Dobrić, Jovana

Link to this page

Authority KeyName Variants
59e645a6-808f-4cad-8656-caf307b07682
  • Dobrić, Jovana (2)
Projects

Author's Bibliography

Uticaj dužine tretmana na stepen govornih smetnji i stepen anksioznosti u komunikacionim situacijama kod odraslih osoba koje mucaju

Jovanović-Simić, Nadica; Arsenić, Ivana; Dobrić, Jovana

(Društvo defektologa Srbije, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Dobrić, Jovana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3080
AB  - Mucanje predstavlja poremećaj fluentnosti govora, tj. poremećaj ritma i tempa
govora koji nastaje usled blokiranja vazdušne struje i straha od govora.
Manifestuje se čestim repeticijama i prolongacijama glasova, slogova i reči.
Cilj ovog rada је bio da se utvrdi uticaj dužine trajanja tretmana na stepen
govornih smetnji i stepen doživljaja anksioznosti u govornim situacijama
kod osoba koje mucaju. Takođe, u okviru studije je ispitano u kojim komunikacionim
situacijama osobe koje mucaju osećaju najmanje ili najviše anksioznosti,
kao i u kojim komunikacionim situacijama ove osobe ispoljavaju
najmanje ili najviše govornih poteškoća.
Uzorak je činio 41 ispitanik, oba pola, uzrasta od 19 do 41 godine. Ispitanici
su bili uključeni u tretman koji se izvodi po pravilima metode „Svesne sinteze
razvoja” u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju „Prof.
dr Cvetko Brajović”. Za prikupljanje podataka korišćen je merni instrument
pod nazivom Lista govornih situacija, koji se sastoji od 51 govorne situacije.
Ispitanici su na jednom delu instrumenta procenjivali stepen govornih
smetnji koji ispoljavaju u govornim situacijama, a na drugom delu su vršili
procenu doživljaja stepena anksioznosti u istim govornim situacijama.
Rezultati su pokazali da sa dužinom trajanja tretmana opada nivo anksioznosti
pacijenata, a da takva korelacija ne postoji kada su u pitanju dužina trajanja tretmana i stepen ispoljavanja govornih smetnji. Najproblematičnije
situacije za osobe koje mucaju su one u kojima se dešava da ih drugi požuruju
ili prekidaju dok govore. Takođe, za njih je problematičan govor pred
grupom, podređen položaj u komunikaciji, tj. razgovor sa autoritetom, razgovor
u kome učestvuju nepoznati sagovorici i telefoniranje. Situacije u kojima
imaju najmanje poteškoća su: obraćanje životinji, razgovor sa malim
detetom, razgovor sa bliskim ljudima, pozdravljanje i razgovor nakon konzumacije
alkohola.
AB  - Stuttering is a disorder of speech fluency, i.e. disturbance of rhythm and
tempo of speech, which arises from blocking of airflow and fear from speech. It
is defined as a speech disorder in which the flow of the speech is disrupted by
involuntary repetitions and prolongations of sounds, syllables and words.
The aim of this study was to determine the impact of the treatment
duration on the degree of speech difficulties and degree of anxiety in speech
situations in adults who stutter. Also, within study was examined in which
communication situations people who stutter feel the least or the most anxious
and in which communication situations these individuals express the least or
the most speech difficulties.
The sample was consisted of 41 individuals, both sexes, aged 19-41.
Respondents were involved in a treatment performed according to the
rules of the method "Conscious synthesis of development" in the Institute
for Psychophysiological Disorders and Speech Pathology „Prof. dr Cvetko
Brajović”. A measuring instrument called List of Speech Situations which
consists of 51 speech situations was used for data collection. In one part of the
instrument, the respondents assessed the level of speech difficulties in speech
situations, and in the second part they assessed the level of experiencing anxiety
in the same speech situations.
The results showed that with the duration of the treatment the level of
anxiety of the patients decreased, and such a correlation does not exist when
it comes to the duration of treatment and the level of expression of speech
difficulties. For them, it is also problematic speech in front of the group, a
subordinate position in communication, i.e. a conversation with authority, a
conversation involving unknown co-speakers and telephony. The least difficult
situations are: talking to ananimal, conversation with a little child, conversation
with close people, greetings and talking after alcohol consuming.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Beogradska defektološka škola
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Uticaj dužine tretmana na stepen govornih smetnji i stepen anksioznosti u komunikacionim situacijama kod odraslih osoba koje mucaju
T1  - Effects of treatment duration on the degree of speech
Difficulties and degree of anxiety in communication
Situations in adults who stutter
EP  - 45
IS  - 1
SP  - 33
VL  - 25
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3080
ER  - 
@article{
author = "Jovanović-Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Dobrić, Jovana",
year = "2019",
abstract = "Mucanje predstavlja poremećaj fluentnosti govora, tj. poremećaj ritma i tempa
govora koji nastaje usled blokiranja vazdušne struje i straha od govora.
