation between participants’ level of autonomous behaviour and their age, social skills, availability of choice and executive functions. Significant independent predictors of the autonomy level were availability of choice, type of housing, gender and age of the participants. It is concluded that it is important to apply the procedures designed to develop the skills of independent decision-making as well as support the encouragement of independent housing.
PB  - Routledge [Commercial Publisher]
T2  - International Journal of Disability, Development and Education
T1  - The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability
EP  - 16
IS  - 0
SP  - 1
VL  - 0
DO  - 10.1080/1034912X.2021.1989669
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Kaljača, Svetlana and Glumbić, Nenad",
year = "2021",
abstract = "Studies have indicated that the level of autonomy of people with intellectual disability is influenced by personal and environmental factors. The aims of this cross-sectional and correlational study were to determine a correlation between the level of autonomy in adults with intellectual disability, on the one hand, and specific personal and environmental factors, on the other hand, and to determine the predictors of the achieved level of autonomy. Adults with mild and moderate intellectual disabilities (N = 128) completed self-report Autonomy subscale of The Arc’s Self-Determination Scale: Adult Version and the Choice Questionnaire. Their executive functions were assessed individually. Data on participants’ social skills were obtained from their caretakers using the Vineland Adaptive Behaviour Scale – Socialisation domain. The results indicated a significant positive correlation between participants’ level of autonomous behaviour and their age, social skills, availability of choice and executive functions. Significant independent predictors of the autonomy level were availability of choice, type of housing, gender and age of the participants. It is concluded that it is important to apply the procedures designed to develop the skills of independent decision-making as well as support the encouragement of independent housing.",
publisher = "Routledge [Commercial Publisher]",
journal = "International Journal of Disability, Development and Education",
title = "The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability",
pages = "16-1",
number = "0",
volume = "0",
doi = "10.1080/1034912X.2021.1989669"
}
Cvijetić, M., Kaljača, S.,& Glumbić, N.. (2021). The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability. in International Journal of Disability, Development and Education
Routledge [Commercial Publisher]., 0(0), 1-16.
https://doi.org/10.1080/1034912X.2021.1989669
Cvijetić M, Kaljača S, Glumbić N. The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability. in International Journal of Disability, Development and Education. 2021;0(0):1-16.
doi:10.1080/1034912X.2021.1989669 .
Cvijetić, Marija, Kaljača, Svetlana, Glumbić, Nenad, "The Role of Personal and Environmental Factors in Autonomous Behaviour of People with Intellectual Disability" in International Journal of Disability, Development and Education, 0, no. 0 (2021):1-16,
https://doi.org/10.1080/1034912X.2021.1989669 . .
2
1

Pružanje podrške u okviru prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošću

Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija; Nikolić, Suzana

(Drustvo defektologa Srbije, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Nikolić, Suzana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3547
AB  - Iako se poslednjih godina o seksualnom zlostavljanju i visokoj prevalenciji ove vrste nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošcu sve više govori, ipak postoji mali broj konkretnih programa intervencije koji bi doprineli pre- venciji u ovoj oblasti.
Cilj ovog rada bio je da se pregledom dostupne literature prikažu razliciti aspekti i speci.ficnosti prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektu- alnom ometenošcu, kao i predložene intervencije u cilju smanjenja inciden- cije ove pojave.
Rezultatima se pokazuje da postoji mali broj istraživanja u ovoj oblasti, kao i da su programi prevencije uglavnom orijentisani na odrasle osobe ženskog pola s lakom i umerenom intelektualnom ometenošcu. Istraživanja ukazuju na to da je neophodno razmotriti licne karakteristike osoba s intelektualnom ometenošcu, kao i sredinske i kulturološke cinioce pri planiranju, primeni i vrednovanju programa intervencije.
Izazov buducim istraživacima trebalo bi da budu razvoj i intenzivnija pri- mena programa koji bi obuhvatali širi spektar podrške u domenu prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošcu.
AB  - Although there are increased discussions about sexual abuse and high prevalence of this type of abuse against persons with intellectual disability lately, there are only few intervention programs which can contribute to prevention in this area.
’e goal of this review was to show di-erent aspects and specifics of sexual violence prevention programs against persons with intellectual disability and suggested interventions for incidence reduction of this phenomenon.
Results have shown that there are few studies in this area, as that the prevention programs are mostly oriented on adult women with mild and moderate intellectual disability. Many studies suggest that is necessary to consider personal characteristics of persons with intellectual disability, as well as environmental and cultural impacts in planning, implementation and evaluation of intervention programs.
’e  challenge  for  future  researchers  should  be  to  develop  and  intensify the implementation of programs that would include a wider range of support in the field of prevention of sexual violence against people with intellectual disabilities.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Pružanje podrške u okviru prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošću
T1  - Support needs in domain of sexual violence prevention programs against persons with intellectual disability
EP  - 76
IS  - 1
SP  - 61
VL  - 27
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3547
ER  - 
@article{
author = "Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija and Nikolić, Suzana",
year = "2021",
abstract = "Iako se poslednjih godina o seksualnom zlostavljanju i visokoj prevalenciji ove vrste nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošcu sve više govori, ipak postoji mali broj konkretnih programa intervencije koji bi doprineli pre- venciji u ovoj oblasti.
Cilj ovog rada bio je da se pregledom dostupne literature prikažu razliciti aspekti i speci.ficnosti prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektu- alnom ometenošcu, kao i predložene intervencije u cilju smanjenja inciden- cije ove pojave.
Rezultatima se pokazuje da postoji mali broj istraživanja u ovoj oblasti, kao i da su programi prevencije uglavnom orijentisani na odrasle osobe ženskog pola s lakom i umerenom intelektualnom ometenošcu. Istraživanja ukazuju na to da je neophodno razmotriti licne karakteristike osoba s intelektualnom ometenošcu, kao i sredinske i kulturološke cinioce pri planiranju, primeni i vrednovanju programa intervencije.
Izazov buducim istraživacima trebalo bi da budu razvoj i intenzivnija pri- mena programa koji bi obuhvatali širi spektar podrške u domenu prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošcu., Although there are increased discussions about sexual abuse and high prevalence of this type of abuse against persons with intellectual disability lately, there are only few intervention programs which can contribute to prevention in this area.
’e goal of this review was to show di-erent aspects and specifics of sexual violence prevention programs against persons with intellectual disability and suggested interventions for incidence reduction of this phenomenon.
Results have shown that there are few studies in this area, as that the prevention programs are mostly oriented on adult women with mild and moderate intellectual disability. Many studies suggest that is necessary to consider personal characteristics of persons with intellectual disability, as well as environmental and cultural impacts in planning, implementation and evaluation of intervention programs.
’e  challenge  for  future  researchers  should  be  to  develop  and  intensify the implementation of programs that would include a wider range of support in the field of prevention of sexual violence against people with intellectual disabilities.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Pružanje podrške u okviru prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošću, Support needs in domain of sexual violence prevention programs against persons with intellectual disability",
pages = "76-61",
number = "1",
volume = "27",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3547"
}
Todorović, J., Cvijetić, M.,& Nikolić, S.. (2021). Pružanje podrške u okviru prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošću. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 27(1), 61-76.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3547
Todorović J, Cvijetić M, Nikolić S. Pružanje podrške u okviru prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošću. in Beogradska defektološka škola. 2021;27(1):61-76.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3547 .
Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, Nikolić, Suzana, "Pružanje podrške u okviru prevencije seksualnog nasilja nad osobama s intelektualnom ometenošću" in Beogradska defektološka škola, 27, no. 1 (2021):61-76,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3547 .

Odnos samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću

Cvijetić, Marija; Kaljača, Svetlana; Glumbić, Nenad

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Glumbić, Nenad
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1256
AB  - Introduction. Self-determination of people with intellectual disability has been the subject of a large number of foreign studies in recent decades, while in our country this topic is insufficiently researched. Studies indicate that the manifestation of self-determined behavior can be influenced by various personal factors, including social skills. Objective. The aim of this study was to determine the significance of the relation between the level of self-determination in people with mild and moderate intellectual disability and their social skills. The sample included 128 subjects with mild and moderate intellectual disability, of both sexes, aged 21 to 58 years (M = 33.77, SD = 9.27). Methods. Self-determination was assessed using the Self-Determination Scale, while social skills data were collected using three subscales (the Socialization domain) of Vineland Adaptive Behavior Scale. Results. The results showed that persons with mild intellectual disability had a statistically significant higher overall level of self-determination and social skills, compared to persons with moderate intellectual disability. Statistically significant correlation between the level of self-determination and the level of social skills, observed through total scores on the used instruments, was found for the sub-sample of persons with moderate intellectual disability, but not for the sub-sample of persons with mild intellectual disability. Identified patterns of correlation between individual components of self-determination and domains of social skills indicated the specifics of the relation between these two concepts for each sub-sample. Conclusion. The obtained results indicate the need for detailed study of the levels and profiles of self-determination and social skills in persons with different levels of intellectual disability, as well as for careful interpretation of the correlation of the examined variables.
AB  - Samoodređenje osoba sa intelektualnom ometenošću poslednjih decenija predstavlja predmet velikog broja inostranih studija, dok je u našoj sredini TA tema nedovoljno istražena. Studije ukazuju da na ispoljavanje samoodređenog ponašanja mogu uticati različiti personalni činioci, među kojima su i socijalne veštine. Cilj: Cilj ovog istraživanja bilo je utvrđivanje značajnosti povezanosti izmedu nivoa razvijenosti samoodređenja kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću i njihovih socijalnih veština. Metode: Uzorak je činilo 128 ispitanika s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću, oba pola, starosti od 21 do 58 godina (AS = 33.77, SD = 9.27). Samoodređenje je ispitano primenom Skale samoodređenja, dok su podaci o socijalnim veštinama prikupljeni primenom tri podskale (domen Socijalizacija) Vinelandove skale adaptivnog ponašanja. Rezultati: Rezultati su pokazali da osobe s lakom intelektualnom ometenošću imaju statistički značajno viši ukupan nivo samoodređenja i socijalnih veština, u poređenju sa osobama s umerenom intelektualnom ometenošću. Statistički značajna povezanost između nivoa samoodređenja i nivoa socijalnih veština, posmatrana kroz ukupne skorove na primenjenim instrumentima, utvrđena je za poduzorak osoba s umerenom intelektualnom ometenošću, ali ne i za poduzorak osoba s lakom intelektualnom ometenošću. Utvrđeni obrasci povezanosti između pojedinih komponenata samoodređenja i domena socijalnih veština ukazali su na specifičnosti veze između ova dva koncepta za svaki od poduzoraka. Zaključak: Dobijeni rezultati upućuju na potrebu za detaljnim istraživanjem nivoa i profila samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s različitim nivoom težine intelektualne ometenosti, kao i za pažljivim tumačenjem povezanosti ispitivanih varijabli.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Odnos samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću
T1  - Relation between self-determination and social skills in people with mild and moderate intellectual disability
EP  - 90
IS  - 2
SP  - 71
VL  - 19
DO  - 10.5937/specedreh19-26446
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Kaljača, Svetlana and Glumbić, Nenad",
year = "2020",
abstract = "Introduction. Self-determination of people with intellectual disability has been the subject of a large number of foreign studies in recent decades, while in our country this topic is insufficiently researched. Studies indicate that the manifestation of self-determined behavior can be influenced by various personal factors, including social skills. Objective. The aim of this study was to determine the significance of the relation between the level of self-determination in people with mild and moderate intellectual disability and their social skills. The sample included 128 subjects with mild and moderate intellectual disability, of both sexes, aged 21 to 58 years (M = 33.77, SD = 9.27). Methods. Self-determination was assessed using the Self-Determination Scale, while social skills data were collected using three subscales (the Socialization domain) of Vineland Adaptive Behavior Scale. Results. The results showed that persons with mild intellectual disability had a statistically significant higher overall level of self-determination and social skills, compared to persons with moderate intellectual disability. Statistically significant correlation between the level of self-determination and the level of social skills, observed through total scores on the used instruments, was found for the sub-sample of persons with moderate intellectual disability, but not for the sub-sample of persons with mild intellectual disability. Identified patterns of correlation between individual components of self-determination and domains of social skills indicated the specifics of the relation between these two concepts for each sub-sample. Conclusion. The obtained results indicate the need for detailed study of the levels and profiles of self-determination and social skills in persons with different levels of intellectual disability, as well as for careful interpretation of the correlation of the examined variables., Samoodređenje osoba sa intelektualnom ometenošću poslednjih decenija predstavlja predmet velikog broja inostranih studija, dok je u našoj sredini TA tema nedovoljno istražena. Studije ukazuju da na ispoljavanje samoodređenog ponašanja mogu uticati različiti personalni činioci, među kojima su i socijalne veštine. Cilj: Cilj ovog istraživanja bilo je utvrđivanje značajnosti povezanosti izmedu nivoa razvijenosti samoodređenja kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću i njihovih socijalnih veština. Metode: Uzorak je činilo 128 ispitanika s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću, oba pola, starosti od 21 do 58 godina (AS = 33.77, SD = 9.27). Samoodređenje je ispitano primenom Skale samoodređenja, dok su podaci o socijalnim veštinama prikupljeni primenom tri podskale (domen Socijalizacija) Vinelandove skale adaptivnog ponašanja. Rezultati: Rezultati su pokazali da osobe s lakom intelektualnom ometenošću imaju statistički značajno viši ukupan nivo samoodređenja i socijalnih veština, u poređenju sa osobama s umerenom intelektualnom ometenošću. Statistički značajna povezanost između nivoa samoodređenja i nivoa socijalnih veština, posmatrana kroz ukupne skorove na primenjenim instrumentima, utvrđena je za poduzorak osoba s umerenom intelektualnom ometenošću, ali ne i za poduzorak osoba s lakom intelektualnom ometenošću. Utvrđeni obrasci povezanosti između pojedinih komponenata samoodređenja i domena socijalnih veština ukazali su na specifičnosti veze između ova dva koncepta za svaki od poduzoraka. Zaključak: Dobijeni rezultati upućuju na potrebu za detaljnim istraživanjem nivoa i profila samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s različitim nivoom težine intelektualne ometenosti, kao i za pažljivim tumačenjem povezanosti ispitivanih varijabli.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Odnos samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću, Relation between self-determination and social skills in people with mild and moderate intellectual disability",
pages = "90-71",
number = "2",
volume = "19",
doi = "10.5937/specedreh19-26446"
}
Cvijetić, M., Kaljača, S.,& Glumbić, N.. (2020). Odnos samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 19(2), 71-90.
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26446
Cvijetić M, Kaljača S, Glumbić N. Odnos samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2020;19(2):71-90.
doi:10.5937/specedreh19-26446 .
Cvijetić, Marija, Kaljača, Svetlana, Glumbić, Nenad, "Odnos samoodređenja i socijalnih veština kod osoba s lakom i umerenom intelektualnom ometenošću" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 19, no. 2 (2020):71-90,
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26446 . .
2
1

