Dobrota, Nada

Link to this page

Authority KeyName Variants
81059004-16cd-45e5-af58-db4317c9cf3c
  • Dobrota, Nada (5)
Projects

Author's Bibliography

Artikulaciono-fonološki poremećaji II dopunjeno izdanje

Dobrota, Nada

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2017)

TY  - BOOK
AU  - Dobrota, Nada
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3836
AB  - Monografija „Artikulaciono-fonološki poremećaji” pojavljuje se po drugi
put u relativno kratkom vremenskom periodu. Ovo izdanje je malo dopunjeno
kako novim saznanjima tako i praktičnom primenom pojedinih testova za
procenu artikulaciono-fonoloških poremećaja.
Na vreme dijagnostikovan artikulaciono-fonološki poremećaj je odlučujući
faktor govorne terapije, kako za dete tako i za logopeda. U tom pravcu
ponekad je neophodno angažovati i stručnjake srodnih nauka, kao što su: pedijatri,
psiholozi, pedagozi, otorinolaringolozi, dečji psihijatri, specijalisti fizijatrije,
stomatolozi-ortodonti, oftalmolozi, audiolozi, specijalisti neurologije,
plastični hirurzi, genetičari, oligofrenolozi, surdolozi, somatopedi, tiflolozi,
socijalni radnici, vaspitači...
Učestalost artikulaciono-fonoloških poremećaja se ne smanjuje što ukazuje
na nedovoljni rad na prevenciji istih te iz tog razloga je bitna kontinuirana
edukacija logopeda.
Značajno mesto u ovoj monografiji ima logopedski tretman i to rad sa roditeljima.
Samo roditelj koji ima motivaciju može da pomogne svom detetu.
Posle četiri decenije rada sa decom mogu slobodno reći da mi deca nikada
nisu bila problem za rad, ali njihovi roditelji mnogo puta analogono tome,
rezultate svog rada, kako uspeh tako i neuspeh, pored ličnog entuzijazma dugujem
roditeljima mnoge dece.
Monografija je prvenstveno namenjena studentima logopedije, a posebno
početnicima u logopedskom radu.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T1  - Artikulaciono-fonološki poremećaji II dopunjeno izdanje
EP  - 200
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3836
ER  - 
@book{
author = "Dobrota, Nada",
year = "2017",
abstract = "Monografija „Artikulaciono-fonološki poremećaji” pojavljuje se po drugi
put u relativno kratkom vremenskom periodu. Ovo izdanje je malo dopunjeno
kako novim saznanjima tako i praktičnom primenom pojedinih testova za
procenu artikulaciono-fonoloških poremećaja.
Na vreme dijagnostikovan artikulaciono-fonološki poremećaj je odlučujući
faktor govorne terapije, kako za dete tako i za logopeda. U tom pravcu
ponekad je neophodno angažovati i stručnjake srodnih nauka, kao što su: pedijatri,
psiholozi, pedagozi, otorinolaringolozi, dečji psihijatri, specijalisti fizijatrije,
stomatolozi-ortodonti, oftalmolozi, audiolozi, specijalisti neurologije,
plastični hirurzi, genetičari, oligofrenolozi, surdolozi, somatopedi, tiflolozi,
socijalni radnici, vaspitači...
Učestalost artikulaciono-fonoloških poremećaja se ne smanjuje što ukazuje
na nedovoljni rad na prevenciji istih te iz tog razloga je bitna kontinuirana
edukacija logopeda.
Značajno mesto u ovoj monografiji ima logopedski tretman i to rad sa roditeljima.
Samo roditelj koji ima motivaciju može da pomogne svom detetu.
Posle četiri decenije rada sa decom mogu slobodno reći da mi deca nikada
nisu bila problem za rad, ali njihovi roditelji mnogo puta analogono tome,
rezultate svog rada, kako uspeh tako i neuspeh, pored ličnog entuzijazma dugujem
roditeljima mnoge dece.
Monografija je prvenstveno namenjena studentima logopedije, a posebno
početnicima u logopedskom radu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
title = "Artikulaciono-fonološki poremećaji II dopunjeno izdanje",
pages = "200-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3836"
}
Dobrota, N.. (2017). Artikulaciono-fonološki poremećaji II dopunjeno izdanje. 
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 1-200.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3836
Dobrota N. Artikulaciono-fonološki poremećaji II dopunjeno izdanje. 2017;:1-200.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3836 .
Dobrota, Nada, "Artikulaciono-fonološki poremećaji II dopunjeno izdanje" (2017):1-200,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3836 .