Manifestuje se čestim repeticijama i prolongacijama glasova, slogova i reči.
Cilj ovog rada је bio da se utvrdi uticaj dužine trajanja tretmana na stepen
govornih smetnji i stepen doživljaja anksioznosti u govornim situacijama
kod osoba koje mucaju. Takođe, u okviru studije je ispitano u kojim komunikacionim
situacijama osobe koje mucaju osećaju najmanje ili najviše anksioznosti,
kao i u kojim komunikacionim situacijama ove osobe ispoljavaju
najmanje ili najviše govornih poteškoća.
Uzorak je činio 41 ispitanik, oba pola, uzrasta od 19 do 41 godine. Ispitanici
su bili uključeni u tretman koji se izvodi po pravilima metode „Svesne sinteze
razvoja” u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju „Prof.
dr Cvetko Brajović”. Za prikupljanje podataka korišćen je merni instrument
pod nazivom Lista govornih situacija, koji se sastoji od 51 govorne situacije.
Ispitanici su na jednom delu instrumenta procenjivali stepen govornih
smetnji koji ispoljavaju u govornim situacijama, a na drugom delu su vršili
procenu doživljaja stepena anksioznosti u istim govornim situacijama.
Rezultati su pokazali da sa dužinom trajanja tretmana opada nivo anksioznosti
pacijenata, a da takva korelacija ne postoji kada su u pitanju dužina trajanja tretmana i stepen ispoljavanja govornih smetnji. Najproblematičnije
situacije za osobe koje mucaju su one u kojima se dešava da ih drugi požuruju
ili prekidaju dok govore. Takođe, za njih je problematičan govor pred
grupom, podređen položaj u komunikaciji, tj. razgovor sa autoritetom, razgovor
u kome učestvuju nepoznati sagovorici i telefoniranje. Situacije u kojima
imaju najmanje poteškoća su: obraćanje životinji, razgovor sa malim
detetom, razgovor sa bliskim ljudima, pozdravljanje i razgovor nakon konzumacije
alkohola., Stuttering is a disorder of speech fluency, i.e. disturbance of rhythm and
tempo of speech, which arises from blocking of airflow and fear from speech. It
is defined as a speech disorder in which the flow of the speech is disrupted by
involuntary repetitions and prolongations of sounds, syllables and words.
The aim of this study was to determine the impact of the treatment
duration on the degree of speech difficulties and degree of anxiety in speech
situations in adults who stutter. Also, within study was examined in which
communication situations people who stutter feel the least or the most anxious
and in which communication situations these individuals express the least or
the most speech difficulties.
The sample was consisted of 41 individuals, both sexes, aged 19-41.
Respondents were involved in a treatment performed according to the
rules of the method "Conscious synthesis of development" in the Institute
for Psychophysiological Disorders and Speech Pathology „Prof. dr Cvetko
Brajović”. A measuring instrument called List of Speech Situations which
consists of 51 speech situations was used for data collection. In one part of the
instrument, the respondents assessed the level of speech difficulties in speech
situations, and in the second part they assessed the level of experiencing anxiety
in the same speech situations.
The results showed that with the duration of the treatment the level of
anxiety of the patients decreased, and such a correlation does not exist when
it comes to the duration of treatment and the level of expression of speech
difficulties. For them, it is also problematic speech in front of the group, a
subordinate position in communication, i.e. a conversation with authority, a
conversation involving unknown co-speakers and telephony. The least difficult
situations are: talking to ananimal, conversation with a little child, conversation
with close people, greetings and talking after alcohol consuming.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Beogradska defektološka škola, Beogradska defektološka škola",
title = "Uticaj dužine tretmana na stepen govornih smetnji i stepen anksioznosti u komunikacionim situacijama kod odraslih osoba koje mucaju, Effects of treatment duration on the degree of speech
Difficulties and degree of anxiety in communication
Situations in adults who stutter",
pages = "45-33",
number = "1",
volume = "25",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3080"
}
Jovanović-Simić, N., Arsenić, I.,& Dobrić, J.. (2019). Uticaj dužine tretmana na stepen govornih smetnji i stepen anksioznosti u komunikacionim situacijama kod odraslih osoba koje mucaju. in Beogradska defektološka škola
Društvo defektologa Srbije., 25(1), 33-45.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3080
Jovanović-Simić N, Arsenić I, Dobrić J. Uticaj dužine tretmana na stepen govornih smetnji i stepen anksioznosti u komunikacionim situacijama kod odraslih osoba koje mucaju. in Beogradska defektološka škola. 2019;25(1):33-45.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3080 .
Jovanović-Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Dobrić, Jovana, "Uticaj dužine tretmana na stepen govornih smetnji i stepen anksioznosti u komunikacionim situacijama kod odraslih osoba koje mucaju" in Beogradska defektološka škola, 25, no. 1 (2019):33-45,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3080 .

