Kaljača, Svetlana

Link to this page

Authority KeyName Variants
5da9f1c9-5347-414a-9ed1-033a6fcc9bd9
  • Kaljača, Svetlana (7)
Projects

Author's Bibliography

Tip stanovanja kao faktor samoodređenja osoba sa umerenom intelektualnom ometenošću

Cvijetić Vukčević, Marija; Kaljača, Svetlana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Cvijetić Vukčević, Marija
AU  - Kaljača, Svetlana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5383
AB  - Uvod: Prethodna istraživanja su pokazala da je nivo samoodređenja osoba sa
intelektualnom ometenošću determinisan različitim činiocima. Tip stanovanja
je jedan od značajnih činilaca razvoja i praktikovanja te veštine.
Cilj: Cilj rada je utvrđivanje razlika u nivou samoodređenja između osoba sa umerenom
intelektualnom
ometenošću
koje
žive u
različitim
tipovima
stanovanja.
Metode:
Uzorkom
je
obuhvaćeno
87
odraslih
osoba
sa
umerenom
intelektualnom
ometenošću,
oba
pola,
koji
žive
u
različitim
tipovima
stanovanja:
u
primarnim
porodicama,
institucijama
ili
programu
stanovanja
uz
podršku.
Za
prikupljanje
podataka o
nivou
samoodređenja
korišćena
je
ARC
skala
samoodređenja.
Rezultati:
Utvrđene
su
statistički
značajne
razlike
između
ispitanika
koji
žive
u

različitim
tipovima
stanovanja
na
nivou
ukupnog
samoodređenja
(F
=
14,500;
p

<
.001)
i
komponenti
samoodređenja:
autonomije
(F
=
17,995;
p
<
.001),
samoregulacije
(F
=
8,011;
p
=
.001),
psihološke
osnaženosti
(F
=
15,634;
p
=
.005)
i

samorealizacije
(F
=
5,837;
p
=
.004).
Nivo
samoodređenja
osoba
sa
umerenom

intelektualnom
ometenošću
koje
stanuju
u
zajednici
uz
podršku
statistički
je
značajno
viši
od
nivoa
samoodređenja
osoba
koje
stanuju
u
primarnim
porodicama

(p
<
.001)
i
institucijama
(p
=
.004).
Osobe
koje
stanuju
u
institucijama
imaju
viši

nivo
samoodređenja
od
onih
koje
žive
sa
svojim
porodicama
(p =
.038).
Zaključak:
Stanovanje
u
zajednici
uz
podršku
predstavlja
optimalan
ambijent

za
razvoj
veština
samoodređenja
odraslih
osoba
sa
umerenom
intelektualnom

ometenošću.
Potrebno
je
intenzivirati
praksu
stanovanja
u
zajednici
uz
podršku
za
osobe
sa
umerenom
intelektualnom
ometenošću,
s
obzirom
na
to
da
je
utvrđen stimulativan uticaj ovog tipa stanovanja na razvoj i praktikovanje ve-
ština samoodređenog ponašanja.
AB  - Introduction: Previous research has shown that the level of self- determination in
people with intellectual disability is determined by various factors. The type of housing is one
of the important factors in the development and practice of that skill.
Aim: The objective of the paper was to determine the difference in the level of selfdetermination

between persons with moderate intellectual disability who live in different
types of housing.
Methods: The sample included 87 adults with moderate intellectual disability, of
both genders, living in different types of housing: in primary families, institutions, or a
supported housing program. The ARC self-determination scale was used to collect data on
the level of self- determination.
Results: Statistically significant differences were found between respondents living in
different types of housing at the level of total self-determination (F = 14.500; p < .001) and
components of self- determination: autonomy (F = 17.995; p<.001), self-regulation (F = 8.011;
p = .001), psychological empowerment (F = 15.634; p = .005) and self- realization (F = 5.837;
p = .004). The level of self-determination in persons with moderate intellectual disabilities
within the supported community living program was statistically significantly higher than
the level of self-determination in persons living in primary families (p < .001) and institutions
(p = .004). People who lived in institutions had a higher level of self-determination than those
who lived with their families (p = .038).
Conclusion: The supported community living program is an optimal environment for
the development of self-determination in adults with moderate intellectual disabilities. 
It is necessary to intensify the practice of supported housing in a community for people 
with moderate intellectual disability, considering the determined stimulating effect on the
development and practice of self-determined behavior skills.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Tip stanovanja kao faktor samoodređenja osoba sa umerenom intelektualnom ometenošću
T1  - Type of housing as a factor of self-determination in persons with moderate intellectual disability
EP  - 479
SP  - 473
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5383
ER  - 
@conference{
author = "Cvijetić Vukčević, Marija and Kaljača, Svetlana",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Prethodna istraživanja su pokazala da je nivo samoodređenja osoba sa
intelektualnom ometenošću determinisan različitim činiocima. Tip stanovanja
je jedan od značajnih činilaca razvoja i praktikovanja te veštine.
Cilj: Cilj rada je utvrđivanje razlika u nivou samoodređenja između osoba sa umerenom
intelektualnom
ometenošću
koje
žive u
različitim
tipovima
stanovanja.
Metode:
Uzorkom
je
obuhvaćeno
87
odraslih
osoba
sa
umerenom
intelektualnom
ometenošću,
oba
pola,
koji
žive
u
različitim
tipovima
stanovanja:
u
primarnim
porodicama,
institucijama
ili
programu
stanovanja
uz
podršku.
Za
prikupljanje
podataka o
nivou
samoodređenja
korišćena
je
ARC
skala
samoodređenja.
Rezultati:
Utvrđene
su
statistički
značajne
razlike
između
ispitanika
koji
žive
u

različitim
tipovima
stanovanja
na
nivou
ukupnog
samoodređenja
(F
=
14,500;
p

<
.001)
i
komponenti
samoodređenja:
autonomije
(F
=
17,995;
p
<
.001),
samoregulacije
(F
=
8,011;
p
=
.001),
psihološke
osnaženosti
(F
=
15,634;
p
=
.005)
i

samorealizacije
(F
=
5,837;
p
=
.004).
Nivo
samoodređenja
osoba
sa
umerenom

intelektualnom
ometenošću
koje
stanuju
u
zajednici
uz
podršku
statistički
je
značajno
viši
od
nivoa
samoodređenja
osoba
koje
stanuju
u
primarnim
porodicama