Teorija uma i problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću

Cvijetić, Marija; Đorđević, Mirjana

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Đorđević, Mirjana
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1246
AB  - Introduction. Behavioral problems are more common in people with intellectual disability than in typical population and present an obstacle to their adaptive functioning and social inclusion. Since adjusted social behavior requires, among other things, an adequate understanding and interpretation of thoughts and behavior of others, theory of mind could be one of the factors of adjusted behavior and behavioral problems in people with intellectual disability. Objective. The aim of this paper is to single out the research in which the issue of the relationship between the ability of theory of mind and behavioral problems of people with intellectual disabilities has been addressed, through a literature review. Methods. Insight into the available literature was performed by searching the electronic databases that are available through the services of the Serbian Library Consortium for Coordinated Acquisition - KOBSON, as well as through Google Scholar and Research Gate. Results. Based on the analyzed research results, it can be concluded that there is a negative correlation between theory of mind and behavioral problems, both in children and in adolescents and adults with intellectual disabilities. While some studies have found a direct link between theory of mind and behavioral problems, others have found that this link is indirect, whereby the role of intermediaries tend to have executive functions, social acceptance, quality of parental interaction and resilience. Conclusion. Since the results of several studies suggest that more advanced theory of mind enables more successful social interactions and more adjusted behavior, it is necessary to enrich the education of people with intellectual disability with contents related to understanding thoughts, emotions, desires and intentions, as one of the elements of approach to treatment, in order to prevent problematic behaviors.
AB  - Problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću prisutni su češće nego kod osoba tipične populacije i predstavljaju prepreku njihovom adaptivnom funkcionisanju i društvenoj uključenosti. Budući da je za prilagođeno socijalno ponašanje potrebno, između ostalog, adekvatno razumevanje i tumačenje misli i ponašanja drugih osoba, teorija uma mogla bi biti jedan od faktora prilagođenog ponašanja i problema u ponašanju osoba s intelektualnom ometenošću. Cilj: Cilj ovog rada je da se pregledom literature izdvoje istraživanja u kojima je obrađivana problematika odnosa između sposobnosti teorije uma i problema u ponašanju osoba s intelektualnom ometenošću. Metode: Uvid u dostupnu literaturu izvršen je pretraživanjem elektronskih baza podataka koje su dostupne preko servisa Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku - KOBSON, kao i pretragama preko pretraživača Google Scholar i Research Gate. Rezultati: Na osnovu analiziranih rezultata istraživanja može se zaključiti da postoji negativna korelacija između sposobnosti teorije uma i problema u ponašanju, kako kod dece, tako i kod adolescenata i odraslih osoba s intelektualnom ometenošću. Dok je u nekim istraživanjima utvrđena direktna povezanost između sposobnosti teorije uma i problema u ponašanju, u drugim istraživanjima je utvrđeno da je ta povezanost posredna, pri čemu ulogu posrednika uglavnom imaju egzekutivne funkcije, socijalna prihvaćenost, kvalitet interakcije s roditeljima i rezilijentnost. Zaključak: Budući da rezultati više studija sugerišu da naprednija teorija uma omogućava uspešnije socijalne interakcije i prilagođenije ponašanje, potrebno je edukaciju osoba s intelektualnom ometenošću obogatiti sadržajima koji se odnose na razumevanje misli, emocija, želja i namera, kao jedan od elemenata pristupa tretmanu, u cilju preveniranja problematičnih oblika ponašanja.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Teorija uma i problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću
T1  - Theory of mind and problem behavior in people with intellectual disability
EP  - 278
IS  - 4
SP  - 263
VL  - 19
DO  - 10.5937/specedreh19-30274
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Đorđević, Mirjana",
year = "2020",
abstract = "Introduction. Behavioral problems are more common in people with intellectual disability than in typical population and present an obstacle to their adaptive functioning and social inclusion. Since adjusted social behavior requires, among other things, an adequate understanding and interpretation of thoughts and behavior of others, theory of mind could be one of the factors of adjusted behavior and behavioral problems in people with intellectual disability. Objective. The aim of this paper is to single out the research in which the issue of the relationship between the ability of theory of mind and behavioral problems of people with intellectual disabilities has been addressed, through a literature review. Methods. Insight into the available literature was performed by searching the electronic databases that are available through the services of the Serbian Library Consortium for Coordinated Acquisition - KOBSON, as well as through Google Scholar and Research Gate. Results. Based on the analyzed research results, it can be concluded that there is a negative correlation between theory of mind and behavioral problems, both in children and in adolescents and adults with intellectual disabilities. While some studies have found a direct link between theory of mind and behavioral problems, others have found that this link is indirect, whereby the role of intermediaries tend to have executive functions, social acceptance, quality of parental interaction and resilience. Conclusion. Since the results of several studies suggest that more advanced theory of mind enables more successful social interactions and more adjusted behavior, it is necessary to enrich the education of people with intellectual disability with contents related to understanding thoughts, emotions, desires and intentions, as one of the elements of approach to treatment, in order to prevent problematic behaviors., Problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću prisutni su češće nego kod osoba tipične populacije i predstavljaju prepreku njihovom adaptivnom funkcionisanju i društvenoj uključenosti. Budući da je za prilagođeno socijalno ponašanje potrebno, između ostalog, adekvatno razumevanje i tumačenje misli i ponašanja drugih osoba, teorija uma mogla bi biti jedan od faktora prilagođenog ponašanja i problema u ponašanju osoba s intelektualnom ometenošću. Cilj: Cilj ovog rada je da se pregledom literature izdvoje istraživanja u kojima je obrađivana problematika odnosa između sposobnosti teorije uma i problema u ponašanju osoba s intelektualnom ometenošću. Metode: Uvid u dostupnu literaturu izvršen je pretraživanjem elektronskih baza podataka koje su dostupne preko servisa Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku - KOBSON, kao i pretragama preko pretraživača Google Scholar i Research Gate. Rezultati: Na osnovu analiziranih rezultata istraživanja može se zaključiti da postoji negativna korelacija između sposobnosti teorije uma i problema u ponašanju, kako kod dece, tako i kod adolescenata i odraslih osoba s intelektualnom ometenošću. Dok je u nekim istraživanjima utvrđena direktna povezanost između sposobnosti teorije uma i problema u ponašanju, u drugim istraživanjima je utvrđeno da je ta povezanost posredna, pri čemu ulogu posrednika uglavnom imaju egzekutivne funkcije, socijalna prihvaćenost, kvalitet interakcije s roditeljima i rezilijentnost. Zaključak: Budući da rezultati više studija sugerišu da naprednija teorija uma omogućava uspešnije socijalne interakcije i prilagođenije ponašanje, potrebno je edukaciju osoba s intelektualnom ometenošću obogatiti sadržajima koji se odnose na razumevanje misli, emocija, želja i namera, kao jedan od elemenata pristupa tretmanu, u cilju preveniranja problematičnih oblika ponašanja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Teorija uma i problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću, Theory of mind and problem behavior in people with intellectual disability",
pages = "278-263",
number = "4",
volume = "19",
doi = "10.5937/specedreh19-30274"
}
Cvijetić, M.,& Đorđević, M.. (2020). Teorija uma i problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 19(4), 263-278.
https://doi.org/10.5937/specedreh19-30274
Cvijetić M, Đorđević M. Teorija uma i problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2020;19(4):263-278.
doi:10.5937/specedreh19-30274 .
Cvijetić, Marija, Đorđević, Mirjana, "Teorija uma i problemi u ponašanju kod osoba s intelektualnom ometenošću" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 19, no. 4 (2020):263-278,
https://doi.org/10.5937/specedreh19-30274 . .

Samoodređenje odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću

Cvijetić, Marija

(Универзитет у Београду, Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију, 2020)

TY  - THES
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2020
UR  - http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=7903
UR  - https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:23242/bdef:Content/download
UR  - http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=32215049
UR  - https://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/17837
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3559
AB  - Samoodređenje čini skup veština, znanja i uverenja koja omogućavaju pojedincu da samostalno usmeri svoje ponašanje ka željenom cilju. Poslednjih nekoliko decenija u literaturi je primetno povećano interesovanje za samoodređenje osoba sa intelektualnom ometenošću, koje se smatra značajnim aspektom kvaliteta života. Uprkos tome, u našoj sredini gotovo da ne postoje istraživanja u čijem su fokusu nivo, profil ili činioci samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću.Iz navedenih razloga, ciljevi ovog istraživanja odnosili su se na utvrđivanje nivoa samoodređenja kod odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću i povezanosti između dostignutog nivoa samoodređenja, sa jedne strane, i odabranih socio-demografskih činilaca, ličnih karakteristika ispitanika i faktora okruženja, sa druge strane.Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je ukupno 128 odraslih osoba sa lakom intelektualnom ometenošću i umerenom intelektualnom ometenošću, oba pola, starosti od 21,23 do 57,89 godina (AS=33,77; SD=9,27). Prema tipu stanovanja, uzorak je podeljen u tri grupe: ispitanike koji stanuju u svojim primarnim porodicama (N=46), ispitanike koji stanuju u institucijama stacionarnog tipa (N=40) i ispitanike obuhvaćene programom stanovanja uz podršku (N=42).Podaci o kontrolnim varijablama prikupljeni su putem demografskog upitnika, konstruisanog za potrebe ovog istraživanja. Za dobijanje podataka koji se odnose na nezavisne varijable upotrebljeni su: zadaci za procenu bazičnih mehanizama egzekutivnih funkcija (radne memorije, inhibitorne kontrole i kognitivne fleksibilnosti), tri supskale Vinelandove skale za procenu socijalnih veština (Sparrow, Cicchetti & Balla, 2006), Upitnik o vršenju izbora (The Choice Questionnaire; Stancliff & Parmenter, 1999) i set kriterijuma za utvrđivanje težine deficita u adaptivnom funkcionisanju (APA, 2013). Informacije koje su se odnosile na zavisnu varijablu prikupljene su primenom Skale samoodređenja (The Arc’s Self-determination Scale; Wehmeyer & Kelchner, 1995).Dobijeni rezultati pokazuju prisustvo određenih specifičnosti u profilu samoodređenja osoba sa lakom intelektualnom ometenošću i umerenom intelektualnom ometenošću, koje su ispoljene kroz razlike u nivou razvijenosti pojedinih komponenti samoodređenja (autonomije, samoregulacije, psihološke osnaženosti i samorealizacije).Ispitanici sa lakom intelektualnom ometenošću imaju značajno viši ukupan nivo samoodređenja (r=0,000), kao i nivo autonomije (r=0,002) i samoregulacije (r=0,000), u odnosu na ispitanike sa umerenom intelektualnom ometenošću, nezavisno od tipa stanovanja. Razlike u odnosu na pol utvrđene su samo u domenu autonomije (r=0,014), u korist ispitanica, dok su razlike u odnosu na starosnu dob utvrđene na nivou autonomije (r=0,031) i ukupnog samoodređenja (r=0,039), u korist starijih ispitanika. Stanovanje uz podršku je najpodsticajnije okruženje za razvoj samoodređenja, budući da ispitanici uključeni u ovaj program stanovanja imaju viši nivo samoodređenja, u odnosu na one koji stanuju u svojim primarnim porodicama (r=0,000) ili u institucijama stacionarnog tipa (r=0,000).Rezultati našeg istraživanja ukazuju na to da je nivo samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću značajno pozitivno povezan sa sledećim faktorima: nivoom socijalnih veština (r=0,000), kvalitetom slobodnog vremena (r=0,000), nivoom adaptivnog funkcionisanja (r=0,000) i bolje razvijenim egzekutivnim funkcijama – radnom memorijom (r=0,000), inhibitornom kontrolom (r=0,000) i kognitivnom fleksibilnošću (r=0,000). U grupi od 11 personalnih i sredinskih faktora, uključenih u analizu, identifikovana su četiri faktora koji imaju značajan pojedinačni prediktivni doprinos nivou razvijenosti samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću: dostupnost izbora (r=0,000), tip stanovanja (r=0,000), nivo adaptivnog funkcionisanja (r=0,017) i kvalitet radne memorije ispitanika (r=0,026). Prediktivna vrednost dostupnosti prilika za vršenje izbora upadljivo je viša u odnosu na ostale identifikovane prediktore.Na osnovu rezultata našeg istraživanja, može se zaključiti da je za unapređenje samoodređenja neophodno podsticati razvoj određenih sposobnosti i kompetencija same osobe sa intelektualnom ometenošću, ali i obezbediti optimalne sredinske uslove. Imajući u vidu da smo utvrdili da veći uticaj na nivo samoodređenja imaju spoljašnji faktori, naši rezultati su ohrabrujući u pogledu mogućnosti za razvijanje samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću u odraslom dobu.
AB  - Self-determination represents a set of skills, knowledge and beliefs that enable individuals to self-direct their behaviour towards the desired goal. Over the last several decades, in scientific literature, there has been a markedly increased interest in the self-determination of persons with intellectual disabilities, which is considered to be a significant aspect of the quality of life. Regardless of that fact, there had been hardly any studies focusing on the level, profile or factors of self-determination of persons with intellectual disabilities in our surroundings.For the above reasons, the goals of this research were to establish the level of self-determination in adults with intellectual disabilities and the relationship between the achieved level of self-determination, on the one hand, and the selected socio-demographic factors, personal characteristics of respondents and environmental factors, on the other.The research sample included a total of 128 adults with mild intellectual disability and moderate intellectual disability, of both sexes, aged 21.23 to 57.89 years (M=33.77; SD=9.27). When it comes to the types of housing, the sample was divided into three groups: respondents residing in their primary families (N=46); respondents residing in residential institutions (N=40) and respondents included in the assisted housing program (N=42).Data on the control variables were collected by using a demographic questionnaire, constructed for the purposes of this research. Data related to the independent variables were collected by using the following instruments: tasks for the assessment of the basic mechanisms of executive functions (working memory, inhibitory control and cognitive flexibility), three subscales of the Vineland scale for the assessment of social skills (Sparrow, Cicchetti & Balla, 2006), the Choice Questionnaire (Stancliff & Parmenter, 1999), and a set of criteria for determining the severity of deficits in adaptive functioning (APA, 2013). Information related to the dependent variable was collected by using the Arc’s Self-Determination Scale (Wehmeyer & Kelchner, 1995).The obtained results have shown the presence of certain specificities in the profile of self-determination of persons with mild intellectual disability and moderate intellectual disability, expressed through the differences in the level of development of individual components of self-determination (autonomy, self-regulation, psychological empowerment and self-realization). Respondents with mild intellectual disability have shown a significantly higher overall level of self-determination (p=0.000), as well as autonomy (p=0.002) and self-regulation (p=0.000), compared to respondents with moderate intellectual disability, regardless of the type of housing. Genderdifferences were found only in the domain of autonomy (p=0.014), in favour of the female respondents, while differences in relation to age were determined in the level of autonomy (p=0.031) and overall self-determination (p=0.039), in favour of older respondents. Assisted housing was proven to be the most conducive environment for the development of self-determination, given that respondents included in this housing program had a higher level of self-determination, compared to those residing in their primary families (p=0.000) or residential institutions (p=0.000).The results of this research indicate that the level of self-determination of persons with intellectual disabilities is significantly positively related to the following factors: level of social skills (p=0.000), quality of leisure time (p=0.000), level of adaptive functioning (p=0.000) and better developed executive functions – working memory (p=0.000), inhibitory control (p=0.000) and cognitive flexibility (p=0.000). In a group of 11 personal and environmental factors included in the analysis, four factors were identified as having a significant individual predictive contribution to the level of development of self-determination of people with intellectual disabilities: availability of choice (p=0.000), type of housing (p=0.000), level of adaptive functioning (p=0.017), and quality of working memory (p=0.026) of the respondents. The predictive value of the availability of choice was strikingly higher compared to the other identified predictors.Based on the results of this research, it can be concluded that, to improve self-determination, it is necessary to encourage the development of certain abilities and competencies of the very person with intellectual disability, but also to provide optimal environmental conditions. Considering that it has been shown that external factors have a greater impact on the level of self-determination, these results are encouraging when it comes to the potential for the development of self-determination of persons with intellectual disabilities in adulthood.
PB  - Универзитет у Београду, Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију
T2  - Универзитет у Београду
T1  - Samoodređenje odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_17837
ER  - 
@phdthesis{
author = "Cvijetić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Samoodređenje čini skup veština, znanja i uverenja koja omogućavaju pojedincu da samostalno usmeri svoje ponašanje ka željenom cilju. Poslednjih nekoliko decenija u literaturi je primetno povećano interesovanje za samoodređenje osoba sa intelektualnom ometenošću, koje se smatra značajnim aspektom kvaliteta života. Uprkos tome, u našoj sredini gotovo da ne postoje istraživanja u čijem su fokusu nivo, profil ili činioci samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću.Iz navedenih razloga, ciljevi ovog istraživanja odnosili su se na utvrđivanje nivoa samoodređenja kod odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću i povezanosti između dostignutog nivoa samoodređenja, sa jedne strane, i odabranih socio-demografskih činilaca, ličnih karakteristika ispitanika i faktora okruženja, sa druge strane.Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je ukupno 128 odraslih osoba sa lakom intelektualnom ometenošću i umerenom intelektualnom ometenošću, oba pola, starosti od 21,23 do 57,89 godina (AS=33,77; SD=9,27). Prema tipu stanovanja, uzorak je podeljen u tri grupe: ispitanike koji stanuju u svojim primarnim porodicama (N=46), ispitanike koji stanuju u institucijama stacionarnog tipa (N=40) i ispitanike obuhvaćene programom stanovanja uz podršku (N=42).Podaci o kontrolnim varijablama prikupljeni su putem demografskog upitnika, konstruisanog za potrebe ovog istraživanja. Za dobijanje podataka koji se odnose na nezavisne varijable upotrebljeni su: zadaci za procenu bazičnih mehanizama egzekutivnih funkcija (radne memorije, inhibitorne kontrole i kognitivne fleksibilnosti), tri supskale Vinelandove skale za procenu socijalnih veština (Sparrow, Cicchetti & Balla, 2006), Upitnik o vršenju izbora (The Choice Questionnaire; Stancliff & Parmenter, 1999) i set kriterijuma za utvrđivanje težine deficita u adaptivnom funkcionisanju (APA, 2013). Informacije koje su se odnosile na zavisnu varijablu prikupljene su primenom Skale samoodređenja (The Arc’s Self-determination Scale; Wehmeyer & Kelchner, 1995).Dobijeni rezultati pokazuju prisustvo određenih specifičnosti u profilu samoodređenja osoba sa lakom intelektualnom ometenošću i umerenom intelektualnom ometenošću, koje su ispoljene kroz razlike u nivou razvijenosti pojedinih komponenti samoodređenja (autonomije, samoregulacije, psihološke osnaženosti i samorealizacije).Ispitanici sa lakom intelektualnom ometenošću imaju značajno viši ukupan nivo samoodređenja (r=0,000), kao i nivo autonomije (r=0,002) i samoregulacije (r=0,000), u odnosu na ispitanike sa umerenom intelektualnom ometenošću, nezavisno od tipa stanovanja. Razlike u odnosu na pol utvrđene su samo u domenu autonomije (r=0,014), u korist ispitanica, dok su razlike u odnosu na starosnu dob utvrđene na nivou autonomije (r=0,031) i ukupnog samoodređenja (r=0,039), u korist starijih ispitanika. Stanovanje uz podršku je najpodsticajnije okruženje za razvoj samoodređenja, budući da ispitanici uključeni u ovaj program stanovanja imaju viši nivo samoodređenja, u odnosu na one koji stanuju u svojim primarnim porodicama (r=0,000) ili u institucijama stacionarnog tipa (r=0,000).Rezultati našeg istraživanja ukazuju na to da je nivo samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću značajno pozitivno povezan sa sledećim faktorima: nivoom socijalnih veština (r=0,000), kvalitetom slobodnog vremena (r=0,000), nivoom adaptivnog funkcionisanja (r=0,000) i bolje razvijenim egzekutivnim funkcijama – radnom memorijom (r=0,000), inhibitornom kontrolom (r=0,000) i kognitivnom fleksibilnošću (r=0,000). U grupi od 11 personalnih i sredinskih faktora, uključenih u analizu, identifikovana su četiri faktora koji imaju značajan pojedinačni prediktivni doprinos nivou razvijenosti samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću: dostupnost izbora (r=0,000), tip stanovanja (r=0,000), nivo adaptivnog funkcionisanja (r=0,017) i kvalitet radne memorije ispitanika (r=0,026). Prediktivna vrednost dostupnosti prilika za vršenje izbora upadljivo je viša u odnosu na ostale identifikovane prediktore.Na osnovu rezultata našeg istraživanja, može se zaključiti da je za unapređenje samoodređenja neophodno podsticati razvoj određenih sposobnosti i kompetencija same osobe sa intelektualnom ometenošću, ali i obezbediti optimalne sredinske uslove. Imajući u vidu da smo utvrdili da veći uticaj na nivo samoodređenja imaju spoljašnji faktori, naši rezultati su ohrabrujući u pogledu mogućnosti za razvijanje samoodređenja osoba sa intelektualnom ometenošću u odraslom dobu., Self-determination represents a set of skills, knowledge and beliefs that enable individuals to self-direct their behaviour towards the desired goal. Over the last several decades, in scientific literature, there has been a markedly increased interest in the self-determination of persons with intellectual disabilities, which is considered to be a significant aspect of the quality of life. Regardless of that fact, there had been hardly any studies focusing on the level, profile or factors of self-determination of persons with intellectual disabilities in our surroundings.For the above reasons, the goals of this research were to establish the level of self-determination in adults with intellectual disabilities and the relationship between the achieved level of self-determination, on the one hand, and the selected socio-demographic factors, personal characteristics of respondents and environmental factors, on the other.The research sample included a total of 128 adults with mild intellectual disability and moderate intellectual disability, of both sexes, aged 21.23 to 57.89 years (M=33.77; SD=9.27). When it comes to the types of housing, the sample was divided into three groups: respondents residing in their primary families (N=46); respondents residing in residential institutions (N=40) and respondents included in the assisted housing program (N=42).Data on the control variables were collected by using a demographic questionnaire, constructed for the purposes of this research. Data related to the independent variables were collected by using the following instruments: tasks for the assessment of the basic mechanisms of executive functions (working memory, inhibitory control and cognitive flexibility), three subscales of the Vineland scale for the assessment of social skills (Sparrow, Cicchetti & Balla, 2006), the Choice Questionnaire (Stancliff & Parmenter, 1999), and a set of criteria for determining the severity of deficits in adaptive functioning (APA, 2013). Information related to the dependent variable was collected by using the Arc’s Self-Determination Scale (Wehmeyer & Kelchner, 1995).The obtained results have shown the presence of certain specificities in the profile of self-determination of persons with mild intellectual disability and moderate intellectual disability, expressed through the differences in the level of development of individual components of self-determination (autonomy, self-regulation, psychological empowerment and self-realization). Respondents with mild intellectual disability have shown a significantly higher overall level of self-determination (p=0.000), as well as autonomy (p=0.002) and self-regulation (p=0.000), compared to respondents with moderate intellectual disability, regardless of the type of housing. Genderdifferences were found only in the domain of autonomy (p=0.014), in favour of the female respondents, while differences in relation to age were determined in the level of autonomy (p=0.031) and overall self-determination (p=0.039), in favour of older respondents. Assisted housing was proven to be the most conducive environment for the development of self-determination, given that respondents included in this housing program had a higher level of self-determination, compared to those residing in their primary families (p=0.000) or residential institutions (p=0.000).The results of this research indicate that the level of self-determination of persons with intellectual disabilities is significantly positively related to the following factors: level of social skills (p=0.000), quality of leisure time (p=0.000), level of adaptive functioning (p=0.000) and better developed executive functions – working memory (p=0.000), inhibitory control (p=0.000) and cognitive flexibility (p=0.000). In a group of 11 personal and environmental factors included in the analysis, four factors were identified as having a significant individual predictive contribution to the level of development of self-determination of people with intellectual disabilities: availability of choice (p=0.000), type of housing (p=0.000), level of adaptive functioning (p=0.017), and quality of working memory (p=0.026) of the respondents. The predictive value of the availability of choice was strikingly higher compared to the other identified predictors.Based on the results of this research, it can be concluded that, to improve self-determination, it is necessary to encourage the development of certain abilities and competencies of the very person with intellectual disability, but also to provide optimal environmental conditions. Considering that it has been shown that external factors have a greater impact on the level of self-determination, these results are encouraging when it comes to the potential for the development of self-determination of persons with intellectual disabilities in adulthood.",
publisher = "Универзитет у Београду, Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију",
journal = "Универзитет у Београду",
title = "Samoodređenje odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_17837"
}
Cvijetić, M.. (2020). Samoodređenje odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću. in Универзитет у Београду
Универзитет у Београду, Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_17837
Cvijetić M. Samoodređenje odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću. in Универзитет у Београду. 2020;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_17837 .
Cvijetić, Marija, "Samoodređenje odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću" in Универзитет у Београду (2020),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_17837 .

Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities

Kaljača, Svetlana; Dučić, Bojan; Cvijetić, Marija

(Taylor and Francis, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2019
UR  - https://doi.org/10.1080/09638288.2018.1457092
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4142
AB  - Aim: The aim of this study was to compare the level of participation in social, leisure and recreational activities in a group with intellectual disability, a group with autistic spectrum disorders, and a typically developing group.Method: The sample included 157 children of both genders, between 7 and 16 years of age (M = 11.03, SD =2.59). The Activities Questionnaire, which consists of: social, leisure, recreational activities, and friendship, was used in the research.Results: Participants with intellectual disability participated in a significantly larger number of all assessed activities than their peers with autistic spectrum disorders. There were no statistically significant differences in the frequency of participation in observed activities among the three groups of participants. Participants with intellectual disability were more independent than participants with autistic spectrum disorders in social and leisure activities, and needed less parental support in leisure activities. Participants with intellectual disability and autistic spectrum disorders had friendly relationships mainly with peers with disabilities. The influence of gender was detected in certain activities in all three groups of participants.Conclusions: Participants with disability participate in social, leisure and recreational activities less than their typically developing peers. The activities in which they participate are mainly stereotypical, highly structured, and take place in the presence of parents.IMPLICATIONS FOR REHABILITATIONForming a richer network of support services which would be oriented towards organizing social, leisure and recreational activities of persons with disabilities in the community.It is necessary to improve support programs which would focus on strengthening the competencies and resources of parents.The improvement of formal and informal support should provide a wider network, and better and more frequent social relationships between persons with and without disabilities.
PB  - Taylor and Francis
T2  - Disability and Rehabilitation
T1  - Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities
EP  - 2048
IS  - 17
SP  - 2036
VL  - 41
DO  - 10.1080/09638288.2018.1457092
ER  - 
@article{
author = "Kaljača, Svetlana and Dučić, Bojan and Cvijetić, Marija",
year = "2019",
abstract = "Aim: The aim of this study was to compare the level of participation in social, leisure and recreational activities in a group with intellectual disability, a group with autistic spectrum disorders, and a typically developing group.Method: The sample included 157 children of both genders, between 7 and 16 years of age (M = 11.03, SD =2.59). The Activities Questionnaire, which consists of: social, leisure, recreational activities, and friendship, was used in the research.Results: Participants with intellectual disability participated in a significantly larger number of all assessed activities than their peers with autistic spectrum disorders. There were no statistically significant differences in the frequency of participation in observed activities among the three groups of participants. Participants with intellectual disability were more independent than participants with autistic spectrum disorders in social and leisure activities, and needed less parental support in leisure activities. Participants with intellectual disability and autistic spectrum disorders had friendly relationships mainly with peers with disabilities. The influence of gender was detected in certain activities in all three groups of participants.Conclusions: Participants with disability participate in social, leisure and recreational activities less than their typically developing peers. The activities in which they participate are mainly stereotypical, highly structured, and take place in the presence of parents.IMPLICATIONS FOR REHABILITATIONForming a richer network of support services which would be oriented towards organizing social, leisure and recreational activities of persons with disabilities in the community.It is necessary to improve support programs which would focus on strengthening the competencies and resources of parents.The improvement of formal and informal support should provide a wider network, and better and more frequent social relationships between persons with and without disabilities.",
publisher = "Taylor and Francis",
journal = "Disability and Rehabilitation",
title = "Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities",
pages = "2048-2036",
number = "17",
volume = "41",
doi = "10.1080/09638288.2018.1457092"
}
Kaljača, S., Dučić, B.,& Cvijetić, M.. (2019). Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities. in Disability and Rehabilitation
Taylor and Francis., 41(17), 2036-2048.
https://doi.org/10.1080/09638288.2018.1457092
Kaljača S, Dučić B, Cvijetić M. Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities. in Disability and Rehabilitation. 2019;41(17):2036-2048.
doi:10.1080/09638288.2018.1457092 .
Kaljača, Svetlana, Dučić, Bojan, Cvijetić, Marija, "Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities" in Disability and Rehabilitation, 41, no. 17 (2019):2036-2048,
https://doi.org/10.1080/09638288.2018.1457092 . .
1
15
5
15

Mogućnosti primene video modelovanja u radu sa osobama sa intelektualnom ometenošću

Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija; Maksimović, Ivana

(Drustvo defektologa Srbije, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Maksimović, Ivana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3616
AB  - Kao posledica sve prisutnije tendencije deinstitucionalizacije osoba sa intelektualnom
ometenošću i njihovog uključivanja u aktivnosti u zajednici,
nameće se potreba za što višim nivoom nezavisnog funkcionisanja ovih osoba,
kako bi mogle da preuzmu određene socijalne uloge, u skladu sa uzrastom.
Stoga se kao važan cilj u edukaciji i tretmanu osoba sa intelektualnom
ometenošću nameće razvoj funkcionalnih veština, koje će ovim osobama
omogućiti da samostalno funkcionišu u različitim okruženjima – u školi, u
kući, na poslu.
Jedna od mogućih intervencija, koja se pokazala efikasnom u unapređenju
različitih funkcionalnih veština kod osoba sa intelektualnom ometenošću,
je video modelovanje. Video modelovanje podrazumeva korišćenje video
snimaka za učenje novih i unapređenje upotrebe ranije stečenih veština.
Prilikom primene ove tehnike, osoba koja uči posmatra ponašanje modela
na video snimku, a zatim i sama pokušava da izvede posmatranu veštinu ili
oblik ponašanja.
Cilj rada je da se ukaže na mogućnosti korišćenja video modelovanja za
usvajanje ili unapređivanje različitih veština i oblika ponašanja kod osoba
sa intelektualnom ometenošću, kao i da se predstave različiti načini primene
ove tehnike.Nalazi studija koje su se bavile mogućnostima primene video modelovanja
kod osoba sa intelektualnom ometenošću pokazali su da se ova tehnika
može koristiti za usvajanje širokog spektra veština kod ovih osoba, kao što
su: veštine samopomoći, veštine vezane za domaćinstvo, socijalne veštine i
veštine vezane za posao, zaštitu i bezbednost, upotrebu savremene tehnologije
i funkcionalne veštine u zajednici. Većina studija je pokazala da se
veštine stečene primenom video modelovanja kod osoba sa intelektualnom
ometenošću uglavnom uspešno održavaju i generalizuju.
AB  - As a consequence of an increasing tendency to de-institutionalize persons
with intellectual disabilities and their involvement in community activities,
there is a need for a higher level of independent functioning of these persons, in
order to be able to take certain social roles, in accordance with age. Therefore,
an important goal in the education and treatment of people with intellectual
disabilities is the development of functional skills that will enable these
individuals to function independently in different environments – at school, at
home, at work.
One of the possible interventions that has proven effective in enhancing
different functional skills in people with intellectual disabilities is video
modeling. Video modeling involves the use of videos to learn new skills and
improve the use of previously acquired skills. When applying this technique,
the learner observes the behavior of the model in the video and then tries to
perform the observed skill or behavior.
The aim of this paper is to point out the possibilities of using video
modeling for acquisition or improving different skills and behaviors of people
with intellectual disabilities, as well as to present different ways of applying this
technique.
The findings of studies examining the possibilities of video modeling in
people with intellectual disabilities have shown that this technique can be
used to acquire a wide range of skills in these individuals, such as: self-help
skills, household skills, social skills, work, security and safety skills, use of
modern technology and functional skills in the community. Most studies have
shown that skills acquired through video modeling are generally successfully
maintained and generalized in people with intellectual disabilities.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Mogućnosti primene video modelovanja u radu sa osobama sa intelektualnom ometenošću
T1  - Possibilities of application of video modeling in working with persons with intellectual disabilities
IS  - 3
SP  - 35
VL  - 25
VL  - 48
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3616
ER  - 
@article{
author = "Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija and Maksimović, Ivana",
year = "2019",
abstract = "Kao posledica sve prisutnije tendencije deinstitucionalizacije osoba sa intelektualnom
ometenošću i njihovog uključivanja u aktivnosti u zajednici,
nameće se potreba za što višim nivoom nezavisnog funkcionisanja ovih osoba,
kako bi mogle da preuzmu određene socijalne uloge, u skladu sa uzrastom.
Stoga se kao važan cilj u edukaciji i tretmanu osoba sa intelektualnom
ometenošću nameće razvoj funkcionalnih veština, koje će ovim osobama
omogućiti da samostalno funkcionišu u različitim okruženjima – u školi, u
kući, na poslu.
Jedna od mogućih intervencija, koja se pokazala efikasnom u unapređenju
različitih funkcionalnih veština kod osoba sa intelektualnom ometenošću,
je video modelovanje. Video modelovanje podrazumeva korišćenje video
snimaka za učenje novih i unapređenje upotrebe ranije stečenih veština.
Prilikom primene ove tehnike, osoba koja uči posmatra ponašanje modela
na video snimku, a zatim i sama pokušava da izvede posmatranu veštinu ili
oblik ponašanja.
Cilj rada je da se ukaže na mogućnosti korišćenja video modelovanja za
usvajanje ili unapređivanje različitih veština i oblika ponašanja kod osoba
sa intelektualnom ometenošću, kao i da se predstave različiti načini primene
ove tehnike.Nalazi studija koje su se bavile mogućnostima primene video modelovanja
kod osoba sa intelektualnom ometenošću pokazali su da se ova tehnika
može koristiti za usvajanje širokog spektra veština kod ovih osoba, kao što
su: veštine samopomoći, veštine vezane za domaćinstvo, socijalne veštine i
veštine vezane za posao, zaštitu i bezbednost, upotrebu savremene tehnologije
i funkcionalne veštine u zajednici. Većina studija je pokazala da se
veštine stečene primenom video modelovanja kod osoba sa intelektualnom
ometenošću uglavnom uspešno održavaju i generalizuju., As a consequence of an increasing tendency to de-institutionalize persons
with intellectual disabilities and their involvement in community activities,
there is a need for a higher level of independent functioning of these persons, in
order to be able to take certain social roles, in accordance with age. Therefore,
an important goal in the education and treatment of people with intellectual
disabilities is the development of functional skills that will enable these
individuals to function independently in different environments – at school, at
home, at work.
One of the possible interventions that has proven effective in enhancing
different functional skills in people with intellectual disabilities is video
modeling. Video modeling involves the use of videos to learn new skills and
improve the use of previously acquired skills. When applying this technique,
the learner observes the behavior of the model in the video and then tries to
perform the observed skill or behavior.
The aim of this paper is to point out the possibilities of using video
modeling for acquisition or improving different skills and behaviors of people
with intellectual disabilities, as well as to present different ways of applying this
technique.
The findings of studies examining the possibilities of video modeling in
people with intellectual disabilities have shown that this technique can be
used to acquire a wide range of skills in these individuals, such as: self-help
skills, household skills, social skills, work, security and safety skills, use of
modern technology and functional skills in the community. Most studies have
shown that skills acquired through video modeling are generally successfully
maintained and generalized in people with intellectual disabilities.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Mogućnosti primene video modelovanja u radu sa osobama sa intelektualnom ometenošću, Possibilities of application of video modeling in working with persons with intellectual disabilities",
number = "3",
pages = "35",
volume = "25, 48",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3616"
}
Todorović, J., Cvijetić, M.,& Maksimović, I.. (2019). Mogućnosti primene video modelovanja u radu sa osobama sa intelektualnom ometenošću. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 25(3), 35.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3616
Todorović J, Cvijetić M, Maksimović I. Mogućnosti primene video modelovanja u radu sa osobama sa intelektualnom ometenošću. in Beogradska defektološka škola. 2019;25(3):35.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3616 .
Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, Maksimović, Ivana, "Mogućnosti primene video modelovanja u radu sa osobama sa intelektualnom ometenošću" in Beogradska defektološka škola, 25, no. 3 (2019):35,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3616 .

Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju

Cvijetić, Marija; Banković, Slobodan; Todorović, Jelena

(2019)

TY  - CONF
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Todorović, Jelena
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3191
C3  - U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.
T1  - Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju
EP  - 40
SP  - 40
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191
ER  - 
@conference{
author = "Cvijetić, Marija and Banković, Slobodan and Todorović, Jelena",
year = "2019",
journal = "U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.",
title = "Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju",
pages = "40-40",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191"
}
Cvijetić, M., Banković, S.,& Todorović, J.. (2019). Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju., 40-40.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191
Cvijetić M, Banković S, Todorović J. Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.. 2019;:40-40.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191 .
Cvijetić, Marija, Banković, Slobodan, Todorović, Jelena, "Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju" in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju. (2019):40-40,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191 .

Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada

Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija; Banković, Slobodan

(2019)

TY  - CONF
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3163
C3  - U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.
T1  - Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada
EP  - 82
SP  - 82
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163
ER  - 
@conference{
author = "Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija and Banković, Slobodan",
year = "2019",
journal = "U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.",
title = "Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada",
pages = "82-82",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163"
}
Todorović, J., Cvijetić, M.,& Banković, S.. (2019). Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju., 82-82.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163
Todorović J, Cvijetić M, Banković S. Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.. 2019;:82-82.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163 .
Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, Banković, Slobodan, "Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada" in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju. (2019):82-82,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163 .

Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija

(2019)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3135
C3  - Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”
T1  - Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću
EP  - 59
SP  - 58
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija",
year = "2019",
journal = "Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”",
title = "Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću",
pages = "59-58",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135"
}
Banković, S., Brojčin, B., Todorović, J.,& Cvijetić, M.. (2019). Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. in Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”, 58-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135
Banković S, Brojčin B, Todorović J, Cvijetić M. Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. in Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”. 2019;:58-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, "Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću" in Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji” (2019):58-59,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135 .

Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities

Kaljača, Svetlana; Dučić, Bojan; Cvijetić, Marija

(Taylor & Francis Ltd, Abingdon, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1209
AB  - Aim: The aim of this study was to compare the level of participation in social, leisure and recreational activities in a group with intellectual disability, a group with autistic spectrum disorders, and a typically developing group. Method: The sample included 157 children of both genders, between 7 and 16 years of age (M = 11.03, SD =2.59). The Activities Questionnaire, which consists of: social, leisure, recreational activities, and friendship, was used in the research. Results: Participants with intellectual disability participated in a significantly larger number of all assessed activities than their peers with autistic spectrum disorders. There were no statistically significant differences in the frequency of participation in observed activities among the three groups of participants. Participants with intellectual disability were more independent than participants with autistic spectrum disorders in social and leisure activities, and needed less parental support in leisure activities. Participants with intellectual disability and autistic spectrum disorders had friendly relationships mainly with peers with disabilities. The influence of gender was detected in certain activities in all three groups of participants. Conclusions: Participants with disability participate in social, leisure and recreational activities less than their typically developing peers. The activities in which they participate are mainly stereotypical, highly structured, and take place in the presence of parents.
PB  - Taylor & Francis Ltd, Abingdon
T2  - Disability and Rehabilitation
T1  - Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities
EP  - 2048
IS  - 17
SP  - 2036
VL  - 41
DO  - 10.1080/09638288.2018.1457092
ER  - 
@article{
author = "Kaljača, Svetlana and Dučić, Bojan and Cvijetić, Marija",
year = "2019",
abstract = "Aim: The aim of this study was to compare the level of participation in social, leisure and recreational activities in a group with intellectual disability, a group with autistic spectrum disorders, and a typically developing group. Method: The sample included 157 children of both genders, between 7 and 16 years of age (M = 11.03, SD =2.59). The Activities Questionnaire, which consists of: social, leisure, recreational activities, and friendship, was used in the research. Results: Participants with intellectual disability participated in a significantly larger number of all assessed activities than their peers with autistic spectrum disorders. There were no statistically significant differences in the frequency of participation in observed activities among the three groups of participants. Participants with intellectual disability were more independent than participants with autistic spectrum disorders in social and leisure activities, and needed less parental support in leisure activities. Participants with intellectual disability and autistic spectrum disorders had friendly relationships mainly with peers with disabilities. The influence of gender was detected in certain activities in all three groups of participants. Conclusions: Participants with disability participate in social, leisure and recreational activities less than their typically developing peers. The activities in which they participate are mainly stereotypical, highly structured, and take place in the presence of parents.",
publisher = "Taylor & Francis Ltd, Abingdon",
journal = "Disability and Rehabilitation",
title = "Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities",
pages = "2048-2036",
number = "17",
volume = "41",
doi = "10.1080/09638288.2018.1457092"
}
Kaljača, S., Dučić, B.,& Cvijetić, M.. (2019). Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities. in Disability and Rehabilitation
Taylor & Francis Ltd, Abingdon., 41(17), 2036-2048.
https://doi.org/10.1080/09638288.2018.1457092
Kaljača S, Dučić B, Cvijetić M. Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities. in Disability and Rehabilitation. 2019;41(17):2036-2048.
doi:10.1080/09638288.2018.1457092 .
Kaljača, Svetlana, Dučić, Bojan, Cvijetić, Marija, "Participation of children and youth with neurodevelopmental disorders in after-school activities" in Disability and Rehabilitation, 41, no. 17 (2019):2036-2048,
https://doi.org/10.1080/09638288.2018.1457092 . .
1
15
5
15

Stavovi učenika tipičnog razvoja prema učenicima sa teškoćama u razvoju

Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija; Banković, Slobodan

(2018)

TY  - CONF
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2991
C3  - U: M. Cvijetić (Ur.), Zbornik rezimea I stručno-naučne konferencije sa međunarodnim učešćem ,,Specifičnosti obrazovanja, vaspitanja i socijalne zaštite osoba sa smetnjama u razvoju”
T1  - Stavovi učenika tipičnog razvoja prema učenicima sa teškoćama u razvoju
EP  - 74
SP  - 73
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2991
ER  - 
@conference{
author = "Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija and Banković, Slobodan",
year = "2018",
journal = "U: M. Cvijetić (Ur.), Zbornik rezimea I stručno-naučne konferencije sa međunarodnim učešćem ,,Specifičnosti obrazovanja, vaspitanja i socijalne zaštite osoba sa smetnjama u razvoju”",
title = "Stavovi učenika tipičnog razvoja prema učenicima sa teškoćama u razvoju",
pages = "74-73",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2991"
}
Todorović, J., Cvijetić, M.,& Banković, S.. (2018). Stavovi učenika tipičnog razvoja prema učenicima sa teškoćama u razvoju. in U: M. Cvijetić (Ur.), Zbornik rezimea I stručno-naučne konferencije sa međunarodnim učešćem ,,Specifičnosti obrazovanja, vaspitanja i socijalne zaštite osoba sa smetnjama u razvoju”, 73-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2991
Todorović J, Cvijetić M, Banković S. Stavovi učenika tipičnog razvoja prema učenicima sa teškoćama u razvoju. in U: M. Cvijetić (Ur.), Zbornik rezimea I stručno-naučne konferencije sa međunarodnim učešćem ,,Specifičnosti obrazovanja, vaspitanja i socijalne zaštite osoba sa smetnjama u razvoju”. 2018;:73-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2991 .
Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, Banković, Slobodan, "Stavovi učenika tipičnog razvoja prema učenicima sa teškoćama u razvoju" in U: M. Cvijetić (Ur.), Zbornik rezimea I stručno-naučne konferencije sa međunarodnim učešćem ,,Specifičnosti obrazovanja, vaspitanja i socijalne zaštite osoba sa smetnjama u razvoju” (2018):73-74,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2991 .

Understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard communication acts in persons with Down syndrome

Đorđević, Mirjana; Glumbić, Nenad; Cvijetić, Marija; Stanković, Jovana

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Glumbić, Nenad
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Stanković, Jovana
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1124
AB  - Standard communication involves the production and understanding of communication acts by respecting the default rules of concluding in communication chain. On the other hand, non-standard communication is characterized by a violation of the basic rules of concluding in the aforementioned chain. In relation to the length and load of the inferential communication chain, all standard and non-standard communication acts are divided into simple and complex. The aim of this work is to determine the existence of differences in the understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard acts in persons with Down syndrome. The sample of this study included 30 persons with Down syndrome, both gender, ages 12-45. For the needs of assessing the understanding of the extralinguistic aspects of pragmatics, the Subcale of Extralinguistic Understanding from the Battery for the Assessment of Communication was used (ABaCO, the Assessment Battery for Communication, Sacco et al., 2008). The obtained results show that people with Down syndrome are more successful in understanding simple standard extralinguistic acts compared to the complex ones. Also, they are more successful in the tasks of understanding simple ironic and deceptive statements.
AB  - Standardna komunikacija podrazumeva produkciju i razumevanje komunikacionih činova uz poštovanje podrazumevanih pravila zaključivanja u komunikacionom lancu. Sa druge strane, nestandardnu komunikaciju karakteriše kršenje osnovnih pravila zaključivanja u pomenutom lancu. U odnosu na dužinu i opterećenost inferencijalnog komunikacionog lanca, svi standardni i nestandardni komunikacioni akti se dele na jednostavne i složene. Cilj ovog rada je utvrđivanje postojanja razlika u razumevanju jednostavnih i složenih ekstralingvističkih standardnih i nestandardnih činova kod osoba sa Daunovim sindromom. Uzorkom ovog istraživanja obuhvaćeno je 30 osoba sa Daunovim sindromom, oba pola, starosti od 12-45 godina. Za potrebe procene razumevanja ekstralingvističkih aspekata pragmatike korišćena je Subskala ekstralingvističkog razumevanja iz Baterije za procenu komunikacije (ABaCO, Te Assessment Batery for Communication, Sacco et al., 2008). Dobijeni rezultati pokazuju da su osobe sa Daunovim sindromom uspešnije u razumevanju jednostavnih standardnih ekstralingvističkih činova u poređenju sa složenim. Takođe, uspešniji su i u zadacima razumevanja jednostavnih ironičnih i iskaza prevare.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard communication acts in persons with Down syndrome
T1  - Razumevanje jednostavnih i složenih ekstralingvističkih standardnih i nestandardnih komunikacionih činova kod osoba sa Daunovim sindromom
EP  - 19
IS  - 3
SP  - 9
VL  - 24
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1124
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Mirjana and Glumbić, Nenad and Cvijetić, Marija and Stanković, Jovana",
year = "2018",
abstract = "Standard communication involves the production and understanding of communication acts by respecting the default rules of concluding in communication chain. On the other hand, non-standard communication is characterized by a violation of the basic rules of concluding in the aforementioned chain. In relation to the length and load of the inferential communication chain, all standard and non-standard communication acts are divided into simple and complex. The aim of this work is to determine the existence of differences in the understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard acts in persons with Down syndrome. The sample of this study included 30 persons with Down syndrome, both gender, ages 12-45. For the needs of assessing the understanding of the extralinguistic aspects of pragmatics, the Subcale of Extralinguistic Understanding from the Battery for the Assessment of Communication was used (ABaCO, the Assessment Battery for Communication, Sacco et al., 2008). The obtained results show that people with Down syndrome are more successful in understanding simple standard extralinguistic acts compared to the complex ones. Also, they are more successful in the tasks of understanding simple ironic and deceptive statements., Standardna komunikacija podrazumeva produkciju i razumevanje komunikacionih činova uz poštovanje podrazumevanih pravila zaključivanja u komunikacionom lancu. Sa druge strane, nestandardnu komunikaciju karakteriše kršenje osnovnih pravila zaključivanja u pomenutom lancu. U odnosu na dužinu i opterećenost inferencijalnog komunikacionog lanca, svi standardni i nestandardni komunikacioni akti se dele na jednostavne i složene. Cilj ovog rada je utvrđivanje postojanja razlika u razumevanju jednostavnih i složenih ekstralingvističkih standardnih i nestandardnih činova kod osoba sa Daunovim sindromom. Uzorkom ovog istraživanja obuhvaćeno je 30 osoba sa Daunovim sindromom, oba pola, starosti od 12-45 godina. Za potrebe procene razumevanja ekstralingvističkih aspekata pragmatike korišćena je Subskala ekstralingvističkog razumevanja iz Baterije za procenu komunikacije (ABaCO, Te Assessment Batery for Communication, Sacco et al., 2008). Dobijeni rezultati pokazuju da su osobe sa Daunovim sindromom uspešnije u razumevanju jednostavnih standardnih ekstralingvističkih činova u poređenju sa složenim. Takođe, uspešniji su i u zadacima razumevanja jednostavnih ironičnih i iskaza prevare.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard communication acts in persons with Down syndrome, Razumevanje jednostavnih i složenih ekstralingvističkih standardnih i nestandardnih komunikacionih činova kod osoba sa Daunovim sindromom",
pages = "19-9",
number = "3",
volume = "24",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1124"
}
Đorđević, M., Glumbić, N., Cvijetić, M.,& Stanković, J.. (2018). Understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard communication acts in persons with Down syndrome. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 24(3), 9-19.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1124
Đorđević M, Glumbić N, Cvijetić M, Stanković J. Understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard communication acts in persons with Down syndrome. in Beogradska defektološka škola. 2018;24(3):9-19.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1124 .
Đorđević, Mirjana, Glumbić, Nenad, Cvijetić, Marija, Stanković, Jovana, "Understanding of simple and complex extralinguistic standard and non-standard communication acts in persons with Down syndrome" in Beogradska defektološka škola, 24, no. 3 (2018):9-19,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1124 .

