Filipović, Snežana

Link to this page

Authority KeyName Variants
72f76814-5f93-4925-bc3b-a0f931b879fe
  • Filipović, Snežana (2)
  • Andrić-Filipović, Snežana (1)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi zbog nasilja u porodici

Filipović, Snežana; Milošević, Slađana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Snežana
AU  - Milošević, Slađana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3818
AB  - Uvod: Uprkos prepoznatoj vezi između nasilja u porodici i alkoholizma, druš- tvena i pravna podrška i zaštita porodice usledile su kasnije. Tek od druge po- lovine 20. veka pa sve do danas, beleži se veliki napredak u podizanju odgo- vornosti države da se nasilno ponašanje u porodici uzrokovano alkoholizmom prepozna i sankcioniše. Podaci ukazuju da je kod 50 do 60% presuda razlog za izricanje ove mere bezbednost i nasilje u porodici.
Cilj: Cilj rada je prikaz tretmana osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi, a koji su odlukom suda upućeni u Institut za men- talno zdravlje.
Metod: Prikaz procesa tretmana u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu u kom se izvršava mera obaveznog lečenja alkoholičara na slobodi kroz Psihoedukativni program. Opisani su otpori u terapiji koji se javljaju usled od- sustva motivacije za lečenje, a koji neretko traju tokom celog tretmana. Iako tretman podrazumeva učešće saradnika u lečenju – članove porodice, važno je naglasiti da Psihoedukativni program nije terapija usmerena na dubinsku promenu ličnosti, niti je to porodična terapija alkoholizma.
Rezultati: Početni deo tremana se sastoji od psihoedukativnog programa (6-8 nedelja) i obuhvata sticanje znanja o alkoholizmu kao bolesti (uzrocima, po- sledicama, pravilima ponašanja u apstinenciji), prepoznavanje ličnih i poro- dičnih posledica i zaustavljanje i korekcija zavisničkog i nasilničkog ponašanja.
Rehabilitacioni deo tretmana odvija se u socio-terapijskom klubu lečenih alko- holičara gde se nastavlja sa učenjem i usvajanjem zdravih obrazaca ponaša- nja, odnosa, sistema vrednosti i stila života. Prikazana je saradnja sa drugim ustanovama i službama koje prate izvršenje ove sudske mere.
Zaključak: Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja na slo- bodi je složen proces u kom je neophodna bolja multisektorska saradnja i po- dizanje kapaciteta specijalizovanih službi kao i efikasniji sistem mera zaštite i podrške žrtvama nasilja.
AB  - Introduction: In spite of the recognized relation between family violence and alcoholism, social and legal support, as well as family protection, have been available since recently. It is only from the second half of the 20th century until today that great progress has been made in raising the responsibility of the state to recognize and sanction violent behavior in the family.
Data show that in 50 to 60% of convictions, domestic violence was the ground for the protection measure.
Aim: To present mandatory outpatient treatment of persons who are referred to The Institute of Mental Health by Court decision.
Method: Presentation of the treatment process at the Institute of Mental Health in Belgrade where mandatory outpatient treatment of an alcoholic is administered by means of Psycho-educational Program. Defiance of therapy is described, occurring with lack of motivation for treatment, which frequently lasts during the whole treatment program.
Although the treatment implies participation of contributors – family members, it is important to emphasize that Psycho-educational program is not the therapy aimed either at deep personal changes or is it equivalent to family therapy of alcoholism.
Results: Initial treatment consists of a psycho-educational program (6-8 weeks) which includes acquiring knowledge of alcoholism as a disease (causes, consequences, behavior rules in abstinence period), recognizing personal and familial consequences and suspending and correcting addiction and violence behavior. The rehabilitation part of the program is carried out in a socio-therapeutic club of treated alcoholics, where patients continue to learn and adopt healthy patterns of behavior, relationships, values and lifestyle. Cooperation with other relevant institutions and services which follow up carrying out of the sentence is presented.