(p
<
.001)
i
institucijama
(p
=
.004).
Osobe
koje
stanuju
u
institucijama
imaju
viši

nivo
samoodređenja
od
onih
koje
žive
sa
svojim
porodicama
(p =
.038).
Zaključak:
Stanovanje
u
zajednici
uz
podršku
predstavlja
optimalan
ambijent

za
razvoj
veština
samoodređenja
odraslih
osoba
sa
umerenom
intelektualnom

ometenošću.
Potrebno
je
intenzivirati
praksu
stanovanja
u
zajednici
uz
podršku
za
osobe
sa
umerenom
intelektualnom
ometenošću,
s
obzirom
na
to
da
je
utvrđen stimulativan uticaj ovog tipa stanovanja na razvoj i praktikovanje ve-
ština samoodređenog ponašanja., Introduction: Previous research has shown that the level of self- determination in
people with intellectual disability is determined by various factors. The type of housing is one
of the important factors in the development and practice of that skill.
Aim: The objective of the paper was to determine the difference in the level of selfdetermination

between persons with moderate intellectual disability who live in different
types of housing.
Methods: The sample included 87 adults with moderate intellectual disability, of
both genders, living in different types of housing: in primary families, institutions, or a
supported housing program. The ARC self-determination scale was used to collect data on
the level of self- determination.
Results: Statistically significant differences were found between respondents living in
different types of housing at the level of total self-determination (F = 14.500; p < .001) and
components of self- determination: autonomy (F = 17.995; p<.001), self-regulation (F = 8.011;
p = .001), psychological empowerment (F = 15.634; p = .005) and self- realization (F = 5.837;
p = .004). The level of self-determination in persons with moderate intellectual disabilities
within the supported community living program was statistically significantly higher than
the level of self-determination in persons living in primary families (p < .001) and institutions
(p = .004). People who lived in institutions had a higher level of self-determination than those
who lived with their families (p = .038).
Conclusion: The supported community living program is an optimal environment for
the development of self-determination in adults with moderate intellectual disabilities. 
It is necessary to intensify the practice of supported housing in a community for people 
with moderate intellectual disability, considering the determined stimulating effect on the
development and practice of self-determined behavior skills.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Tip stanovanja kao faktor samoodređenja osoba sa umerenom intelektualnom ometenošću, Type of housing as a factor of self-determination in persons with moderate intellectual disability",
pages = "479-473",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5383"
}
Cvijetić Vukčević, M.,& Kaljača, S.. (2023). Tip stanovanja kao faktor samoodređenja osoba sa umerenom intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 473-479.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5383
Cvijetić Vukčević M, Kaljača S. Tip stanovanja kao faktor samoodređenja osoba sa umerenom intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:473-479.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5383 .
Cvijetić Vukčević, Marija, Kaljača, Svetlana, "Tip stanovanja kao faktor samoodređenja osoba sa umerenom intelektualnom ometenošću" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):473-479,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5383 .

Nivo majndfulnesa u interpersonalnim odnosima − validnost i pouzdanost skale procene