Chronic disease in persons with severe intellectual disabilities

Cvijetić, Marija; Đorđević, Mirjana

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Đorđević, Mirjana
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1104
AB  - Health is one of the most important determinants of quality of life in the general population and for people with intellectual disabilities. Results of numerous studies have cofirmed that there are differences in quality of health between the two groups of people. The aim of this paper is to review the prevalence and profile of chronic diseases in adults with severe intellectual disabilities (moderate, severe and profound intellectual disability), as well as individual risk factors for the development of these diseases. By analysing available studies, it can be concluded that the prevalence of chronic diseases is higher in adults with moderate, severe and profound intellectual disability, compared to people with mild intellectual disability and typical members of the population. Usually cited risk factors for the development of chronic diseases in these individuals are: the existence of a genetic predisposition, obesity or underweight, lack of exercise and inadequate access to health care services. Identificating characteristics of health status of people with severe intellectual disabilities and description of their health needs are necessary steps for improving the health care of these people. As in people with severe intellectual disabilities with growing up comes to the development of various chronic diseases, it is necessary to include these people to preventive health activities in order to improve or maintain existing health conditions, prevent or slow the deterioration of functional abilities of these individuals and prolong their lifespan, as much as possible. Taking into account the influence of many factors on the onset and development of chronic diseases in people with severe intellectual disabilities, interventions aimed at improving the health status of these individuals should be conducted at several levels -from personal level, to broader changes in the health system.
AB  - Zdravlje predstavlja jednu od najvažnijih determinanti kvaliteta života, kako osoba opšte populacije, tako i osoba sa intelektualnom ometenošću. Postojanje razlike u kvalitetu zdravlja između ove dve grupe osoba potvrđeno je rezultatima brojnih studija. Cilj ovog rada je prikaz učestalosti i profla hroničnih oboljenja kod odraslih osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti (umerenom, teškom i dubokom intelektualnom ometenošću), kao i pojedinih riziko faktora za razvoj ovih oboljenja. Analizom dostupnih studija, može se zaključiti da je učestalost hroničnih oboljenja viša kod odraslih osoba sa umerenom, teškom i dubokom intelektualnom ometenošću, u odnosu na osobe sa lakom intelektualnom ometenošću i pripadnike tipične populacije. Među riziko faktorima za razvoj hroničnih oboljenja kod ovih osoba najčešće se navode: postojanje genetske predispozicije, gojaznost ili pothranjenost, nedostatak fzičke aktivnosti i neadekvatan pristup uslugama zdravtsvene zaštite. Identifkovanje karakteristika zdravstvenog stanja osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti i opisivanje njihovih zdravstvenih potreba predstavljaju neophodan korak u cilju unapređenja brige o zdravlju ovih osoba. Kako kod osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti sa odrastanjem dolazi do razvoja različitih hroničnih oboljenja, potrebno je ove osobe u što većoj meri obuhvatiti preventivnim zdravstvenim aktivnostima kako bi se unapredilo ili održalo postojeće zdravstveno stanje, sprečilo ili usporilo propadanje funkcionalnih sposobnosti ovih osoba i u što većoj meri produžio njihov životni vek. Imajući u vidu uticaj brojnih činilaca na nastanak i razvoj hroničnih oboljenja osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti, intervencije usmerene na unapređenje zdravstvenog stanja ovih osoba trebalo bi da se odvijaju na više nivoa - od nivoa same osobe, do širih promena u zdravstvenom sistemu.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Chronic disease in persons with severe intellectual disabilities
T1  - Hronična oboljenja kod osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti
EP  - 88
IS  - 3
SP  - 71
VL  - 24
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1104
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Đorđević, Mirjana",
year = "2018",
abstract = "Health is one of the most important determinants of quality of life in the general population and for people with intellectual disabilities. Results of numerous studies have cofirmed that there are differences in quality of health between the two groups of people. The aim of this paper is to review the prevalence and profile of chronic diseases in adults with severe intellectual disabilities (moderate, severe and profound intellectual disability), as well as individual risk factors for the development of these diseases. By analysing available studies, it can be concluded that the prevalence of chronic diseases is higher in adults with moderate, severe and profound intellectual disability, compared to people with mild intellectual disability and typical members of the population. Usually cited risk factors for the development of chronic diseases in these individuals are: the existence of a genetic predisposition, obesity or underweight, lack of exercise and inadequate access to health care services. Identificating characteristics of health status of people with severe intellectual disabilities and description of their health needs are necessary steps for improving the health care of these people. As in people with severe intellectual disabilities with growing up comes to the development of various chronic diseases, it is necessary to include these people to preventive health activities in order to improve or maintain existing health conditions, prevent or slow the deterioration of functional abilities of these individuals and prolong their lifespan, as much as possible. Taking into account the influence of many factors on the onset and development of chronic diseases in people with severe intellectual disabilities, interventions aimed at improving the health status of these individuals should be conducted at several levels -from personal level, to broader changes in the health system., Zdravlje predstavlja jednu od najvažnijih determinanti kvaliteta života, kako osoba opšte populacije, tako i osoba sa intelektualnom ometenošću. Postojanje razlike u kvalitetu zdravlja između ove dve grupe osoba potvrđeno je rezultatima brojnih studija. Cilj ovog rada je prikaz učestalosti i profla hroničnih oboljenja kod odraslih osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti (umerenom, teškom i dubokom intelektualnom ometenošću), kao i pojedinih riziko faktora za razvoj ovih oboljenja. Analizom dostupnih studija, može se zaključiti da je učestalost hroničnih oboljenja viša kod odraslih osoba sa umerenom, teškom i dubokom intelektualnom ometenošću, u odnosu na osobe sa lakom intelektualnom ometenošću i pripadnike tipične populacije. Među riziko faktorima za razvoj hroničnih oboljenja kod ovih osoba najčešće se navode: postojanje genetske predispozicije, gojaznost ili pothranjenost, nedostatak fzičke aktivnosti i neadekvatan pristup uslugama zdravtsvene zaštite. Identifkovanje karakteristika zdravstvenog stanja osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti i opisivanje njihovih zdravstvenih potreba predstavljaju neophodan korak u cilju unapređenja brige o zdravlju ovih osoba. Kako kod osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti sa odrastanjem dolazi do razvoja različitih hroničnih oboljenja, potrebno je ove osobe u što većoj meri obuhvatiti preventivnim zdravstvenim aktivnostima kako bi se unapredilo ili održalo postojeće zdravstveno stanje, sprečilo ili usporilo propadanje funkcionalnih sposobnosti ovih osoba i u što većoj meri produžio njihov životni vek. Imajući u vidu uticaj brojnih činilaca na nastanak i razvoj hroničnih oboljenja osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti, intervencije usmerene na unapređenje zdravstvenog stanja ovih osoba trebalo bi da se odvijaju na više nivoa - od nivoa same osobe, do širih promena u zdravstvenom sistemu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Chronic disease in persons with severe intellectual disabilities, Hronična oboljenja kod osoba sa težim oblicima intelektualne ometenosti",
pages = "88-71",
number = "3",
volume = "24",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1104"
}
Cvijetić, M.,& Đorđević, M.. (2018). Chronic disease in persons with severe intellectual disabilities. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 24(3), 71-88.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1104
Cvijetić M, Đorđević M. Chronic disease in persons with severe intellectual disabilities. in Beogradska defektološka škola. 2018;24(3):71-88.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1104 .
Cvijetić, Marija, Đorđević, Mirjana, "Chronic disease in persons with severe intellectual disabilities" in Beogradska defektološka škola, 24, no. 3 (2018):71-88,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1104 .

Odnos motoričkih sposobnosti i težine poremećaja autističkog spektra

Cvijetić, Marija; Gagić, Sanja

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Gagić, Sanja
PY  - 2017
UR  - https://www.casopis.fasper.bg.ac.rs/
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3380
AB  - Prema nalazima u literaturi, motoričke sposobnosti dece sa poremećajem
autističkog spektra uglavnom odstupaju od uzrasnih očekivanja
i sve češće se dovode u vezu sa govorno-jezičkim i socijalnim
razvojem i adaptivnim ponašanjem.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi odnos nivoa razvoja finih
i grubih motoričkih sposobnosti i težine autizma kod dece sa poremećajem
autističkog spektra. Uzorkom je obuhvaćeno tridesetoro
dece sa poremećajem autističkog spektra i pridruženom intelektualnom
ometenošću, uzrasta od sedam do devetnaest godina (AS=11,97;
SD=3,70). Procena je realizovana primenom Pibodi skale motoričkog
razvoja, Vineland skale adaptivnog ponašanja i kriterijuma za opis
nivoa težine poremećaja autističkog spektra (APA, 2013).
Rezultati su pokazali da motoričke sposobnosti naših ispitanika
značajno koreliraju sa socijalnom komunikacijom (Pibodi fina motorika
r=-0,452; p=0,012; Vineland fina motorika r=-0,511; p=0,004;
Vineland ukupno r=-0,391; p=0,032) i ograničenim, repetitivnim ponašanjima
(Pibodi fina motorika r=-0,383; p=0,037; Vineland fina
motorika r=-0,433; p=0,017; Vineland ukupno r=-0,371; p=0,044).
Niži stepen autističke simptomatologije povezan je sa boljim motoričkim
postignućima.
Potrebno je posvetiti više pažnje proceni i tretmanu motoričkih
sposobnosti dece sa poremećajem autističkog spektra, s obzirom na utvrđeno zaostajanje u razvoju ovih sposobnosti, a imajući u vidu
njihovu povezanost sa težinom simptoma autističkog poremećaja.
Blagovremeno prepoznavanje motoričkih poremećaja omogućilo bi
primenu ranog tretmana i potencijalno vodilo boljim rezultatima, u
odnosu na kasnije uključivanje u interventne programe.
AB  - According to the findings in literature, motor skills of children
with autism spectrum disorders generally differ from age expectations
and are increasingly being associated with speech and language and
social development, and adaptive behavior.
The aim of the research was to determine the relationship between
the development level of fine and gross motor skills and autism severity
of children with autism spectrum disorder. The sample included 30
children with autism spectrum disorder and associated intellectual
disability, seven to 19 years of age (M=11.97; SD=3.70). The assessment
was conducted using the Peabody Motor Development Scale, the
Vineland Adaptive Behavior Scale, and the criteria for describing the
level of severity of autism spectrum disorder (APA, 2013).
The results have shown that participants` motor skills significantly
correlate with social communication (Peabody fine motor skills r=-
0.452; p=0.012; Vineland fine motor skills r=-0.511; p=0.004; Vineland
total r=-0.391; p=0.032) and restricted, repetitive behaviors (Peabody
fine motor skills r=-0.383; p=0.037; Vineland fine motor skills r=-
0.433; p=0.017; Vineland total r=-0.371; p=0.044). Lower level of autistic
symptomatology is associated with higher motor achievements.
It is necessary to pay more attention to the assessment and treatment
of motor skills in children with autism spectrum disorder, given the
established delay in the development of these skills, and bearing in mind
their relationship with the severity of the symptoms of autism spectrum
disorder. Timely identification of motor disorders would allow the use
of early treatment and potentially lead to better results, compared to
later inclusion in intervention programs.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Odnos motoričkih sposobnosti i težine poremećaja autističkog spektra
T1  - Relationship between motor abilities and severity autism spectrum disorder
EP  - 54
IS  - 1
SP  - 35
VL  - 16
DO  - 10.5937/specedreh16-12404
DO  - 2406-1328 (eISSN)
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Gagić, Sanja",
year = "2017",
abstract = "Prema nalazima u literaturi, motoričke sposobnosti dece sa poremećajem
autističkog spektra uglavnom odstupaju od uzrasnih očekivanja
i sve češće se dovode u vezu sa govorno-jezičkim i socijalnim
razvojem i adaptivnim ponašanjem.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi odnos nivoa razvoja finih
i grubih motoričkih sposobnosti i težine autizma kod dece sa poremećajem
autističkog spektra. Uzorkom je obuhvaćeno tridesetoro
dece sa poremećajem autističkog spektra i pridruženom intelektualnom
ometenošću, uzrasta od sedam do devetnaest godina (AS=11,97;
SD=3,70). Procena je realizovana primenom Pibodi skale motoričkog
razvoja, Vineland skale adaptivnog ponašanja i kriterijuma za opis
nivoa težine poremećaja autističkog spektra (APA, 2013).
Rezultati su pokazali da motoričke sposobnosti naših ispitanika
značajno koreliraju sa socijalnom komunikacijom (Pibodi fina motorika
r=-0,452; p=0,012; Vineland fina motorika r=-0,511; p=0,004;
Vineland ukupno r=-0,391; p=0,032) i ograničenim, repetitivnim ponašanjima
(Pibodi fina motorika r=-0,383; p=0,037; Vineland fina
motorika r=-0,433; p=0,017; Vineland ukupno r=-0,371; p=0,044).
Niži stepen autističke simptomatologije povezan je sa boljim motoričkim
postignućima.
Potrebno je posvetiti više pažnje proceni i tretmanu motoričkih
sposobnosti dece sa poremećajem autističkog spektra, s obzirom na utvrđeno zaostajanje u razvoju ovih sposobnosti, a imajući u vidu
njihovu povezanost sa težinom simptoma autističkog poremećaja.
Blagovremeno prepoznavanje motoričkih poremećaja omogućilo bi
primenu ranog tretmana i potencijalno vodilo boljim rezultatima, u
odnosu na kasnije uključivanje u interventne programe., According to the findings in literature, motor skills of children
with autism spectrum disorders generally differ from age expectations
and are increasingly being associated with speech and language and
social development, and adaptive behavior.
The aim of the research was to determine the relationship between
the development level of fine and gross motor skills and autism severity
of children with autism spectrum disorder. The sample included 30
children with autism spectrum disorder and associated intellectual
disability, seven to 19 years of age (M=11.97; SD=3.70). The assessment
was conducted using the Peabody Motor Development Scale, the
Vineland Adaptive Behavior Scale, and the criteria for describing the
level of severity of autism spectrum disorder (APA, 2013).
The results have shown that participants` motor skills significantly
correlate with social communication (Peabody fine motor skills r=-
0.452; p=0.012; Vineland fine motor skills r=-0.511; p=0.004; Vineland
total r=-0.391; p=0.032) and restricted, repetitive behaviors (Peabody
fine motor skills r=-0.383; p=0.037; Vineland fine motor skills r=-
0.433; p=0.017; Vineland total r=-0.371; p=0.044). Lower level of autistic
symptomatology is associated with higher motor achievements.
It is necessary to pay more attention to the assessment and treatment
of motor skills in children with autism spectrum disorder, given the
established delay in the development of these skills, and bearing in mind
their relationship with the severity of the symptoms of autism spectrum
disorder. Timely identification of motor disorders would allow the use
of early treatment and potentially lead to better results, compared to
later inclusion in intervention programs.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Odnos motoričkih sposobnosti i težine poremećaja autističkog spektra, Relationship between motor abilities and severity autism spectrum disorder",
pages = "54-35",
number = "1",
volume = "16",
doi = "10.5937/specedreh16-12404, 2406-1328 (eISSN)"
}
Cvijetić, M.,& Gagić, S.. (2017). Odnos motoričkih sposobnosti i težine poremećaja autističkog spektra. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 16(1), 35-54.
https://doi.org/10.5937/specedreh16-12404
Cvijetić M, Gagić S. Odnos motoričkih sposobnosti i težine poremećaja autističkog spektra. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2017;16(1):35-54.
doi:10.5937/specedreh16-12404 .
Cvijetić, Marija, Gagić, Sanja, "Odnos motoričkih sposobnosti i težine poremećaja autističkog spektra" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 16, no. 1 (2017):35-54,
https://doi.org/10.5937/specedreh16-12404 . .
1

Značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju

Cvijetić, Marija

(Drustvo defektologa Srbije, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3634
AB  - Rana intervencija obuhvata širok spektar aktivnosti usmerenih na podsticanje razvoja deteta u prvim godinama života i preveniranje ili ublažavanje
teškoća u razvoju. Uporedo sa nalazima razvojnih i neurobioloških studija
o značaju ranog učenja i iskustva za kasnije intelektualno funkcionisanje
deteta, raste interesovanje istraživača i praktičara za rani tretman kao potencijalni put delovanja na smetnje i teškoće u kognitivnom funkcionisanju, pre njihovog manifestovanja u punom obliku. Važnu potporu procesu
kreiranja, strukturisanja i implementacije programa rane intervencije daju
nalazi studija u kojima su uočeni pozitivni ishodi u domenu intelektualnog
razvoja kao rezultat sprovođenja ranog tretmana kod dece sa teškoćama
u intelektualnom funkcionisanju. Dok se postojanje kratkoročnih efekata
uglavnom više ne dovodi u pitanje, dugoročna efikasnost ovih programa i
dalje je predmet naučne rasprave i predstavlja oblast koju je potrebno dalje
temeljno istražiti. U cilju unapređenja praktičnog delovanja u ovoj oblasti,
potrebno je proširiti već postojeća saznanja o značajnim komponentama i
karakteristikama primene efikasne rane intervencije, kao i mehanizmima
održavanja postignutog napretka tokom vremena. Uspešne programe rane
intervencije generalno karakterišu veći intenzitet, raniji početak, duže trajanje, širok spektar dostupnih usluga i angažovanje roditelja kao saradnika
i aktivnog učesnika u stimulisanju razvoja svog deteta. Kako se odrastanje
deteta odvija u socijalnom kontekstu koji podrazumeva uticaj više faktora na brojnost i kvalitet prilika za učenje i razvoj kognitivnih sposobnosti,
prilikom planiranja i realizacije rane intervencije potrebno je imati u vidu karakteristike i potrebe samog deteta i njegove porodice, u cilju optimizovanja intelektualnog razvoja i kasnijeg funkcionisanja deteta.
AB  - Early intervention includes a wide range of activities aimed at fostering the
development of the child in the first years of life and preventing or reducing
the developmental delay. Along with the findings of developmental and
neurobiological studies on the importance of early learning and experience
to later intellectual functioning, there is growing interest of researchers and
practitioners for early treatment as a potential route of influencing the obstacles
and difficulties in cognitive functioning, before their full manifestation. An
important support to the process of creating, structuring and implementation
of early intervention programs is provided by studies that have observed
positive outcomes in the domain of intellectual development as a result of the
implementation of early treatment in children with difficulties in intellectual
functioning. While the existence of short-term effects generally is no longer
called into question, the long-term effectiveness of these programs is still subject
to scientific debate and an area which should be further explored thoroughly.
In order to promote practical action in this field, it is necessary to expand
the existing knowledge of the significant components and characteristics
of implementation of effective early intervention, as well as mechanisms
to maintain the achieved progress over time. Successful early intervention
programs are generally characterized by higher intensity, earlier onset, longer
duration, a wide range of services and engaging parents as contributors and active
participants in stimulating development of their children. As the growing up of
the child takes place in a social context that involves many factors that influence
the number and quality of opportunities for learning and development of
cognitive abilities, it is necessary to bear in mind the characteristics and needs
of the child and his family when planning and implementing early intervention,
in order to optimize intellectual development and the subsequent functioning
of the child.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju
T1  - Importance of early intervention in treating Difficulties in intellctual development
IS  - 2
SP  - 61
VL  - 22
VL  - 78
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3634
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija",
year = "2016",
abstract = "Rana intervencija obuhvata širok spektar aktivnosti usmerenih na podsticanje razvoja deteta u prvim godinama života i preveniranje ili ublažavanje
teškoća u razvoju. Uporedo sa nalazima razvojnih i neurobioloških studija
o značaju ranog učenja i iskustva za kasnije intelektualno funkcionisanje
deteta, raste interesovanje istraživača i praktičara za rani tretman kao potencijalni put delovanja na smetnje i teškoće u kognitivnom funkcionisanju, pre njihovog manifestovanja u punom obliku. Važnu potporu procesu
kreiranja, strukturisanja i implementacije programa rane intervencije daju
nalazi studija u kojima su uočeni pozitivni ishodi u domenu intelektualnog
razvoja kao rezultat sprovođenja ranog tretmana kod dece sa teškoćama
u intelektualnom funkcionisanju. Dok se postojanje kratkoročnih efekata
uglavnom više ne dovodi u pitanje, dugoročna efikasnost ovih programa i
dalje je predmet naučne rasprave i predstavlja oblast koju je potrebno dalje
temeljno istražiti. U cilju unapređenja praktičnog delovanja u ovoj oblasti,
potrebno je proširiti već postojeća saznanja o značajnim komponentama i
karakteristikama primene efikasne rane intervencije, kao i mehanizmima
održavanja postignutog napretka tokom vremena. Uspešne programe rane
intervencije generalno karakterišu veći intenzitet, raniji početak, duže trajanje, širok spektar dostupnih usluga i angažovanje roditelja kao saradnika
i aktivnog učesnika u stimulisanju razvoja svog deteta. Kako se odrastanje
deteta odvija u socijalnom kontekstu koji podrazumeva uticaj više faktora na brojnost i kvalitet prilika za učenje i razvoj kognitivnih sposobnosti,
prilikom planiranja i realizacije rane intervencije potrebno je imati u vidu karakteristike i potrebe samog deteta i njegove porodice, u cilju optimizovanja intelektualnog razvoja i kasnijeg funkcionisanja deteta., Early intervention includes a wide range of activities aimed at fostering the
development of the child in the first years of life and preventing or reducing
the developmental delay. Along with the findings of developmental and
neurobiological studies on the importance of early learning and experience
to later intellectual functioning, there is growing interest of researchers and
practitioners for early treatment as a potential route of influencing the obstacles
and difficulties in cognitive functioning, before their full manifestation. An
important support to the process of creating, structuring and implementation
of early intervention programs is provided by studies that have observed
positive outcomes in the domain of intellectual development as a result of the
implementation of early treatment in children with difficulties in intellectual
functioning. While the existence of short-term effects generally is no longer
called into question, the long-term effectiveness of these programs is still subject
to scientific debate and an area which should be further explored thoroughly.
In order to promote practical action in this field, it is necessary to expand
the existing knowledge of the significant components and characteristics
of implementation of effective early intervention, as well as mechanisms
to maintain the achieved progress over time. Successful early intervention
programs are generally characterized by higher intensity, earlier onset, longer
duration, a wide range of services and engaging parents as contributors and active
participants in stimulating development of their children. As the growing up of
the child takes place in a social context that involves many factors that influence
the number and quality of opportunities for learning and development of
cognitive abilities, it is necessary to bear in mind the characteristics and needs
of the child and his family when planning and implementing early intervention,
in order to optimize intellectual development and the subsequent functioning
of the child.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju, Importance of early intervention in treating Difficulties in intellctual development",
number = "2",
pages = "61",
volume = "22, 78",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3634"
}
Cvijetić, M.. (2016). Značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 22(2), 61.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3634
Cvijetić M. Značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju. in Beogradska defektološka škola. 2016;22(2):61.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3634 .
Cvijetić, Marija, "Značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju" in Beogradska defektološka škola, 22, no. 2 (2016):61,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3634 .

Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom

Cvijetić, Marija

(Drustvo defektologa Srbije, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2015
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3646
AB  - Deca sa Daunovim sindromom od najranijeg detinjstva pokazuju niz specifičnosti
i teškoća u oblasti verbalne i neverbalne komunikacije, koje u manjoj
ili većoj meri perzistiraju kod ove populacije i kasnije tokom života. Kako se
ove teškoće mogu uočiti rano u razvoju i kako ova deca u prvim godinama života
provode najveći deo vremena u porodičnom okruženju, njihovi roditelji
mogli bi imati značajnu ulogu u ranom stimulisanju govora i komunikacije.
Cilj rada odnosi se na utvrđivanje karakteristika i značaja rane interakcije
dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja za razvoj komunikacionih
sposobnosti ove dece, kao i identifikovanje potencijalnih pravaca intervencije
u ovoj oblasti koji podrazumevaju angažovanje roditelja.
Na osnovu pregleda i analize dostupne literature može se zaključiti da učestalost
i stil interakcije, responzivnost roditelja za komunikacione pokušaje
deteta, uvremenjenost odgovora roditelja i praćenje detetovih interesovanja
u komunikaciji mogu biti povezani sa kasnijom komunikacionom kompetencijom
dece sa Daunovim sindromom. Posebno se ističe značaj zajedničke,
strukturisane igre ove dece sa roditeljima, kao metod unapređenja kvaliteta
te igre, što je važan prediktor razvoja govorne komunikacije. Takođe,
pokazalo se da su programi rane intervencije koji se zasnivaju na povećanju
responzivnosti roditelja za komunikaciono ponašanje njihove dece sa
Daunovim sindromom i obučavanju roditelja strategijama podsticanja razvoja
komunikacionih sposobnosti deteta u kućnim uslovima efikasni u unapređenju
kvantiteta i kvaliteta jezičkih sposobnosti i komunikacije ove dece.Kako kvalitet rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja
predstavlja značajnu determinantu razvoja veštine komunikacije ove
dece, važno je ulagati napore u uspostavljanje adekvatnih obrazaca ove interakcije,
ugrađujući intervencije u svakodnevne rutine i interakcije u prirodnom
(porodičnom) okruženju deteta, u cilju optimalnog stimulisanja ovih
veština na ranom uzrastu.
AB  - Children with Down syndrome from infancy have a number of peculiarities
and difficulties in verbal and non-verbal communication, which to a lesser or
greater extent persist later in life in this population. As these problems can be
spotted early in development, and these children spend most of their time with
their families during first few years of life, their parents could play a significant
role in early stimulation of speech and communication.
The aim of this paper was to determine characteristics and importance
of early interaction of children with Down synrome and their parents for
development of communication skills of these children, as well as identifying
potential directions of intervention in this area, which include the involvement
of parents.
Based on review and analysis of available literature it can be concluded
that frequency and style of interaction, responsiveness of parents for the child’s
communication attempts, timeliness of parents’ responses and monitoring
the child’s interest in communication may be associated with subsequent
communication competence of children with Down syndrome. Special
attention is given to shared, structured play of these children with their parents,
as a method of improving the quality of play, which is an important predictor
of verbal communication skills. Also, it has been shown that early intervention
programs, which are based on increasing the responsiveness of parents for
communication behavior of their children with Down syndrome and teaching
parents strategies for encouraging the development of communication
capacities of the child at home are effective in improving the quantity and
quality of language and communication abilities of these children.
As quality of early interaction of children with Down syndrome and their
parents is an significant determinant for the development of communication
skills of these children, it is important to make efforts to establish appropriate
patterns of interaction, incorporating interventions in routines and interactions
in the natural (family) environment of the child, in order to achieve optimal
stimulation of these skills at an early age.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom
T1  - Characteristics and importance of early parent-child Interaction for development of communication skills in Children with down syndrome
EP  - 80
IS  - 3
SP  - 61
VL  - 21
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija",
year = "2015",
abstract = "Deca sa Daunovim sindromom od najranijeg detinjstva pokazuju niz specifičnosti
i teškoća u oblasti verbalne i neverbalne komunikacije, koje u manjoj
ili većoj meri perzistiraju kod ove populacije i kasnije tokom života. Kako se
ove teškoće mogu uočiti rano u razvoju i kako ova deca u prvim godinama života
provode najveći deo vremena u porodičnom okruženju, njihovi roditelji
mogli bi imati značajnu ulogu u ranom stimulisanju govora i komunikacije.
Cilj rada odnosi se na utvrđivanje karakteristika i značaja rane interakcije
dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja za razvoj komunikacionih
sposobnosti ove dece, kao i identifikovanje potencijalnih pravaca intervencije
u ovoj oblasti koji podrazumevaju angažovanje roditelja.
Na osnovu pregleda i analize dostupne literature može se zaključiti da učestalost
i stil interakcije, responzivnost roditelja za komunikacione pokušaje
deteta, uvremenjenost odgovora roditelja i praćenje detetovih interesovanja
u komunikaciji mogu biti povezani sa kasnijom komunikacionom kompetencijom
dece sa Daunovim sindromom. Posebno se ističe značaj zajedničke,
strukturisane igre ove dece sa roditeljima, kao metod unapređenja kvaliteta
te igre, što je važan prediktor razvoja govorne komunikacije. Takođe,
pokazalo se da su programi rane intervencije koji se zasnivaju na povećanju
responzivnosti roditelja za komunikaciono ponašanje njihove dece sa
Daunovim sindromom i obučavanju roditelja strategijama podsticanja razvoja
komunikacionih sposobnosti deteta u kućnim uslovima efikasni u unapređenju
kvantiteta i kvaliteta jezičkih sposobnosti i komunikacije ove dece.Kako kvalitet rane interakcije dece sa Daunovim sindromom i njihovih roditelja
predstavlja značajnu determinantu razvoja veštine komunikacije ove
dece, važno je ulagati napore u uspostavljanje adekvatnih obrazaca ove interakcije,
ugrađujući intervencije u svakodnevne rutine i interakcije u prirodnom
(porodičnom) okruženju deteta, u cilju optimalnog stimulisanja ovih
veština na ranom uzrastu., Children with Down syndrome from infancy have a number of peculiarities
and difficulties in verbal and non-verbal communication, which to a lesser or
greater extent persist later in life in this population. As these problems can be
spotted early in development, and these children spend most of their time with
their families during first few years of life, their parents could play a significant
role in early stimulation of speech and communication.
The aim of this paper was to determine characteristics and importance
of early interaction of children with Down synrome and their parents for
development of communication skills of these children, as well as identifying
potential directions of intervention in this area, which include the involvement
of parents.
Based on review and analysis of available literature it can be concluded
that frequency and style of interaction, responsiveness of parents for the child’s
communication attempts, timeliness of parents’ responses and monitoring
the child’s interest in communication may be associated with subsequent
communication competence of children with Down syndrome. Special
attention is given to shared, structured play of these children with their parents,
as a method of improving the quality of play, which is an important predictor
of verbal communication skills. Also, it has been shown that early intervention
programs, which are based on increasing the responsiveness of parents for
communication behavior of their children with Down syndrome and teaching
parents strategies for encouraging the development of communication
capacities of the child at home are effective in improving the quantity and
quality of language and communication abilities of these children.
As quality of early interaction of children with Down syndrome and their
parents is an significant determinant for the development of communication
skills of these children, it is important to make efforts to establish appropriate
patterns of interaction, incorporating interventions in routines and interactions
in the natural (family) environment of the child, in order to achieve optimal
stimulation of these skills at an early age.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom, Characteristics and importance of early parent-child Interaction for development of communication skills in Children with down syndrome",
pages = "80-61",
number = "3",
volume = "21",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646"
}
Cvijetić, M.. (2015). Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 21(3), 61-80.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646
Cvijetić M. Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom. in Beogradska defektološka škola. 2015;21(3):61-80.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646 .
Cvijetić, Marija, "Osobenosti i značaj rane interakcije roditelj-dete za razvoj veština komunikacije kod dece sa Daunovim sindromom" in Beogradska defektološka škola, 21, no. 3 (2015):61-80,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3646 .

Prepreke u samostalnom kretanju – iskustvo odraslih osoba sa oštećenjem vida

Cvijetić, Marija; Stanimirović, Dragana; Slavnić, Svetlana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2015)

