@article{
author = "Petrović, Boban and Stojisavljević, Duška and Tadić, Katarina",
year = "2012",
abstract = "Pojam o sebi definiše se kao ukupnost opažaja, misli, osećanja,
ocena i predviđanja osobe o sebi kao iskustvenom objektu, kao učesniku
u interkaciji sa fizičkim i socijalnim okruženjem. Kao takav, predstavlja
konstrukt koji je često ispitivan kada su u pitanju deca, mladi
i odrasli sa intelektualnim teškoćama. Međutim, pojam o sebi osoba
sa intelektualnim teškoćama ispitivan je pretežno kroz psihometrijsku
paradigmu, preko instrumenata upitničkog tipa. To nije obezbedilo dovoljno
prostora za aktivnu participaciju osoba sa intelektualnim teškoćama
u samom toku ispitivanja, niti je omogućilo da se dobiju adekvatne
polazne informacije o pojmu o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama,
koje mogu da posluže za razvoj programa podrške samoodređenju
osoba sa intelektualnim teškoćama.
Stoga je ovo istraživanje, usmereno na ispitivanje pojma o sebi
osoba sa intelektualnim teškoćama u različitim domenima, od značaja
za osobe sa intelektualnim teškoćama: globalni pojam o sebi, osobine
ličnosti, kompetentnosti, teškoće u svakodnevnom životu, svest o sopstvenim
(intelektualnim) teškoćama.Istraživanje je realizovano u seriji od pet fokus grupa, uz aktivnu
participaciju osoba sa intelektualnim teškoćama kroz kombinovanje
radioničarskih aktivnosti i diskusija u malim grupama. Fokus grupe su
realizovane jednom nedeljno, u po dve grupe od osam učesnika, različite
starosti (22 do 53 godine), pola, stepena i tipa teškoća. Svi učesnici
su najveći deo života proveli u institucijama, a od 2004. godine su korisnici
usluge stanovanja uz podršku za osobe sa invaliditetom.
Kada je u pitanju generalni pojam o sebi, na osnovu analiza iskaza
učesnika, mogu se izdvojiti tri globalne teme: kompetentnosti i interesovanja,
fizički izgled i socijalne uloge. Kada su u pitanju osobine
ličnosti, najfrekventnije se javljaju atributi poput „dobar“, „poslušan“,
„vredan“. Kada su u pitanju kompetentosti i teškoće koje imaju, najčešće
su navođene kompetentnosti i teškoće s kojima se suočavaju tokom
svakodnevnog života u stanovanju uz podršku. Mada prepoznaju svoje
kognitivne teškoće, često odbijaju da o njima razgovaraju i naglašavaju
svoju svesnost o devaluativnoj vrednosti termina kojima se označavaju.
Analiza je pokazala da je pojam o sebi osoba sa intelektualnim
teškoćama relativno siromašan atributima, te da je stečen, naučen i
to kao produkt relativno restriktivnih uslova života, kao što je život
u instituciji. Međutim, može se petpostaviti i stimulativno delovanje
aktuelnih uslova života na oblikovanje slike o sebi osoba sa intelektualnim
teškoćama. U radu se ukazuje na moguće implikacije osnovnih rezultata
u praktičnom radu na unapređenju pojma o sebi i kapaciteta za
samopercepciju i samoodređenje osoba sa intelektualnim teškoćama., Self-concept is defined as a sum of perception, thoughts, feelings,
evaluation and prediction about oneself as an experienced object, as a
participant in the interaction with physical and social environment. As
such, this topic is often encountered in working with children, young
people and adults with intellectual disabilities (PWID). However, selfconcept
of PWID has been investigated mainly through psychometric
paradigm, using different types of questionnaires for assessment. This
did not provide either enough possibilities for active participation of
people with ID in the research process, or the possibilities to reach
adequate initial information about self-concept of PWID, which may
serve as a baseline for development of support programs for selfdetermination
of PWID.
Therefore, this study aimed to examine self-concept of PWID in
various domains of interest for PWID: global self-image, personality
traits, competencies, difficulties in everyday life, awareness of one’s
own (intellectual) disabilities.
The research was conducted through a series of five focus groups,
with active participation of PWID, through combined workshop
activities and discussions in small groups. Focus groups were conducted
once a week and 16 participants were divided into two groups, of
different ages (22 to 53 years), sex, type and degree of difficulties. All
participants spent most of their lives in institutions. Since 2004, they
have been living at supported housing for people with disabilities.
Based on the analysis of the participants’ testimony, there were
three global issues with regard to general self-concept: competences
and interests, physical appearance, and social roles. With regard to personality traits, attributes such as „good“, „obedient“, „valuable“
occur most frequently. With regard to their competencies and
difficulties, those which are most important for full daily life in
supported housing have been cited most often. While they recognize
their cognitive difficulties, they often refuse to talk about them, and
highlight their awareness of the devaluative implications of terms
which are used for their categorization.
The analysis showed that the self-concept of PWID is relatively
poor with attributes, that it is acquired and learned, and comes as a
product of relatively restrictive living conditions, such as living in an
institution. However, it can be assumed that current living conditions
have stimulating effect on the formation of self-concept of PWID.
This article points out the possible implications of the basic
results of practical work to improve self- concept and capacity for selfdetermination
of people with intellectual disabilities.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Pojam o sebi osoba sa intelektualnim teškoćama - implikacije za razvoj programa podrške, Self-concept of people with intellectual disabilities-implications for support program development",
pages = "545-521",
number = "4",
volume = "11",
doi = "doi: 10.5937/specedreh11-2353"
}