Efekti primene teacch programa na razvoj komunikacije kod dece sa autizmom

Dobrić, Jovana

(2018)

TY  - THES
AU  - Dobrić, Jovana
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4594
AB  - Функционална комуникација подразумева поседовање комуникационих вештина неопходних за иницирање и одржавање дневних интеракција у природном окружењу и условљена је, како индивидуалним способностима, тако и специфичним захтевима окружења типичног за индивидуу и представља један од најзначајнијих аспеката адаптивног функционисања. Особе са аутизмом испољавају дефиците у области вербалне и невербалне комуникације, односно дефиците функционалне комуникације који значајно утичу на њихово адаптивно функционисање.
Предмет овог рада су ефекти примене TEACCH програма на развој комуникације код деце са аутизмом. Циљ овог рада је утврђивање ефикасности и делотворности TEACCH програма код ове популације деце. Основни задатак рада је испитивање успешности развоја комункације код деце са аутизмом приликом примене овог програма. У оквиру овог рада постављена је хипотеза да ће се способности комуникације код деце са аутизмом боље развијати под утицајем примене овог програма. У раду ће бити описана успешност примене TEACCH програма код деце са аутизмом кроз приказ и преглед студија случајева, то јест деце са аутизмом код којих је овај програм примењиван у одређеном временском периоду.  Након приказа и анализе резултата биће изведени одређени закључци.
T1  - Efekti primene teacch programa na razvoj komunikacije kod dece sa autizmom
EP  - 77
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4594
ER  - 
@mastersthesis{
author = "Dobrić, Jovana",
year = "2018",
abstract = "Функционална комуникација подразумева поседовање комуникационих вештина неопходних за иницирање и одржавање дневних интеракција у природном окружењу и условљена је, како индивидуалним способностима, тако и специфичним захтевима окружења типичног за индивидуу и представља један од најзначајнијих аспеката адаптивног функционисања. Особе са аутизмом испољавају дефиците у области вербалне и невербалне комуникације, односно дефиците функционалне комуникације који значајно утичу на њихово адаптивно функционисање.
Предмет овог рада су ефекти примене TEACCH програма на развој комуникације код деце са аутизмом. Циљ овог рада је утврђивање ефикасности и делотворности TEACCH програма код ове популације деце. Основни задатак рада је испитивање успешности развоја комункације код деце са аутизмом приликом примене овог програма. У оквиру овог рада постављена је хипотеза да ће се способности комуникације код деце са аутизмом боље развијати под утицајем примене овог програма. У раду ће бити описана успешност примене TEACCH програма код деце са аутизмом кроз приказ и преглед студија случајева, то јест деце са аутизмом код којих је овај програм примењиван у одређеном временском периоду.  Након приказа и анализе резултата биће изведени одређени закључци.",
title = "Efekti primene teacch programa na razvoj komunikacije kod dece sa autizmom",
pages = "77-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4594"
}
Dobrić, J.. (2018). Efekti primene teacch programa na razvoj komunikacije kod dece sa autizmom. , 1-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4594
Dobrić J. Efekti primene teacch programa na razvoj komunikacije kod dece sa autizmom. 2018;:1-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4594 .
Dobrić, Jovana, "Efekti primene teacch programa na razvoj komunikacije kod dece sa autizmom" (2018):1-77,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4594 .