Conclusion: Treatment of a person sentenced to mandatory outpatient treatment is a complex process where better multi-sectorial cooperation is necessary as well as strengthening the capacities of specialized services and more efficient system of protection measures and support to victims of violence.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi zbog nasilja u porodici
T1  - Mandatory psychiatric outpatient treatment in cases of alcoholism and domestic violence
EP  - 369
SP  - 363
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3818
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Snežana and Milošević, Slađana",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Uprkos prepoznatoj vezi između nasilja u porodici i alkoholizma, druš- tvena i pravna podrška i zaštita porodice usledile su kasnije. Tek od druge po- lovine 20. veka pa sve do danas, beleži se veliki napredak u podizanju odgo- vornosti države da se nasilno ponašanje u porodici uzrokovano alkoholizmom prepozna i sankcioniše. Podaci ukazuju da je kod 50 do 60% presuda razlog za izricanje ove mere bezbednost i nasilje u porodici.
Cilj: Cilj rada je prikaz tretmana osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi, a koji su odlukom suda upućeni u Institut za men- talno zdravlje.
Metod: Prikaz procesa tretmana u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu u kom se izvršava mera obaveznog lečenja alkoholičara na slobodi kroz Psihoedukativni program. Opisani su otpori u terapiji koji se javljaju usled od- sustva motivacije za lečenje, a koji neretko traju tokom celog tretmana. Iako tretman podrazumeva učešće saradnika u lečenju – članove porodice, važno je naglasiti da Psihoedukativni program nije terapija usmerena na dubinsku promenu ličnosti, niti je to porodična terapija alkoholizma.
Rezultati: Početni deo tremana se sastoji od psihoedukativnog programa (6-8 nedelja) i obuhvata sticanje znanja o alkoholizmu kao bolesti (uzrocima, po- sledicama, pravilima ponašanja u apstinenciji), prepoznavanje ličnih i poro- dičnih posledica i zaustavljanje i korekcija zavisničkog i nasilničkog ponašanja.
Rehabilitacioni deo tretmana odvija se u socio-terapijskom klubu lečenih alko- holičara gde se nastavlja sa učenjem i usvajanjem zdravih obrazaca ponaša- nja, odnosa, sistema vrednosti i stila života. Prikazana je saradnja sa drugim ustanovama i službama koje prate izvršenje ove sudske mere.
Zaključak: Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja na slo- bodi je složen proces u kom je neophodna bolja multisektorska saradnja i po- dizanje kapaciteta specijalizovanih službi kao i efikasniji sistem mera zaštite i podrške žrtvama nasilja., Introduction: In spite of the recognized relation between family violence and alcoholism, social and legal support, as well as family protection, have been available since recently. It is only from the second half of the 20th century until today that great progress has been made in raising the responsibility of the state to recognize and sanction violent behavior in the family.
Data show that in 50 to 60% of convictions, domestic violence was the ground for the protection measure.
Aim: To present mandatory outpatient treatment of persons who are referred to The Institute of Mental Health by Court decision.
Method: Presentation of the treatment process at the Institute of Mental Health in Belgrade where mandatory outpatient treatment of an alcoholic is administered by means of Psycho-educational Program. Defiance of therapy is described, occurring with lack of motivation for treatment, which frequently lasts during the whole treatment program.
Although the treatment implies participation of contributors – family members, it is important to emphasize that Psycho-educational program is not the therapy aimed either at deep personal changes or is it equivalent to family therapy of alcoholism.
Results: Initial treatment consists of a psycho-educational program (6-8 weeks) which includes acquiring knowledge of alcoholism as a disease (causes, consequences, behavior rules in abstinence period), recognizing personal and familial consequences and suspending and correcting addiction and violence behavior. The rehabilitation part of the program is carried out in a socio-therapeutic club of treated alcoholics, where patients continue to learn and adopt healthy patterns of behavior, relationships, values and lifestyle. Cooperation with other relevant institutions and services which follow up carrying out of the sentence is presented.
