TY  - JOUR
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Jovanović Simić, Nadica
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4758
AB  - Asistivna tehnologija (AT) obuhvata širok dijapazon tehnoloških sredstava ili sistema koji se
upotrebljavaju za unapređivanje funkcionalnih sposobnosti osoba sa poremećajima komunikacije.
Uspeh učenika sa poremećajima komunikacije u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu povezan
je sa znanjem nastavnog osoblja o asistivnoj tehnologiji i posedovanjem veština za njenu upotrebu.
Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi kako učitelji, nastavnici i defektolozi procenjuju svoje poznavanje
AT i nivo kompetencije za njenu upotrebu i da se uporedi nivo kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja.
Uzorak je činilo 136 ispitanika oba pola, među kojima je bilo 31,6% učitelja i 27,2% nastavnika koji
su zaposleni u redovnim osnovnim školama, 25% defektologa i 16,2% nastavnika koji su zaposleni u
specijalnim osnovnim školama u Beogradu i Novom Sadu. Analiza rezultata je pokazala da ispitanici
smatraju da su umereno kompetentni za primenu asistivne tehnologije i da postoji statistički značajna
razlika između nivoa kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja (F = 18,12, p < .01). Nije utvrđena
statistički značajna razlika u nivou kompetentnosti nastavnog osoblja različitog pola i dužine iskustva u nastavi. Analiza rezultata pokazuje da ispitanici različito procenjuju svoje nivoe znanja i veština za upotrebu
asistivne tehnologije i da nastavnom osoblju u redovnim osnovnim školama nedostaje obuka u toj
oblasti.
AB  - Assistive technology (AT) includes a wide range of technological devices or systems used to
improve the functional abilities of persons with communication disorders. The achievement
of students with communication disorders in inclusive education is related to teachers’ knowledge of
assistive technology and their skills in using it. The aim of our research was to determine how class teachers,
subject teachers and special education teachers rate their knowledge of AT and their level of competence
in using it, and also to compare the competence levels of respondents of these different professions. The
sample consisted of 136 respondents of both sexes, 31.6% of whom were class teachers and 27.2% subject
teachers in regular primary schools, as well as 25% special education teachers and 16.2% subject teachers
working in special needs primary schools in Belgrade and Novi Sad. The analysis of results suggests that
respondents see themselves as moderately competent in using AT, and that there is a statistically significant
difference in the level of competence between respondents of different professions (F = 18.12, p < .01). No
statistically significant difference was found in the level of competence depending on sex or years of service.
The results show that respondents assess differently their level of knowledge and skills regarding the use
of assistive technology, and that teaching staff in regular primary schools lack training in this field.
AB  - Ассистивная технология включает в себя широкий спектр технологических средств
или систем, которые используются для улучшения функциональных способностей
людей с нарушениями в коммуникации. Успешность учащихся с нарушениями в коммуникации
в инклюзивной воспитательно-образовательной работе связана со знаниями педагогического
коллектива о ассистивной технологии и владением искусства их использования. Целью данно-
го исследования было определить, как учителя, преподаватели старших классов и дефекто-
логи оценивают свои знания АТ и уровень компетентности по ее использованию, а также
сравнить уровень компетентности респондентов разных профессий. В экперименте приняли
участие 136 респондентов обоего пола, среди которых 31,6 % учителей и 27,2 % преподавате-
лей старших классов, работающих в стандартных основных школах, а также 25 % дефекто-
логов и 16,2 % преподавателей, работающих в специальных основных школах, расположенных
в Белграде и Новом-Саде. Анализ результатов показал, что респонденты считают себя уме-
ренно компетентными в применении ассистивной технологии, а также что существует
статистически значимая разница между уровнем компетентности респондентов разных
профессий (F = 18,12, p <.01). Статистически значимой разницы в уровне компетентности
педагогических работников разного пола и стажа работы в сфере преподавания выявлено не
было. Анализ результатов показывает, что респонденты по-разному оценивают свой уровень
знаний и способностей использования ассистивной технологии, а также отсутствие подго-
товки педагогических кадров в этой области в обычных основных школах.
PB  - Pedagoško društvo Srbije
T2  - Nastava i vaspitanje
T1  - Primena asistivne tehnologije za komunikaciju u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju: samoprocena nastavnog osoblja
T1  - The Use of Assistive Technology for Communication in the Education of Students with Developmental Disabilities: Teacher Self-Reports
T1  - Применение ассистивных технологий общения в обучении учащихся с особенностями развития: самооценка педагогического коллектива
EP  - 281
IS  - 2
SP  - 267
VL  - 71
DO  - 10.5937/nasvas2202267A
ER  - 

@article{
author = "Arsenić, Ivana and Jovanović Simić, Nadica and Daničić, Zorica",
year = "2022",
abstract = "Asistivna tehnologija (AT) obuhvata širok dijapazon tehnoloških sredstava ili sistema koji se
upotrebljavaju za unapređivanje funkcionalnih sposobnosti osoba sa poremećajima komunikacije.
Uspeh učenika sa poremećajima komunikacije u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu povezan
je sa znanjem nastavnog osoblja o asistivnoj tehnologiji i posedovanjem veština za njenu upotrebu.
Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi kako učitelji, nastavnici i defektolozi procenjuju svoje poznavanje
AT i nivo kompetencije za njenu upotrebu i da se uporedi nivo kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja.
Uzorak je činilo 136 ispitanika oba pola, među kojima je bilo 31,6% učitelja i 27,2% nastavnika koji
su zaposleni u redovnim osnovnim školama, 25% defektologa i 16,2% nastavnika koji su zaposleni u
specijalnim osnovnim školama u Beogradu i Novom Sadu. Analiza rezultata je pokazala da ispitanici
smatraju da su umereno kompetentni za primenu asistivne tehnologije i da postoji statistički značajna
razlika između nivoa kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja (F = 18,12, p < .01). Nije utvrđena
statistički značajna razlika u nivou kompetentnosti nastavnog osoblja različitog pola i dužine iskustva u nastavi. Analiza rezultata pokazuje da ispitanici različito procenjuju svoje nivoe znanja i veština za upotrebu
asistivne tehnologije i da nastavnom osoblju u redovnim osnovnim školama nedostaje obuka u toj
oblasti., Assistive technology (AT) includes a wide range of technological devices or systems used to
improve the functional abilities of persons with communication disorders. The achievement
of students with communication disorders in inclusive education is related to teachers’ knowledge of
assistive technology and their skills in using it. The aim of our research was to determine how class teachers,
subject teachers and special education teachers rate their knowledge of AT and their level of competence
in using it, and also to compare the competence levels of respondents of these different professions. The
sample consisted of 136 respondents of both sexes, 31.6% of whom were class teachers and 27.2% subject
teachers in regular primary schools, as well as 25% special education teachers and 16.2% subject teachers
working in special needs primary schools in Belgrade and Novi Sad. The analysis of results suggests that
respondents see themselves as moderately competent in using AT, and that there is a statistically significant
difference in the level of competence between respondents of different professions (F = 18.12, p < .01). No
statistically significant difference was found in the level of competence depending on sex or years of service.
The results show that respondents assess differently their level of knowledge and skills regarding the use
of assistive technology, and that teaching staff in regular primary schools lack training in this field., Ассистивная технология включает в себя широкий спектр технологических средств
или систем, которые используются для улучшения функциональных способностей
людей с нарушениями в коммуникации. Успешность учащихся с нарушениями в коммуникации
в инклюзивной воспитательно-образовательной работе связана со знаниями педагогического
коллектива о ассистивной технологии и владением искусства их использования. Целью данно-
го исследования было определить, как учителя, преподаватели старших классов и дефекто-
логи оценивают свои знания АТ и уровень компетентности по ее использованию, а также
сравнить уровень компетентности респондентов разных профессий. В экперименте приняли
участие 136 респондентов обоего пола, среди которых 31,6 % учителей и 27,2 % преподавате-
лей старших классов, работающих в стандартных основных школах, а также 25 % дефекто-
логов и 16,2 % преподавателей, работающих в специальных основных школах, расположенных
в Белграде и Новом-Саде. Анализ результатов показал, что респонденты считают себя уме-
ренно компетентными в применении ассистивной технологии, а также что существует
статистически значимая разница между уровнем компетентности респондентов разных
профессий (F = 18,12, p <.01). Статистически значимой разницы в уровне компетентности
педагогических работников разного пола и стажа работы в сфере преподавания выявлено не
было. Анализ результатов показывает, что респонденты по-разному оценивают свой уровень
знаний и способностей использования ассистивной технологии, а также отсутствие подго-
товки педагогических кадров в этой области в обычных основных школах.",
publisher = "Pedagoško društvo Srbije",
journal = "Nastava i vaspitanje",
title = "Primena asistivne tehnologije za komunikaciju u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju: samoprocena nastavnog osoblja, The Use of Assistive Technology for Communication in the Education of Students with Developmental Disabilities: Teacher Self-Reports, Применение ассистивных технологий общения в обучении учащихся с особенностями развития: самооценка педагогического коллектива",
pages = "281-267",
number = "2",
volume = "71",
doi = "10.5937/nasvas2202267A"
}

Arsenić, I., Jovanović Simić, N.,& Daničić, Z.. (2022). Primena asistivne tehnologije za komunikaciju u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju: samoprocena nastavnog osoblja. in Nastava i vaspitanje
Pedagoško društvo Srbije., 71(2), 267-281.
https://doi.org/10.5937/nasvas2202267A

Arsenić I, Jovanović Simić N, Daničić Z. Primena asistivne tehnologije za komunikaciju u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju: samoprocena nastavnog osoblja. in Nastava i vaspitanje. 2022;71(2):267-281.
doi:10.5937/nasvas2202267A .

Arsenić, Ivana, Jovanović Simić, Nadica, Daničić, Zorica, "Primena asistivne tehnologije za komunikaciju u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju: samoprocena nastavnog osoblja" in Nastava i vaspitanje, 71, no. 2 (2022):267-281,
https://doi.org/10.5937/nasvas2202267A . .