Kraniofacijalni govorni poremećaji

Dobrota, Nada

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2016)

TY  - BOOK
AU  - Dobrota, Nada
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3846
AB  - Monografija je napisana tako da problem dece sa kraniofacijalnim
anomalijama bude sveobuhvatno sagledan.
Namenjena je, pre svega, logopedima i studentima logopedije
kako bi bolje upoznali problem patološkog govora dece sa kraniofacijalnim
anomalijama.
Njen cilj je, međutim, da skrene pažnju i drugim članovima tima
u rešavanju problema ove dece. Pre svega mislim na hirurge (plastične,
maksilofacijalne, ORL) kao na prve u tom lancu i na njihov zadatak
da što bolje rekonstruišu orofacijalnu regiju koja je preduslov za
pravilan razvoj govora. Ne manje značajna je i uloga ortodonta koji
moraju pratiti rast i razvoj deteta niz godina i rešavati problem vilice
i zuba. Neizostavna i važna podrška ovom timu su roditelji, bez čije
saradnje nema ni dobrih rezultata.
Mnogi će čitajući ovu monografiju konstatovati da neka poglavlja
poznaju bolje nego što je to izloženo, te će, nadam se, poželeti da
učestvuju u stvaranju nove multidisciplinarne knjige gde bi svako
dao maksimum u delu za koji je stručan, a za kojom zaista postoji
potreba.
Ovom prilikom želim da pomenem jednu izuzetno vrednu studiju
„Urođeni rascepi lica usana i nepca", našeg velikog ortodonta
Prof. dr Milana Markovića koga smatram i svojim učiteljem pri pisanju
ove monografije. Zahvaljujem se i velikom timu saradnika iz
Zavoda za psohifizičke poremećaje i govornu patologiju „Prof. dr
Cvetko Brajović" u Beogradu
koji su mi svojim radom i savetima
pomogli da priredim ovu, nadam se zanimljivu knjigu, a posebno
specijalisti ortodontu Lidiji Popović koja mi je iz svoje kazuistike
ustupila slike pacijenata sa kraniofacijalnim anomalijama.
Osećam obavezu i odgovornost da se zahvalim i nekim roditeljima
koji su mi dali slike svoje dece koja su bili moji pacijenti, a kod
kojih sam logopedski tretman uspešno završila.Na kraju bih rekla sledeće: „Govor dece sa kraniofacijalnim anomalijama,
a posebno dece sa rascepima usana i nepca koji se smatraju
jednim od najtežih, može se u potpunosti rehabilitovati ukoliko
postoji dobra i profesionalna komunikacija u timskom radu i ukoliko
su roditelji maksimalno motivisani za uspeh svog deteta”.
Veliku zahvalnost dugujem i mojoj porodici.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T1  - Kraniofacijalni govorni poremećaji
SP  - 1
VL  - 207
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3846
ER  - 
@book{
author = "Dobrota, Nada",
year = "2016",
abstract = "Monografija je napisana tako da problem dece sa kraniofacijalnim