TY  - CONF
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Stanimirović, Dragana
AU  - Slavnić, Svetlana
PY  - 2015
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4215
AB  - Samostalno kretanje je jedan od preduslova realizacije brojnih životnih
aktivnosti i učešća osobe u životu zajednice. Osobe sa oštećenjem vida,
usled odsustva vizuelne kontrole, imaju više teškoća u orijentaciji i kretanju
u prostoru u odnosu na pripadnike tipične populacije. Uzroci njihovih teškoća
mogu se tražiti u ograničenjima koja proizilaze iz oštećenja čula vida
(medicinski model ometenosti) ili fizičkim i socijalnim barijerama u okruženju
(socijalni model ometenosti). Cilj ovog istraživanja je identifikovanje
prisustva i prirode poteškoća sa kojima se osobe sa oštećenjem vida susreću
prilikom kretanja u neposrednom i širem okruženju. Uzorak čini 15 odraslih
ispitanika sa oštećenjem vida. Podaci dobijeni primenom intervjua ilustruju
percepciju samih ispitanika o njihovim iskustvima i preprekama u domenu
mobilnosti. Analiza odgovora ispitanika pokazuje da oni uglavnom nemaju
veće poteškoće u kretanju i snalaženju u najbližem okruženju, dok se prilikom
kretanja u širem okruženju i korišćenju prevoza susreću sa brojnim spoljašnjim
barijerama. Generalno posmatrano, po pitanju prepreka u domenu
mobilnosti, ispitanici iz ovog uzorka veći značaj pridaju spoljašnjim barijerama
(arhitektonskim, finansijskim i međuljudskim) nego oštećenju vida.
Nalazi ove studije takođe sugerišu i da način formulisanja pitanja može
imati uticaja na odgovore ispitanika, tj. da priroda odgovora donekle može
biti povezana sa početnim očekivanjima istraživača koji kreira upitnik ili intervju.
Identifikovanje barijera za nezavisnije kretanje iz perspektive samih
osoba sa oštećenjem vida daje nam smernice za konkretne akcije usmerene
ka unapređenju njihove samostalnosti i socijalne participacije.
AB  - Independent mobility is one of the preconditions for the realization of many life
activities and participation of people in community life. People with visual impairment,
due to the absence of visual control, have more difficulties in orientation and motion in
space in relation to members of the typical population. Causes of their difficulties can
be traced to the limitations arising from damage of sense of sight (the medical model
of disability), or physical and social barriers in the environment (the social model of
disability). The aim of this study is to identify the presence and nature of difficulties
that persons with visual impairment face when moving in the immediate and wider
environment. The sample consistes of 15 adult subjects with visual impairment.
Information obtained by interviews illustrate the perception of the respondents about
their experiences and obstacles related to mobility. Analysis of the responses shows that
those examinees generally do not have greater difficulties in mobility and orientation in
the immediate environment, while face numerous external barriers as they move into
the wider environment and use of transport. Generally speaking, in terms of obstacles
in the area of mobility, the respondents in this sample attach greater significance to
external barriers (architectural, financial and interpersonal) than to visual impairment.
The findings of this study also suggest that the formulation of questions can influence
the respondents’ answers, ie. that the nature of the response may be somewhat
associated with the initial expectations of the researchers who created a questionnaire
or interview. Identifying barriers to more independent moving from the perspective of
the very people with visual impairment gives us guidelines for concrete action aimed
at improving their independence and social participation.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015
T1  - Prepreke u samostalnom kretanju – iskustvo odraslih osoba sa oštećenjem vida
T1  - Obstacles to independent mobility – experience of visually impaired adults
EP  - 266
SP  - 261
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4215
ER  - 
@conference{
author = "Cvijetić, Marija and Stanimirović, Dragana and Slavnić, Svetlana",
year = "2015",
abstract = "Samostalno kretanje je jedan od preduslova realizacije brojnih životnih
aktivnosti i učešća osobe u životu zajednice. Osobe sa oštećenjem vida,
usled odsustva vizuelne kontrole, imaju više teškoća u orijentaciji i kretanju
u prostoru u odnosu na pripadnike tipične populacije. Uzroci njihovih teškoća
mogu se tražiti u ograničenjima koja proizilaze iz oštećenja čula vida
(medicinski model ometenosti) ili fizičkim i socijalnim barijerama u okruženju
(socijalni model ometenosti). Cilj ovog istraživanja je identifikovanje
prisustva i prirode poteškoća sa kojima se osobe sa oštećenjem vida susreću
prilikom kretanja u neposrednom i širem okruženju. Uzorak čini 15 odraslih
ispitanika sa oštećenjem vida. Podaci dobijeni primenom intervjua ilustruju
percepciju samih ispitanika o njihovim iskustvima i preprekama u domenu
mobilnosti. Analiza odgovora ispitanika pokazuje da oni uglavnom nemaju
veće poteškoće u kretanju i snalaženju u najbližem okruženju, dok se prilikom
kretanja u širem okruženju i korišćenju prevoza susreću sa brojnim spoljašnjim
barijerama. Generalno posmatrano, po pitanju prepreka u domenu
mobilnosti, ispitanici iz ovog uzorka veći značaj pridaju spoljašnjim barijerama
(arhitektonskim, finansijskim i međuljudskim) nego oštećenju vida.
Nalazi ove studije takođe sugerišu i da način formulisanja pitanja može
imati uticaja na odgovore ispitanika, tj. da priroda odgovora donekle može
biti povezana sa početnim očekivanjima istraživača koji kreira upitnik ili intervju.
Identifikovanje barijera za nezavisnije kretanje iz perspektive samih
osoba sa oštećenjem vida daje nam smernice za konkretne akcije usmerene
ka unapređenju njihove samostalnosti i socijalne participacije., Independent mobility is one of the preconditions for the realization of many life
activities and participation of people in community life. People with visual impairment,
due to the absence of visual control, have more difficulties in orientation and motion in
space in relation to members of the typical population. Causes of their difficulties can
be traced to the limitations arising from damage of sense of sight (the medical model
of disability), or physical and social barriers in the environment (the social model of
disability). The aim of this study is to identify the presence and nature of difficulties
that persons with visual impairment face when moving in the immediate and wider
environment. The sample consistes of 15 adult subjects with visual impairment.
Information obtained by interviews illustrate the perception of the respondents about
their experiences and obstacles related to mobility. Analysis of the responses shows that
those examinees generally do not have greater difficulties in mobility and orientation in
the immediate environment, while face numerous external barriers as they move into
the wider environment and use of transport. Generally speaking, in terms of obstacles
in the area of mobility, the respondents in this sample attach greater significance to
external barriers (architectural, financial and interpersonal) than to visual impairment.
The findings of this study also suggest that the formulation of questions can influence
the respondents’ answers, ie. that the nature of the response may be somewhat
associated with the initial expectations of the researchers who created a questionnaire
or interview. Identifying barriers to more independent moving from the perspective of
the very people with visual impairment gives us guidelines for concrete action aimed
at improving their independence and social participation.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015",
title = "Prepreke u samostalnom kretanju – iskustvo odraslih osoba sa oštećenjem vida, Obstacles to independent mobility – experience of visually impaired adults",
pages = "266-261",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4215"
}
Cvijetić, M., Stanimirović, D.,& Slavnić, S.. (2015). Prepreke u samostalnom kretanju – iskustvo odraslih osoba sa oštećenjem vida. in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 261-266.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4215
Cvijetić M, Stanimirović D, Slavnić S. Prepreke u samostalnom kretanju – iskustvo odraslih osoba sa oštećenjem vida. in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015. 2015;:261-266.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4215 .
Cvijetić, Marija, Stanimirović, Dragana, Slavnić, Svetlana, "Prepreke u samostalnom kretanju – iskustvo odraslih osoba sa oštećenjem vida" in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015 (2015):261-266,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4215 .

Klasifikacija „nastajanje situacije Hendikepa“ kao okvir za procenu i Unapređenje socijalne participacije

Cvijetić, Marija; Slavnić, Svetlana; Stanimirović, Dragana

(Drustvo defektologa Srbije, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Slavnić, Svetlana
AU  - Stanimirović, Dragana
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3683
AB  - Prema savremenim tumačenjima, ometenost predstavlja rezultat dinamičke interakcije između sposobnosti i kapaciteta osobe, i karakteristika fizičke i socijalne sredine u kojoj ova osoba učestvuje u različitim aktivnostima. Jedan od prvih konceptualnih modela u kome je sistematski razrađena klasifikacija kontekstualnih činilaca koji mogu imati uticaj na nastanak ometenosti/hendikepa je Kvebeška klasifikacija „Nastajanje situacije hendikepa“ (Disability Creation Process – DCP, Fougeyrollas et al., 1999).
Klasifikacija „Nastajanje situacije hendikepa“ predstavlja ek- splanatorni model posledica oboljenja, trauma i drugih poremećaja u okviru kojeg se hendikep posmatra kao produkt delovanja dve uz- ročne dimenzije: karakteristika osobe i karakteristika njenog okruženja. Ovaj sistematski model ljudskog razvoja razmatra interakciju koja postoji između ličnih činilaca (stanja sistema organa osobe i njenih funkcionalnih kapaciteta) i sredinskih čini- laca (olakšavajućih ili otežavajućih), u determinisanju kvaliteta socijalne participacije osobe. Socijalna participacija je u okviru ove klasifikacije operacionalizovana kroz koncept životnih navi- ka, koje čine svakodnevne aktivnosti i društvene uloge koje osoba ili njen sociokulturni kontekst vrednuju prema karakteristikama te osobe (starost, pol, sociokulturni identitet, itd.), a nemogućnost ostvarivanja životnih navika dovodi do nastanka situacije hendike- pa kod te osobe. Specifično obeležje ove klasifikacije je to što ona omogućava opisivanje uticaja koji svaki od sredinskih činilaca ima na ostvarivanje životnih navika osobe, na kontinuumu od potpunog faci- litatora do potpune barijere.
Značaj i upotrebljivost Kvebeške klasifikacije ogleda se u obezbeđivanju preciznih i temeljnih podataka o kvalitetu funkcionisanja osobe u određenom kontekstu, dajući na taj način pod- logu i smernice za planiranje i realizaciju intervencija na planu same osobe i njenog okruženja, kako bi se funkcionisanje osoba sa ometenošću u društvu unapredilo i povećao njihov kvalitet života
AB  - According to modern interpretations, disability is the result of dynamic
interaction between personal skills and capacities, and characteristics of
physical and social environment in which person participates in different
activities. One of the first conceptual models which has systematically
elaborated the classification of contextual factors that may influence the
occurrence of disability/handicap is the Quebec classification: „Disability
Creation Process“ - DCP (Fougeyrollas et al., 1999).
Classification „Disability Creation Process“ presents an explanatory
model of consequences of disease, trauma and other disorders in which
handicap is seen as product of two causal dimensions: individual’s characteristics
and characteristics of his/her environment. This systematic model
of human development considers the interaction that exists between personal
features (state of organ systems and functional capacities) and environmental
factors (mitigating or aggravating) in determining the quality of
social participation of person. Within this classification, social participation
is operationalized through concept of life habits that are daily activities and
social roles recognized by person or his/her socio-cultural context according
to the characteristics of that person (age, sex, socio-cultural identity,
etc.) and the impossibility of accomplishing life habits leads to occurrence
of handicap situation for that person. Specific feature of this classification
is that it allows description of the impact that each of environmental factors
has on realization of life habits, on a continuum from complete facilitator
to complete barrier.
The importance and usefulness of the Quebec classification is reflected
in the provision of accurate and detailed information about the quality of
the person’s functioning in a specific context, thereby giving background
and guidance for planning and implementation of interventions focused on
actual persons and their environment, aimed at improving the functioning
of people with disabilities in society and enhancing their quality of life.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Klasifikacija „nastajanje situacije Hendikepa“ kao okvir za procenu i Unapređenje socijalne participacije
T1  - Classification „disability creation process“ As a framework for assessment And improvement of social participation
EP  - 713
IS  - 3
SP  - 701
VL  - 20
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3683
ER  - 
@article{
author = "Cvijetić, Marija and Slavnić, Svetlana and Stanimirović, Dragana",
year = "2014",
abstract = "Prema savremenim tumačenjima, ometenost predstavlja rezultat dinamičke interakcije između sposobnosti i kapaciteta osobe, i karakteristika fizičke i socijalne sredine u kojoj ova osoba učestvuje u različitim aktivnostima. Jedan od prvih konceptualnih modela u kome je sistematski razrađena klasifikacija kontekstualnih činilaca koji mogu imati uticaj na nastanak ometenosti/hendikepa je Kvebeška klasifikacija „Nastajanje situacije hendikepa“ (Disability Creation Process – DCP, Fougeyrollas et al., 1999).
Klasifikacija „Nastajanje situacije hendikepa“ predstavlja ek- splanatorni model posledica oboljenja, trauma i drugih poremećaja u okviru kojeg se hendikep posmatra kao produkt delovanja dve uz- ročne dimenzije: karakteristika osobe i karakteristika njenog okruženja. Ovaj sistematski model ljudskog razvoja razmatra interakciju koja postoji između ličnih činilaca (stanja sistema organa osobe i njenih funkcionalnih kapaciteta) i sredinskih čini- laca (olakšavajućih ili otežavajućih), u determinisanju kvaliteta socijalne participacije osobe. Socijalna participacija je u okviru ove klasifikacije operacionalizovana kroz koncept životnih navi- ka, koje čine svakodnevne aktivnosti i društvene uloge koje osoba ili njen sociokulturni kontekst vrednuju prema karakteristikama te osobe (starost, pol, sociokulturni identitet, itd.), a nemogućnost ostvarivanja životnih navika dovodi do nastanka situacije hendike- pa kod te osobe. Specifično obeležje ove klasifikacije je to što ona omogućava opisivanje uticaja koji svaki od sredinskih činilaca ima na ostvarivanje životnih navika osobe, na kontinuumu od potpunog faci- litatora do potpune barijere.
Značaj i upotrebljivost Kvebeške klasifikacije ogleda se u obezbeđivanju preciznih i temeljnih podataka o kvalitetu funkcionisanja osobe u određenom kontekstu, dajući na taj način pod- logu i smernice za planiranje i realizaciju intervencija na planu same osobe i njenog okruženja, kako bi se funkcionisanje osoba sa ometenošću u društvu unapredilo i povećao njihov kvalitet života, According to modern interpretations, disability is the result of dynamic
interaction between personal skills and capacities, and characteristics of
physical and social environment in which person participates in different
activities. One of the first conceptual models which has systematically
elaborated the classification of contextual factors that may influence the
occurrence of disability/handicap is the Quebec classification: „Disability
Creation Process“ - DCP (Fougeyrollas et al., 1999).
Classification „Disability Creation Process“ presents an explanatory
model of consequences of disease, trauma and other disorders in which
handicap is seen as product of two causal dimensions: individual’s characteristics
and characteristics of his/her environment. This systematic model
of human development considers the interaction that exists between personal
features (state of organ systems and functional capacities) and environmental
factors (mitigating or aggravating) in determining the quality of
social participation of person. Within this classification, social participation
is operationalized through concept of life habits that are daily activities and
social roles recognized by person or his/her socio-cultural context according
to the characteristics of that person (age, sex, socio-cultural identity,
etc.) and the impossibility of accomplishing life habits leads to occurrence
of handicap situation for that person. Specific feature of this classification
is that it allows description of the impact that each of environmental factors
has on realization of life habits, on a continuum from complete facilitator
to complete barrier.
The importance and usefulness of the Quebec classification is reflected
in the provision of accurate and detailed information about the quality of
the person’s functioning in a specific context, thereby giving background
and guidance for planning and implementation of interventions focused on
actual persons and their environment, aimed at improving the functioning
of people with disabilities in society and enhancing their quality of life.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Klasifikacija „nastajanje situacije Hendikepa“ kao okvir za procenu i Unapređenje socijalne participacije, Classification „disability creation process“ As a framework for assessment And improvement of social participation",
pages = "713-701",
number = "3",
volume = "20",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3683"
}
Cvijetić, M., Slavnić, S.,& Stanimirović, D.. (2014). Klasifikacija „nastajanje situacije Hendikepa“ kao okvir za procenu i Unapređenje socijalne participacije. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 20(3), 701-713.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3683
Cvijetić M, Slavnić S, Stanimirović D. Klasifikacija „nastajanje situacije Hendikepa“ kao okvir za procenu i Unapređenje socijalne participacije. in Beogradska defektološka škola. 2014;20(3):701-713.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3683 .
Cvijetić, Marija, Slavnić, Svetlana, Stanimirović, Dragana, "Klasifikacija „nastajanje situacije Hendikepa“ kao okvir za procenu i Unapređenje socijalne participacije" in Beogradska defektološka škola, 20, no. 3 (2014):701-713,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3683 .

Participacija osoba s ometenošću u socijalnim odnosima, odmoru i razonodi

Cvijetić, Marija; Stanimirović, Dragana; Slavnić, Svetlana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2014)