Dučić, Bojan; Kaljača, Svetlana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Kaljača, Svetlana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5139
AB  - Uvod: Multidimenzionalni koncept majndfulnesa obuhvata voljnu pažnju, usredsređenost
na „sadašnji trenutak”, praćenje mentalnih procesa i inhibiciju impulsivnog reagovanja.
Ispitivanje uticaja nivoa majndfulnesa na kvalitet odnosa na relaciji defektolog–učenik
zahteva instrument zadovoljavajućih psihometrijskih karakteristika. Cilj: Cilj ovog
istraživanja je utvrđivanje interne konzistencije, test–retest pouzdanosti, konvergentne
i diskriminativne validnosti Interpersonalne majndfulnes skale. Metode: Na uzorku
114 studenata (uzrast: AS = 20.75, SD = 2.20) proverena je pouzdanost Interpersonalne
majndfulnes skale izračunavanjem Krombahove alfe. Za test–retest proveru pouzdanosti
formiran je uzorak od 32 studenta (uzrast: AS = 21.41, SD = 2.46). Na uzorku 59 studenata
(uzrast: AS = 20.93, SD = 1.92) utvrđen je odnos Interpersonalne majndfulnes skale i
Skale kognitivnih i afektivnih dimenzija majndfulnesa. Za ispitivanje Pirsonovih
korelacija Interpersonalne majndfulnes skale i Skale percipiranog stresa – 10 uzorkom
je obuhvaćeno 55 ispitanika (uzrast: AS = 20.55, SD = 2.47). Rezultati: Utvrđeno je da
su vrednosti interne konzistencije Interpersonalne majndfulnes skale i njenih supskala
prihvatljive (α = .69 – .88), nivo test–retest pouzdanosti je umeren do visok (ICC = .58
– .91), korelacija sa ukupnim rezultatom ostvarenim na Skali kognitivnih i afektivnih
dimenzija majndfulnesa je statistički značajna i pozitivna (r = .58, p < .001), a sa Skalom
percipiranog stresa – 10 nije statistički značajna (p > .05). Zaključak: Na osnovu utvrđene
pouzdanosti i validnosti može se preporučiti upotreba Interpersonalne majndfulnes skale
kao instrumenta kojim se dobijaju pouzdani podaci o kvalitetu i nivou majndfulnesa koji
se manifestuje tokom socijalnih interakcija.
AB  - Introduction. The multidimensional concept of mindfulness includes voluntary attention, focus on the “present moment”, monitoring of mental processes, and inhibition of impulsive reactions. Examining the impact of the level of mindfulness on the quality of the relationship between the special educator and the student requires an instrument with satisfactory psychometric characteristics. Objectives. The goal of this research was to determine the internal consistency, test-retest reliability, convergent and discriminative validity of the Interpersonal mindfulness scale. Methods. The reliability of the Interpersonal mindfulness scale was checked by calculating Cronbach’s alpha in a sample of 114 students (age: M = 20.75, SD = 2.20). For the test-retest reliability check, a sample of 32 students was formed (age: M = 21.41, SD = 2.46). The relationship between the Interpersonal mindfulness scale and the Cognitive and affective mindfulness scale was determined in a sample of 59 students (age: M = 20.93, SD = 1.92). For examining the Pearson correlations of the Interpersonal mindfulness scale and the Perceived Stress Scale–10, the sample included 55 students (age: M = 20.55, SD = 2.47). Results. It was determined that the values   of the internal consistency of the Interpersonal mindfulness scale and its subscales were acceptable (α = .69 – .88), the level of test-retest reliability was moderate to high (ICC = .58 –.91), the correlation with the overall results of the Cognitive and affective mindfulness scale was statistically significant and positive (r = .58, p < .001), while it was not statistically significant (p > .05) on the Perceived Stress Scale–10. Conclusion. Based on the established reliability and validity, the Interpersonal mindfulness scale can be recommended as an instrument for obtaining reliable data on the quality and level of mindfulness manifested in social interactions.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Nivo majndfulnesa u interpersonalnim odnosima − validnost i pouzdanost skale procene
T1  - The level of mindfulness in interpersonal relationships – the validity and reliability of the assessment scale
EP  - 73
IS  - 1
SP  - 57
VL  - 22
DO  - https://doi.org/10.5937/specedreh22-40253
ER  - 
@article{
author = "Dučić, Bojan and Kaljača, Svetlana",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Multidimenzionalni koncept majndfulnesa obuhvata voljnu pažnju, usredsređenost
na „sadašnji trenutak”, praćenje mentalnih procesa i inhibiciju impulsivnog reagovanja.
Ispitivanje uticaja nivoa majndfulnesa na kvalitet odnosa na relaciji defektolog–učenik
zahteva instrument zadovoljavajućih psihometrijskih karakteristika. Cilj: Cilj ovog
istraživanja je utvrđivanje interne konzistencije, test–retest pouzdanosti, konvergentne
i diskriminativne validnosti Interpersonalne majndfulnes skale. Metode: Na uzorku
114 studenata (uzrast: AS = 20.75, SD = 2.20) proverena je pouzdanost Interpersonalne
majndfulnes skale izračunavanjem Krombahove alfe. Za test–retest proveru pouzdanosti
formiran je uzorak od 32 studenta (uzrast: AS = 21.41, SD = 2.46). Na uzorku 59 studenata
(uzrast: AS = 20.93, SD = 1.92) utvrđen je odnos Interpersonalne majndfulnes skale i
Skale kognitivnih i afektivnih dimenzija majndfulnesa. Za ispitivanje Pirsonovih
korelacija Interpersonalne majndfulnes skale i Skale percipiranog stresa – 10 uzorkom
je obuhvaćeno 55 ispitanika (uzrast: AS = 20.55, SD = 2.47). Rezultati: Utvrđeno je da
su vrednosti interne konzistencije Interpersonalne majndfulnes skale i njenih supskala
prihvatljive (α = .69 – .88), nivo test–retest pouzdanosti je umeren do visok (ICC = .58
– .91), korelacija sa ukupnim rezultatom ostvarenim na Skali kognitivnih i afektivnih
dimenzija majndfulnesa je statistički značajna i pozitivna (r = .58, p < .001), a sa Skalom
percipiranog stresa – 10 nije statistički značajna (p > .05). Zaključak: Na osnovu utvrđene
pouzdanosti i validnosti može se preporučiti upotreba Interpersonalne majndfulnes skale
kao instrumenta kojim se dobijaju pouzdani podaci o kvalitetu i nivou majndfulnesa koji
se manifestuje tokom socijalnih interakcija., Introduction. The multidimensional concept of mindfulness includes voluntary attention, focus on the “present moment”, monitoring of mental processes, and inhibition of impulsive reactions. Examining the impact of the level of mindfulness on the quality of the relationship between the special educator and the student requires an instrument with satisfactory psychometric characteristics. Objectives. The goal of this research was to determine the internal consistency, test-retest reliability, convergent and discriminative validity of the Interpersonal mindfulness scale. Methods. The reliability of the Interpersonal mindfulness scale was checked by calculating Cronbach’s alpha in a sample of 114 students (age: M = 20.75, SD = 2.20). For the test-retest reliability check, a sample of 32 students was formed (age: M = 21.41, SD = 2.46). The relationship between the Interpersonal mindfulness scale and the Cognitive and affective mindfulness scale was determined in a sample of 59 students (age: M = 20.93, SD = 1.92). For examining the Pearson correlations of the Interpersonal mindfulness scale and the Perceived Stress Scale–10, the sample included 55 students (age: M = 20.55, SD = 2.47). Results. It was determined that the values   of the internal consistency of the Interpersonal mindfulness scale and its subscales were acceptable (α = .69 – .88), the level of test-retest reliability was moderate to high (ICC = .58 –.91), the correlation with the overall results of the Cognitive and affective mindfulness scale was statistically significant and positive (r = .58, p < .001), while it was not statistically significant (p > .05) on the Perceived Stress Scale–10. Conclusion. Based on the established reliability and validity, the Interpersonal mindfulness scale can be recommended as an instrument for obtaining reliable data on the quality and level of mindfulness manifested in social interactions.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Nivo majndfulnesa u interpersonalnim odnosima − validnost i pouzdanost skale procene, The level of mindfulness in interpersonal relationships – the validity and reliability of the assessment scale",
pages = "73-57",
number = "1",
volume = "22",
doi = "https://doi.org/10.5937/specedreh22-40253"
}
Dučić, B.,& Kaljača, S.. (2023). Nivo majndfulnesa u interpersonalnim odnosima − validnost i pouzdanost skale procene. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 22(1), 57-73.
https://doi.org/https://doi.org/10.5937/specedreh22-40253
Dučić B, Kaljača S. Nivo majndfulnesa u interpersonalnim odnosima − validnost i pouzdanost skale procene. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2023;22(1):57-73.
doi:https://doi.org/10.5937/specedreh22-40253 .
Dučić, Bojan, Kaljača, Svetlana, "Nivo majndfulnesa u interpersonalnim odnosima − validnost i pouzdanost skale procene" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 22, no. 1 (2023):57-73,
https://doi.org/https://doi.org/10.5937/specedreh22-40253 . .

Kvalitet interakcije s nastavnikom kao prediktor Usvajanja socijalnih veština učenika sa lakom Intelektualnom ometenošću