anomalijama bude sveobuhvatno sagledan.
Namenjena je, pre svega, logopedima i studentima logopedije
kako bi bolje upoznali problem patološkog govora dece sa kraniofacijalnim
anomalijama.
Njen cilj je, međutim, da skrene pažnju i drugim članovima tima
u rešavanju problema ove dece. Pre svega mislim na hirurge (plastične,
maksilofacijalne, ORL) kao na prve u tom lancu i na njihov zadatak
da što bolje rekonstruišu orofacijalnu regiju koja je preduslov za
pravilan razvoj govora. Ne manje značajna je i uloga ortodonta koji
moraju pratiti rast i razvoj deteta niz godina i rešavati problem vilice
i zuba. Neizostavna i važna podrška ovom timu su roditelji, bez čije
saradnje nema ni dobrih rezultata.
Mnogi će čitajući ovu monografiju konstatovati da neka poglavlja
poznaju bolje nego što je to izloženo, te će, nadam se, poželeti da
učestvuju u stvaranju nove multidisciplinarne knjige gde bi svako
dao maksimum u delu za koji je stručan, a za kojom zaista postoji
potreba.
Ovom prilikom želim da pomenem jednu izuzetno vrednu studiju
„Urođeni rascepi lica usana i nepca", našeg velikog ortodonta
Prof. dr Milana Markovića koga smatram i svojim učiteljem pri pisanju
ove monografije. Zahvaljujem se i velikom timu saradnika iz
Zavoda za psohifizičke poremećaje i govornu patologiju „Prof. dr
Cvetko Brajović" u Beogradu
koji su mi svojim radom i savetima
pomogli da priredim ovu, nadam se zanimljivu knjigu, a posebno
specijalisti ortodontu Lidiji Popović koja mi je iz svoje kazuistike
ustupila slike pacijenata sa kraniofacijalnim anomalijama.
Osećam obavezu i odgovornost da se zahvalim i nekim roditeljima
koji su mi dali slike svoje dece koja su bili moji pacijenti, a kod
kojih sam logopedski tretman uspešno završila.Na kraju bih rekla sledeće: „Govor dece sa kraniofacijalnim anomalijama,
a posebno dece sa rascepima usana i nepca koji se smatraju
jednim od najtežih, može se u potpunosti rehabilitovati ukoliko
postoji dobra i profesionalna komunikacija u timskom radu i ukoliko
su roditelji maksimalno motivisani za uspeh svog deteta”.
Veliku zahvalnost dugujem i mojoj porodici.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
title = "Kraniofacijalni govorni poremećaji",
pages = "1",
volume = "207",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3846"
}
Dobrota, N.. (2016). Kraniofacijalni govorni poremećaji. 
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 207, 1.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3846
Dobrota N. Kraniofacijalni govorni poremećaji. 2016;207:1.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3846 .
Dobrota, Nada, "Kraniofacijalni govorni poremećaji", 207 (2016):1,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3846 .