TY  - JOUR
AU  - Jovanović Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4229
AB  - Uvod:Održavanje i unapređenje komunikacionih sposobnosti osoba sa teškim motoričkim
deficitima su osnovni ciljevi logopedske rehabilitacije. Mozak–računar interfejs sistemi
mogu da se koriste kao sredstva u komunikaciji ove grupe korisnika, s obzirom na to
da im omogućavaju kontrolu spoljašnjih uređaja uz pomoć moždane aktivnosti. Ova
asistivna tehnologija predstavlja novi komunikacioni kanal između ljudskog mozga i
računara, ili drugih uređaja. Naime, nameru korisnika, koja se odražava u moždanim
signalima, ovi sistemi prevode u autput koji se koristi za kontrolu eksternog uređaja, bez
upotrebe mišićne aktivnosti. Cilj: Cilj ovog rada je da se opišu i navedu osnovne vrste i
podele mozak–računar interfejs sistema, kao i njihov razvoj za komunikaciju kod osoba
sa teškim motoričkim deficitima. Metode: Prilikom uvida u dostupnu literaturu korišćeni
su servis Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku – KOBSON, kao i
pretraživači Google Scholar i Research Gate. Zaključak: Rani sistemi za komunikaciju,
koji su bili zasnovani na tumačenju moždanih talasa, omogućavali su odgovore na
jednostavna „da/ne” pitanja. Nakon toga njihova upotreba je bila moguća i u metodama
spelovanja, čija je brzina vremenom postala veća. Razvoj mozak–računar interfejs
sistema usmeren je ka smanjenju dužine obuke, jer su vremenski dugi treninzi jedna
od glavnih prepreka za prihvatanje od korisnika. Pored toga, istraživanja u ovoj oblasti
usmerena su na poboljšanje performansi u svim delovima sistema za komunikaciju, kao
i na razvoj pouzdanog interfejsa između korisnika i računara.
AB  - Introduction. Maintaining and improving communication skills of people with severe
motor deficits are the main goals of speech therapy. Brain-computer interface systems
can be used as a means of communication in this group of users, since they allow them
to control external devices with the help of brain activity. This assistive technology
represents a new communication channel between the human brain and computers, or
other devices. These systems translate the user’s intention, reflected in brain signals, into
the output used to control an external device, without muscular activity. Objective. The
aim of this paper was to describe and list basic types and divisions of the brain-computer
interface system, as well as their development for communication in people with severe
motor deficits. Methods. A systematic review of the available literature was performed
by searching electronic databases available through the service of the Serbian Library
Consortium for Coordinated Acquisition – KOBSON, as well as through Google
Scholar and Research Gate. Conclusion. Early communication systems, based on the
interpretation of brain waves, provided answers to simple ”yes/no” questions. After that,
they were also used in spelling methods, whose speed became higher over time. The
development of a brain-computer interface system aims to reduce the length of training,
as time-consuming training is one of the main obstacles for the users. In addition, research
in this area is aimed at improving performance in all parts of the communication system,
as well as developing a reliable interface between users and computers.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Primena mozak-računar interfejs sistema u komunikaciji osoba sa teškim motoričkim deficitima
T1  - Application of brain-computer interface system in communication of people with severe motor deficits
EP  - 65
IS  - 1
SP  - 51
VL  - 21
DO  - 10.5937/specedreh21-35403
ER  - 

@article{
author = "Jovanović Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2022",
abstract = "Uvod:Održavanje i unapređenje komunikacionih sposobnosti osoba sa teškim motoričkim
deficitima su osnovni ciljevi logopedske rehabilitacije. Mozak–računar interfejs sistemi
mogu da se koriste kao sredstva u komunikaciji ove grupe korisnika, s obzirom na to
da im omogućavaju kontrolu spoljašnjih uređaja uz pomoć moždane aktivnosti. Ova
asistivna tehnologija predstavlja novi komunikacioni kanal između ljudskog mozga i
računara, ili drugih uređaja. Naime, nameru korisnika, koja se odražava u moždanim
signalima, ovi sistemi prevode u autput koji se koristi za kontrolu eksternog uređaja, bez
upotrebe mišićne aktivnosti. Cilj: Cilj ovog rada je da se opišu i navedu osnovne vrste i
podele mozak–računar interfejs sistema, kao i njihov razvoj za komunikaciju kod osoba
sa teškim motoričkim deficitima. Metode: Prilikom uvida u dostupnu literaturu korišćeni
su servis Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku – KOBSON, kao i
pretraživači Google Scholar i Research Gate. Zaključak: Rani sistemi za komunikaciju,
koji su bili zasnovani na tumačenju moždanih talasa, omogućavali su odgovore na
jednostavna „da/ne” pitanja. Nakon toga njihova upotreba je bila moguća i u metodama
spelovanja, čija je brzina vremenom postala veća. Razvoj mozak–računar interfejs
sistema usmeren je ka smanjenju dužine obuke, jer su vremenski dugi treninzi jedna
od glavnih prepreka za prihvatanje od korisnika. Pored toga, istraživanja u ovoj oblasti
usmerena su na poboljšanje performansi u svim delovima sistema za komunikaciju, kao
i na razvoj pouzdanog interfejsa između korisnika i računara., Introduction. Maintaining and improving communication skills of people with severe
motor deficits are the main goals of speech therapy. Brain-computer interface systems
can be used as a means of communication in this group of users, since they allow them
to control external devices with the help of brain activity. This assistive technology
represents a new communication channel between the human brain and computers, or
other devices. These systems translate the user’s intention, reflected in brain signals, into
the output used to control an external device, without muscular activity. Objective. The
aim of this paper was to describe and list basic types and divisions of the brain-computer
interface system, as well as their development for communication in people with severe
motor deficits. Methods. A systematic review of the available literature was performed
by searching electronic databases available through the service of the Serbian Library
Consortium for Coordinated Acquisition – KOBSON, as well as through Google
Scholar and Research Gate. Conclusion. Early communication systems, based on the
interpretation of brain waves, provided answers to simple ”yes/no” questions. After that,
they were also used in spelling methods, whose speed became higher over time. The
development of a brain-computer interface system aims to reduce the length of training,
as time-consuming training is one of the main obstacles for the users. In addition, research
in this area is aimed at improving performance in all parts of the communication system,
as well as developing a reliable interface between users and computers.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Primena mozak-računar interfejs sistema u komunikaciji osoba sa teškim motoričkim deficitima, Application of brain-computer interface system in communication of people with severe motor deficits",
pages = "65-51",
number = "1",
volume = "21",
doi = "10.5937/specedreh21-35403"
}

Jovanović Simić, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2022). Primena mozak-računar interfejs sistema u komunikaciji osoba sa teškim motoričkim deficitima. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 21(1), 51-65.
https://doi.org/10.5937/specedreh21-35403

Jovanović Simić N, Arsenić I, Daničić Z. Primena mozak-računar interfejs sistema u komunikaciji osoba sa teškim motoričkim deficitima. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2022;21(1):51-65.
doi:10.5937/specedreh21-35403 .

Jovanović Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "Primena mozak-računar interfejs sistema u komunikaciji osoba sa teškim motoričkim deficitima" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 21, no. 1 (2022):51-65,
https://doi.org/10.5937/specedreh21-35403 . .

TY  - CONF
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4145
AB  - Stav predstavlja određenu vrstu dispozicije za reagovanje, odnosno tendenciju da
se misli, oseća i postupa na određeni način (za ili protiv) u odnosu na neki objekat. Stavovi
nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima
komunikacije su od primarne važnosti za njenu efikasnu primenu u učionici. Ukoliko
nastavno osoblje ima pozitivan stav prema asistivnoj tehnologiji, postoji veća
verovatnoća da će uložiti napore da je integriše u nastavni proces. S druge strane,
negativni stavovi nastavnog osoblja zbog stigmatizacije ili tehnofobije su suštinski izazovi
za upotrebu asistivne tehnologije.
Cilj ovog istraživanja je bio da se procene stavovi nastavnog osoblja o upotrebi
asistivne tehnologije, kao i da se međusobno uporedi direkcija stavova ispitanika
različitog zanimanja. Pored toga, ispitan je uticaj nekih sociodemografskih varijabli na
formiranje stava. Uzorak je činilo 110 ispitanika oba pola, među kojima je bilo 39,1%
učitelja i 33,6% nastavnika koji su zaposleni u redovnim osnovnim školama, kao i 19,1%
defektologa i 8,2% nastavnika koji su zaposleni u specijalnim osnovnim školama koje se
nalaze na teritoriji grada Beograda. Primenjen je upitnik koji je posebno konstruisan za
svrhu ovog istraživanja.
Analiza rezultata je pokazala da ispitanici imaju pozitivan stav o upotrebi asistivne
tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije (AS=3,47, SD=0,32). Nije
pronađena statistička značajnost u pogledu razlika između ispitanika različitog pola,
zanimanja i godina radnog staža u odnosu na stav o upotrebi asistivne tehnologije.
Direkcija stavova nastavnog osoblja o asistivnoj tehnologiji može delom da bude
odgovor na proces koji se koristi u upoznavanju različitih vrsta uređaja i informisanju o
načinima njihove primene. Ispitanici su pokazali spremnost da usavršavaju svoja znanja
i kompetencije u skladu sa napretkom asistivne tehnologije. Nastavno osoblje bi trebalo
da ima priliku da razvija znanja i iskustva, koja se odnose na odabir i implementaciju
asistivne tehnologije, koja je prilagođena potrebama, sposobnostima i ograničenjima
učenika sa poremećajima komunikacije.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
T1  - Stavovi nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije
EP  - 81
SP  - 81
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4145
ER  - 

@conference{
author = "Jovanović-Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2022",
abstract = "Stav predstavlja određenu vrstu dispozicije za reagovanje, odnosno tendenciju da
se misli, oseća i postupa na određeni način (za ili protiv) u odnosu na neki objekat. Stavovi
nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima
komunikacije su od primarne važnosti za njenu efikasnu primenu u učionici. Ukoliko
nastavno osoblje ima pozitivan stav prema asistivnoj tehnologiji, postoji veća
verovatnoća da će uložiti napore da je integriše u nastavni proces. S druge strane,
negativni stavovi nastavnog osoblja zbog stigmatizacije ili tehnofobije su suštinski izazovi
za upotrebu asistivne tehnologije.
Cilj ovog istraživanja je bio da se procene stavovi nastavnog osoblja o upotrebi
asistivne tehnologije, kao i da se međusobno uporedi direkcija stavova ispitanika
različitog zanimanja. Pored toga, ispitan je uticaj nekih sociodemografskih varijabli na
formiranje stava. Uzorak je činilo 110 ispitanika oba pola, među kojima je bilo 39,1%
učitelja i 33,6% nastavnika koji su zaposleni u redovnim osnovnim školama, kao i 19,1%
defektologa i 8,2% nastavnika koji su zaposleni u specijalnim osnovnim školama koje se
nalaze na teritoriji grada Beograda. Primenjen je upitnik koji je posebno konstruisan za
svrhu ovog istraživanja.
Analiza rezultata je pokazala da ispitanici imaju pozitivan stav o upotrebi asistivne
tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije (AS=3,47, SD=0,32). Nije
pronađena statistička značajnost u pogledu razlika između ispitanika različitog pola,
zanimanja i godina radnog staža u odnosu na stav o upotrebi asistivne tehnologije.
Direkcija stavova nastavnog osoblja o asistivnoj tehnologiji može delom da bude
odgovor na proces koji se koristi u upoznavanju različitih vrsta uređaja i informisanju o
načinima njihove primene. Ispitanici su pokazali spremnost da usavršavaju svoja znanja
i kompetencije u skladu sa napretkom asistivne tehnologije. Nastavno osoblje bi trebalo
da ima priliku da razvija znanja i iskustva, koja se odnose na odabir i implementaciju
asistivne tehnologije, koja je prilagođena potrebama, sposobnostima i ograničenjima
učenika sa poremećajima komunikacije.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.",
title = "Stavovi nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije",
pages = "81-81",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4145"
}

Jovanović-Simić, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2022). Stavovi nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
Drustvo defektologa Srbije., 81-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4145

Jovanović-Simić N, Arsenić I, Daničić Z. Stavovi nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.. 2022;:81-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4145 .