Dučić, Bojan; Kaljača, Svetlana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Kaljača, Svetlana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5328
AB  - Uvod: Kod učenika sa intelektualnom ometenošću prisutan je deficit u oblasti
socijalnih veština, koji ograničava mogućnosti njihove uspešne adaptacije na
školsko okruženje. Određene sociodemografske odlike nastavnika i učenika,
kao i kvalitet njihovih interakcija, predstavljaju činioce socijalizacije učenika
kojima u domaćoj literaturi još uvek nije posvećeno dovoljno značaja.
Cilj: Utvrđivanje prediktivnog značaja interakcije sa nastavnikom i demografskih
karakteristika nastavnika (hronološko doba i radno iskustvo) i učenika (hronološki
uzrast) za kvalitet socijalnih veština učenika sa intelektualnom ometenošću.
Metode: Uzorkom su obuhvaćena 32 nastavnika − oligofrenologa u ulozi informanata,
starosti 28–62 godine (AS = 38,72, SD = 9,33) i 32 učenika sa
lakom intelektualnom ometenošću uzrasta 10–18 godina (AS = 14,56, SD =
2,40). Za procenu kvaliteta odnosa nastavnik-učenik korišćena je Skala odnosa
učenik-nastavnik – kratka forma (Student-Teacher Relationship Scale – Short
Form), koja sadrži subskale Bliskost i Konflikt. Podaci o socijalnim veštinama
učenika prikupljeni su upotrebom subskala Socijalne veštine i Slobodno vreme,
Sistema za procenu adaptivnog ponašanja II (Adaptive Behavior Assessment
System II). Sociodemografski podaci dobijeni su primenom upitnika osmišljenog
za potrebe ovog istraživanja.
Rezultati: Višestrukom postepenom linearnom regresionom analizom utvrđeno
je da rezultati na subskali Bliskost predstavljaju jedini prediktor uspeha
na subskalama Socijalne veštine (R2 = 0,52, prilagođeno R2 = 0,50) i Slobodno
vreme (R2 = 0,49, prilagođeno R2 = 0,48).
Zaključak: Potrebno je osmisliti aktivnosti i kreirati okruženje koje će stimulativno
delovati na povećanje nivoa bliskosti nastavnika i učenika, kako bi učenici
sa lakom intelektualnom ometenošću uspešnije usvajali socijalne veštine i
prilagođavali se školskom okruženju.
AB  - Introduction: Students with intellectual disabilities have a deficit in the area of social
skills, which limits the possibilities of their successful adaptation to the school environment.
Certain sociodemographic characteristics of teachers and students, as well as the quality of
their interactions, represent factors of student socialization that are still not given enough
importance in domestic literature.
Aim: Determining the predictive significance of interaction with the teacher and
demographic characteristics of teachers (chronological age and work experience) and
students (chronological age) for the quality of social skills of students with mild intellectual
disabilities.
Methods: The sample included 32 teachers (oligophrenologist) aged 28-62 (M = 38.72,
SD = 9.33) as informants and 32 students with mild intellectual disability aged 10-18 (M =
14.56, SD = 2.40). To assess the quality of the teacher-student relationship, the Student-
Teacher Relationship Scale - Short Form, which contains the subscales Closeness and
Conflict, was used. Data on students’ social skills were collected using the subscales Social
Skills and Leisure Time, Adaptive Behavior Assessment System II. Sociodemographic data
were obtained using a questionnaire designed for the purpose of this research.
Results: Multiple stepwise linear regression analysis revealed that the results on the
Closeness subscale were the only predictor of success on the Social skills (R2 = 0,52, adjusted
R2 = 0,50) and Leisure time (R2 = 0,49, adjusted R2 = 0.48).
Conclusion: It is necessary to design activities and create an environment that will have
a stimulating effect on increasing the level of closeness between teachers and students so
that students with mild intellectual disability can more successfully acquire social skills and
adapt to the school environment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Kvalitet interakcije s nastavnikom kao prediktor Usvajanja socijalnih veština učenika sa lakom Intelektualnom ometenošću
T1  - The quality of interaction with the teacher as a predictor Of the acquisition of social skills of students with mild Intellectual disability
EP  - 159
SP  - 153
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5328
ER  - 
@conference{
author = "Dučić, Bojan and Kaljača, Svetlana",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Kod učenika sa intelektualnom ometenošću prisutan je deficit u oblasti
socijalnih veština, koji ograničava mogućnosti njihove uspešne adaptacije na
školsko okruženje. Određene sociodemografske odlike nastavnika i učenika,
kao i kvalitet njihovih interakcija, predstavljaju činioce socijalizacije učenika
kojima u domaćoj literaturi još uvek nije posvećeno dovoljno značaja.
Cilj: Utvrđivanje prediktivnog značaja interakcije sa nastavnikom i demografskih
karakteristika nastavnika (hronološko doba i radno iskustvo) i učenika (hronološki
uzrast) za kvalitet socijalnih veština učenika sa intelektualnom ometenošću.
Metode: Uzorkom su obuhvaćena 32 nastavnika − oligofrenologa u ulozi informanata,
starosti 28–62 godine (AS = 38,72, SD = 9,33) i 32 učenika sa
lakom intelektualnom ometenošću uzrasta 10–18 godina (AS = 14,56, SD =
2,40). Za procenu kvaliteta odnosa nastavnik-učenik korišćena je Skala odnosa
učenik-nastavnik – kratka forma (Student-Teacher Relationship Scale – Short
Form), koja sadrži subskale Bliskost i Konflikt. Podaci o socijalnim veštinama
učenika prikupljeni su upotrebom subskala Socijalne veštine i Slobodno vreme,
Sistema za procenu adaptivnog ponašanja II (Adaptive Behavior Assessment
System II). Sociodemografski podaci dobijeni su primenom upitnika osmišljenog
za potrebe ovog istraživanja.
Rezultati: Višestrukom postepenom linearnom regresionom analizom utvrđeno
je da rezultati na subskali Bliskost predstavljaju jedini prediktor uspeha
na subskalama Socijalne veštine (R2 = 0,52, prilagođeno R2 = 0,50) i Slobodno
vreme (R2 = 0,49, prilagođeno R2 = 0,48).
Zaključak: Potrebno je osmisliti aktivnosti i kreirati okruženje koje će stimulativno
delovati na povećanje nivoa bliskosti nastavnika i učenika, kako bi učenici
sa lakom intelektualnom ometenošću uspešnije usvajali socijalne veštine i
prilagođavali se školskom okruženju., Introduction: Students with intellectual disabilities have a deficit in the area of social
skills, which limits the possibilities of their successful adaptation to the school environment.
Certain sociodemographic characteristics of teachers and students, as well as the quality of
their interactions, represent factors of student socialization that are still not given enough
importance in domestic literature.
Aim: Determining the predictive significance of interaction with the teacher and
demographic characteristics of teachers (chronological age and work experience) and
students (chronological age) for the quality of social skills of students with mild intellectual
disabilities.
Methods: The sample included 32 teachers (oligophrenologist) aged 28-62 (M = 38.72,
SD = 9.33) as informants and 32 students with mild intellectual disability aged 10-18 (M =
14.56, SD = 2.40). To assess the quality of the teacher-student relationship, the Student-
Teacher Relationship Scale - Short Form, which contains the subscales Closeness and
Conflict, was used. Data on students’ social skills were collected using the subscales Social
Skills and Leisure Time, Adaptive Behavior Assessment System II. Sociodemographic data
were obtained using a questionnaire designed for the purpose of this research.
Results: Multiple stepwise linear regression analysis revealed that the results on the
Closeness subscale were the only predictor of success on the Social skills (R2 = 0,52, adjusted
R2 = 0,50) and Leisure time (R2 = 0,49, adjusted R2 = 0.48).
Conclusion: It is necessary to design activities and create an environment that will have
a stimulating effect on increasing the level of closeness between teachers and students so
that students with mild intellectual disability can more successfully acquire social skills and
adapt to the school environment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Kvalitet interakcije s nastavnikom kao prediktor Usvajanja socijalnih veština učenika sa lakom Intelektualnom ometenošću, The quality of interaction with the teacher as a predictor Of the acquisition of social skills of students with mild Intellectual disability",
pages = "159-153",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5328"
}
Dučić, B.,& Kaljača, S.. (2023). Kvalitet interakcije s nastavnikom kao prediktor Usvajanja socijalnih veština učenika sa lakom Intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 153-159.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5328
Dučić B, Kaljača S. Kvalitet interakcije s nastavnikom kao prediktor Usvajanja socijalnih veština učenika sa lakom Intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:153-159.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5328 .
Dučić, Bojan, Kaljača, Svetlana, "Kvalitet interakcije s nastavnikom kao prediktor Usvajanja socijalnih veština učenika sa lakom Intelektualnom ometenošću" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):153-159,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5328 .