Komparativna analiza slobodnih asocijacija reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja

Arsenić, Ivana; Vuković, Mile; Jovanović-Simić, Nadica; Petrović-Lazić, Mirjana; Dobrota, Nada; Vuković, Irena; Drljan, Bojana; Šehović, Ivana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2015)

TY  - CONF
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Vuković, Mile
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Petrović-Lazić, Mirjana
AU  - Dobrota, Nada
AU  - Vuković, Irena
AU  - Drljan, Bojana
AU  - Šehović, Ivana
PY  - 2015
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2357
AB  - Pod pojmom asocijacije reči podrazumeva se veza između dve ili više
reči stvorene prema asocijativnim zakonima. Ispitivanje tehnikom slobodnih
asocijacija reči omogućava uvid u leksičku, semantičku i gramatičku
strukturu nekog jezika, a poređenjem karakteristika asocijacija reči između
ispitanika različitih uzrasta, stiče se uvid u proces usvajanja jezičke strukture
kao i nivoa razvijenosti jezika pojedinca. Većina istraživanja posvećenih
jezičkim sposobnostima kod slepe dece fokusirana je na pitanje uticaja oštećenja
vida na kašnjenje ili odstupanje u razvoju govorno-jezičkih funkcija.
Cilj ovog rada je bio da se uporede karakteristike slobodnih asocijacija
reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja. Uzorak su činili učenici
oba pola od prvog do osmog razreda i to 68 učenika sa oštećenjem vida škole
„Veljko Ramadanović” iz Zemuna i 141 učenik redovne osnovne škole „Ivan
Gundulić” iz Novog Beograda. U istraživanju je primenjen test slobodnih
asocijacija reči Kent-Rozenofa koji je adaptiran za srpsko govorno područje.
Prilikom statističke obrade podataka korišćeni su χ2 test i t-test.
Dobijeni odgovori su kategorisani na paradigmatske i neparadigmatske,
a zatim je analizirana njihova učestalost u odnosu na školski uzrast i pol za
obe grupe ispitanika. Takođe, upoređena je učestalost paradigmatskih i neparadigmatskih
odgovora učenika sa oštećenjem vida i učenika tipičnog razvoja.
Rezultati su pokazali da je na svim uzrasnim nivoima utvrđeno znatno
više paradigmatskih odgovora u odnosu na neparadigmatske i sintagmatske,
kako kod učenika sa oštećenjem vida, tako i kod učenika bez oštećenja vida.
Takođe je utvrđeno da učenici sa oštećenjem vida daju značajno više paradigmatskih
odgovora u odnosu na učenike bez oštećenja vida.
AB  - The term words association implies relation between two or more words produced
according to associative laws. Analysis with technique of free words association provides
an insight into lexical, semantic and grammatical structure of language, and with
comparison of word associations characteristics between individuals of different ages,
an insight into the process of adopting the language structure and level of language
development. Most studies on language skills in blind children are focused on the
question of the influence of visual impairment on delay or deviation in development of
speech and language functions.
The aim of this study was to compare the characteristics of free word associations
in children with visual impairment and children with typical development. The sample
was consisted of students of both genders, from first to eighth grade, 68 students
with visual impairment of "VeljkoRamadanovic” school from Zemun, and 141 students
with typical development of primary school "Ivan Gundulic” from Novi Beograd. Kent-
Rozanoff’s free word association test, which was adapted to Serbian speaking area, was
applied in this research. For statistical analysis we used χ2 test and t-test.
The answers were categorized as paradigmatic and non paradigmatic, and then,
their frequency related to school age and gender was further analyzed for both
group of respondents. It was also compared the frequency of paradigmatic and non
paradigmatic answers in students with visual impairment and students with typical
development.
Results have shown that students of all ages, with visual impairment as well as
students without visual impairment, produce significantly more paradigmatic answers
compared to non paradigmatic and syntagmatic answers. It was also found that
students with visual impairment provide significantly more paradigmatic answers
compared to students without visual impairment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015
T1  - Komparativna analiza slobodnih asocijacija reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja
T1  - Comparative analysis of free word associations in children with visual
impairment and children with typical development
EP  - 26
SP  - 17
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2357
ER  - 
@conference{
author = "Arsenić, Ivana and Vuković, Mile and Jovanović-Simić, Nadica and Petrović-Lazić, Mirjana and Dobrota, Nada and Vuković, Irena and Drljan, Bojana and Šehović, Ivana",
year = "2015",
abstract = "Pod pojmom asocijacije reči podrazumeva se veza između dve ili više
reči stvorene prema asocijativnim zakonima. Ispitivanje tehnikom slobodnih