Jovanović-Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "Stavovi nastavnog osoblja o upotrebi asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa poremećajima komunikacije" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. (2022):81-81,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4145 .

TY  - CONF
AU  - Jovanović Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Petrović Lazić, Mirjana
AU  - Daničić, Zorica
AU  - Ilić Savić, Ivana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4082
AB  - Pandemija COVID-19 je dovela do zatvaranja obrazovnih ustanova širom sveta.
Kao rezultat toga, metode obrazovanja su se drastično promenile, sa značajnim porastom elektronskog učenja, pri čemu se nastava izvodi na daljinu, kao i na digitalnim platformama. Elektronsko učenje je tokom pandemije postalo rešenje za implementaciju nastave, s obzirom na to da ona nije mogla da se spro- vodi u učionici. U uslovima pandemije, obrazovne ustanove su bile primorane da koriste ovaj način realizacije nastave, ne samo kao vid učenja putem asistivne tehnologije, već kao jedinu (mono)tehnologiju za učenje tokom dužeg perioda.
Predmet ovog rada je analiza primene asistivne tehnologije u elektron- skom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije, s obzirom na to da ona funkcioniše kao tehnološki medijum za pristup računaru i internetu. Cilj je da se pregledom dostupne literature izdvoje i prikažu radovi u kojima su predstavljene prednosti, nedostaci, kao i potreba za prilagođavanjem upotre- be elektronskog učenja za učenike sa poremećajima komunikacije. U razvoju elek- tronskog učenja nastavno osoblje bi trebalo da integriše upotrebu školskih platformi za ovu vrstu učenja i asistivne tehnologije u obliku adaptivnih softvera i hardvera. Specifičan dizajn softvera i evaluacija sistema elek- tronskog učenja pružaju priliku da se zadovolje specifične potrebe učenika sa poremećajima komunikacije.
AB  - he COVID-19 pandemic has resulted in educational institutions shut all across the world. As a result, education methods have changed dramatically, with the distinctive rise of e-learning, whereby teaching is undertaken remotely and on digital
platforms. During the pandemic, e-learning became a solution for the implementation of teaching, since it could not take place in the classroom. In the conditions of the pandemic, educational institutions were forced to use this way of teaching, not only as a form of learning through assistive technology, but as the only (mono) technology for learning over a long period of time.
The subject of this paper is the analysis of the application of assistive technology in e-learning for students with communication disorders, given that it functions as a technological medium for access to computers and the Internet. The aim is to review the available literature that present the advantages, disadvantages, as well as the need to adapt the use of e-learning for students with communication disorders. In the development of e-learning, educators should integrate the use of school platforms for this type of learning and assistive technology in the form of adaptive software and hardware. Specific software design and evaluation of e-learning systems provide an opportunity to meet the specific needs of students with communication disorders.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Upotreba asistivne tehnologije u elektronskom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije
T1  - Тhe use of assistive technology in e-learning for students with communication disorders
EP  - 35
SP  - 25
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4082
ER  - 

@conference{
author = "Jovanović Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Petrović Lazić, Mirjana and Daničić, Zorica and Ilić Savić, Ivana",
year = "2021",
abstract = "Pandemija COVID-19 je dovela do zatvaranja obrazovnih ustanova širom sveta.
Kao rezultat toga, metode obrazovanja su se drastično promenile, sa značajnim porastom elektronskog učenja, pri čemu se nastava izvodi na daljinu, kao i na digitalnim platformama. Elektronsko učenje je tokom pandemije postalo rešenje za implementaciju nastave, s obzirom na to da ona nije mogla da se spro- vodi u učionici. U uslovima pandemije, obrazovne ustanove su bile primorane da koriste ovaj način realizacije nastave, ne samo kao vid učenja putem asistivne tehnologije, već kao jedinu (mono)tehnologiju za učenje tokom dužeg perioda.
Predmet ovog rada je analiza primene asistivne tehnologije u elektron- skom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije, s obzirom na to da ona funkcioniše kao tehnološki medijum za pristup računaru i internetu. Cilj je da se pregledom dostupne literature izdvoje i prikažu radovi u kojima su predstavljene prednosti, nedostaci, kao i potreba za prilagođavanjem upotre- be elektronskog učenja za učenike sa poremećajima komunikacije. U razvoju elek- tronskog učenja nastavno osoblje bi trebalo da integriše upotrebu školskih platformi za ovu vrstu učenja i asistivne tehnologije u obliku adaptivnih softvera i hardvera. Specifičan dizajn softvera i evaluacija sistema elek- tronskog učenja pružaju priliku da se zadovolje specifične potrebe učenika sa poremećajima komunikacije., he COVID-19 pandemic has resulted in educational institutions shut all across the world. As a result, education methods have changed dramatically, with the distinctive rise of e-learning, whereby teaching is undertaken remotely and on digital
platforms. During the pandemic, e-learning became a solution for the implementation of teaching, since it could not take place in the classroom. In the conditions of the pandemic, educational institutions were forced to use this way of teaching, not only as a form of learning through assistive technology, but as the only (mono) technology for learning over a long period of time.
The subject of this paper is the analysis of the application of assistive technology in e-learning for students with communication disorders, given that it functions as a technological medium for access to computers and the Internet. The aim is to review the available literature that present the advantages, disadvantages, as well as the need to adapt the use of e-learning for students with communication disorders. In the development of e-learning, educators should integrate the use of school platforms for this type of learning and assistive technology in the form of adaptive software and hardware. Specific software design and evaluation of e-learning systems provide an opportunity to meet the specific needs of students with communication disorders.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Upotreba asistivne tehnologije u elektronskom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije, Тhe use of assistive technology in e-learning for students with communication disorders",
pages = "35-25",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4082"
}

Jovanović Simić, N., Arsenić, I., Petrović Lazić, M., Daničić, Z.,& Ilić Savić, I.. (2021). Upotreba asistivne tehnologije u elektronskom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 25-35.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4082

Jovanović Simić N, Arsenić I, Petrović Lazić M, Daničić Z, Ilić Savić I. Upotreba asistivne tehnologije u elektronskom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:25-35.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4082 .

Jovanović Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Petrović Lazić, Mirjana, Daničić, Zorica, Ilić Savić, Ivana, "Upotreba asistivne tehnologije u elektronskom učenju za učenike sa poremećajima komunikacije" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):25-35,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4082 .

TY  - THES
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4979
AB  - Асистивна технологија представља технологију која је створена са циљем да особама са сметњама у развоју омогући приступ окружењу, информацијама и услугама. Апликације и уређаји који су део асистивне технологије се развијају брзим темпом, као и њихове импликације на образовање ученика са сметњама у развоју. Примена технологије у настави утиче на рад ученика и наставника, исходе учења, као и на реализацију наставног садржаја. У савременој пракси инклузивног образовања, наставно особље мора да поседује компетенције за примену асистивне технологије како би могло да задовољи потребе ученика са сметњама у развоју у складу са њиховим способностима и ограничењима. Једно од кључних питања везаних за примену асистивне технологије у инклузивном васпитно-образовном раду је какав је ниво знања и вештина наставног особља у примени асистивне технологије.
Циљ овог истраживања је био да се утврди да ли учитељи, наставници и дефектолози имају потребна знања и ниво компетенције за ефикасну употребу асистивне технологије, да се међусобно упореди ниво њихове компетентности, као и да се утврди ли постоји утицај неких социодемографских варијабли на ниво знања и компетенције испитаника.
Узорак је чинило 110 испитаника оба пола међу којима је било 39,1% учитеља и 33,6% наставника који су запослени у редовним основним школама, као и 19,1% дефектолога и 8,2% наставника који су запослени у специјалним основним школама које се налазе на територији града Београда. Примењен је упитник који је посебно конструисан за сврху овог истраживања. У обради података коришћена је дескриптивна статистичка анализа, као и тестови статистичког закључивања (једнофакторска анализа варијансе, Пирсонов коефицијент корелације, т-тест).
Анализа резултата је показала да су испитаници умерено компетентни за примену асистивне технологије у едукацији особа са сметњама у развоју. Резултати статистичке анализе показују да постоји статистички значајна разлика између нивоа компетентности испитаника различитог занимања (F=9,58, p<0,01). Није утврђена статистички значајна разлика у нивоу компетентности наставног особља на основу дужине њиховог искуства у настави. Резултати сугеришу да испитаници поседују различите нивое знања и вештина за употребу асистивне технологије, као и да постоји недостатак обуке у овој области.
AB  - Assistive technology is a technology created with the aim of providing people with disabilities with access to the environment, information and services. Applications and devices that are part of assistive technology are developing at a rapid pace, as well as their implications for the education of students with disabilities. The application of technology in teaching affects the work of students and teachers, learning outcomes, as well as the realization of teaching content. In the modern practice of inclusive education, educators must be competent in the application of assistive technology in order to be able to meet the needs of students with disabilities in accordance with their abilities and limitations. One of the key issues related to the application of assistive technology in inclusive education is the level of knowledge and skills of educators in the application of assistive technology.
The aim of this research was to determine whether teachers and special educators have the necessary knowledge and level of competence for its effective use, to compare the level of their competence, and to determine whether there is an impact of some socio-demographic variables on the level of knowledge and competence of the respondents.
The sample consisted of 110 respondents of both sexes, among whom there were 39.1% of lower/grade teachers and 33.6% of upper/grade teachers employed in regular primary schools, as well as 19.1% of special educators and 8.2% of teachers employed in special primary schools in Belgrade. A questionnaire specially designed for the purpose of this research was applied.Descriptive statistical analysis was used in data processing, as well as statistical inference tests (univariate analysis of variance, Pearson's correlation coefficient, t-test).
The analysis of the results showed that the respondents were moderately competent in the application of assistive technology in the education of people with disabilities. The results of statistical analysis showed that there was a statistically significant difference between the levels of competence of the respondents with different occupations (F = 9.58, p <0.01). No statistically significant difference was found in the level of competence of educators with regard to the length of their teaching experience.
The results suggest that the respondents possess different levels of knowledge and skills for the use of assistive technology, as well as that there is a lack of training in this area.
T1  - Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije kod učenika sa smetnjama u razvoju
T1  - Competence of teachers and special educators in the use of assistive technology in educating students with disabiities
EP  - 66
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4979
ER  - 