Conclusion: Treatment of a person sentenced to mandatory outpatient treatment is a complex process where better multi-sectorial cooperation is necessary as well as strengthening the capacities of specialized services and more efficient system of protection measures and support to victims of violence.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi zbog nasilja u porodici, Mandatory psychiatric outpatient treatment in cases of alcoholism and domestic violence",
pages = "369-363",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3818"
}
Filipović, S.,& Milošević, S.. (2021). Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi zbog nasilja u porodici. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 363-369.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3818
Filipović S, Milošević S. Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi zbog nasilja u porodici. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:363-369.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3818 .
Filipović, Snežana, Milošević, Slađana, "Tretman osoba kojima je izrečena mera obaveznog lečenja alkolizma na slobodi zbog nasilja u porodici" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):363-369,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3818 .

Pokazatelji uspešne rehabilitacije adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica

Milošević, Slađana; Filipović, Snežana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Milošević, Slađana
AU  - Filipović, Snežana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3773
AB  - Uvod: Lečenje adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica zahteva stalnu evaluaciju sledećih komponenti terapijskog procesa: dijagno- ze, fleksibilnosti terapijskog pristupa u odnosu na konkretnu porodicu i toka terapijskog procesa u celini. Pored toga, evaluacija je potrebna i u procesu uspostavljanja terapijske predikcije postrehabilitacionog „uklapanja” i potpu- ne resocijalizacije adolescenata i njihovih porodica. Istraživanja pokazuju da je za uspešan rehabilitacioni proces neophodna promena na individualnom, roditeljskom, porodičnom, relacionom i socijalnom nivou funkcionisanja.
Cilj: Cilj ovog rada je analiza pokazatelja uspešnosti rehabilitacionog procesa na svim nivoima (individualnom, roditeljskom, porodičnom, relacionom i soci- jalnom), s obzirom na to da su ove kategorije praktično povezane i neodvojive, te da se i njihov međusobni uticaj kontinuirano terapijski potvrđuje.
Metod: U radu se koriste analiza i sinteza teorijskih i empirijskih nalaza kroz proučavanje relevantne literature u različitim naučnim izvorima podataka.
Rezultati: Individualni pokazatelji uspešnosti rehabilitacije se ogledaju u po- boljšanju zdravstvenog stanja adolescenta, poštovanju terapijskih pravila i zahteva na „duže staze”. Prema empirijskim podacima adolescent obogaćuje interpersonalne relacije, prihvata rekonstruisanu strukturu porodice, koriguje poziciju roditeljskog autoriteta. Kod roditelja dolazi do progresivne promene u tri pravca: ličnom domenu, roditeljskoj relaciji i promeni u odnosu prema adolescentu. Napeti, nestabilni odnosi u porodici ustupaju mesto pozitivnim emotivnim tendencama. Kako terapijski proces odmiče, uspostavlja se dijalog između mlađih i starijih članova porodice. Porodica definiše nove diskurse u kojima poziciju konstantne kritike menja u poziciju podrške i usvaja obrazac traženja rešenja. Na socijalnom nivou adolescent i porodica prevazilaze sti- gmu i socijalnu izolaciju i na terapijski i funkcionalan način obnavljaju reduko- vane socijalne veze.
Zaključak: Zaključna razmatranja ukazuju na to da su analiza i praćenje po- menutih pokazatelja rehabilitacije kompleksni procesi otežani varijabilnim intenzitetom. Stoga, temeljna evaluacija omogućava da se dobije realnija slika kretanja terapijskog procesa u celosti, kao i bolje razumevanje nepredvidivosti poremećaja zavisnosti.
AB  - Introduction: Treatment of adolescents with addictive disorders and their families requires constant evaluation of the following components of the therapeutic process: diagnosis, flexibility of the therapeutic approach in relation to a specific family and the course of the therapeutic process as a whole. In addition, evaluation is needed in the process of establishing a therapeutic prediction of post-rehabilitation “fitting in” and complete resocialization of adolescents and their families. Research shows that a successful rehabilitation process requires change at the individual, parental, family, relational and social levels of functioning.
Aim: The aim of this paper is to analyze the success indicators of the rehabilitation process at all levels (individual, parental, family, relational and social), given that these categories are practically connected and inseparable, and that their mutual influence is continuously confirmed therapeutically.