asocijacija reči omogućava uvid u leksičku, semantičku i gramatičku
strukturu nekog jezika, a poređenjem karakteristika asocijacija reči između
ispitanika različitih uzrasta, stiče se uvid u proces usvajanja jezičke strukture
kao i nivoa razvijenosti jezika pojedinca. Većina istraživanja posvećenih
jezičkim sposobnostima kod slepe dece fokusirana je na pitanje uticaja oštećenja
vida na kašnjenje ili odstupanje u razvoju govorno-jezičkih funkcija.
Cilj ovog rada je bio da se uporede karakteristike slobodnih asocijacija
reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja. Uzorak su činili učenici
oba pola od prvog do osmog razreda i to 68 učenika sa oštećenjem vida škole
„Veljko Ramadanović” iz Zemuna i 141 učenik redovne osnovne škole „Ivan
Gundulić” iz Novog Beograda. U istraživanju je primenjen test slobodnih
asocijacija reči Kent-Rozenofa koji je adaptiran za srpsko govorno područje.
Prilikom statističke obrade podataka korišćeni su χ2 test i t-test.
Dobijeni odgovori su kategorisani na paradigmatske i neparadigmatske,
a zatim je analizirana njihova učestalost u odnosu na školski uzrast i pol za
obe grupe ispitanika. Takođe, upoređena je učestalost paradigmatskih i neparadigmatskih
odgovora učenika sa oštećenjem vida i učenika tipičnog razvoja.
Rezultati su pokazali da je na svim uzrasnim nivoima utvrđeno znatno
više paradigmatskih odgovora u odnosu na neparadigmatske i sintagmatske,
kako kod učenika sa oštećenjem vida, tako i kod učenika bez oštećenja vida.
Takođe je utvrđeno da učenici sa oštećenjem vida daju značajno više paradigmatskih
odgovora u odnosu na učenike bez oštećenja vida., The term words association implies relation between two or more words produced
according to associative laws. Analysis with technique of free words association provides
an insight into lexical, semantic and grammatical structure of language, and with
comparison of word associations characteristics between individuals of different ages,
an insight into the process of adopting the language structure and level of language
development. Most studies on language skills in blind children are focused on the
question of the influence of visual impairment on delay or deviation in development of
speech and language functions.
The aim of this study was to compare the characteristics of free word associations
in children with visual impairment and children with typical development. The sample
was consisted of students of both genders, from first to eighth grade, 68 students
with visual impairment of "VeljkoRamadanovic” school from Zemun, and 141 students
with typical development of primary school "Ivan Gundulic” from Novi Beograd. Kent-
Rozanoff’s free word association test, which was adapted to Serbian speaking area, was
applied in this research. For statistical analysis we used χ2 test and t-test.
The answers were categorized as paradigmatic and non paradigmatic, and then,
their frequency related to school age and gender was further analyzed for both
group of respondents. It was also compared the frequency of paradigmatic and non
paradigmatic answers in students with visual impairment and students with typical
development.
Results have shown that students of all ages, with visual impairment as well as
students without visual impairment, produce significantly more paradigmatic answers
compared to non paradigmatic and syntagmatic answers. It was also found that
students with visual impairment provide significantly more paradigmatic answers
compared to students without visual impairment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015",
title = "Komparativna analiza slobodnih asocijacija reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja, Comparative analysis of free word associations in children with visual
impairment and children with typical development",
pages = "26-17",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2357"
}
Arsenić, I., Vuković, M., Jovanović-Simić, N., Petrović-Lazić, M., Dobrota, N., Vuković, I., Drljan, B.,& Šehović, I.. (2015). Komparativna analiza slobodnih asocijacija reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja. in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 17-26.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2357
Arsenić I, Vuković M, Jovanović-Simić N, Petrović-Lazić M, Dobrota N, Vuković I, Drljan B, Šehović I. Komparativna analiza slobodnih asocijacija reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja. in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015. 2015;:17-26.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2357 .
Arsenić, Ivana, Vuković, Mile, Jovanović-Simić, Nadica, Petrović-Lazić, Mirjana, Dobrota, Nada, Vuković, Irena, Drljan, Bojana, Šehović, Ivana, "Komparativna analiza slobodnih asocijacija reči dece sa oštećenjem vida i dece tipičnog razvoja" in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015 (2015):17-26,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2357 .