@mastersthesis{
author = "Daničić, Zorica",
year = "2021",
abstract = "Асистивна технологија представља технологију која је створена са циљем да особама са сметњама у развоју омогући приступ окружењу, информацијама и услугама. Апликације и уређаји који су део асистивне технологије се развијају брзим темпом, као и њихове импликације на образовање ученика са сметњама у развоју. Примена технологије у настави утиче на рад ученика и наставника, исходе учења, као и на реализацију наставног садржаја. У савременој пракси инклузивног образовања, наставно особље мора да поседује компетенције за примену асистивне технологије како би могло да задовољи потребе ученика са сметњама у развоју у складу са њиховим способностима и ограничењима. Једно од кључних питања везаних за примену асистивне технологије у инклузивном васпитно-образовном раду је какав је ниво знања и вештина наставног особља у примени асистивне технологије.
Циљ овог истраживања је био да се утврди да ли учитељи, наставници и дефектолози имају потребна знања и ниво компетенције за ефикасну употребу асистивне технологије, да се међусобно упореди ниво њихове компетентности, као и да се утврди ли постоји утицај неких социодемографских варијабли на ниво знања и компетенције испитаника.
Узорак је чинило 110 испитаника оба пола међу којима је било 39,1% учитеља и 33,6% наставника који су запослени у редовним основним школама, као и 19,1% дефектолога и 8,2% наставника који су запослени у специјалним основним школама које се налазе на територији града Београда. Примењен је упитник који је посебно конструисан за сврху овог истраживања. У обради података коришћена је дескриптивна статистичка анализа, као и тестови статистичког закључивања (једнофакторска анализа варијансе, Пирсонов коефицијент корелације, т-тест).
Анализа резултата је показала да су испитаници умерено компетентни за примену асистивне технологије у едукацији особа са сметњама у развоју. Резултати статистичке анализе показују да постоји статистички значајна разлика између нивоа компетентности испитаника различитог занимања (F=9,58, p<0,01). Није утврђена статистички значајна разлика у нивоу компетентности наставног особља на основу дужине њиховог искуства у настави. Резултати сугеришу да испитаници поседују различите нивое знања и вештина за употребу асистивне технологије, као и да постоји недостатак обуке у овој области., Assistive technology is a technology created with the aim of providing people with disabilities with access to the environment, information and services. Applications and devices that are part of assistive technology are developing at a rapid pace, as well as their implications for the education of students with disabilities. The application of technology in teaching affects the work of students and teachers, learning outcomes, as well as the realization of teaching content. In the modern practice of inclusive education, educators must be competent in the application of assistive technology in order to be able to meet the needs of students with disabilities in accordance with their abilities and limitations. One of the key issues related to the application of assistive technology in inclusive education is the level of knowledge and skills of educators in the application of assistive technology.
The aim of this research was to determine whether teachers and special educators have the necessary knowledge and level of competence for its effective use, to compare the level of their competence, and to determine whether there is an impact of some socio-demographic variables on the level of knowledge and competence of the respondents.
The sample consisted of 110 respondents of both sexes, among whom there were 39.1% of lower/grade teachers and 33.6% of upper/grade teachers employed in regular primary schools, as well as 19.1% of special educators and 8.2% of teachers employed in special primary schools in Belgrade. A questionnaire specially designed for the purpose of this research was applied.Descriptive statistical analysis was used in data processing, as well as statistical inference tests (univariate analysis of variance, Pearson's correlation coefficient, t-test).
The analysis of the results showed that the respondents were moderately competent in the application of assistive technology in the education of people with disabilities. The results of statistical analysis showed that there was a statistically significant difference between the levels of competence of the respondents with different occupations (F = 9.58, p <0.01). No statistically significant difference was found in the level of competence of educators with regard to the length of their teaching experience.
The results suggest that the respondents possess different levels of knowledge and skills for the use of assistive technology, as well as that there is a lack of training in this area.",
title = "Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije kod učenika sa smetnjama u razvoju, Competence of teachers and special educators in the use of assistive technology in educating students with disabiities",
pages = "66-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4979"
}

Daničić, Z.. (2021). Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije kod učenika sa smetnjama u razvoju. , 1-66.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4979

Daničić Z. Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije kod učenika sa smetnjama u razvoju. 2021;:1-66.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4979 .

Daničić, Zorica, "Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije kod učenika sa smetnjama u razvoju" (2021):1-66,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4979 .

TY  - CONF
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3779
AB  - Uvod: Asistivna tehnologija uključuje širok izbor sredstava i uređaja koji pred- stavljaju podršku u obrazovanju učenika sa smetnjama u razvoju. Primena tehnologije u nastavi utiče na rad učenika i nastavnika, ishode učenja, kao i na realizaciju nastavnog sadržaja. U savremenoj praksi inkluzivnog obrazovanja, nastavno osoblje mora da poseduje kompetencije za primenu asistivne tehno- logije kako bi moglo da zadovolji potrebe učenika sa smetnjama u razvoju u skladu sa njihovim sposobnostima i ograničenjima. Jedno od ključnih pitanja vezanih za primenu asistivne tehnologije u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu je kakav je nivo znanja i veština nastavnog osoblja u primeni asistivne tehnologije.
Cilj: Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi da li učitelji, nastavnici i defektolo- zi imaju potrebna znanja i nivo kompetencije za njenu efikasnu upotrebu, kao i da se međusobno uporedi nivo njihove kompetentnosti.
Metod: Uzorak je činilo 110 ispitanika oba pola među kojima je bilo 39,1% uči- telja i 33,6% nastavnika koji su zaposleni u redovnim osnovnim školama, kao i 19,1% defektologa i 8,2% nastavnika koji su zaposleni u specijalnim osnovnim školama koje se nalaze na teritoriji grada Beograda. Primenjen je upitnik koji je posebno konstruisan za svrhu ovog istraživanja. U obradi podataka korišće- na je deskriptivna statistička analiza, kao i testovi statističkog zaključivanja (jednofaktorska analiza varijanse, Pirsonov koeficijent korelacije, t-test).
Rezultati: Analiza rezultata je pokazala da su ispitanici umereno kompetentni za primenu asistivne tehnologije u edukaciji osoba sa smetnjama u razvoju.
Rezultati statističke analize pokazuju da postoji statistički značajna razlika iz- među nivoa kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja (F=9,58; p<0,01).
Nije utvrđena statistički značajna razlika u nivou kompetentnosti nastavnog osoblja na osnovu dužine njihovog iskustva u nastavi.
Zaključak: Rezultati sugerišu da ispitanici poseduju različite nivoe znanja i ve- ština za upotrebu asistivne tehnologije, kao i da postoji nedostatak obuke u ovoj oblasti.
AB  - Introduction: Assistive technology includes a wide range of tools and devices that support the education of students with disabilities. The application of technology in teaching affects the work of students and teachers, learning outcomes, as well as the realization of teaching content. In the modern practice of inclusive education, educators must be competent in the application of assistive technology in order to be able to meet the needs of students with disabilities in accordance with their abilities and limitations. One of the key issues related to the application of assistive technology in inclusive education is the level of knowledge and skills of educators in the application of assistive technology.
Aim: The aim of this research was to determine whether teachers and special educators have the necessary knowledge and level of competence for its effective use, as well as to compare the level of their competence.
Method: The sample consisted of 110 respondents of both genders, among whom there were 39.1% of lower-grade teachers and 33.6% of upper-grade teachers employed in regular primary schools, as well as 19.1% of special educators and 8.2% of teachers employed in special primary schools in Belgrade. A questionnaire specially designed for the purpose of this research was applied. Descriptive statistical analysis was used in data processing, as well as statistical inference tests (univariate analysis of variance, Pearson’s correlation coefficient, t-test).
Results: The analysis of the results showed that the respondents were moderately competent in the application of assistive technology in the education of people with disabilities. The results of statistical analysis showed that there was a statistically significant difference between the levels of competence of the respondents with different occupations (F=9.58; p<.01). No statistically significant difference was found in the level of competence of educators with regard to the length of their teaching experience.
Conclusion: The results suggest that the respondents possess different levels of knowledge and skills for the use of assistive technology, as well as that there is a lack of training in this area.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju
T1  - Competence of teachers and special educators in the use of assistive technology in educating students with disabilities
EP  - 206
SP  - 201
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3779
ER  - 

@conference{
author = "Jovanović-Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Asistivna tehnologija uključuje širok izbor sredstava i uređaja koji pred- stavljaju podršku u obrazovanju učenika sa smetnjama u razvoju. Primena tehnologije u nastavi utiče na rad učenika i nastavnika, ishode učenja, kao i na realizaciju nastavnog sadržaja. U savremenoj praksi inkluzivnog obrazovanja, nastavno osoblje mora da poseduje kompetencije za primenu asistivne tehno- logije kako bi moglo da zadovolji potrebe učenika sa smetnjama u razvoju u skladu sa njihovim sposobnostima i ograničenjima. Jedno od ključnih pitanja vezanih za primenu asistivne tehnologije u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu je kakav je nivo znanja i veština nastavnog osoblja u primeni asistivne tehnologije.
Cilj: Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi da li učitelji, nastavnici i defektolo- zi imaju potrebna znanja i nivo kompetencije za njenu efikasnu upotrebu, kao i da se međusobno uporedi nivo njihove kompetentnosti.
Metod: Uzorak je činilo 110 ispitanika oba pola među kojima je bilo 39,1% uči- telja i 33,6% nastavnika koji su zaposleni u redovnim osnovnim školama, kao i 19,1% defektologa i 8,2% nastavnika koji su zaposleni u specijalnim osnovnim školama koje se nalaze na teritoriji grada Beograda. Primenjen je upitnik koji je posebno konstruisan za svrhu ovog istraživanja. U obradi podataka korišće- na je deskriptivna statistička analiza, kao i testovi statističkog zaključivanja (jednofaktorska analiza varijanse, Pirsonov koeficijent korelacije, t-test).
Rezultati: Analiza rezultata je pokazala da su ispitanici umereno kompetentni za primenu asistivne tehnologije u edukaciji osoba sa smetnjama u razvoju.
Rezultati statističke analize pokazuju da postoji statistički značajna razlika iz- među nivoa kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja (F=9,58; p<0,01).
Nije utvrđena statistički značajna razlika u nivou kompetentnosti nastavnog osoblja na osnovu dužine njihovog iskustva u nastavi.
Zaključak: Rezultati sugerišu da ispitanici poseduju različite nivoe znanja i ve- ština za upotrebu asistivne tehnologije, kao i da postoji nedostatak obuke u ovoj oblasti., Introduction: Assistive technology includes a wide range of tools and devices that support the education of students with disabilities. The application of technology in teaching affects the work of students and teachers, learning outcomes, as well as the realization of teaching content. In the modern practice of inclusive education, educators must be competent in the application of assistive technology in order to be able to meet the needs of students with disabilities in accordance with their abilities and limitations. One of the key issues related to the application of assistive technology in inclusive education is the level of knowledge and skills of educators in the application of assistive technology.
Aim: The aim of this research was to determine whether teachers and special educators have the necessary knowledge and level of competence for its effective use, as well as to compare the level of their competence.
Method: The sample consisted of 110 respondents of both genders, among whom there were 39.1% of lower-grade teachers and 33.6% of upper-grade teachers employed in regular primary schools, as well as 19.1% of special educators and 8.2% of teachers employed in special primary schools in Belgrade. A questionnaire specially designed for the purpose of this research was applied. Descriptive statistical analysis was used in data processing, as well as statistical inference tests (univariate analysis of variance, Pearson’s correlation coefficient, t-test).
Results: The analysis of the results showed that the respondents were moderately competent in the application of assistive technology in the education of people with disabilities. The results of statistical analysis showed that there was a statistically significant difference between the levels of competence of the respondents with different occupations (F=9.58; p<.01). No statistically significant difference was found in the level of competence of educators with regard to the length of their teaching experience.
Conclusion: The results suggest that the respondents possess different levels of knowledge and skills for the use of assistive technology, as well as that there is a lack of training in this area.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju, Competence of teachers and special educators in the use of assistive technology in educating students with disabilities",
pages = "206-201",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3779"
}

Jovanović-Simić, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2021). Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 201-206.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3779

Jovanović-Simić N, Arsenić I, Daničić Z. Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:201-206.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3779 .