Method: The paper uses the analysis and synthesis of theoretical and empirical findings through the study of relevant literature in various scientific data sources.
Results: Individual indicators of rehabilitation success are reflected in the improvement of the adolescent’s health condition, respect for therapeutic rules and requirements in the “long run”. According to empirical data, the adolescent enriches interpersonal relations, accepts the reconstructed structure of the family, and corrects the position of parental authority. There is a progressive change in parents in three directions: personal domain, parental relationship and change in attitude towards the adolescent. Tense, unstable family relationships give way to positive emotional tendencies. As the therapeutic process progresses, a dialogue is established between younger and older family members. The family defines new discourses in which the position of constant criticism changes into a position of support and adopts a pattern of seeking solutions. At the social level, adolescents and families overcome stigma and social isolation and renew reduced social ties in a therapeutic and functional way.
Conclusion: Concluding remarks indicate that the analysis and monitoring of the mentioned rehabilitation indicators is a complex process complicated by variable intensity.
Therefore, a thorough evaluation enables getting a more realistic picture of the movement of the therapeutic process as a whole, as well as a better understanding of the unpredictability of addictive disorders.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Pokazatelji uspešne rehabilitacije adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica
T1  - Indicators of successful rehabilitation of adolescents with addictive disorders and their families
EP  - 74
SP  - 65
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3773
ER  - 
@conference{
author = "Milošević, Slađana and Filipović, Snežana",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Lečenje adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica zahteva stalnu evaluaciju sledećih komponenti terapijskog procesa: dijagno- ze, fleksibilnosti terapijskog pristupa u odnosu na konkretnu porodicu i toka terapijskog procesa u celini. Pored toga, evaluacija je potrebna i u procesu uspostavljanja terapijske predikcije postrehabilitacionog „uklapanja” i potpu- ne resocijalizacije adolescenata i njihovih porodica. Istraživanja pokazuju da je za uspešan rehabilitacioni proces neophodna promena na individualnom, roditeljskom, porodičnom, relacionom i socijalnom nivou funkcionisanja.
Cilj: Cilj ovog rada je analiza pokazatelja uspešnosti rehabilitacionog procesa na svim nivoima (individualnom, roditeljskom, porodičnom, relacionom i soci- jalnom), s obzirom na to da su ove kategorije praktično povezane i neodvojive, te da se i njihov međusobni uticaj kontinuirano terapijski potvrđuje.
Metod: U radu se koriste analiza i sinteza teorijskih i empirijskih nalaza kroz proučavanje relevantne literature u različitim naučnim izvorima podataka.
Rezultati: Individualni pokazatelji uspešnosti rehabilitacije se ogledaju u po- boljšanju zdravstvenog stanja adolescenta, poštovanju terapijskih pravila i zahteva na „duže staze”. Prema empirijskim podacima adolescent obogaćuje interpersonalne relacije, prihvata rekonstruisanu strukturu porodice, koriguje poziciju roditeljskog autoriteta. Kod roditelja dolazi do progresivne promene u tri pravca: ličnom domenu, roditeljskoj relaciji i promeni u odnosu prema adolescentu. Napeti, nestabilni odnosi u porodici ustupaju mesto pozitivnim emotivnim tendencama. Kako terapijski proces odmiče, uspostavlja se dijalog između mlađih i starijih članova porodice. Porodica definiše nove diskurse u kojima poziciju konstantne kritike menja u poziciju podrške i usvaja obrazac traženja rešenja. Na socijalnom nivou adolescent i porodica prevazilaze sti- gmu i socijalnu izolaciju i na terapijski i funkcionalan način obnavljaju reduko- vane socijalne veze.
Zaključak: Zaključna razmatranja ukazuju na to da su analiza i praćenje po- menutih pokazatelja rehabilitacije kompleksni procesi otežani varijabilnim intenzitetom. Stoga, temeljna evaluacija omogućava da se dobije realnija slika kretanja terapijskog procesa u celosti, kao i bolje razumevanje nepredvidivosti poremećaja zavisnosti., Introduction: Treatment of adolescents with addictive disorders and their families requires constant evaluation of the following components of the therapeutic process: diagnosis, flexibility of the therapeutic approach in relation to a specific family and the course of the therapeutic process as a whole. In addition, evaluation is needed in the process of establishing a therapeutic prediction of post-rehabilitation “fitting in” and complete resocialization of adolescents and their families. Research shows that a successful rehabilitation process requires change at the individual, parental, family, relational and social levels of functioning.