TY  - CONF
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Stanimirović, Dragana
AU  - Slavnić, Svetlana
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4262
AB  - Socijalna participacija je jedan od centralnih koncepata savremenih pristupa
osobama s ometenošću i značajan je prediktor kvaliteta života. Prema
modelu „Nastajanja situacije hendikepa“ ograničenja u socijalnoj participaciji
nastaju kada barijere u fizičkom i socijalnom okruženju utiču na osobu
na način da onemogućavaju potpunu i kvalitetnu realizaciju njenih životnih
navika. Cilj ovog rada je prikaz iskustava odraslih osoba s ometenošću
u pogledu barijera sa kojima se susreću prilikom učešća u aktivnostima koje
se odnose na slobodno vreme, rekreaciju i socijalne odnose. Pregledom elektronskih
baza podataka izdvojili smo reprezentativne empirijske nalaze i
izveli teorijske i praktične implikacije. Većina osoba s ometenošću ne participira
u fizičkim aktivnostima, iako one mogu odigrati važnu ulogu u njihovom
zdravstvenom stanju. Kvalitativna istraživanja načina provođenja
slobodnog vremena ukazala su da ove osobe učestvuju u širokom spektru
slobodnih aktivnosti. Osobe s ometenošću se u ulozi turiste suočavaju sa više
teškoća, što može imati negativne posledice. Prevazilaženje barijera u ovoj
oblasti životnih navika predstavlja jedan od imperativa u radu sa ovom populacijom.
Participacija u slobodnim aktivnostima treba da bude bazirana
na željama i interesovanjima svake od ovih osoba kako bi se maksimalizovali
potencijalni pozitivni efekti ovog tipa životnih navika.
AB  - Social participation is one of the central concepts of modern approaches to people
with disabilities and is a significant predictor of quality of life. According to the model
of “Disability Creation Process”, restrictions in social participation occur when barriers
in physical and social environment affect person so as to prevent the full and efficient
realization of her life habits.The aim of this paper is to present the experiences of adults
with disabilities in terms of the barriers they face when participating in activities related
to leisure, recreation and social relationships. By reviewing the electronic databases, we
selected a representative empirical findings and derived some theoretical and practical
implications. Many studies show that these persons have problems in establishing and
maintaining social relationships. Most people with disabilities do not participate in
physical activities, although those may play an important role in their health status.
Qualitative research about ways of spending free time indicated that these individuals
participate in a wide range of activities. Tourists with disabilities face many difficulties,
which may have negative consequences.Overcoming barriers in this area of life habits is
one of the imperatives in working with this population. Participation in leisure should be
based on needs and interests of each person in order to maximize the potential positive
effects of this type of life habits.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014
T1  - Participacija osoba s ometenošću u socijalnim odnosima, odmoru i razonodi
T1  - Participation of people with disability in social relationships, pastime and leisure
EP  - 358
SP  - 353
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4262
ER  - 
@conference{
author = "Cvijetić, Marija and Stanimirović, Dragana and Slavnić, Svetlana",
year = "2014",
abstract = "Socijalna participacija je jedan od centralnih koncepata savremenih pristupa
osobama s ometenošću i značajan je prediktor kvaliteta života. Prema
modelu „Nastajanja situacije hendikepa“ ograničenja u socijalnoj participaciji
nastaju kada barijere u fizičkom i socijalnom okruženju utiču na osobu
na način da onemogućavaju potpunu i kvalitetnu realizaciju njenih životnih
navika. Cilj ovog rada je prikaz iskustava odraslih osoba s ometenošću
u pogledu barijera sa kojima se susreću prilikom učešća u aktivnostima koje
se odnose na slobodno vreme, rekreaciju i socijalne odnose. Pregledom elektronskih
baza podataka izdvojili smo reprezentativne empirijske nalaze i
izveli teorijske i praktične implikacije. Većina osoba s ometenošću ne participira
u fizičkim aktivnostima, iako one mogu odigrati važnu ulogu u njihovom
zdravstvenom stanju. Kvalitativna istraživanja načina provođenja
slobodnog vremena ukazala su da ove osobe učestvuju u širokom spektru
slobodnih aktivnosti. Osobe s ometenošću se u ulozi turiste suočavaju sa više
teškoća, što može imati negativne posledice. Prevazilaženje barijera u ovoj
oblasti životnih navika predstavlja jedan od imperativa u radu sa ovom populacijom.
Participacija u slobodnim aktivnostima treba da bude bazirana
na željama i interesovanjima svake od ovih osoba kako bi se maksimalizovali
potencijalni pozitivni efekti ovog tipa životnih navika., Social participation is one of the central concepts of modern approaches to people
with disabilities and is a significant predictor of quality of life. According to the model
of “Disability Creation Process”, restrictions in social participation occur when barriers
in physical and social environment affect person so as to prevent the full and efficient
realization of her life habits.The aim of this paper is to present the experiences of adults
with disabilities in terms of the barriers they face when participating in activities related
to leisure, recreation and social relationships. By reviewing the electronic databases, we
selected a representative empirical findings and derived some theoretical and practical
implications. Many studies show that these persons have problems in establishing and
maintaining social relationships. Most people with disabilities do not participate in
physical activities, although those may play an important role in their health status.
Qualitative research about ways of spending free time indicated that these individuals
participate in a wide range of activities. Tourists with disabilities face many difficulties,
which may have negative consequences.Overcoming barriers in this area of life habits is
one of the imperatives in working with this population. Participation in leisure should be
based on needs and interests of each person in order to maximize the potential positive
effects of this type of life habits.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014",
title = "Participacija osoba s ometenošću u socijalnim odnosima, odmoru i razonodi, Participation of people with disability in social relationships, pastime and leisure",
pages = "358-353",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4262"
}
Cvijetić, M., Stanimirović, D.,& Slavnić, S.. (2014). Participacija osoba s ometenošću u socijalnim odnosima, odmoru i razonodi. in Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 353-358.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4262
Cvijetić M, Stanimirović D, Slavnić S. Participacija osoba s ometenošću u socijalnim odnosima, odmoru i razonodi. in Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014. 2014;:353-358.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4262 .
Cvijetić, Marija, Stanimirović, Dragana, Slavnić, Svetlana, "Participacija osoba s ometenošću u socijalnim odnosima, odmoru i razonodi" in Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014 (2014):353-358,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4262 .

Participation of persons with intellectual disability in recreation and social activities

Kaljača, Svetlana; Cvijetić, Marija; Dučić, Bojan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Dučić, Bojan
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/794
AB  - This research was conducted with the aim to determine the influence of demographic factors and individual characteristics of children and youth with intellectual disability on the extent of their participation in recreation and social activities. Individual characteristics include the following: gender, age, and level of intellectual disability. Parents' education level, family income, parents' employment, and the number of children within a family were analyzed as indicators of family and environmental influence. The sample consisted of 126 examinees, aged between 7 and 18, 69 examinees with mild intellectual disability, and 57 with moderate intellectual disability. Three subscales of the scale Assessment of Life Habits for Children 1.0, LIFE -H, (Fougeyrollas et al., 2002) were used to determine the extent of examinees' participation in recreation and social activities: Fitness, Interpersonal relations, and Recreation. It was determined that there are statistically significant differences in recreation and social activities participation with regard to age, level of intellectual disability, and partially gender, as well as with regard to parents' education level, family income, parents' employment, and the number of children within a family.
AB  - Istraživanje je sprovedeno sa ciljem da se utvrdi uticaj demografskih činilaca i individualnih karakteristika dece i omladine sa intelektualnom ometenošću na stepen njihove participacije u rekreativnim i socijalnim aktivnostima. Od individualnih karakteristika obuhvaćeni su: pol, uzrast i nivo intelektualne ometenosti. Kao indikatori uticaja porodičnog i socijalnog okruženja analizirani su: obrazovni nivo roditelja, visina porodičnih prihoda, zaposlenost roditelja i broj dece u porodici. U uzorku od 126 ispitanika, uzrasta od 7 do 18 godina, 69 ispitanika funkcioniše na nivou lake intelektualne ometenosti i 57 na nivou umerene intelektualne ometenosti. Nivo participacije ispitanika u rekreativnim i socijalnim aktivnostima ispitan je primenom tri supskale Skale za procenu životnih navika (Assessment of Life Habits for Children 1.0, LIFE-H, Fougeyrollas et al., 2002) Fitnes, Interpersonalni odnosi i Rekreacija. Utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike u učestvovanju u rekreativnim i socijalnim aktivnostima u odnosu na uzrast, nivo intelektualne ometenosti i delimično pol, kao i u odnosu na obrazovni nivo roditelja, visinu porodičnih prihoda, zaposlenost roditelja i broj dece u porodici.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Participation of persons with intellectual disability in recreation and social activities
T1  - Participacija osoba sa intelektualnom ometenošću u rekreativnim i socijalnim aktivnostima
EP  - 193
IS  - 2
SP  - 173
VL  - 13
DO  - 10.5937/specedreh13-6495
ER  - 
@article{
author = "Kaljača, Svetlana and Cvijetić, Marija and Dučić, Bojan",
year = "2014",
abstract = "This research was conducted with the aim to determine the influence of demographic factors and individual characteristics of children and youth with intellectual disability on the extent of their participation in recreation and social activities. Individual characteristics include the following: gender, age, and level of intellectual disability. Parents' education level, family income, parents' employment, and the number of children within a family were analyzed as indicators of family and environmental influence. The sample consisted of 126 examinees, aged between 7 and 18, 69 examinees with mild intellectual disability, and 57 with moderate intellectual disability. Three subscales of the scale Assessment of Life Habits for Children 1.0, LIFE -H, (Fougeyrollas et al., 2002) were used to determine the extent of examinees' participation in recreation and social activities: Fitness, Interpersonal relations, and Recreation. It was determined that there are statistically significant differences in recreation and social activities participation with regard to age, level of intellectual disability, and partially gender, as well as with regard to parents' education level, family income, parents' employment, and the number of children within a family., Istraživanje je sprovedeno sa ciljem da se utvrdi uticaj demografskih činilaca i individualnih karakteristika dece i omladine sa intelektualnom ometenošću na stepen njihove participacije u rekreativnim i socijalnim aktivnostima. Od individualnih karakteristika obuhvaćeni su: pol, uzrast i nivo intelektualne ometenosti. Kao indikatori uticaja porodičnog i socijalnog okruženja analizirani su: obrazovni nivo roditelja, visina porodičnih prihoda, zaposlenost roditelja i broj dece u porodici. U uzorku od 126 ispitanika, uzrasta od 7 do 18 godina, 69 ispitanika funkcioniše na nivou lake intelektualne ometenosti i 57 na nivou umerene intelektualne ometenosti. Nivo participacije ispitanika u rekreativnim i socijalnim aktivnostima ispitan je primenom tri supskale Skale za procenu životnih navika (Assessment of Life Habits for Children 1.0, LIFE-H, Fougeyrollas et al., 2002) Fitnes, Interpersonalni odnosi i Rekreacija. Utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike u učestvovanju u rekreativnim i socijalnim aktivnostima u odnosu na uzrast, nivo intelektualne ometenosti i delimično pol, kao i u odnosu na obrazovni nivo roditelja, visinu porodičnih prihoda, zaposlenost roditelja i broj dece u porodici.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Participation of persons with intellectual disability in recreation and social activities, Participacija osoba sa intelektualnom ometenošću u rekreativnim i socijalnim aktivnostima",
pages = "193-173",
number = "2",
volume = "13",
doi = "10.5937/specedreh13-6495"
}
Kaljača, S., Cvijetić, M.,& Dučić, B.. (2014). Participation of persons with intellectual disability in recreation and social activities. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 13(2), 173-193.
https://doi.org/10.5937/specedreh13-6495
Kaljača S, Cvijetić M, Dučić B. Participation of persons with intellectual disability in recreation and social activities. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2014;13(2):173-193.
doi:10.5937/specedreh13-6495 .
Kaljača, Svetlana, Cvijetić, Marija, Dučić, Bojan, "Participation of persons with intellectual disability in recreation and social activities" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 13, no. 2 (2014):173-193,
https://doi.org/10.5937/specedreh13-6495 . .
3

Supporting parents with intellectual disabilities

Đorđević, Mirjana; Cvijetić, Marija

(Komora zdravstvenih ustanova Srbije, Beograd, 2013)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2013
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/690
AB  - Number of persons with intellectual disabilities (ID) that are parents has increased during the last decades. This tendency can be explained by changes in understanding of the concept of disability and the growing involvement of people with ID in the activities that earlier were not available for them. Parents with ID face a number of problems that complicate successful rearing of their children: lack of parenting skills, poverty, presence of psychopathology, lack of support from partners etc. The aim of this paper is to highlight the importance of supporting parents with ID, as well as the possible intervention programs can help these parents to be successful in raising their children. Studies that examined supporting parents with ID were collected and analyzed by researching the electronic data base of KoBSON (Serbian Library Consortium for Coordinated Acquisition). The results of studies that examined the effectiveness of interventions aimed at improving parenting skills in people with ID show that parents with ID can enhance their knowledge and parenting skills, when receiving appropriate support. It is also alleged that social support network for mothers with ID are mostly poor and that their development could improve the appropriateness of care provided by the mother to her children. In order to overcome many difficulties that parents with ID face, it is necessary to provide an appropriate support that will help them to be successful in raising their children. Adequate support could prevent negative outcomes for children of these parents and change often practice of relocation of these children from their biological families.
AB  - Broj osoba sa intelektualnom ometenošću u ulozi roditelja se povećao tokom poslednjih decenija. Ova tendencija može se pripisati promenama u shvatanju pojma ometenosti i sve većem uključivanju osoba sa intelektualnom ometenošću u aktivnosti koje im ranije nisu bile dostupne. Roditelji sa intelektualnom ometenošću suočavaju se sa brojnim problemima koji im otežavaju uspešno odgajanje njihove dece, kao što su: manjak roditeljskih veština, siromaštvo, prisustvo psihopatologije, nedostatak podrške partnera i dr. Cilj rada je da ukaže na značaj pružanja podrške roditeljima sa intelektualnom ometenošću, kao i na moguće programe intervencije koji mogu pomoći ovim roditeljima da budu uspešni u odgajanju svoje dece. Pretragom elektronske baze podataka Konzorcijum biblioteke Srbije za objedinjenu nabavku - KoBSON, prikupljeni su i analizirani radovi autora koji su obrađivali problematiku pružanja podrške roditeljima sa intelektualnom ometenošću. Rezultati studija koje su proučavale efikasnost intervencija usmerenih na unapređenje veština roditeljstva kod osoba sa intelektualnom ometenošću pokazuju da uz odgovarajuću podršku ove osobe mogu unaprediti svoja znanja i veštine roditeljstva. Navodi se i da su socijalne mreže podrške majkama sa intelektualnom ometenošću uglavnom siromašne, a da bi njihov razvoj mogao unaprediti adekvatnost brige koju ove majke pružaju svojoj deci. U cilju prevazilaženja brojnih teškoća sa kojima se roditelji sa intelektualnom ometenošću susreću, neophodno je obezbediti im odgovarajuću podršku kako bi bili uspešni u odgajanju svoje dece. Adekvatna podrška mogla bi preduprediti negativne ishode kod dece ovih roditelja i promeniti čestu praksu izmeštanja ove dece iz njihove biološke porodice.
PB  - Komora zdravstvenih ustanova Srbije, Beograd
T2  - Zdravstvena zaštita
T1  - Supporting parents with intellectual disabilities
T1  - Podrška roditeljima sa intelektualnom ometenošću
EP  - 52
IS  - 5
SP  - 44
VL  - 42
DO  - 10.5937/ZZ1305044D
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Mirjana and Cvijetić, Marija",
year = "2013",
abstract = "Number of persons with intellectual disabilities (ID) that are parents has increased during the last decades. This tendency can be explained by changes in understanding of the concept of disability and the growing involvement of people with ID in the activities that earlier were not available for them. Parents with ID face a number of problems that complicate successful rearing of their children: lack of parenting skills, poverty, presence of psychopathology, lack of support from partners etc. The aim of this paper is to highlight the importance of supporting parents with ID, as well as the possible intervention programs can help these parents to be successful in raising their children. Studies that examined supporting parents with ID were collected and analyzed by researching the electronic data base of KoBSON (Serbian Library Consortium for Coordinated Acquisition). The results of studies that examined the effectiveness of interventions aimed at improving parenting skills in people with ID show that parents with ID can enhance their knowledge and parenting skills, when receiving appropriate support. It is also alleged that social support network for mothers with ID are mostly poor and that their development could improve the appropriateness of care provided by the mother to her children. In order to overcome many difficulties that parents with ID face, it is necessary to provide an appropriate support that will help them to be successful in raising their children. Adequate support could prevent negative outcomes for children of these parents and change often practice of relocation of these children from their biological families., Broj osoba sa intelektualnom ometenošću u ulozi roditelja se povećao tokom poslednjih decenija. Ova tendencija može se pripisati promenama u shvatanju pojma ometenosti i sve većem uključivanju osoba sa intelektualnom ometenošću u aktivnosti koje im ranije nisu bile dostupne. Roditelji sa intelektualnom ometenošću suočavaju se sa brojnim problemima koji im otežavaju uspešno odgajanje njihove dece, kao što su: manjak roditeljskih veština, siromaštvo, prisustvo psihopatologije, nedostatak podrške partnera i dr. Cilj rada je da ukaže na značaj pružanja podrške roditeljima sa intelektualnom ometenošću, kao i na moguće programe intervencije koji mogu pomoći ovim roditeljima da budu uspešni u odgajanju svoje dece. Pretragom elektronske baze podataka Konzorcijum biblioteke Srbije za objedinjenu nabavku - KoBSON, prikupljeni su i analizirani radovi autora koji su obrađivali problematiku pružanja podrške roditeljima sa intelektualnom ometenošću. Rezultati studija koje su proučavale efikasnost intervencija usmerenih na unapređenje veština roditeljstva kod osoba sa intelektualnom ometenošću pokazuju da uz odgovarajuću podršku ove osobe mogu unaprediti svoja znanja i veštine roditeljstva. Navodi se i da su socijalne mreže podrške majkama sa intelektualnom ometenošću uglavnom siromašne, a da bi njihov razvoj mogao unaprediti adekvatnost brige koju ove majke pružaju svojoj deci. U cilju prevazilaženja brojnih teškoća sa kojima se roditelji sa intelektualnom ometenošću susreću, neophodno je obezbediti im odgovarajuću podršku kako bi bili uspešni u odgajanju svoje dece. Adekvatna podrška mogla bi preduprediti negativne ishode kod dece ovih roditelja i promeniti čestu praksu izmeštanja ove dece iz njihove biološke porodice.",
publisher = "Komora zdravstvenih ustanova Srbije, Beograd",
journal = "Zdravstvena zaštita",
title = "Supporting parents with intellectual disabilities, Podrška roditeljima sa intelektualnom ometenošću",
pages = "52-44",
number = "5",
volume = "42",
doi = "10.5937/ZZ1305044D"
}
Đorđević, M.,& Cvijetić, M.. (2013). Supporting parents with intellectual disabilities. in Zdravstvena zaštita
Komora zdravstvenih ustanova Srbije, Beograd., 42(5), 44-52.
https://doi.org/10.5937/ZZ1305044D
Đorđević M, Cvijetić M. Supporting parents with intellectual disabilities. in Zdravstvena zaštita. 2013;42(5):44-52.
doi:10.5937/ZZ1305044D .
Đorđević, Mirjana, Cvijetić, Marija, "Supporting parents with intellectual disabilities" in Zdravstvena zaštita, 42, no. 5 (2013):44-52,
https://doi.org/10.5937/ZZ1305044D . .