Jovanović-Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):201-206,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3779 .

TY  - CONF
AU  - Jovanović Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3687
AB  - Uvod: Asistivna tehnologija uključuje širok izbor sredstava i uređaja koji predstavljaju podršku u obrazovanju učenika sa smetnjama u razvoju. Primena tehnologije u nastavi utiče na rad učenika i nastavnika, ishode učenja, kao i na realizaciju nastavnog sadržaja. U savremenoj praksi inkluzivnog obrazovanja, nastavno osoblje mora da poseduje kompetencije za primenu asistivne tehnologije kako bi moglo da zadovolji potrebe učenika sa smetnjama u razvoju u skladu sa njihovim sposobnostima i ograničenjima. Jedno od ključnih pitanja vezanih za primenu asistivne tehnologije u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu je kakav je nivo znanja i veština nastavnog osoblja u primeni asistivne tehnologije.
Cilj: Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi da li učitelji, nastavnici i defektolozi imaju potrebna znanja i nivo kompetencije za njenu efikasnu upotrebu, kao i da se međusobno uporedi nivo njihove kompetentnosti.
Metod: Uzorak je činilo 110 ispitanika oba pola među kojima je bilo 39,1% učitelja i 33,6% nastavnika koji su zaposleni u redovnim osnovnim školama, kao i 19,1% defektologa i 8,2% nastavnika koji su zaposleni u specijalnim osnovnim školama koje se nalaze na teritoriji grada Beograda. Primenjen je upitnik koji je posebno konstruisan za svrhu ovog istraživanja. U obradi podataka korišćena je deskriptivna statistička analiza, kao i testovi statističkog zaključivanja (jednofaktorska analiza varijanse, Pirsonov koeficijent korelacije, t-test).
Rezultati: Analiza rezultata je pokazala da su ispitanici umereno kompetentni za primenu asistivne tehnologije u edukaciji osoba sa smetnjama u razvoju. Rezultati statističke analize pokazuju da postoji statistički značajna razlika između nivoa kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja (F=9,58; p<0,01). Nije utvrđena statistički značajna razlika u nivou kompetentnosti nastavnog osoblja na osnovu dužine njihovog iskustva u nastavi.
AB  - Introduction: Assistive technology includes a wide range of tools and devices that support the education of students with disabilities. The application of technology in teaching affects the work of students and teachers, learning outcomes, as well as the realization of teaching content. In the modern practice of inclusive education, educators must be competent in the application of assistive technology in order to be able to meet the needs of students with disabilities in accordance with their abilities and limitations. One of the key issues related to the application of assistive technology in inclusive education is the level of knowledge and skills of educators in the application of assistive technology.
Aim: The aim of this research was to determine whether teachers and special educators have the necessary knowledge and level of competence for its effective use, as well as to compare the level of their competence. Method: The sample consisted of 110 respondents of both genders, among whom there were 39.1% of lower-grade teachers and 33.6% of upper-grade teachers employed in regular primary schools, as well as 19.1% of special educators and 8.2% of teachers employed in special primary schools in Belgrade. A questionnaire specially designed for the purpose of this research was applied. Descriptive statistical analysis was used in data processing, as well as statistical inference tests (univariate analysis of variance, Pearson’s correlation coefficient, t-test).
Results: The analysis of the results showed that the respondents were moderately competent in the application of assistive technology in the education of people with disabilities. The results of statistical analysis showed that there was a statistically significant difference between the levels of competence of the respondents with different occupations (F=9.58; p<.01). No statistically significant difference was found in the level of competence of educators with regard to the length of their teaching experience.
Conclusion: The results suggest that the respondents possess different levels of knowledge and skills for the use of assistive technology, as well as that there is a lack of training in this area.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021
T1  - Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju
T1  - Competence of teachers and special educators in the use of assistive technology in educating students with disabilities
EP  - 83
SP  - 82
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3687
ER  - 

@conference{
author = "Jovanović Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Asistivna tehnologija uključuje širok izbor sredstava i uređaja koji predstavljaju podršku u obrazovanju učenika sa smetnjama u razvoju. Primena tehnologije u nastavi utiče na rad učenika i nastavnika, ishode učenja, kao i na realizaciju nastavnog sadržaja. U savremenoj praksi inkluzivnog obrazovanja, nastavno osoblje mora da poseduje kompetencije za primenu asistivne tehnologije kako bi moglo da zadovolji potrebe učenika sa smetnjama u razvoju u skladu sa njihovim sposobnostima i ograničenjima. Jedno od ključnih pitanja vezanih za primenu asistivne tehnologije u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu je kakav je nivo znanja i veština nastavnog osoblja u primeni asistivne tehnologije.
Cilj: Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi da li učitelji, nastavnici i defektolozi imaju potrebna znanja i nivo kompetencije za njenu efikasnu upotrebu, kao i da se međusobno uporedi nivo njihove kompetentnosti.
Metod: Uzorak je činilo 110 ispitanika oba pola među kojima je bilo 39,1% učitelja i 33,6% nastavnika koji su zaposleni u redovnim osnovnim školama, kao i 19,1% defektologa i 8,2% nastavnika koji su zaposleni u specijalnim osnovnim školama koje se nalaze na teritoriji grada Beograda. Primenjen je upitnik koji je posebno konstruisan za svrhu ovog istraživanja. U obradi podataka korišćena je deskriptivna statistička analiza, kao i testovi statističkog zaključivanja (jednofaktorska analiza varijanse, Pirsonov koeficijent korelacije, t-test).
Rezultati: Analiza rezultata je pokazala da su ispitanici umereno kompetentni za primenu asistivne tehnologije u edukaciji osoba sa smetnjama u razvoju. Rezultati statističke analize pokazuju da postoji statistički značajna razlika između nivoa kompetentnosti ispitanika različitog zanimanja (F=9,58; p<0,01). Nije utvrđena statistički značajna razlika u nivou kompetentnosti nastavnog osoblja na osnovu dužine njihovog iskustva u nastavi., Introduction: Assistive technology includes a wide range of tools and devices that support the education of students with disabilities. The application of technology in teaching affects the work of students and teachers, learning outcomes, as well as the realization of teaching content. In the modern practice of inclusive education, educators must be competent in the application of assistive technology in order to be able to meet the needs of students with disabilities in accordance with their abilities and limitations. One of the key issues related to the application of assistive technology in inclusive education is the level of knowledge and skills of educators in the application of assistive technology.
Aim: The aim of this research was to determine whether teachers and special educators have the necessary knowledge and level of competence for its effective use, as well as to compare the level of their competence. Method: The sample consisted of 110 respondents of both genders, among whom there were 39.1% of lower-grade teachers and 33.6% of upper-grade teachers employed in regular primary schools, as well as 19.1% of special educators and 8.2% of teachers employed in special primary schools in Belgrade. A questionnaire specially designed for the purpose of this research was applied. Descriptive statistical analysis was used in data processing, as well as statistical inference tests (univariate analysis of variance, Pearson’s correlation coefficient, t-test).
Results: The analysis of the results showed that the respondents were moderately competent in the application of assistive technology in the education of people with disabilities. The results of statistical analysis showed that there was a statistically significant difference between the levels of competence of the respondents with different occupations (F=9.58; p<.01). No statistically significant difference was found in the level of competence of educators with regard to the length of their teaching experience.
Conclusion: The results suggest that the respondents possess different levels of knowledge and skills for the use of assistive technology, as well as that there is a lack of training in this area.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021",
title = "Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju, Competence of teachers and special educators in the use of assistive technology in educating students with disabilities",
pages = "83-82",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3687"
}

Jovanović Simić, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2021). Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 82-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3687

Jovanović Simić N, Arsenić I, Daničić Z. Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. 2021;:82-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3687 .

Jovanović Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "Kompetentnost učitelja, nastavnika i defektologa za upotrebu asistivne tehnologije u edukaciji učenika sa smetnjama u razvoju" in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021 (2021):82-83,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3687 .

TY  - CONF
AU  - Drljan, Bojana
AU  - Ječmenica, Nevena
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3545
AB  - Cilj ovog rada je da se utvrde nivoi razvoja u oblastima vizuelnih, auditivnih i jezičkih
sposobnosti kod dece ranog školskog uzrasta, kao i povezanost vizuelnih i auditivnih
sa jezičkim sposobnostima Uzorak je činilo tridesetoro dece oba pola, uzrasta od 7 do
11 godina, bez dijagnostikovanog nekog od razvojnih poremećaja. U svrhu procene
primenjen je Akadija test.
Analizom rezultata je utvrđeno je da određen procenat dece ima značajno niža postignuća
od očekivaniih za uzrast na pojedinim suptestovima. Najveći broj dece koja su
imala postignuća niža za više od jedne SD uočen je na suptestovima Auditivno pamćenje
(33,3%), Vizuomotorna koordinacija i mogućnost sleda (20%) i Vizuelno pamćenje
(20%), dok je najmanji procenat dece odstupao od uzrasnih normi na suptestu
Automatsko jezičko blago (10%). Na uzorku u celini utvrđena je značajna pozitivna
korelacija srednje jačine između postignuća na suptestovima Crtanje oblika i Veština
stvaranja pojmova (r=0,61, p<0,01), i između postignuća na suptestovima Vizuelno
pamćenje i Automatsko jezičko blago (r=0,64, p<0,01). Pored toga, utvrđena je slična
korelacija između postignuća na suptestu Audio-vizuelne asocijacije sa postignućima
na suptestovima Veština stvaranja pojmova (r=0,62, p<0,01) i Stečeno jezičko
blago (r=0,63, p<0,01).
Dobijeni rezultati ukazuju na to da deca tipičnog razvoja ranog školskog uzrasta
mogu imati lošija postignuća u određenim domenima razvojnih sposobnosti koje
značajno utiču na ovladavanje školskim veštinama. Dodatno, pored dobro dokumentovane
povezanosti auditivnih i jezičkih sposobnosti, rezultati našeg istraživanja
ukazuju i na značajnu povezanost vizuo-prostornih i nekih aspekata jezičkih
sposobnosti.
AB  - The aim of this study is to determine the levels of development in the areas of visual,
auditory and language skills in early school-age, as well as the relationship between
visual and auditory with language skills. The sample consisted of thirty girls and boys,
aged from 7 to 11, without any developmental impairments. For the purpose of assessment,
the Acadia test was used.
Data analysis showed that a certain percentage of children have significantly lower
achievements within four subtests, according the norms. The highest percentage of
children whose achievement was more than one SD lower than average was observed
within subtests Auditory memory (33.3%), Visual motor coordination and sequencing
(20%) and Visual memory (20%) scores, while the lowest percentage of children
deviated from age norms on the subtest Automatic language richness (10%). In the
overall sample, results showed significant positive correlation of medium strength
between scores at Forms drawing and Ability of forming concepts (r= 0.61, p<0.01),
and between scores at Visual memory and Automatic language richness (r = 0, 64,
p<0.01). In addition, a similar correlation was found between scores at Audio-visual
association with scores at Ability of forming concepts scores (r = 0.62, p<0.01) and
Acquired language richness (r = 0.63, p <0, 01).
The obtained results indicate that typically developing children at early school-age
may have difficulties in certain domains of developmental abilities that can significantly
affect academic skills. Moreover, in addition to the well-documented relation
between auditory and language abilities, the results of our research also indicate a
significant relation between visual-spatial and certain aspects of language abilities.
PB  - Perfecta, Sarajevo
C3  - Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021
T1  - Vizuelne, auditivne i jezičke sposobnosti Dece ranog školskog uzrasta
T1  - Visual, auditory and language abilities In early school-age children
EP  - 41
SP  - 40
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3545
ER  - 