Korelati i determinante autonomnog ponašanja kod adolescenata sa lakom intelektualnom ometenošću

Kaljača, Svetlana; Kekerić, Marina; Dučić, Bojan

(Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih, 2023)

TY  - CONF
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Kekerić, Marina
AU  - Dučić, Bojan
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5283
AB  - Osobe sa intelektualnom ometenošću imaju manje razvijene veštine autonomnog ponašanja i 
prilike da samostalno vrše izbore i donose odluke u svakodnevnom životu. Veća autonomija u 
ponašanju jača dostojanstvo i samopoštovanje osobe, omogućava joj kontrolu nad svojim 
životom i pozitivno utiče na njeno životno blagostanje. Cilj ovog istraživanja je bio utvrđivanje 
korelacija između autonomije, samopoštovanja i subjektivnog blagostanja, kao i odnosa između 
autonomije i demografskih karakteristika (pol i kalendarski uzrast) kod adolescenata sa lakom 
intelektualnom ometenošću. Uzorak je činilo 39 ispitanika sa lakom intelektualnom ometenošću, 
kalendarskog uzrasta od 16 do 21 godine (AS = 17.90, SD = 1.10), oba pola. U istraživanju su 
upotrebljene tri skale: Arkova skala samoodređenja (The Arc's Self-Determination Scale-Adult 
Version), Rozenbergova skala samopoštovanja (Rosenberg Self-Esteem Scale) i adaptirana 
verzija Indeksa ličnog blagostanja za osobe sa intelektualnom ometenošću (Personal Wellbeing 
Index – Intellectual Disability – PWI-ID). Dobijeni rezultati ukazuju na značajnu pozitivnu 
korelaciju između autonomnog ponašanja i subjektivnog blagostanja ispitanika. Utvrđen je i 
značajan pozitivan odnos između veštine nezavisnog ponašanja, pola i kalendarskog uzrasta 
ispitanika. Stariji ispitanici ovog uzorka, muškog pola, imaju statistički značajno viši nivo 
autonomnog ponašanja. Istraživanje ukazuje na značaj integrisanja intervencija za stimulisanje 
razvoja veština autonomnog ponašanja u tranzicione kurikulume adolescenata sa lakom 
intelektualnom ometenošću.
AB  - People with intellectual disability have less developed skills of autonomous behavior and 
opportunity to make they own choices in everyday life. Higher level of autonomous behavior 
strengthens dignity and self-esteem and allows a person to have control over her life and provides 
positive influence on personal wellbeing. The aim of this research was to determine the 
correlations between autonomy, self-esteem and subjective wellbeing, as well as relationship 
between autonomy and demographic characteristics (gender and age) in adolescents with mild 
intellectual disability. The sample consisted of 39 participants with mild intellectual disability, 
aged 16 to 21 (AS = 17.90, SD = 1.10), both sexes. Three scales were used in the research: The 
Arc's Self-Determination Scale-Adult Version, Rosenberg Self-Esteem Scale – SES and Personal 
Wellbeing Index – Intellectual Disability – PWI-ID. The results indicate significantly positive 
correlation between autonomous behavior and subjective wellbeing of participants. Also, it’s 
been determined significant positive relationship between skill of independent behavior and 
gender and age of participants. Older male examinee in this research, have statistically significant 
higher level of autonomous behavior. The research indicates the importance of integrating 
interventions to stimulate the development of autonomous behavior skills into the transitional 
curriculum of adolescents with mild intellectual disability.
PB  - Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih
C3  - XIV Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“,Tematski zbornik, 2023, 225-232
T1  - Korelati i determinante autonomnog ponašanja kod adolescenata sa lakom intelektualnom ometenošću
T1  - Correlates and determinants of autonomy behavior in adolescents with mild intellectual disability
EP  - 232
SP  - 225
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5283
ER  - 
@conference{
author = "Kaljača, Svetlana and Kekerić, Marina and Dučić, Bojan",
year = "2023",
abstract = "Osobe sa intelektualnom ometenošću imaju manje razvijene veštine autonomnog ponašanja i 
prilike da samostalno vrše izbore i donose odluke u svakodnevnom životu. Veća autonomija u 
ponašanju jača dostojanstvo i samopoštovanje osobe, omogućava joj kontrolu nad svojim 
životom i pozitivno utiče na njeno životno blagostanje. Cilj ovog istraživanja je bio utvrđivanje 
korelacija između autonomije, samopoštovanja i subjektivnog blagostanja, kao i odnosa između 
autonomije i demografskih karakteristika (pol i kalendarski uzrast) kod adolescenata sa lakom 
intelektualnom ometenošću. Uzorak je činilo 39 ispitanika sa lakom intelektualnom ometenošću, 
kalendarskog uzrasta od 16 do 21 godine (AS = 17.90, SD = 1.10), oba pola. U istraživanju su 
upotrebljene tri skale: Arkova skala samoodređenja (The Arc's Self-Determination Scale-Adult 
Version), Rozenbergova skala samopoštovanja (Rosenberg Self-Esteem Scale) i adaptirana 
verzija Indeksa ličnog blagostanja za osobe sa intelektualnom ometenošću (Personal Wellbeing 
Index – Intellectual Disability – PWI-ID). Dobijeni rezultati ukazuju na značajnu pozitivnu 
korelaciju između autonomnog ponašanja i subjektivnog blagostanja ispitanika. Utvrđen je i 
značajan pozitivan odnos između veštine nezavisnog ponašanja, pola i kalendarskog uzrasta 
ispitanika. Stariji ispitanici ovog uzorka, muškog pola, imaju statistički značajno viši nivo 
autonomnog ponašanja. Istraživanje ukazuje na značaj integrisanja intervencija za stimulisanje 
razvoja veština autonomnog ponašanja u tranzicione kurikulume adolescenata sa lakom 
intelektualnom ometenošću., People with intellectual disability have less developed skills of autonomous behavior and 
opportunity to make they own choices in everyday life. Higher level of autonomous behavior 
strengthens dignity and self-esteem and allows a person to have control over her life and provides 
positive influence on personal wellbeing. The aim of this research was to determine the 
correlations between autonomy, self-esteem and subjective wellbeing, as well as relationship 
between autonomy and demographic characteristics (gender and age) in adolescents with mild 
intellectual disability. The sample consisted of 39 participants with mild intellectual disability, 
aged 16 to 21 (AS = 17.90, SD = 1.10), both sexes. Three scales were used in the research: The 
Arc's Self-Determination Scale-Adult Version, Rosenberg Self-Esteem Scale – SES and Personal 
Wellbeing Index – Intellectual Disability – PWI-ID. The results indicate significantly positive 
correlation between autonomous behavior and subjective wellbeing of participants. Also, it’s 
been determined significant positive relationship between skill of independent behavior and 
gender and age of participants. Older male examinee in this research, have statistically significant 
higher level of autonomous behavior. The research indicates the importance of integrating 
interventions to stimulate the development of autonomous behavior skills into the transitional 
curriculum of adolescents with mild intellectual disability.",
publisher = "Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih",
journal = "XIV Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“,Tematski zbornik, 2023, 225-232",
title = "Korelati i determinante autonomnog ponašanja kod adolescenata sa lakom intelektualnom ometenošću, Correlates and determinants of autonomy behavior in adolescents with mild intellectual disability",
pages = "232-225",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5283"
}
Kaljača, S., Kekerić, M.,& Dučić, B.. (2023). Korelati i determinante autonomnog ponašanja kod adolescenata sa lakom intelektualnom ometenošću. in XIV Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“,Tematski zbornik, 2023, 225-232
Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih., 225-232.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5283
Kaljača S, Kekerić M, Dučić B. Korelati i determinante autonomnog ponašanja kod adolescenata sa lakom intelektualnom ometenošću. in XIV Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“,Tematski zbornik, 2023, 225-232. 2023;:225-232.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5283 .
Kaljača, Svetlana, Kekerić, Marina, Dučić, Bojan, "Korelati i determinante autonomnog ponašanja kod adolescenata sa lakom intelektualnom ometenošću" in XIV Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“,Tematski zbornik, 2023, 225-232 (2023):225-232,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5283 .