Poremećaj fluentnosti

Dobrota, Nada

(Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju - “Prof. dr Cvetko Brajović”, 2011)

TY  - BOOK
AU  - Dobrota, Nada
PY  - 2011
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3969
AB  - Ova monografija je proistekla iz višegodišnjeg rada sa osobama koje
imaju poremećaj fluentnosti-tečnosti govora. Jedan od najpoznatijih, a
ujedno i najučestaliji poremećaj fluentnosti, je mucanje.
Ući u srž mucanja nije lako. Mucanje je bilo i ostalo enigma, a to
upravo potvrđuju mnoga istraživanja različitih stručnih profila koja sa
različitih aspekata posmatraju i izučavaju ovaj problem.
Knjiga je prvenstveno namenjena studentima logopedije kako bi sagledali
poremećaj mucanja i shvatili ga kao veliki i izazovan problem. Nadam
se, da će ova knjiga biti podsticajna i za neki budući istraživački rad.
Neke od najboljih knjiga o ovom problemu napisali su autori koji su
i sami imali prolema u govoru. O svom problemu nisu mnogo pričali ili
nisu hteli da obelodane svoju govornu poteškoću. Neki su postali dobri
govornici i odlični učitelji u svojim sredinama.
Ima puno primera osoba koje su mucale i među ljudima čija karijera
u mnogome zavisi od govora. Glumci Brus Vilis (Bruce Willis), Merlin
Monro (Marilyn Monroe), Džimi Stjuart (Jimmy Stewart), Džejms Erl
Džons (James Earl Jones), su uspeli da prevaziđu problem i postanu vrhunski
u svom poslu.
Muzičar Zlatan Stipišić – Gibonni, Dino Rađa košarkaš, autor teorije
o evoluciji Čarls Darvin (Charles Darwina) spadaju u osobe koje je, možda,
problem u govoru uveo u drugi svet u kome su imali veliku želju da se
dokažu, i u tome su i uspeli!
Veliki političari, Vinston Čerčil (Winston Churchill), Ruzvelt (Roosevelt),
Vašington (Washington), zapamćeni su između ostalog i kao brilijantni
govornici, i pored smetnji u govoru po tipu mucanja. Demosten je
otišao tako daleko da je osmislio sopstveni metod, koji se i danas pominje
kao jedan od modela govorne terapije. Svi oni su intenzivnim radom
na sebi uspeli da prevaziđu mucanje. Filozofski posmatrano moglo bi se........
PB  - Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju -  “Prof. dr Cvetko Brajović”
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T1  - Poremećaj fluentnosti
EP  - 327
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3969
ER  - 
@book{
author = "Dobrota, Nada",
year = "2011",
abstract = "Ova monografija je proistekla iz višegodišnjeg rada sa osobama koje
imaju poremećaj fluentnosti-tečnosti govora. Jedan od najpoznatijih, a
ujedno i najučestaliji poremećaj fluentnosti, je mucanje.
Ući u srž mucanja nije lako. Mucanje je bilo i ostalo enigma, a to
upravo potvrđuju mnoga istraživanja različitih stručnih profila koja sa
različitih aspekata posmatraju i izučavaju ovaj problem.
Knjiga je prvenstveno namenjena studentima logopedije kako bi sagledali
poremećaj mucanja i shvatili ga kao veliki i izazovan problem. Nadam
se, da će ova knjiga biti podsticajna i za neki budući istraživački rad.
Neke od najboljih knjiga o ovom problemu napisali su autori koji su
i sami imali prolema u govoru. O svom problemu nisu mnogo pričali ili
nisu hteli da obelodane svoju govornu poteškoću. Neki su postali dobri
govornici i odlični učitelji u svojim sredinama.
Ima puno primera osoba koje su mucale i među ljudima čija karijera
u mnogome zavisi od govora. Glumci Brus Vilis (Bruce Willis), Merlin
Monro (Marilyn Monroe), Džimi Stjuart (Jimmy Stewart), Džejms Erl
Džons (James Earl Jones), su uspeli da prevaziđu problem i postanu vrhunski
u svom poslu.
Muzičar Zlatan Stipišić – Gibonni, Dino Rađa košarkaš, autor teorije
o evoluciji Čarls Darvin (Charles Darwina) spadaju u osobe koje je, možda,
problem u govoru uveo u drugi svet u kome su imali veliku želju da se
dokažu, i u tome su i uspeli!
Veliki političari, Vinston Čerčil (Winston Churchill), Ruzvelt (Roosevelt),
Vašington (Washington), zapamćeni su između ostalog i kao brilijantni
govornici, i pored smetnji u govoru po tipu mucanja. Demosten je
otišao tako daleko da je osmislio sopstveni metod, koji se i danas pominje
kao jedan od modela govorne terapije. Svi oni su intenzivnim radom
na sebi uspeli da prevaziđu mucanje. Filozofski posmatrano moglo bi se........",
publisher = "Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju -  “Prof. dr Cvetko Brajović”, Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
title = "Poremećaj fluentnosti",
pages = "327-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3969"
}
Dobrota, N.. (2011). Poremećaj fluentnosti. 
Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju -  “Prof. dr Cvetko Brajović”., 1-327.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3969
Dobrota N. Poremećaj fluentnosti. 2011;:1-327.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3969 .
Dobrota, Nada, "Poremećaj fluentnosti" (2011):1-327,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3969 .

Artikulaciono-fonološki poremećaji

Dobrota, Nada

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2010)