@conference{
author = "Drljan, Bojana and Ječmenica, Nevena and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2021",
abstract = "Cilj ovog rada je da se utvrde nivoi razvoja u oblastima vizuelnih, auditivnih i jezičkih
sposobnosti kod dece ranog školskog uzrasta, kao i povezanost vizuelnih i auditivnih
sa jezičkim sposobnostima Uzorak je činilo tridesetoro dece oba pola, uzrasta od 7 do
11 godina, bez dijagnostikovanog nekog od razvojnih poremećaja. U svrhu procene
primenjen je Akadija test.
Analizom rezultata je utvrđeno je da određen procenat dece ima značajno niža postignuća
od očekivaniih za uzrast na pojedinim suptestovima. Najveći broj dece koja su
imala postignuća niža za više od jedne SD uočen je na suptestovima Auditivno pamćenje
(33,3%), Vizuomotorna koordinacija i mogućnost sleda (20%) i Vizuelno pamćenje
(20%), dok je najmanji procenat dece odstupao od uzrasnih normi na suptestu
Automatsko jezičko blago (10%). Na uzorku u celini utvrđena je značajna pozitivna
korelacija srednje jačine između postignuća na suptestovima Crtanje oblika i Veština
stvaranja pojmova (r=0,61, p<0,01), i između postignuća na suptestovima Vizuelno
pamćenje i Automatsko jezičko blago (r=0,64, p<0,01). Pored toga, utvrđena je slična
korelacija između postignuća na suptestu Audio-vizuelne asocijacije sa postignućima
na suptestovima Veština stvaranja pojmova (r=0,62, p<0,01) i Stečeno jezičko
blago (r=0,63, p<0,01).
Dobijeni rezultati ukazuju na to da deca tipičnog razvoja ranog školskog uzrasta
mogu imati lošija postignuća u određenim domenima razvojnih sposobnosti koje
značajno utiču na ovladavanje školskim veštinama. Dodatno, pored dobro dokumentovane
povezanosti auditivnih i jezičkih sposobnosti, rezultati našeg istraživanja
ukazuju i na značajnu povezanost vizuo-prostornih i nekih aspekata jezičkih
sposobnosti., The aim of this study is to determine the levels of development in the areas of visual,
auditory and language skills in early school-age, as well as the relationship between
visual and auditory with language skills. The sample consisted of thirty girls and boys,
aged from 7 to 11, without any developmental impairments. For the purpose of assessment,
the Acadia test was used.
Data analysis showed that a certain percentage of children have significantly lower
achievements within four subtests, according the norms. The highest percentage of
children whose achievement was more than one SD lower than average was observed
within subtests Auditory memory (33.3%), Visual motor coordination and sequencing
(20%) and Visual memory (20%) scores, while the lowest percentage of children
deviated from age norms on the subtest Automatic language richness (10%). In the
overall sample, results showed significant positive correlation of medium strength
between scores at Forms drawing and Ability of forming concepts (r= 0.61, p<0.01),
and between scores at Visual memory and Automatic language richness (r = 0, 64,
p<0.01). In addition, a similar correlation was found between scores at Audio-visual
association with scores at Ability of forming concepts scores (r = 0.62, p<0.01) and
Acquired language richness (r = 0.63, p <0, 01).
The obtained results indicate that typically developing children at early school-age
may have difficulties in certain domains of developmental abilities that can significantly
affect academic skills. Moreover, in addition to the well-documented relation
between auditory and language abilities, the results of our research also indicate a
significant relation between visual-spatial and certain aspects of language abilities.",
publisher = "Perfecta, Sarajevo",
journal = "Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021",
title = "Vizuelne, auditivne i jezičke sposobnosti Dece ranog školskog uzrasta, Visual, auditory and language abilities In early school-age children",
pages = "41-40",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3545"
}

Drljan, B., Ječmenica, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2021). Vizuelne, auditivne i jezičke sposobnosti Dece ranog školskog uzrasta. in Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021
Perfecta, Sarajevo., 40-41.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3545

Drljan B, Ječmenica N, Arsenić I, Daničić Z. Vizuelne, auditivne i jezičke sposobnosti Dece ranog školskog uzrasta. in Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021. 2021;:40-41.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3545 .

Drljan, Bojana, Ječmenica, Nevena, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "Vizuelne, auditivne i jezičke sposobnosti Dece ranog školskog uzrasta" in Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021 (2021):40-41,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3545 .

TY  - CONF
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Jovanović Simić, Nadica
AU  - Drljan, Bojana
AU  - Ječmenica, Nevena
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3541
AB  - Istraživanje je imalo za cilj da ispita stepen teškoća koji odrasle osobe sa flacidnom
dizartrijom doživljavaju u različitim komunikacionim situacijama. Uzorak je činilo 30
ispitanika uzrasta od 36 do 87 godina (AS=66,47), od čega je 56,70% osoba muškog
a 43,30% osoba ženskog pola.
Primenom VHI (Voice Handikep Index) skale je procenjeno koliko poremećaj glasa
koji se javlja u sklopu dizartrije utiče na kvalitet komunikacije. Utvrđeno je koje komunikacione
situacije predstavljaju problem osobama sa flacidnom dizartrijom i u
kom stepenu. Viši prosečni skorovi na celokupnoj skali, kao i na supskalama ukazuju
na veći stepen komunikativnih teškoća.
Rezultati su pokazali da su odrasle osobe sa flacidnom dizartrijom na celokupnoj
skali imale prosečan skor (AS=45,07) koji ukazuje na umeren stepen doživljenih
komunikativnih teškoća. Pored toga, skorovi na pojedinačnim supskalama (fizičkoj
AS=17,53; funkcionalnoj AS=16,37; emocionalnoj AS=11,17) isto ukazuju na umeren
stepen teškoća zbog poremećaja glasa, a koji ispitanici doživljavaju u pojedinačnim
domenima koji utiču na kvalitet komunikacije.
Osobe sa flacidnom dizartrijom mogu imati ozbilјne promene u glasu i govoru izmerene
primenom objektivnih tehnika procene. Međutim, rezultati samoprocene kvaliteta
komunikacije su pokazali da ove osobe ne opisuju svoje komunikativne deficite
u teškom stepenu. Navedno ukazuje na značaj primene i objektivnih i subjektivnih
metoda u proceni poremećaja glasa i govora.
AB  - The aim of the research was to evaluate the degree of communicative impairment of
adults with flaccid dysarthria in different communication situations. The sample included
30 participants aged from 36 to 87 years (Mean = 66.47), with male to female
ratio of 56.70%:43.30%.
VHI (Voice Handicap Index) scale is used to estimate the impact of voice disorder
to the quality of communication. Specific communication situations which were
challenging for people with flaccid dysarthria were determined, as well as the
extent to which difficulties occur. Higher average composite scores on the scale, as
well as individual scores on the subscales, indicate a higher degree of communication
impairment.
The results showed that adults with flaccid dysarthria have an average score
(Mean=45.07) on the overall scale, which indicates a moderate degree of experienced
communication impairment, while scores on individual subscales (physical:
Mean=17.53; functional: Mean=16.37; emotional: Mean=11.17) indicate a moderate
degree of impairment that participants have due to voice disorders, in specific domains
that influence communication.
People with flaccid dysarthria can have considerable level of physical changes in voice
and speech. However, results of communication quality self-report showed that
they do not experience severe impairment in communication. That emphasize the
importance of combining objective and subjective methods of voice and speech assessment
in people with speech and voice disorders.
C3  - Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021
T1  - Subjektivni doživljaj komunikativnih teškoća Odraslih osoba sa flacidnom dizartrijom
T1  - Self-report of communicative impairment in Adults with flaccid dysarthria
EP  - 9
SP  - 8
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3541
ER  - 

@conference{
author = "Arsenić, Ivana and Jovanović Simić, Nadica and Drljan, Bojana and Ječmenica, Nevena and Daničić, Zorica",
year = "2021",
abstract = "Istraživanje je imalo za cilj da ispita stepen teškoća koji odrasle osobe sa flacidnom
dizartrijom doživljavaju u različitim komunikacionim situacijama. Uzorak je činilo 30
ispitanika uzrasta od 36 do 87 godina (AS=66,47), od čega je 56,70% osoba muškog
a 43,30% osoba ženskog pola.
Primenom VHI (Voice Handikep Index) skale je procenjeno koliko poremećaj glasa
koji se javlja u sklopu dizartrije utiče na kvalitet komunikacije. Utvrđeno je koje komunikacione
situacije predstavljaju problem osobama sa flacidnom dizartrijom i u
kom stepenu. Viši prosečni skorovi na celokupnoj skali, kao i na supskalama ukazuju
na veći stepen komunikativnih teškoća.
Rezultati su pokazali da su odrasle osobe sa flacidnom dizartrijom na celokupnoj
skali imale prosečan skor (AS=45,07) koji ukazuje na umeren stepen doživljenih
komunikativnih teškoća. Pored toga, skorovi na pojedinačnim supskalama (fizičkoj
AS=17,53; funkcionalnoj AS=16,37; emocionalnoj AS=11,17) isto ukazuju na umeren
stepen teškoća zbog poremećaja glasa, a koji ispitanici doživljavaju u pojedinačnim
domenima koji utiču na kvalitet komunikacije.
Osobe sa flacidnom dizartrijom mogu imati ozbilјne promene u glasu i govoru izmerene
primenom objektivnih tehnika procene. Međutim, rezultati samoprocene kvaliteta
komunikacije su pokazali da ove osobe ne opisuju svoje komunikativne deficite
u teškom stepenu. Navedno ukazuje na značaj primene i objektivnih i subjektivnih
metoda u proceni poremećaja glasa i govora., The aim of the research was to evaluate the degree of communicative impairment of
adults with flaccid dysarthria in different communication situations. The sample included
30 participants aged from 36 to 87 years (Mean = 66.47), with male to female
ratio of 56.70%:43.30%.
VHI (Voice Handicap Index) scale is used to estimate the impact of voice disorder
to the quality of communication. Specific communication situations which were
challenging for people with flaccid dysarthria were determined, as well as the
extent to which difficulties occur. Higher average composite scores on the scale, as
well as individual scores on the subscales, indicate a higher degree of communication
impairment.
The results showed that adults with flaccid dysarthria have an average score
(Mean=45.07) on the overall scale, which indicates a moderate degree of experienced
communication impairment, while scores on individual subscales (physical:
Mean=17.53; functional: Mean=16.37; emotional: Mean=11.17) indicate a moderate
degree of impairment that participants have due to voice disorders, in specific domains
that influence communication.
People with flaccid dysarthria can have considerable level of physical changes in voice
and speech. However, results of communication quality self-report showed that
they do not experience severe impairment in communication. That emphasize the
importance of combining objective and subjective methods of voice and speech assessment
in people with speech and voice disorders.",
journal = "Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021",
title = "Subjektivni doživljaj komunikativnih teškoća Odraslih osoba sa flacidnom dizartrijom, Self-report of communicative impairment in Adults with flaccid dysarthria",
pages = "9-8",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3541"
}

Arsenić, I., Jovanović Simić, N., Drljan, B., Ječmenica, N.,& Daničić, Z.. (2021). Subjektivni doživljaj komunikativnih teškoća Odraslih osoba sa flacidnom dizartrijom. in Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021, 8-9.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3541

Arsenić I, Jovanović Simić N, Drljan B, Ječmenica N, Daničić Z. Subjektivni doživljaj komunikativnih teškoća Odraslih osoba sa flacidnom dizartrijom. in Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021. 2021;:8-9.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3541 .