Relationship between the Broader Autism Phenotype and empathy among students

Dučić, Bojan; Kaljača, Svetlana; Stojković, Irena

(Faculty of Philosophy, Department of Psychology, University of Novi Sad, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Stojković, Irena
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4969
AB  - Previous research has shown that persons with a higher level of the broad autism 
phenotype (BAP) experience deficits in empathy. The aim of the present study is to 
investigate a multivariate relationship between the BAP and different aspects of 
empathy. In a sample of 293 university students, we explored the relationship 
between the BAP and the following aspects of empathy: fantasy, empathic concern, 
perspective taking, and personal distress. The BAP level was measured using The 
Broad Autism Phenotype Questionnaire, and the Interpersonal Reactivity Index was 
used for multidimensional assessment of empathy disposition. Canonical correlation 
analysis yielded two functions (Function 1 ̶Rc
2 = 18.27%, Function 2 ̶ Rc
2 = 11.02%). In 
Function 1, Interpersonal Reactivity Index dimensions Personal Distress (rs = -.93) and 
Perspective Taking (rs= .36) are associated significantly with two domains of the BAP
(Rigid and Pragmatic Language Deficits). In Function 2, Interpersonal Reactivity Index 
dimensions Empathic Concern (rs= -.78), Fantasy (rs = -.47) and Perspective Taking (rs
= -.53) are related to the Aloof domain of the BAP. The results imply that the 
relationship between BAP and empathy differs for different aspects of these two 
constructs. The more detailed understanding of the relationship between BAP and 
empathy obtained through the multivariate approach provides a basis from which 
to create programs for the more efficient promotion of empathy skills.
PB  - Faculty of Philosophy, Department of Psychology, University of Novi Sad
T2  - Primenjena psihologija
T1  - Relationship between the Broader Autism  Phenotype and empathy among students
IS  - 3
VL  - 15
DO  - 10.19090/pp.v15i3.2381
ER  - 
@article{
author = "Dučić, Bojan and Kaljača, Svetlana and Stojković, Irena",
year = "2022",
abstract = "Previous research has shown that persons with a higher level of the broad autism 
phenotype (BAP) experience deficits in empathy. The aim of the present study is to 
investigate a multivariate relationship between the BAP and different aspects of 
empathy. In a sample of 293 university students, we explored the relationship 
between the BAP and the following aspects of empathy: fantasy, empathic concern, 
perspective taking, and personal distress. The BAP level was measured using The 
Broad Autism Phenotype Questionnaire, and the Interpersonal Reactivity Index was 
used for multidimensional assessment of empathy disposition. Canonical correlation 
analysis yielded two functions (Function 1 ̶Rc
2 = 18.27%, Function 2 ̶ Rc
2 = 11.02%). In 
Function 1, Interpersonal Reactivity Index dimensions Personal Distress (rs = -.93) and 
Perspective Taking (rs= .36) are associated significantly with two domains of the BAP
(Rigid and Pragmatic Language Deficits). In Function 2, Interpersonal Reactivity Index 
dimensions Empathic Concern (rs= -.78), Fantasy (rs = -.47) and Perspective Taking (rs
= -.53) are related to the Aloof domain of the BAP. The results imply that the 
relationship between BAP and empathy differs for different aspects of these two 
constructs. The more detailed understanding of the relationship between BAP and 
empathy obtained through the multivariate approach provides a basis from which 
to create programs for the more efficient promotion of empathy skills.",
publisher = "Faculty of Philosophy, Department of Psychology, University of Novi Sad",
journal = "Primenjena psihologija",
title = "Relationship between the Broader Autism  Phenotype and empathy among students",
number = "3",
volume = "15",
doi = "10.19090/pp.v15i3.2381"
}
Dučić, B., Kaljača, S.,& Stojković, I.. (2022). Relationship between the Broader Autism  Phenotype and empathy among students. in Primenjena psihologija
Faculty of Philosophy, Department of Psychology, University of Novi Sad., 15(3).
https://doi.org/10.19090/pp.v15i3.2381
Dučić B, Kaljača S, Stojković I. Relationship between the Broader Autism  Phenotype and empathy among students. in Primenjena psihologija. 2022;15(3).
doi:10.19090/pp.v15i3.2381 .
Dučić, Bojan, Kaljača, Svetlana, Stojković, Irena, "Relationship between the Broader Autism  Phenotype and empathy among students" in Primenjena psihologija, 15, no. 3 (2022),
https://doi.org/10.19090/pp.v15i3.2381 . .

Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću

Kaljača, Svetlana; Žunić Pavlović, Vesna; Dučić, Bojan; Cvijetić, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - CONF
AU  - Kaljača, Svetlana
AU  - Žunić Pavlović, Vesna
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4951
AB  - Odrasle osobe sa intelektualnom ometenošću su u većem riziku od slabijeg kva-
liteta života u odnosu na tipičnu populaciju sa kojom dele isto socijalno
okruženje. Na ukupan indeks kvaliteta života, kao i na pojedinačne domene,
utiču udruženo različiti personalni i socijalni činioci, čija prediktivna
vrednost i funkcionalna uloga variraju.
Najznačajnije determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektu-
alnom ometenošću su: dostupnost individualizovane socijalne podrške koja je u
skladu sa autentičnim potrebama i ciljevima pojedinca, tip stanovanja, sto-
pa zapošljavanja, stavovi tipične populacije, nivo socijalne participacije,
indeks razvijenosti svakodnevnih životnih veština i veština samoodređenja
i prisustvo komorbiditeta.
Utvrđivanje prediktora kvaliteta života odraslih osoba sa intelektual-
nom ometenošću omogućava bolje planiranje i implementaciju korisnih indi-
vidualnih rehabilitacionih procedura kojima se unapređuje kvalitet života
i životno zadovoljstvo ovih osoba.
AB  - Adults with intellectual disability are at
greater risk of poorer quality of life compared
to the typical population with whom they
share the same social environment. Different
personal and social factors, whose predictive
values and functional roles vary, jointly
affect the overall quality of life index and its
domains.
The most significant quality of life
determinants in adults with intellectual
disability include the following: the
availability of individualized social support
that meets an individual’s authentic needs
and goals, type of housing, employment rate,
attitudes of the typical population, level of
social participation, development index of daily living and self-determination skills, and
comorbidity.
Determining the quality of life predictors in
adults with intellectual disability enables
better planning and implementation of useful
individual rehabilitation procedures that
improve their quality of life and satisfaction.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću
T1  - Personal and environmental factors as quality of life determinants in adults with intellectual disability
EP  - 66
SP  - 61
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951
ER  - 
@conference{
author = "Kaljača, Svetlana and Žunić Pavlović, Vesna and Dučić, Bojan and Cvijetić, Marija",
year = "2022",
abstract = "Odrasle osobe sa intelektualnom ometenošću su u većem riziku od slabijeg kva-
liteta života u odnosu na tipičnu populaciju sa kojom dele isto socijalno
okruženje. Na ukupan indeks kvaliteta života, kao i na pojedinačne domene,
utiču udruženo različiti personalni i socijalni činioci, čija prediktivna
vrednost i funkcionalna uloga variraju.
Najznačajnije determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektu-
alnom ometenošću su: dostupnost individualizovane socijalne podrške koja je u
skladu sa autentičnim potrebama i ciljevima pojedinca, tip stanovanja, sto-
pa zapošljavanja, stavovi tipične populacije, nivo socijalne participacije,
indeks razvijenosti svakodnevnih životnih veština i veština samoodređenja
i prisustvo komorbiditeta.
Utvrđivanje prediktora kvaliteta života odraslih osoba sa intelektual-
nom ometenošću omogućava bolje planiranje i implementaciju korisnih indi-
vidualnih rehabilitacionih procedura kojima se unapređuje kvalitet života
i životno zadovoljstvo ovih osoba., Adults with intellectual disability are at
greater risk of poorer quality of life compared
to the typical population with whom they
share the same social environment. Different
personal and social factors, whose predictive
values and functional roles vary, jointly
affect the overall quality of life index and its
domains.
The most significant quality of life
determinants in adults with intellectual
disability include the following: the
availability of individualized social support
that meets an individual’s authentic needs
and goals, type of housing, employment rate,
attitudes of the typical population, level of
social participation, development index of daily living and self-determination skills, and
comorbidity.
Determining the quality of life predictors in
adults with intellectual disability enables
better planning and implementation of useful
individual rehabilitation procedures that
improve their quality of life and satisfaction.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću, Personal and environmental factors as quality of life determinants in adults with intellectual disability",
pages = "66-61",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951"
}
Kaljača, S., Žunić Pavlović, V., Dučić, B.,& Cvijetić, M.. (2022). Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 61-66.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951
Kaljača S, Žunić Pavlović V, Dučić B, Cvijetić M. Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:61-66.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951 .
Kaljača, Svetlana, Žunić Pavlović, Vesna, Dučić, Bojan, Cvijetić, Marija, "Lični i sredinski činioci kao determinante kvaliteta života odraslih osoba sa intelektualnom ometenošću" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):61-66,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4951 .

Efekti programa majndfulnes intervencije kod roditelja i njihove dece sa ADHD – pregled radova

Dučić, Bojan; Kaljača, Svetlana

(Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih, 2022)