Aim: The aim of this paper is to analyze the success indicators of the rehabilitation process at all levels (individual, parental, family, relational and social), given that these categories are practically connected and inseparable, and that their mutual influence is continuously confirmed therapeutically.
Method: The paper uses the analysis and synthesis of theoretical and empirical findings through the study of relevant literature in various scientific data sources.
Results: Individual indicators of rehabilitation success are reflected in the improvement of the adolescent’s health condition, respect for therapeutic rules and requirements in the “long run”. According to empirical data, the adolescent enriches interpersonal relations, accepts the reconstructed structure of the family, and corrects the position of parental authority. There is a progressive change in parents in three directions: personal domain, parental relationship and change in attitude towards the adolescent. Tense, unstable family relationships give way to positive emotional tendencies. As the therapeutic process progresses, a dialogue is established between younger and older family members. The family defines new discourses in which the position of constant criticism changes into a position of support and adopts a pattern of seeking solutions. At the social level, adolescents and families overcome stigma and social isolation and renew reduced social ties in a therapeutic and functional way.
Conclusion: Concluding remarks indicate that the analysis and monitoring of the mentioned rehabilitation indicators is a complex process complicated by variable intensity.
Therefore, a thorough evaluation enables getting a more realistic picture of the movement of the therapeutic process as a whole, as well as a better understanding of the unpredictability of addictive disorders.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Pokazatelji uspešne rehabilitacije adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica, Indicators of successful rehabilitation of adolescents with addictive disorders and their families",
pages = "74-65",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3773"
}
Milošević, S.,& Filipović, S.. (2021). Pokazatelji uspešne rehabilitacije adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 65-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3773
Milošević S, Filipović S. Pokazatelji uspešne rehabilitacije adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:65-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3773 .
Milošević, Slađana, Filipović, Snežana, "Pokazatelji uspešne rehabilitacije adolescenata sa poremećajem zavisnosti i njihovih porodica" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):65-74,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3773 .

Influence of cochlear implantation on quality of life of deaf persons

Ostojić, Sanja; Đoković, Sanja; Mikić, Branka; Mirić, Danica; Andrić-Filipović, Snežana; Mikić, Mina

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Ostojić, Sanja
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Mikić, Branka
AU  - Mirić, Danica
AU  - Andrić-Filipović, Snežana
AU  - Mikić, Mina
PY  - 2010
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/367
AB  - Quality of life could not be simply defined because it depends on numerous criteria regarding dominantly individual goals and attitudes as well as economic, cultural, religious and educational factors. Each community, social group, nation or country have its own criteria for creating and realization of specific markers for individual quality of life. (Uzunović, R., Jakšić, B., 2007.) Quality of life in cochlear implantees is assessed by changes induced by surgery and functioning of cochlear implant in the same manner as in other individuals with permanent disability requiring aid or surgical procedure. (Haensel, Engelke, Ottenjann, & Westhofen, 2005). Objective of this study was the assessment of impact of cochlear implantation on quality of life of deaf persons. Cochlear implant is an electronic device that could help deaf persons to restore hearing. Auditory perception is the basis for speech and language development and subsequent education, social integration and development of overall communication skills. All of the above should improve the quality of life of deaf individuals. The study has encompassed 31 cochlear implanted persons of both genders (14 males, 17 females), aged 3 to 69 years, with average intelligence. They were enrolled in speech and hearing rehabilitation following cochlear implantation in rehabilitation facilities in Belgrade and Nis. Listening was improved in all of the subjects after cochlear implantation. Almost half of them (48%) have experienced improvement in reaction to sound within first three months after switch-on. Better speech detection and understanding, improved voice pitch and articulation were registered in 90% of subjects in the study or their caregivers. Considerable improvement of their own speech in the first 3 months after switch-on was observed by 39.5% of cochlear implantees in this study. Vast majority of subjects in this study (78,6%) have noticed improved communication with family members. Most of cochlear implantees in the study (90%) are completely satisfied by changes in communication, both at home and outside, All of them found cochlear implant worth recommending to others.