Arsenić, Ivana, Jovanović Simić, Nadica, Drljan, Bojana, Ječmenica, Nevena, Daničić, Zorica, "Subjektivni doživljaj komunikativnih teškoća Odraslih osoba sa flacidnom dizartrijom" in Zbornik sazetaka – Četvrta međunarodna konferencija „Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji”, Sarajevo, BiH, 9–11.04.2021 (2021):8-9,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3541 .

TY  - CONF
AU  - Drljan, Bojana
AU  - Ječmenica, Nevena
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3464
AB  - Nonverbal learning disabilities are a complex pattern of specific neuropsychological abilities and deficits that can be grouped into three main areas: neuropsychological, academic, and socioemotional/adaptive. In addition to the fact that nonverbal learning disabilities refer to individual swho are verbal, and have difficulty understanding nonverbal information, they are confusing for many professionals for several reasons. This confusion results from the fact that individuals with certain other congenital syndromes, neurological disorders, and diseases share some or all of the characteristics of the NLD profile. The following criteria for diagnosing nonverbal learning disabilities include: thinking and reasoning skills at least average, multiple “intelligences” as well as the fact that there are deficits in psychological processes associated with learning. The assessment and diagnosis of nonverbal learning disability can be important for many reasons: validation of a parent’s and/or teacher’s concerns; explanation of a group of symptoms and signs; provision of a direction for intervention; understanding of the longer-
term implications as anexplanation as to why
previous interventions may not have been successful. Since there is no one specific test or group of tests that definitely refers to nonverbal learning disabilities, it is necessary
that a reliable assessment must be conducted by experts who know the characteristics of nonverbal learning disabilities, and that the
assessment must be focused on developing an appropriate intervention plan, not simply on collecting test scores and data.
AB  - Neverbalne smetnje u učenju predstavljaju složeni obrazac specifičnih neurop- siholoških sposobnosti i deficita koji se mogu grupisati u tri glavne obla- sti: neuropsihološka, akademska i socioemocionalna/adaptivna. Pored toga što se neverbalne smetnje u učenju odnose na pojedince sa razvijenim verbalnim sposobnostima, koji imaju teškoće u razumevanju neverbalnih informacija, one su zbunjujuće za mnoge stručnjake iz nekoliko razloga. Ova konfuzija je rezul- tat činjenice da pojedinci sa određenim genetskim sindromima, neurološkim poremećajima i bolestima dele neke ili sve karakteristike profila neverbal- nih smetnji u učenju. Kriterijumi za dijagnostikovanje neverbalnih smetnji u učenju uključuju: najmanje prosečno razvijene sposobnosti razmišljanja i rasuđivanja, kriterijum „višestruke inteligencije“, kao i činjenicu da su prisutni deficiti psihološ- kih procesa povezani sa učenjem. Procena i dijagnostika neverbalnih smetnji u učenju može biti važna iz mnogo razloga: potvrđivanje zabrinutosti roditelja i/ili nastavnika, objašnjenje grupe simptoma i znakova, pružanje uputstava za intervenciju, razumevanje dugoročnih implikacija kao i objašnjenje zašto prethodno sprovedeni programi terapijskih intervencija možda nisu bili uspešni. Budući da ne postoji jedan određeni test ili grupa testova koji defi- nitivno upućuju na neverbalne smetnje u učenju, neophodno je da pouzdanu procenu sprovedu stručnjaci koji poznaju karakteristike ovih smetnji, kao i da proce- na bude usmerena na razvijanje odgovarajućeg programa tretmana, a ne samo na prikupljanju rezultata testova i podataka.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji”- Zbornik radova
T1  - neverbalne smetnje u učenju – dijagnostičke dileme
T1  - Nonverbal learning disabilities - diagnostic dilemmas
EP  - 197
EP  - M63
SP  - 189
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3464
ER  - 

@conference{
author = "Drljan, Bojana and Ječmenica, Nevena and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2020",
abstract = "Nonverbal learning disabilities are a complex pattern of specific neuropsychological abilities and deficits that can be grouped into three main areas: neuropsychological, academic, and socioemotional/adaptive. In addition to the fact that nonverbal learning disabilities refer to individual swho are verbal, and have difficulty understanding nonverbal information, they are confusing for many professionals for several reasons. This confusion results from the fact that individuals with certain other congenital syndromes, neurological disorders, and diseases share some or all of the characteristics of the NLD profile. The following criteria for diagnosing nonverbal learning disabilities include: thinking and reasoning skills at least average, multiple “intelligences” as well as the fact that there are deficits in psychological processes associated with learning. The assessment and diagnosis of nonverbal learning disability can be important for many reasons: validation of a parent’s and/or teacher’s concerns; explanation of a group of symptoms and signs; provision of a direction for intervention; understanding of the longer-
term implications as anexplanation as to why
previous interventions may not have been successful. Since there is no one specific test or group of tests that definitely refers to nonverbal learning disabilities, it is necessary
that a reliable assessment must be conducted by experts who know the characteristics of nonverbal learning disabilities, and that the
assessment must be focused on developing an appropriate intervention plan, not simply on collecting test scores and data., Neverbalne smetnje u učenju predstavljaju složeni obrazac specifičnih neurop- siholoških sposobnosti i deficita koji se mogu grupisati u tri glavne obla- sti: neuropsihološka, akademska i socioemocionalna/adaptivna. Pored toga što se neverbalne smetnje u učenju odnose na pojedince sa razvijenim verbalnim sposobnostima, koji imaju teškoće u razumevanju neverbalnih informacija, one su zbunjujuće za mnoge stručnjake iz nekoliko razloga. Ova konfuzija je rezul- tat činjenice da pojedinci sa određenim genetskim sindromima, neurološkim poremećajima i bolestima dele neke ili sve karakteristike profila neverbal- nih smetnji u učenju. Kriterijumi za dijagnostikovanje neverbalnih smetnji u učenju uključuju: najmanje prosečno razvijene sposobnosti razmišljanja i rasuđivanja, kriterijum „višestruke inteligencije“, kao i činjenicu da su prisutni deficiti psihološ- kih procesa povezani sa učenjem. Procena i dijagnostika neverbalnih smetnji u učenju može biti važna iz mnogo razloga: potvrđivanje zabrinutosti roditelja i/ili nastavnika, objašnjenje grupe simptoma i znakova, pružanje uputstava za intervenciju, razumevanje dugoročnih implikacija kao i objašnjenje zašto prethodno sprovedeni programi terapijskih intervencija možda nisu bili uspešni. Budući da ne postoji jedan određeni test ili grupa testova koji defi- nitivno upućuju na neverbalne smetnje u učenju, neophodno je da pouzdanu procenu sprovedu stručnjaci koji poznaju karakteristike ovih smetnji, kao i da proce- na bude usmerena na razvijanje odgovarajućeg programa tretmana, a ne samo na prikupljanju rezultata testova i podataka.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji”- Zbornik radova",
title = "neverbalne smetnje u učenju – dijagnostičke dileme, Nonverbal learning disabilities - diagnostic dilemmas",
pages = "197-M63-189",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3464"
}

Drljan, B., Ječmenica, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2020). neverbalne smetnje u učenju – dijagnostičke dileme. in Nacionalni naučni skup „evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji”- Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 189-197.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3464

Drljan B, Ječmenica N, Arsenić I, Daničić Z. neverbalne smetnje u učenju – dijagnostičke dileme. in Nacionalni naučni skup „evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji”- Zbornik radova. 2020;:189-197.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3464 .

Drljan, Bojana, Ječmenica, Nevena, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "neverbalne smetnje u učenju – dijagnostičke dileme" in Nacionalni naučni skup „evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji”- Zbornik radova (2020):189-197,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3464 .

TY  - CONF
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Jovanović Simić, Nadica
AU  - Daničić, Zorica
AU  - Drljan, Bojana
AU  - Ječmenica, Nevena
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3396
AB  - Inclusion results from the everyone’s basic right to education and it is a process of increasing participation and reducing exclusion. Successful inclusion of students with communication disorders requires much more than displacement in the classrooms, because they often need different levels of support in order to participate actively
in the implementation of the curriculum. The success of these students depends in part on the application of effective methods of augmentative and alternative communication. Augmentative and alternative
communication is especially important in the educational process because it provides
a wide range of tools and devices that make
it easier to overcome existing differences,
to develop communication skills and to
facilitate interactions with the environment. The application of augmentative and
alternative communication should not be a separate component of the curriculum, but
a means by which students can access the
general education program.
In the process of the inclusion of students, who use augmentative and alternative communication, in the systems of general education, special emphasis is placed on the
importance of team roles and responsibilities that are related to its selection and
application in education systems. Through their joint intervention, team members should support students, facilitate interaction with peers, devise activities that promote respect for differences and thus support inclusive
education.
AB  - Inkluzija proističe iz osnovnog prava svih na obrazovanje i vaspitanje i predstavlja proces povećanja učešća i smanjenja isključenosti. Uspešno uključivanje učenika sa poremećajima komunikacije zahteva mnogo više od smeštanja u učionice, jer su im često neophodni različiti nivoi podrške, kako bi aktivno učestvovali u realizaciji nastavnog plana. Uspeh ovih učenika velikim delom zavisi i od primene efikasnih metoda augmentativne i alterna- tivne komunikacije. Augmentativna i alternativna komnikacija je posebno značajna u procesu obrazovanja jer pruža veliki izbor sredstava i uređaja koji omogućavaju lak- še prevazilaženje postojećih razlika, razvijanje komunikacionih veština i olakšavanje interakcija sa sredinom. Njena primena ne treba da predstavlja zasebnu komponentu nastavnog plana, već sredstvo uz pomoć kojeg učenici mogu da pristupe opštem obrazovnom programu. U procesu uključivanja učenika, koji koriste augmentativnu i alternativnu komunikaciju, u sisteme redovnog obrazovanja, poseban akcenat se stavlja na značaj timskih uloga i odgovornosti koje su povezane sa njenim odabirom i pri- menom u sisteme obrazovanja. Članovi tima svojom zajedničkom intervencijom treba da podrže učenike, olakšaju interakciju sa vršnjacima, osmisle aktiv- nosti koje promovišu uvažavanje razlika i na taj način podrže inkluzivno obrazovanje.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Upotreba augmentativne i alternativne komunikacije u inkluzivnom obrazovanju
T1  - The use of augmentative and
Alternative communication in inclusive education
EP  - 38
SP  - 29
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3396
ER  - 