TY  - CONF
AU  - Dučić, Bojan
AU  - Kaljača, Svetlana
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4706
AB  - Poremećaj pažnje sa hiperkinetskim poremećajem (AttentionDeficit/Hyperactivity Disorder 
ADHD) je jedan od najčešće registrovanih neurorazvojnih poremećaja, čije manifestacije 
značajno ugrožavaju kvalitet života i predstavljaju rizik za mentalno zdravlje ne samo osobe sa 
ADHD, već i članova njene porodice. Cilj rada je prikaz efekata programa intervencije zasnovane 
na majndfulnes pristupu kojom su obuhvaćeni roditelji i njihova deca sa ADHD, kao i 
metodologije evaluacije ovog tipa intervencije. Pristup studijama obuhvaćenim ovim radom 
omogućen je upotrebom baza podataka Google Scholar, KOBSON, EBSCO, SAGE i Wiley. Na 
osnovu rezultata većine analiziranih radova, može se zaključiti da se primenom mindfulness 
tehnika unapređuje upotreba strategija samoregulacije, uspešnije rešavaju konflikati na relaciji 
roditelji-deca sa ADHD, umanjuje se nivo doživljenog stresa i poboljšava kvalitet porodičnih 
odnosa. Takođe je utvrđeno da ovaj oblik intervencije utiče na snižavanje teškoća vezanih za 
održavanje pažnje i učestalost ispoljavanja hiperaktivnog ponašanja i impulsivnog reagovanja 
kod dece i adolescenata sa ADHD. Pored prikaza efekata intervencije, analizirana su najčešće 
uočena metodološka ograničenja odabranih studija. Na osnovu rezultata analiziranih radova, 
može se zaključiti da intervencije zasnovane na mindfulnes tehnikama usmerene na porodicu, 
predstavljaju jedan od načina unapređenja kvaliteta života dece sa ADHD i njihovih roditelja.
AB  - Attention Deficit/Hyperactivity Disorder (ADHD) is one of the most commonly registered 
neurodevelopmental disorders, whose manifestations significantly endanger the quality of life 
and pose a risk to the mental health of not only people with ADHD, but also their family members. 
The aim of this paper is to present the effects of intervention program based on the mindfulness 
approach that includes parents and their children with ADHD, as well as methodologies for 
evaluating this type of intervention. Access to the studies covered by this paper is provided by 
using the databases Google Scholar, KOBSON, EBSCO, SAGE and Wiley. Based on the results 
of most of the analyzed papers, it can be concluded that the use of mindfulness techniques 
improves the use of self-regulatory strategies, conflicts between parents of children with ADHD 
are more successfully resolved, the level of stress is reduced and the quality of family 
relationships is improved. It has also been established that this form of intervention reduces the 
difficulties associated with maintaining attention and the frequency of hyperactive behavior and 
impulsive reactions in children and adolescents with ADHD. In addition to the presentation of 
the effects of the intervention, the most frequently observed methodological limitations of the research included in the selected literature were analyzed. Based on the results of the analyzed 
works, it can be concluded that interventions based on mindfulness techniques aimed at the family 
are one of the ways to improve the quality of life of children with ADHD and their parents.
PB  - Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih
C3  - Tematski zbornik XIII Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ 24. - 26. 06. 2022. godine, Aranđelovac, Srbija
T1  - Efekti programa majndfulnes intervencije kod roditelja i njihove dece sa ADHD – pregled radova
T1  - Effects of the mindfulness intervention programs for children with ADHD and their parents - a review of papers
EP  - 533
SP  - 525
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4706
ER  - 
@conference{
author = "Dučić, Bojan and Kaljača, Svetlana",
year = "2022",
abstract = "Poremećaj pažnje sa hiperkinetskim poremećajem (AttentionDeficit/Hyperactivity Disorder 
ADHD) je jedan od najčešće registrovanih neurorazvojnih poremećaja, čije manifestacije 
značajno ugrožavaju kvalitet života i predstavljaju rizik za mentalno zdravlje ne samo osobe sa 
ADHD, već i članova njene porodice. Cilj rada je prikaz efekata programa intervencije zasnovane 
na majndfulnes pristupu kojom su obuhvaćeni roditelji i njihova deca sa ADHD, kao i 
metodologije evaluacije ovog tipa intervencije. Pristup studijama obuhvaćenim ovim radom 
omogućen je upotrebom baza podataka Google Scholar, KOBSON, EBSCO, SAGE i Wiley. Na 
osnovu rezultata većine analiziranih radova, može se zaključiti da se primenom mindfulness 
tehnika unapređuje upotreba strategija samoregulacije, uspešnije rešavaju konflikati na relaciji 
roditelji-deca sa ADHD, umanjuje se nivo doživljenog stresa i poboljšava kvalitet porodičnih 
odnosa. Takođe je utvrđeno da ovaj oblik intervencije utiče na snižavanje teškoća vezanih za 
održavanje pažnje i učestalost ispoljavanja hiperaktivnog ponašanja i impulsivnog reagovanja 
kod dece i adolescenata sa ADHD. Pored prikaza efekata intervencije, analizirana su najčešće 
uočena metodološka ograničenja odabranih studija. Na osnovu rezultata analiziranih radova, 
može se zaključiti da intervencije zasnovane na mindfulnes tehnikama usmerene na porodicu, 
predstavljaju jedan od načina unapređenja kvaliteta života dece sa ADHD i njihovih roditelja., Attention Deficit/Hyperactivity Disorder (ADHD) is one of the most commonly registered 
neurodevelopmental disorders, whose manifestations significantly endanger the quality of life 
and pose a risk to the mental health of not only people with ADHD, but also their family members. 
The aim of this paper is to present the effects of intervention program based on the mindfulness 
approach that includes parents and their children with ADHD, as well as methodologies for 
evaluating this type of intervention. Access to the studies covered by this paper is provided by 
using the databases Google Scholar, KOBSON, EBSCO, SAGE and Wiley. Based on the results 
of most of the analyzed papers, it can be concluded that the use of mindfulness techniques 
improves the use of self-regulatory strategies, conflicts between parents of children with ADHD 
are more successfully resolved, the level of stress is reduced and the quality of family 
relationships is improved. It has also been established that this form of intervention reduces the 
difficulties associated with maintaining attention and the frequency of hyperactive behavior and 
impulsive reactions in children and adolescents with ADHD. In addition to the presentation of 
the effects of the intervention, the most frequently observed methodological limitations of the research included in the selected literature were analyzed. Based on the results of the analyzed 
works, it can be concluded that interventions based on mindfulness techniques aimed at the family 
are one of the ways to improve the quality of life of children with ADHD and their parents.",
publisher = "Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih",
journal = "Tematski zbornik XIII Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ 24. - 26. 06. 2022. godine, Aranđelovac, Srbija",
title = "Efekti programa majndfulnes intervencije kod roditelja i njihove dece sa ADHD – pregled radova, Effects of the mindfulness intervention programs for children with ADHD and their parents - a review of papers",
pages = "533-525",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4706"
}
Dučić, B.,& Kaljača, S.. (2022). Efekti programa majndfulnes intervencije kod roditelja i njihove dece sa ADHD – pregled radova. in Tematski zbornik XIII Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ 24. - 26. 06. 2022. godine, Aranđelovac, Srbija
Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih., 525-533.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4706
Dučić B, Kaljača S. Efekti programa majndfulnes intervencije kod roditelja i njihove dece sa ADHD – pregled radova. in Tematski zbornik XIII Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ 24. - 26. 06. 2022. godine, Aranđelovac, Srbija. 2022;:525-533.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4706 .
Dučić, Bojan, Kaljača, Svetlana, "Efekti programa majndfulnes intervencije kod roditelja i njihove dece sa ADHD – pregled radova" in Tematski zbornik XIII Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ 24. - 26. 06. 2022. godine, Aranđelovac, Srbija (2022):525-533,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4706 .