AB  - 'Kvalitet života je pojam koji nije moguće jednoznačno definisati jer zavisi od mnogo kriterijuma, pri čemu individualni ciljevi i shvatanja, pored ekonomskih, kulturnih, religijskih i obrazovnih faktora, imaju dominantan uticaj. Svaka sredina ili društvena grupa, određena nacija ili zemlja, imaju i opšte prihvaćene kriterijume,koji predstavljaju uslov za kreiranje i realizaciju individualnih pokazatelja kvaliteta života pojedinca' (Uzunović, P., Jakšić, B., 2007) Kriterijum za procenu kod korisnika KI, kao u kod svih drugih koji imaju trajnu smetnju koja podrazumeva pomagalo ili hirišku proceduru, je kvalitet života na koje pomagalo utiče (Haensel, Engelke, Ottenjann, & Westhofen, 2005). Cilj rada je da ispitamo uticaj kohlearnog implanta na promene u kvalitetu života gluvih osoba. Kohlearni implant je pomagalo koje gluvim osobama obezbeđuje razvoj slušanja. To je osnova za razvoj govora, jezika, priprema je za proces edukacije, za socijalizaciju I razvoj ukupnih komunikacijskih sposobnosti. Tu parametri trebalo bi da omoguće promene u kvalitetu života gluvih osoba. Uzorak u ovom istraživanju čini 31 gluva osoba, 14 muškog i 17 ženskog pola, korisnika kohlearnog implanta, na uzrastu od 3 do 69 godina, prosečnih intelektualnih sposobnosti, koji su pa rehabilitaciji sluha i govora posle KI u Beogradu u Huuiy. Kohlearni implant je uticao na bolje slušanje kod svih ispitanika u ispitivanom uzorku; promene u reakciji pa zvuk kod 48% ispitanika posle 1 do 3 meseca; Bolja reakcija na govor, artikulacija, prirodnija boja glasa, bolje razumevanje govora - rezultat kod 90% ispitanog uzorka; promene u govoru kod 39.5% ispitanika posle 1 do 3 meseca; Na pitanje: 'da li sada lakše komunicira/te sa familijom', 22 ispitanika (78.6%) dalo je potvrdan odgovor; 90% ispitanika u potpunosti je zadovoljno je promenama do kojih je došlo u komunikaciji i životu u kući i van nje, posle kohlearne implantacije; svi ispitanici preporučili bi KI drugim osobama.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Influence of cochlear implantation on quality of life of deaf persons
T1  - Uticaj kohlearnog implanta na promene u kvalitetu života gluvih osoba
EP  - 455
IS  - 3
SP  - 445
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_367
ER  - 
@article{
author = "Ostojić, Sanja and Đoković, Sanja and Mikić, Branka and Mirić, Danica and Andrić-Filipović, Snežana and Mikić, Mina",
year = "2010",
abstract = "Quality of life could not be simply defined because it depends on numerous criteria regarding dominantly individual goals and attitudes as well as economic, cultural, religious and educational factors. Each community, social group, nation or country have its own criteria for creating and realization of specific markers for individual quality of life. (Uzunović, R., Jakšić, B., 2007.) Quality of life in cochlear implantees is assessed by changes induced by surgery and functioning of cochlear implant in the same manner as in other individuals with permanent disability requiring aid or surgical procedure. (Haensel, Engelke, Ottenjann, & Westhofen, 2005). Objective of this study was the assessment of impact of cochlear implantation on quality of life of deaf persons. Cochlear implant is an electronic device that could help deaf persons to restore hearing. Auditory perception is the basis for speech and language development and subsequent education, social integration and development of overall communication skills. All of the above should improve the quality of life of deaf individuals. The study has encompassed 31 cochlear implanted persons of both genders (14 males, 17 females), aged 3 to 69 years, with average intelligence. They were enrolled in speech and hearing rehabilitation following cochlear implantation in rehabilitation facilities in Belgrade and Nis. Listening was improved in