@conference{
author = "Arsenić, Ivana and Jovanović Simić, Nadica and Daničić, Zorica and Drljan, Bojana and Ječmenica, Nevena",
year = "2020",
abstract = "Inclusion results from the everyone’s basic right to education and it is a process of increasing participation and reducing exclusion. Successful inclusion of students with communication disorders requires much more than displacement in the classrooms, because they often need different levels of support in order to participate actively
in the implementation of the curriculum. The success of these students depends in part on the application of effective methods of augmentative and alternative communication. Augmentative and alternative
communication is especially important in the educational process because it provides
a wide range of tools and devices that make
it easier to overcome existing differences,
to develop communication skills and to
facilitate interactions with the environment. The application of augmentative and
alternative communication should not be a separate component of the curriculum, but
a means by which students can access the
general education program.
In the process of the inclusion of students, who use augmentative and alternative communication, in the systems of general education, special emphasis is placed on the
importance of team roles and responsibilities that are related to its selection and
application in education systems. Through their joint intervention, team members should support students, facilitate interaction with peers, devise activities that promote respect for differences and thus support inclusive
education., Inkluzija proističe iz osnovnog prava svih na obrazovanje i vaspitanje i predstavlja proces povećanja učešća i smanjenja isključenosti. Uspešno uključivanje učenika sa poremećajima komunikacije zahteva mnogo više od smeštanja u učionice, jer su im često neophodni različiti nivoi podrške, kako bi aktivno učestvovali u realizaciji nastavnog plana. Uspeh ovih učenika velikim delom zavisi i od primene efikasnih metoda augmentativne i alterna- tivne komunikacije. Augmentativna i alternativna komnikacija je posebno značajna u procesu obrazovanja jer pruža veliki izbor sredstava i uređaja koji omogućavaju lak- še prevazilaženje postojećih razlika, razvijanje komunikacionih veština i olakšavanje interakcija sa sredinom. Njena primena ne treba da predstavlja zasebnu komponentu nastavnog plana, već sredstvo uz pomoć kojeg učenici mogu da pristupe opštem obrazovnom programu. U procesu uključivanja učenika, koji koriste augmentativnu i alternativnu komunikaciju, u sisteme redovnog obrazovanja, poseban akcenat se stavlja na značaj timskih uloga i odgovornosti koje su povezane sa njenim odabirom i pri- menom u sisteme obrazovanja. Članovi tima svojom zajedničkom intervencijom treba da podrže učenike, olakšaju interakciju sa vršnjacima, osmisle aktiv- nosti koje promovišu uvažavanje razlika i na taj način podrže inkluzivno obrazovanje.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Upotreba augmentativne i alternativne komunikacije u inkluzivnom obrazovanju, The use of augmentative and
Alternative communication in inclusive education",
pages = "38-29",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3396"
}

Arsenić, I., Jovanović Simić, N., Daničić, Z., Drljan, B.,& Ječmenica, N.. (2020). Upotreba augmentativne i alternativne komunikacije u inkluzivnom obrazovanju. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 29-38.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3396

Arsenić I, Jovanović Simić N, Daničić Z, Drljan B, Ječmenica N. Upotreba augmentativne i alternativne komunikacije u inkluzivnom obrazovanju. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:29-38.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3396 .

Arsenić, Ivana, Jovanović Simić, Nadica, Daničić, Zorica, Drljan, Bojana, Ječmenica, Nevena, "Upotreba augmentativne i alternativne komunikacije u inkluzivnom obrazovanju" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):29-38,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3396 .

TY  - JOUR
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Daničić, Zorica
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1266
AB  - Locked-in syndrome is condition similar to pseudocoma and is characterized by quadriplegia, preserved consciousness, anarthria, and relatively preserved ability to understand speech. People with locked-in syndrome constitute a group of patients with the greatest damage to the nervous and motor system and the least capability to achieve verbal communication. For this reason, the application of augmentative and alternative communication is the only choice for establishing, developing and maintaining the communication skills of these individuals. The aim of this paper is, based on a review of contemporary literature as well as previous research, to present methods for establishing communication with people with locked-in syndrome that applied since the time the syndrome was discovered until today. In this review we used the services of Serbian Library Consortium for Coordinated Acquisition - KoBSON, as well as Google Scholar Advanced Search. In order to establish and develop communication of persons with locked-in syndrome various unaided and aided options of communication, as well as low tech and high tech assistive devices are used. As expected, previous research has highlighted the importance of using unaided communication methods and low technology devices in people with locked-in syndrome, as well as hightech devices with speech output. In recent research, special emphasis has been placed on methods that register and interpret biochemical changes in the brain. These methods are very important, and sometimes they are the only choice for people with a total form of locked-in syndrome, with whom not even eye movements are possible.
AB  - Locked-in sindrom predstavlja stanje poput komekoje uključuje kvadriplegiju, očuvanu svest, anartrijui relativno očuvanu sposobnost razumevanja govora. Osobe sa locked-in sindromom predstavljaju populaciju sa najvećim oštećenjem nervnog i motoričkog sistema i veoma malom mogućnošću za ostvarivanje komunikacije verbalnim putem. Iz tog razloga, primena augmentativne i alternativne komunikacije predstavlja jedini izbor za uspostavljanje, razvijanje i održavanje komunikacionih sposobnosti ovih osoba. Cilj ovog rada je da se, na osnovu pregleda savremene literature kao i ranijih istraživanja, prikažumetode za uspostavljanje komunikacije sa osobamasa locked-in sindromom koje su se primenjivale od perioda kada je sindrom otkriven, pa do danas. Pri ovom pregledu, korišćen je servis Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku - KoBSON, kao i Google Scholar Advanced Search. U cilju uspostavljanja i razvoja komunikacije osoba sa locked-in sindromom koriste se različiti nepotpomognuti i potpomognuti načini komuniciranja, kao i uređaji jednostavne i visoke asistivne tehnologije. Kao što je i očekivano, u ranijim istraživanjima ističe se značaj primene nepotpomognutih metoda komunikacije i uređaja jednostavne tehnologije kod osoba sa locked-in sindromom, kao i uređaja visoke tehnologije sa govornim autputom. U novijim istraživanjima poseban akcenat je stavljen na metode koje se zasnivaju na registrovanju i tumačenju biohemijskih promena u mozgu. Ove metode su veoma značajne, a nekada predstavljaju i jedini izbor za osobe sa totalnim oblikom locked-in sindroma, kod kojih nisu mogući čak ni pokreti očiju.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
PB  - Društvo defektologa Srbije
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Primena metoda augmentativne i alternativne komunikacije kod osoba sa locked-in sindromom
T1  - Use of augmentative and alternative communication methods in persons with locked-in syndrome
EP  - 73
IS  - 2
SP  - 53
VL  - 26
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1266
ER  - 

@article{
author = "Jovanović-Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Daničić, Zorica",
year = "2020",
abstract = "Locked-in syndrome is condition similar to pseudocoma and is characterized by quadriplegia, preserved consciousness, anarthria, and relatively preserved ability to understand speech. People with locked-in syndrome constitute a group of patients with the greatest damage to the nervous and motor system and the least capability to achieve verbal communication. For this reason, the application of augmentative and alternative communication is the only choice for establishing, developing and maintaining the communication skills of these individuals. The aim of this paper is, based on a review of contemporary literature as well as previous research, to present methods for establishing communication with people with locked-in syndrome that applied since the time the syndrome was discovered until today. In this review we used the services of Serbian Library Consortium for Coordinated Acquisition - KoBSON, as well as Google Scholar Advanced Search. In order to establish and develop communication of persons with locked-in syndrome various unaided and aided options of communication, as well as low tech and high tech assistive devices are used. As expected, previous research has highlighted the importance of using unaided communication methods and low technology devices in people with locked-in syndrome, as well as hightech devices with speech output. In recent research, special emphasis has been placed on methods that register and interpret biochemical changes in the brain. These methods are very important, and sometimes they are the only choice for people with a total form of locked-in syndrome, with whom not even eye movements are possible., Locked-in sindrom predstavlja stanje poput komekoje uključuje kvadriplegiju, očuvanu svest, anartrijui relativno očuvanu sposobnost razumevanja govora. Osobe sa locked-in sindromom predstavljaju populaciju sa najvećim oštećenjem nervnog i motoričkog sistema i veoma malom mogućnošću za ostvarivanje komunikacije verbalnim putem. Iz tog razloga, primena augmentativne i alternativne komunikacije predstavlja jedini izbor za uspostavljanje, razvijanje i održavanje komunikacionih sposobnosti ovih osoba. Cilj ovog rada je da se, na osnovu pregleda savremene literature kao i ranijih istraživanja, prikažumetode za uspostavljanje komunikacije sa osobamasa locked-in sindromom koje su se primenjivale od perioda kada je sindrom otkriven, pa do danas. Pri ovom pregledu, korišćen je servis Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku - KoBSON, kao i Google Scholar Advanced Search. U cilju uspostavljanja i razvoja komunikacije osoba sa locked-in sindromom koriste se različiti nepotpomognuti i potpomognuti načini komuniciranja, kao i uređaji jednostavne i visoke asistivne tehnologije. Kao što je i očekivano, u ranijim istraživanjima ističe se značaj primene nepotpomognutih metoda komunikacije i uređaja jednostavne tehnologije kod osoba sa locked-in sindromom, kao i uređaja visoke tehnologije sa govornim autputom. U novijim istraživanjima poseban akcenat je stavljen na metode koje se zasnivaju na registrovanju i tumačenju biohemijskih promena u mozgu. Ove metode su veoma značajne, a nekada predstavljaju i jedini izbor za osobe sa totalnim oblikom locked-in sindroma, kod kojih nisu mogući čak ni pokreti očiju.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, Društvo defektologa Srbije",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Primena metoda augmentativne i alternativne komunikacije kod osoba sa locked-in sindromom, Use of augmentative and alternative communication methods in persons with locked-in syndrome",
pages = "73-53",
number = "2",
volume = "26",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1266"
}

Jovanović-Simić, N., Arsenić, I.,& Daničić, Z.. (2020). Primena metoda augmentativne i alternativne komunikacije kod osoba sa locked-in sindromom. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 26(2), 53-73.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1266

Jovanović-Simić N, Arsenić I, Daničić Z. Primena metoda augmentativne i alternativne komunikacije kod osoba sa locked-in sindromom. in Beogradska defektološka škola. 2020;26(2):53-73.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1266 .

Jovanović-Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Daničić, Zorica, "Primena metoda augmentativne i alternativne komunikacije kod osoba sa locked-in sindromom" in Beogradska defektološka škola, 26, no. 2 (2020):53-73,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1266 .