TY  - BOOK
AU  - Dobrota, Nada
PY  - 2010
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3989
AB  - Istraživanja, kako svetska tako i naša, ukazuju da su govorni poremećaji
značajno prisutni u svim govornim sredinama. Artikulaciono-fonološki poremećaji
najčešće se identifikuju kao tepanje, što može u potpunosti odvesti
roditelje u pogrešnom smeru, a pogotovo ako neko od stručnjaka kaže: „Vaše
dete je lenjo“. Ova zabluda je pogubna za dete.
Dijagnoza artikulaciono-fonoloških poremećaja u svetu se postavlja vrlo
obazrivo uz korišćenje najsavremenijih sredstava. Imajući u vidu da je svako
dete specifično, ovom problemu se pristupa timski, gde dominantno mesto
ima logoped.
Artikulaciono-fonološkom govornom poremećaju se kod nas još uvek olako
i površno prilazi, zato i nije retko da deca mesecima odlaze na tretman, a
rezultati su vrlo skromni, ili ih uopšte nema. Prema tome, dijagnostički postupak
se mora krajne ozbiljno i stručno sprovesti kako bi svako dete dobilo
tačnu i preciznu dijagnozu, iz čega proizlazi dobra prognoza.
Ova monografija je prvenstveno namenjena studentima logopedije, a nadam
se da će biti zanimljiva i psiholozima, lekarima pedijatrima i stomatolozima,
jer daje vrlo detaljnu analizu artikulaciono-fonoloških poremećaja kao
i pristup njihovom rešavanju.
Monografija će sigurno biti interesantna i svima onima koji žele podrobnije
da sagledaju ovaj problem, a što ima za cilj da se na vreme prepozna, odnosno
dijagnostikuje artikulaciono-fonološki poremećaj i otpočne logopedska
terapija - tretman.
Posle više od tri decenije rada sa pacijentima pokazalo se da logopedi nemaju
dovoljno savremene literature ili koriste već pomalo zaboravljenu literaturu,
koja je svojevremeno bila jedina. Pisanjem ove monografije želja mi
je bila da studentima logopedije dam dobru osnovu za dalje učenje ostalih
logipedskih dijagnoza u kojima će uvek prepoznati i artikulaciono-fonološke
poremećaje.
Zbog preglednosti monografija je podeljena u nekoliko poglavlja, ali ja
ću izdvojiti ona koja smatram najznačajnijim, a to su poglavlja: dijagnostika
artikulaciono-fonoloških poremećaja, tretman artikulaciono-fonoloških
poremećaja i poremećaji artikulacije glasova srpskog jezika.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T1  - Artikulaciono-fonološki poremećaji
EP  - 176
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3989
ER  - 
@book{
author = "Dobrota, Nada",
year = "2010",
abstract = "Istraživanja, kako svetska tako i naša, ukazuju da su govorni poremećaji
značajno prisutni u svim govornim sredinama. Artikulaciono-fonološki poremećaji
najčešće se identifikuju kao tepanje, što može u potpunosti odvesti
roditelje u pogrešnom smeru, a pogotovo ako neko od stručnjaka kaže: „Vaše
dete je lenjo“. Ova zabluda je pogubna za dete.
Dijagnoza artikulaciono-fonoloških poremećaja u svetu se postavlja vrlo
obazrivo uz korišćenje najsavremenijih sredstava. Imajući u vidu da je svako
dete specifično, ovom problemu se pristupa timski, gde dominantno mesto
ima logoped.
Artikulaciono-fonološkom govornom poremećaju se kod nas još uvek olako
i površno prilazi, zato i nije retko da deca mesecima odlaze na tretman, a
rezultati su vrlo skromni, ili ih uopšte nema. Prema tome, dijagnostički postupak
se mora krajne ozbiljno i stručno sprovesti kako bi svako dete dobilo
tačnu i preciznu dijagnozu, iz čega proizlazi dobra prognoza.
Ova monografija je prvenstveno namenjena studentima logopedije, a nadam
se da će biti zanimljiva i psiholozima, lekarima pedijatrima i stomatolozima,
jer daje vrlo detaljnu analizu artikulaciono-fonoloških poremećaja kao
i pristup njihovom rešavanju.
Monografija će sigurno biti interesantna i svima onima koji žele podrobnije
da sagledaju ovaj problem, a što ima za cilj da se na vreme prepozna, odnosno
dijagnostikuje artikulaciono-fonološki poremećaj i otpočne logopedska
terapija - tretman.
Posle više od tri decenije rada sa pacijentima pokazalo se da logopedi nemaju
dovoljno savremene literature ili koriste već pomalo zaboravljenu literaturu,
koja je svojevremeno bila jedina. Pisanjem ove monografije želja mi
je bila da studentima logopedije dam dobru osnovu za dalje učenje ostalih
logipedskih dijagnoza u kojima će uvek prepoznati i artikulaciono-fonološke
poremećaje.
Zbog preglednosti monografija je podeljena u nekoliko poglavlja, ali ja
ću izdvojiti ona koja smatram najznačajnijim, a to su poglavlja: dijagnostika
artikulaciono-fonoloških poremećaja, tretman artikulaciono-fonoloških
poremećaja i poremećaji artikulacije glasova srpskog jezika.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
title = "Artikulaciono-fonološki poremećaji",
pages = "176-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3989"
}
Dobrota, N.. (2010). Artikulaciono-fonološki poremećaji. 
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 1-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3989
Dobrota N. Artikulaciono-fonološki poremećaji. 2010;:1-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3989 .
Dobrota, Nada, "Artikulaciono-fonološki poremećaji" (2010):1-176,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3989 .