all of the subjects after cochlear implantation. Almost half of them (48%) have experienced improvement in reaction to sound within first three months after switch-on. Better speech detection and understanding, improved voice pitch and articulation were registered in 90% of subjects in the study or their caregivers. Considerable improvement of their own speech in the first 3 months after switch-on was observed by 39.5% of cochlear implantees in this study. Vast majority of subjects in this study (78,6%) have noticed improved communication with family members. Most of cochlear implantees in the study (90%) are completely satisfied by changes in communication, both at home and outside, All of them found cochlear implant worth recommending to others., 'Kvalitet života je pojam koji nije moguće jednoznačno definisati jer zavisi od mnogo kriterijuma, pri čemu individualni ciljevi i shvatanja, pored ekonomskih, kulturnih, religijskih i obrazovnih faktora, imaju dominantan uticaj. Svaka sredina ili društvena grupa, određena nacija ili zemlja, imaju i opšte prihvaćene kriterijume,koji predstavljaju uslov za kreiranje i realizaciju individualnih pokazatelja kvaliteta života pojedinca' (Uzunović, P., Jakšić, B., 2007) Kriterijum za procenu kod korisnika KI, kao u kod svih drugih koji imaju trajnu smetnju koja podrazumeva pomagalo ili hirišku proceduru, je kvalitet života na koje pomagalo utiče (Haensel, Engelke, Ottenjann, & Westhofen, 2005). Cilj rada je da ispitamo uticaj kohlearnog implanta na promene u kvalitetu života gluvih osoba. Kohlearni implant je pomagalo koje gluvim osobama obezbeđuje razvoj slušanja. To je osnova za razvoj govora, jezika, priprema je za proces edukacije, za socijalizaciju I razvoj ukupnih komunikacijskih sposobnosti. Tu parametri trebalo bi da omoguće promene u kvalitetu života gluvih osoba. Uzorak u ovom istraživanju čini 31 gluva osoba, 14 muškog i 17 ženskog pola, korisnika kohlearnog implanta, na uzrastu od 3 do 69 godina, prosečnih intelektualnih sposobnosti, koji su pa rehabilitaciji sluha i govora posle KI u Beogradu u Huuiy. Kohlearni implant je uticao na bolje slušanje kod svih ispitanika u ispitivanom uzorku; promene u reakciji pa zvuk kod 48% ispitanika posle 1 do 3 meseca; Bolja reakcija na govor, artikulacija, prirodnija boja glasa, bolje razumevanje govora - rezultat kod 90% ispitanog uzorka; promene u govoru kod 39.5% ispitanika posle 1 do 3 meseca; Na pitanje: 'da li sada lakše komunicira/te sa familijom', 22 ispitanika (78.6%) dalo je potvrdan odgovor; 90% ispitanika u potpunosti je zadovoljno je promenama do kojih je došlo u komunikaciji i životu u kući i van nje, posle kohlearne implantacije; svi ispitanici preporučili bi KI drugim osobama.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Influence of cochlear implantation on quality of life of deaf persons, Uticaj kohlearnog implanta na promene u kvalitetu života gluvih osoba",
pages = "455-445",
number = "3",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_367"
}
Ostojić, S., Đoković, S., Mikić, B., Mirić, D., Andrić-Filipović, S.,& Mikić, M.. (2010). Influence of cochlear implantation on quality of life of deaf persons. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd.(3), 445-455.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_367
Ostojić S, Đoković S, Mikić B, Mirić D, Andrić-Filipović S, Mikić M. Influence of cochlear implantation on quality of life of deaf persons. in Beogradska defektološka škola. 2010;(3):445-455.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_367 .
Ostojić, Sanja, Đoković, Sanja, Mikić, Branka, Mirić, Danica, Andrić-Filipović, Snežana, Mikić, Mina, "Influence of cochlear implantation on quality of life of deaf persons" in Beogradska defektološka škola, no. 3 (2010):445-455,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_367 .